Populizam je prirodna reakcija društva na neprirodnu ideologiju globalizma

“Neke ideje su toliko apsurdne da samo intelektualci mogu vjerovati u njih”, rekao je George Orwell.

Na riječ “populizam” se obrazovana, inteligentna i “progresivna” javnost u Europi odmah počinje mrštiti, a stranke, pokrete, njihove čelnike, članove i pristaše naziva najpogrdnijim imenima.

Za “progresivnu elitu” su “populisti” ljudi koji žive u neznanju, ksenofobi i seksisti, homofobi i rasisti.

“Progresivna elita” želi otvorene granice, ne podržava tradicionalnu obitelj, ne želi da um građana bude zarobljen u religiji, ne želi priznati da među muškarcima i ženama ipak postoje razlike. Općenito, za njih su ne samo nacije, nego i muškarci i žene zastarjele društvene tvorevine i povijesne kategorije.

Tvrde da su sve kulture jednake i jednako vrijedne, što je nesporna istina, ali je, naravno, najvrjednija ona europska.

Oni koji su glasali za Brexit i Donalda Trumpa i oni koji podržavaju Marine Le Pen i Geerta Wildersa su obično bijelci i stariji su od 35 godina. “Elita”, otuđena od naroda, svake godine sve više i više gubi potporu javnosti i sve je više onih koji nemaju povjerenja u javne institucije, političku i izvršnu vlast, vodeća “hollywoodska” sveučilišta, Ujedinjene narode, Svjetsku banku, MMF, mainstream medije i multinacionalne korporacije. Na kraju smo došli do 2016. godine, kada je ova ogromna masa glasno pokazala svoju pravu snagu.

To je uvelike šokiralo samozvane intelektualce i medije, koji su na konceptu modernog globalizma radili više od 200 godina. Veliki umovi s Harvarda, Oxforda, Sorbonne i drugim vodećih sveučilišta su odlučili da znaju što treba svijetu i ponudili su nam recept idealnog društva.

Na prvi pogled, to je plemenita i svijetla budućnost u kojoj nema nasilja ili kriminala, u kojoj svatko ima priliku ostvariti svoje potencijale, svi će raditi na opću dobrobit i u toj budućnosti nema mjesta ljudskim manama. To je svijet u kojem društvo ima prednost pred pojedincem, a pojedinac stvara društvo idealno za život savršenog čovjeka. No, romantika ovih mislilaca nas ne smije dovesti u zabludu.

Naime, posljedica ovog razmišljanja je svijet kojem svjedočimo, barem na Zapadu, koji se može definirati kao najokrutniji totalitarizam koji dovodi u pitanje i poriče urođenu ljudsku prirodu. 

To se već dogodilo u povijesti, kada su boljševici naglavce okrenuli Marxa i negirali genetiku koja je bila u suprotnosti s njegovim učenjem.

Kako je završio ovaj pokušaj da se izgradi savršeno društvo smo već vidjeli. Povijesne okolnosti u Rusiji i svijetu su bile takve da je to bilo moguće jednako kao podići plantažu naranči na Arktiku. Međutim, ako su sovjetski marksisti i činili greške, još uvijek su pazili da ne odu predaleko i da negiraju ljudsku prirodu do neprepoznatljivosti. Osim toga, jedno od temeljnih učenja Karla Marxa je “alijenacija” ili otuđenje čovjeka od njega samoga i njegove prirode, stoga su čak i u Sovjetskom Savezu pazili da ne čine kardinalne greške, poput ovih koje danas trpimo u Europi.

Danas smo otišli još dalje i tvrdimo da ne postoji biološki spol, nego da su razlike između muškaraca i žena isključivo proizvod kulture, odnosno društveni konstrukt.

Zar današnji intelektualci i akademici to zaista misle? Osim toga, danas često ne primjećujemo razliku između inteligentnih i obrazovanih osoba. Za potonje je ponekad dovoljna tek kombinacija osrednje inteligencije i dobrog pamćenja, a oni su najpoželjniji “nositelji istine”. Ti ljudi u svom govoru koriste riječi koje su razumljive samo užem sloju populacije. Kada neko društvo treba zaraziti ideologijom, onda počinje odabir i promicanje “obrazovanih” konformista, koji se sve više i više odmiču od stvarnosti. Posljedica je da se oni zatvaraju u eho komore u kojima njihov osobni status ovisi o ponavljanju prihvatljivih, a prije svega odobrenih ideja. Međutim, nakon određenog vremena ovaj sustav postaje nefunkcionalan, i ono što se nekoć dogodilo Sovjetskom Savezu, danas se događa na Zapadu.

