Poruka ISIL-a i njihovih tvoraca s bombaškim napadima u Egiptu

Najmanje 44 ljudi je ubijeno, a više od 100 ranjeno u dva napada na dvije kršćanske koptske crkve pune ljudi u sjevernom Egiptu, tjedan dana prije koptskog Uskrsa. Za napad je odgovornost preuzela “Islamska država”, a vlasti u Kairu su proglasile izvanredno  stanje.

Prvi se je proveden u gradu Tanta na delti Nila, na manje od 100 kilometara od Kaira. U tom je napadu ubijeno najmanje 27 ljudi, a ranjeno više od 78. U drugom, samo nekoliko sati kasnije, bombaš samoubojica se raznio u punoj crkvi u Aleksandriji, povijesnom sjedištu koptskih vjerskih poglavara, ubivši 17 ljudi, uključujući i četiri policajaca. Ranjeno ih je više od 35. U zasebnoj eksploziji je ubijena jedna osoba u bombaškom napadu na policijsku školu  u Tanti.

Nedugo nakon eksplozija je takozvana “Islamska država” preuzela odgovornost za oba napada putem poluslužbene novinske agencije Al-Amaq.

ISIL je priopćio kako su njihove “tajne ćelije” izvršile napade na crkve u gradovima Tanti i Aleksandriji. Egipatski predsjednik Abdel Fattah Al-Sisi je naredio vojsci da zaštiti strateške točke u cijeloj zemlji i proglasio izvanredno stanje za sljedeća tri mjeseca, pod uvjetom da ga odobri parlament. Pozvao je na nacionalno jedinstvo, a medije da se suzdrže od izjava koje mogu nanijeti štetu.

Najnoviji napadi su usmjereni na kršćansku manjinu u Egiptu, koja čini oko 10% stanovništva, a nekoliko puta se našla ne meti ekstremista. Za vrijeme vladavine Muhameda Mursija i Muslimanskog bratstva je koptska manjina bila izložena teroru koje je prešutno odobravao prvi demokratski izabrani državni vrh, ali su se stvari počele mijenjati na bolje svrgavanjem Mursija i dolaskom na vlast bivšeg generala Abdela Fattaha Al-Sisija.

Napadi su provedeni samo tjedan dana uoči koptskog Uskrsa, te u istom mjesecu u kojem poglavar Rimokatoličke crkve, papa Bergoglio, kani posjetiti Egipat.

Napade je navodno proveo ogranak islamske države u Egiptu, iako je linija koja razdvaja ekstremiste Muslimanskog bratstva i pristaše “Islamske države” u toj zemlji vrlo tanka.

U veljači su, nakon niza ciljanih ubojstava, brojne kršćanske obitelji i učenici napustili sjeverni dio pokrajine Sinaj.

Mračna poruka napada u Egiptu

Krvoločna zvijer je napade ovaj put počinila u Egiptu, navodno u ime islama, iako ima jasnu matricu sotonske religije, kakvu štuju ISIL i njihovi tvorci, sa svojim ritualima, proslavama i simbolima.

Ova religija ima više sljedbenika nego što se misli, čak i u utjecajnim krugovima u svijetu, posebice na Arapskom poluotoku, jer se u suprotnom slučaju ISIL nikada ne bi toliko duboko i na širokim prostorima ukorijenio među muslimanima, koji su imali nesreću da im, uz prešutnu podršku Zapada, propovijedi drže katarski, saudijski, često i turski klerici.

Za napade poput onih u Egiptu su bile potrebne sofisticirane pripreme i sigurno nisu bili djelo četiri beduina zanesena idejom “kalifata”.

Bombaški napadi u Egiptu, osim što su provedeni sofisticiranim strategijom, imali su i više ciljeva. Ključni je bio oživjeti slavni “sukob civilizacija”, odnosno dati kredibilitet priči prema kojoj će islam pokrenuti borbu protiv kršćanstva.

Ova teza je namjerno iskrivljivanje činjenica, jer je globalni islamistički teror učinio neusporedivo više žrtava među muslimanima, nego među kršćanima i razorio više džamija nego kršćanskih crkava.

