Poruka Kine je jasna: ”Ako nas udarite, mi ćemo uzvratiti jače”.

Ekonomski i diplomatski udar Pekinga na malu državu EU-a pokazuje koliko je on spreman biti protiv onih koji joj prkose zbog Tajvana.

Jedna od najzapaženijih političkih drama 2021. bio je obračun Kine s Litvom. Nakon izjave baltičke zemlje da će otvoriti “predstavništvo Tajvana” u svojoj zemlji, Peking je to osudio kao kršenje svoje politike Jedne Kine, posebno zbog upotrebe riječi Tajvan u odnosu na Taipei, što obično tolerira.

Peking je jasno dao do znanja da taj potez nije prihvatljiv, te je nastavio s degradacijom svojih veza sa zemljom ne jednom, već dvaput, protjeravši svog veleposlanika, niz diplomata i svodeći odnose na razinu otpravnika poslova.

Nije tu završilo. Kina je nastavila gospodarsku osvetu Litvi. Zemlja je navodno privremeno izbrisana iz kineskog carinskog registra, a Peking je rekao multinacionalnim tvrtkama da im je zabranjen izvoz u Litvu.

Taj je potez opisan kao pokušaj da se mala baltička država u potpunosti isključi iz svojih opskrbnih lanaca. To je jasna izjava namjere koja ima za cilj odvratiti sve zemlje koje su u iskušenju poduzeti isti potez kao Vilnius. U međuvremenu, Litva je osigurala zajam od 600 milijuna dolara za uvoz od Sjedinjenih Država, što je možda demonstracija tko ih je uopće potaknuo na taj potez.

Washingtonski krugovi često se razbacuju jednim od svojih dvostrukih izraza kako bi opisali reakciju Kine, nazivajući to “ekonomskom prisilom”. To je pogrešan i ciničan izraz, pogotovo zato što se čini da se primjenjuje samo na kinesku odmazdu protiv zemalja, a nikada na američke brutalne i sveobuhvatne režime sankcija protiv više zemalja.

Također su postojali zahtjevi da se druge zemlje EU “solidariziraju” s Litvom, pozivajući se na retoriku ”demokracije”, ”zajedničke vrijednosti”, ali jedan od najvećih izvora frustracije Washingtona je to što se čini da se to uopće ne događa.

Prošlog tjedna XiJinping je održao svoj prvi telefonski razgovor s novim njemačkim čelnikom, Olafom Scholzom, koji je izrazio želju za produbljivanjem gospodarskih veza s Kinom i potvrđivanjem sveobuhvatnog sporazuma o ulaganjima (CAI).

To je bila prva loša vijest za Ameriku, posebice jer se nadalo i zahtijevalo da će novi kancelar zauzeti tvrđi stav protiv Pekinga nakon Merkelinog dugog angažmana, što su krugovi DC-a prezirali. Potom je Njemačka gospodarska komora na Baltiku napisala pismo litavskoj vladi u kojem kaže da bi, ako se spor s Kinom ne riješi, mogli biti prisiljeni preispitati svoju prisutnost u zemlji i smanjiti ulaganja i radna mjesta.

Stvarnost je da je Vilnius sam sebi iskopao rupu i da EU neće biti ni na koji način umiješana zbog toga. Razgovor o jedinstvu i solidarnosti može biti politički korektna izjava dana, ali to ne može promijeniti praktičnu stvarnost da je Litva donijela jednostranu vanjskopolitičku odluku protiv stajališta cijelog bloka, po nalogu SAD-a, namjerno smišljenog protiv kineskih crvenih linija, te je doživjela odmazdu. Riječ je o diplomatskoj grešci koju je sama sebi nanijela i koja je izazvala daleko oštriji odgovor Pekinga nego što je Vilnius možda očekivao.

Zašto? Kina je spremna dati primjer. U stvarnom smislu, bilo politički, strateški ili gospodarski, odnos baltičke države prema Kini nije važan. Peking nema posebne ciljeve ili težnje prema ovoj zemlji, a u normalnim vremenima ona nikada ne bi bila u fokusu pažnje. Peking djeluje oštro kako bi uspostavio odvraćanje za druge. S njezine točke gledišta, o njezinoj politici o jednoj Kini ne može se pregovarati, a suverenitet uvijek mora biti na prvom mjestu.

Najveći strah Pekinga je da bi akcije Litve, koje dolaze u vrijeme kada Tajvan gura ”provokacijsku diplomaciju” kako bi pokušao druge natjerati da se suprotstave Kini, mogao stvoriti presedan koji druge potiče da učine isto. To bi oslabilo kinesku poziciju i omogućilo Tajvanu proširivanje svog političkog prostora, pod vlastitim uvjetima.

Kina se nada da će pokušajem izolacije Litve unutar Europe moći staviti poklopac na to dokle će to ići.

Njena novootkrivena sposobnost da provodi eksteritorijalne sankcije, u kombinaciji s golemom gospodarskom snagom, zapravo znači da mnoge vlade imaju ograničena sredstva za odgovor na nju. U strateškom je interesu Kine da EU ne stane u potpunosti na američku stranu, ali tijekom 2021. poruka je uporno bila jasna: “Ako nas udarite, mi ćemo uzvratiti jače.” Drugim riječima, koristit će i mrkvu i štapić kako bi blok održao u skladu.

Dok kažnjava Litvu, Peking se nastavlja udvarati Francuskoj i Njemačkoj. Mađarska pod Viktorom Orbanom i dalje najviše podržava Kinu od svih država u bloku, dok je Peking nedavno obnovio angažman s Grčkom. Svi ti bezbrojni odnosi ograničavaju koliko daleko “protukineski” osjećaj na kontinentu mogu ići na kolektivnoj razini.

Iako EU još uvijek može uložiti službene prosvjede zbog Litve i zahtijevati rješenje, Peking se čini sigurnim da je njegova odluka da preuzme Vilnius proračunati rizik koji neće uzrokovati velike posljedice. Vjeruje se da je malo vjerojatno da će druge države EU-a staviti svoje interese na kocku kako bi patile u ime Vilniusa, koji za sve namjere i svrhe jednostrano potkopava kolektivnu vanjskopolitičku poziciju EU-a nastavljajući konfrontaciju s Kinom po nalogu Washingtona.

Je li Kina spremna za borbu oko svoje pozicije na Tajvanu? Da, u to ne bi trebalo biti dvojbe, to je ove godine vrlo jasno. Je li Europska unija voljna i spremna potpuno se ujediniti protiv svog najvećeg trgovinskog partnera kada je već u krhkoj gospodarskoj situaciji? Nema šanse.