Usprkos činjenici da je jedno od velikih intelektualnih i moralnih dostignuća našeg vremena spoznaja da je ljudska različitost najveći blagoslov, uvjerava nas se u suprotno.

Ako su sovjetski vođe “uravnilovku” uveli u zaradama i mjesečnim plaćama, zapadni liberali to čine u svim sferama društvenog života, negirajući bilo koju vrstu različitosti. Sam pojam rase, identiteta, nacije ili religije je postao tabu tema, “političko nekorektno” svrstavanje pojedinca u određene “neprirodne” kategorije.

Iako su brojne znanstvene studije pokazale da raznolikost rasa i spola na radnom mjestu može povećati kreativno razmišljanje i poboljšati performanse, liberalna ideologija se odlučila na homogenost koja može dovesti do stagnacije i lošeg rješavanja problema.

2013. godine je tim znanstvenika sa šest sveučilišta studirao ideološku raznolikost u akademskoj zajednici, a rezultati su objavljeni u časopisu “Behavioral and Brain Sciences”. Otkriveni su šokantni podaci da u Sjedinjenim Državama na 14 liberalnih psihologa postoji tek jedan konzervativni, što u svom članku potvrđuje i The New York Times.

Zbog čega ova neravnoteža? Istraživači su otkrili nesporne dokaze o diskriminaciji i neprijateljstvu unutar akademske zajednice prema konzervativnim znanstvenicima i njihovim stavovima. U istraživanju se navodi da je 79% ispitanih socijalnih psihologa priznalo kako je manje vjerojatno da će podržati zapošljavanje konzervativnog kolege od liberalnog znanstvenika s jednakim kvalifikacijama.

“Povećana politička raznolikost bi poboljšala socijalnu psihološku znanost i smanjila utjecaj mehanizama pristranosti, poput predrasuda, a poboljšala bi se i kvaliteta razmišljanja većine”, tvrde znanstvenici, ali uzalud.

Jedan od autora studije, Philip E. Tetlock sa Sveučilišta u Pennsylvaniji, bio je još otvoreniji i rekao kako se radi o “ideološki incestuoznim zajednicama”, što je, po njegovom mišljenju, “stvarno razočaravajuće”.

Također je otkriveno da znanstveni radovi koji potvrđuju liberalne doktrine  sadrže više pogrešaka, ali ih je lakše objaviti. Slična situacija je otkrivena i u Svjetskoj banci, kada su ekspertnom timu predočili dvije različite studije, od kojih je ona liberalna namjerno sadržavala više grešaka, ali je bila prihvaćena na štetu druge.

Za posljednjih najmanje 70 godina u Sjedinjenim Državama i zapadnoj Europi je politički program usvojio doktrinu post-modernizma, koji negira objektivnu stvarnost, dok se o pojedincu govori isključivo kao produktu društva.

Onda dolazimo do današnjice, kada se snagom masovnih medija bilo koja nesporna činjenica može stjerati u željeni kut, ili čak stvoriti ili izbrisati neki događaj.

To je primamljiva, ali kratkovidna praksa, jer su ljudi zbog nje izgubili povjerenje u javne ustanove, posebice u medije, što se može vidjeti u njihovim svakodnevnim izjavama, najviše na društvenim mrežama, koje se zbog toga kani cenzurirati.

Vjerodostojnost su također izgubile znanstvene zajednice i državne institucije, koji su počele djelovati destruktivno.

Naravno, postoji nešto zajedničko svim društvima i svim vremenima. Ali ljudi danas selektivno upijaju informacije i ne žele primijetiti činjenice koje im se ne sviđaju, stoga događaje tumače isključivo u željenom smjeru. To dovodi do isključivosti, posebice prema onima koji misle drugačije i na “zastarjeli” način. Religija je ovdje na prvom mjestu. Ali svaka religija tvrdi da je svijet nepredvidiv i ljudima ne daje privid razumijevanja njegovih mehanizama. Osim toga, religije prepoznaju i tamnu stranu ljudske prirode.

Moderna “progresivna elita” je u tom smislu netolerantna i ima više dogmi od većine vjerskih fanatika. Vjeruje se da je svijet najvećim dijelom poznat i potpuno podložan čovjeku, koji je sam po sebi savršen, ali je problem razmaženo društvo u kojem živi.

I tu je razlika između znanosti koja traži da spozna zakone univerzuma i scijentizma, koji ne priznaje ništa osim znanosti. Militantni ateisti, u nas poznati kao “ateotalibani”, vole se osjećati pametnijima od većine, ukazujući pri tom na očite nedosljednosti u religijskim tekstovima. Istovremeno ne razumiju da su upravo ti tekstovi, ali i znanstvene spoznaje, temelj našeg društva, naš moral, pojmovi dobra i zla i skup društvenih pravila koje ne želimo primijetiti.