Osim toga, Koptska crkva je simbol i svjedok suživota između islama i kršćanstva, koji je tijekom stoljeća vidio povremena neslaganja i sukobe, ali se pokazao kao svijetao primjer konvergencije. Upravo je ovaj suživot ISIL htio raznijeti bombama.

Drugi cilj je bio papa. Jedna od bombi je napravila pokolj vjernika koji su pohodili liturgiju koju drži koptski papa Theodore II, Tawadros na arapskom jeziku. Bombaš samoubojica je svoje sablasno djelo počinio u crkvi Svetog Marka u Aleksandriji, najvažnijoj koptskoj crkvi, kao da je bomba eksplodirala na trgu Sv. Petra u Rimu.

Ovo se porukom smrti ISIL obratio i  Rimokatoličkoj crkvi. I to vrlo eksplicitno, jer uskoro u Egipat u posjet stiže papa Bergoglio, koji kani ojačati  veze koje vežu dvije crkve, što je u skladu s njegovim pontifikatom, obzirom da je ranije u Rim u povijesni posjet došao papa Tawadros II.

Ovaj posjet je za ISIL, a posebno za zagovornike “sukoba civilizacija” koji su stvorili ovu zvijer, posebno mrzak. Naime, na svom putovanju u Egipat će papa Franjo posjetiti i velikog Imama Ahmeda Al-Tayyiba, prvog čovjeka Sveučilišta Al-Azhar, vodeće sunitske islamske institucije. Ova institucija se prvi put susrela s Katoličkom crkvom tijekom pontifikata Benedikta XVI, a posjet pape Franje treba trajno zatvoriti sve nesuglasice između Katoličke crkve i institucije za koju se smatra da jedina ispravno tumači islam u sunitskom svijetu.

Naravno, cilj napada je i predsjednik Adbel Fattah Al-Sisi, koji prolazi kroz osjetljivom razdoblje. On je Egipat od američke “pete kolone” u arapskom svijetu pozicionirao kao neovisnu silu, a još veći mu je “zločin” što je u Moskvi pronašao pouzdanog partnera za jačanje svog  utjecaja u regiji.

Nedavno se Adbel Fattah Al-Sisi vratio iz posjeta Sjedinjenim Državama, gdje se sastao s Trumpom u nadi da će pronaći nit dijaloga s novom američkom upravom. Egipatski predsjednik se suočava trajnom nestabilnosti na Sinaju, gdje djeluju radikalni pokreti, ali je još opasnija situacija u susjednoj Libiji, odakle nestabilnost prijeti da se prelije i na Egipat i uništi i tu zemlju.

Zbog toga Egipat pruža podršku libijskom generalu Kalifi Haftaru, jednom od protagonista kompliciranog kaosa u kojeg je Libija pala nakon agresije NATO pakta i ubojstva pukovnika Gaddafija.

Predsjednik Al-Sisi ne samo da mora riješiti vanjski kaos, nego unutar zemlje mora suzbiti aktivizam Muslimanskog bratstva, njegovog zakletog neprijatelja, koje ima podružnice u cijelom svijetu.

Napad na crkvu u Aleksandriji je trebao odjeknuti kao signal u predsjedničkoj rezidenciji. Slično se dogodilo 1. siječnja 2011. godine, kada je na kraju liturgijskog slavlja eksplodirala bomba u crkvi Svih Svetih u Aleksandriji, koja je ubila 21 vjernika. Nedugo potom je počelo “Arapsko proljeće”, koje je završilo svrgavanjem predsjednika Hosnija Mubaraka.

Krajem ožujka ove godine je Mubarak oslobođen, rehabilitiran u eri predsjednika Al-Sisija, nakon dugog utamničenja kojeg je pretrpio za vrijeme vladavine Muslimanskog bratstva. To je zapravo bilo prilično simbolično oslobođenje, koje je trebalo označiti kraj jedne ere i krvoločnog slijeda događaja nakon takozvanog “Arapskog proljeća”.

Stoga se za bombe u Egiptu može reći da ISIL i zagovornici “sukoba civilizacija” svijetu žele jasno poručiti da ta era za njih još nije gotova.