Osim toga, znanost ne može odgovoriti čovjeku na glavna pitanja o životu i njegovom značenju. Znanstvene metode i kritičko mišljenje su ključne komponente naše civilizacije, ali oni su samo alati.

Uništenje religije stvara duhovni vakuum, što se vidjelo u Sovjetskom Savezu i u Europi danas. Kod boljševika se ovaj vakuum popunio na vrlo lukav, ali učinkovit način. Boga je zamijenio Karl Marx, njegovo utjelovljenje na Zemlji je bio Vladimir Iljič Lenjin, a dvanaest apostola i nositelji istine su bili članovi Politbiroa Komunističke partije. I sve je funkcioniralo dok je marksizam nudio zamjenu za religiju i vječni život u budućem komunističkom raju. Kada su, zbog pogrešnih odluka, temelji ove ideologije dovedeni u pitanje, sve se urušilo.

No, danas na Zapadu ovaj duhovni vakuum popunjavaju razne sekte i kultovi iz kućnog otpada. Zanimljiva je i jednostranost progresivnih intelektualaca tijekom rasprave, na primjer, o “europskim vrijednostima”. Neki će spomenuti slobodu kretanja unutar EU, iako bi ta sloboda trebala vrijediti samo ako se poštuju određena pravila. Ako otvorite granice za stanovnike Bliskog istoka i Afrike, što su ljudi koji imaju potpuno drugačija iskustva i životna pravila, logično je da će nastati poteškoće. Ne treba posebno spominjati činjenicu da se takvom slobodom mogu koristiti ljudi koji prema Europi imaju otvoreno neprijateljski stav.

Druga tvrdnja, kada govorimo o europskim vrijednostima, jest slobodno tržište koje će “donijeti blagostanje svugdje gdje mu se širom otvore vrata”. Ali ako se u slobodno tržište ne uvede nekog reda, ono se može pretvoriti u instrument uništenja.

Ako pažljivo promatrate, svaka od “progresivnih” vrijednosti je plus za kapitaliste. Moderni feminizam, jer ovdje ne govorimo o borbi žena za pravo glasa, pravo na rad, pravo na istu plaću, nego o nečem sasvim drugom, “dozvolio” je ženama da grade karijeru, ali im je oduzeo pravo da budu majke.

Naravno, rješenje je manjak radne snage popuniti imigrantima, koji će biti iskorištavani, jer će raditi ispod utvrđene minimalne cijene rada za autohtono stanovništvo. Ovo su samo neki primjeri, ali dovoljni da u konačnici zaključimo da  društvo ne može postojati samo zbog statističkih pokazatelja, koji su, usput rečeno, uvijek kratkog vijeka.

Pitanje “nacije” je također nešto oko čega se podiže velika prašina. Zapad se divi indijskom nacionalistu Gandiju, pseudoljevica je podržavala antikolonijalni nacionalizam Trećeg svijeta, pozdravlja se latinoamerički bolivarski nacionalizam pokojnog Huga Chaveza, a odričemo se svoga vlastitog. U ime čega? Hipotetske ideje o “europskoj naciji”, koja nije i nikada neće zaživjeti.

Nama je u ovom povijesnom trenutku nužno potreban kulturni i nacionalni identitet i njegov kontinuitet, ali iz njega kirurški i bez milosti treba odstraniti rak ranu šovinizma i zločinačkog nacionalizma koji baštini ideologiju uvezenu s nacifašističkim trupama 1941.

Mi trebamo osjećaj zajednice i društvenog povjerenja i shvatiti da je ovo naš zajednički dom. Gospodarstvo, znanost i “europske vrijednosti” su alati i ne postoje sami po sebi, stoga bez ljudi ne mogu imati nikakvu svrhu.

Za kraj možemo zaključiti da je 2016. bila godina promjena i shvaćanja da podrška vlastitoj civilizaciji vrijedi više od brige za ekonomske smjernice ili nešto što zovemo “europskim vrijednostima”. Migracija je potrebna i može biti korisna, ali masovni uvoz imigranata nije samo uvoz jeftine radne snage, nego je ujedno i uvoz ogromnih problema, posebice ako se to čini na način kako je odlučila učiniti njemačka kancelarka Angela Merkel. Tradicija i religija nisu i ne mogu biti zatvor za slobodan duh, nego dio zdravog temelja za razvoj cijelog društva. Drugim riječima, ono što progresivna elita zove “populizmom” nije ništa drugo nego imunološki odgovor društva na divlji globalizam.