Pitanje postojanja Boga jedno je od najdubljih i najtrajnijih u ljudskoj povijesti, presijecajući različite kulture i epohe s izvanrednom postojanošću. Carl Gustav Jung, jedan od najutjecajnijih psihologa 20. stoljeća, ponudio je jedinstvenu perspektivu koja nadilazi tradicionalnu podjelu između znanosti i duhovnosti, otvarajući prostor za dijalog koji ni dan danas nije izgubio na važnosti.
Psihološki pristup božanskom
U srcu Jungovog pogleda na božansko nalazi se fascinantna tvrdnja da ljudska psiha posjeduje prirodnu religijsku funkciju. Prema Jungu, naša duša ima urođenu sklonost tražiti transcendentno značenje, što nije tek posljedica kulturnog uvjetovanja, već je duboko ukorijenjeno u samoj strukturi našeg nesvjesnog.
Jung razlikuje između Boga kao metafizičke stvarnosti (o čemu kao znanstvenik ne može donositi konačne sudove) i slike Boga kao psihičke stvarnosti koja se može empirijski promatrati. “Ne tvrdim da znam postoji li Bog po sebi, neovisno o našem iskustvu,” objašnjavao je Jung, “ali empirijski mogu potvrditi postojanje arhetipske slike Boga u ljudskoj psihi.”
Ova distinkcija ključna je za razumijevanje Jungovog pristupa. On ne svodi božansko na puki psihološki fenomen, već naglašava da je naše iskustvo božanskog nužno posredovano psihičkim strukturama. Pitanje nije toliko postoji li Bog, već kako ljudi doživljavaju Boga. Ovaj pristup otvara prostor dijaloga između psihologije i duhovnosti koji dogmatski pristupi, bilo religiozni ili znanstveni, često zatvaraju.
Kolektivno nesvjesno i arhetip Sebstva
Da bi se razumjela Jungova perspektiva o Bogu, nužno je poznavati njegov koncept kolektivnog nesvjesnog. Za razliku od Freudovog osobnog nesvjesnog, koje je skladište potisnutih individualnih iskustava, kolektivno nesvjesno predstavlja dublji sloj psihe koji dijelimo s cijelim čovječanstvom. Ovaj sloj sadrži arhetipove – urođene univerzalne obrasce koji organiziraju naše iskustvo svijeta.
Među arhetipovima, Sebstvo (Jastvo) zauzima središnje mjesto. Predstavlja cjelokupnost psihe, obuhvaćajući i svjesne i nesvjesne aspekte, djelujući kao regulirajući centar osobnosti. Upravo u ovom arhetipu Sebstva Jung locira iskustvo božanskog, ističući da su “arhetip Sebstva i predodžba Boga, s psihološkog gledišta, nerazlučivi.”
Ova korespondencija između Sebstva i Boga otvara duboka pitanja. Je li naše iskustvo božanskog samo projekcija našeg vlastitog unutarnjeg potencijala? Jung odbija takav redukcionizam. Umjesto toga, sugerira da je arhetip Sebstva most prema transcendentnoj stvarnosti koja nadilazi našu individualnu svijest.
Individuacija i duhovno putovanje
Jung je razvio koncept individuacije – procesa psihičkog razvoja kojim osoba postupno integrira različite dijelove svoje psihe, uključujući i nesvjesno, kako bi postala cjelovita. Ovaj proces ima intrinsičnu duhovnu dimenziju. Individuacija nije samo psihološki razvoj, već i duhovno putovanje, moderna verzija drevne mističke potrage.
Kroz individuaciju, odnos osobe prema božanskom temeljito se mijenja. U ranijim fazama, Bog se često doživljava kao vanjska roditeljska figura – autoritet koji nagrađuje i kažnjava. Kako individuacija napreduje, slika Boga postaje složenija i paradoksalnija, uključujući i aspekte koje religije često zanemaruju ili potiskuju.
Primjerice, pacijent Junga, uvjereni ateist i intelektualac, patio je od dugotrajnih neurotskih simptoma. Prekretnica u njegovoj terapiji dogodila se kada je počeo obraćati pažnju na svoje snove u kojima su se redovito pojavljivali religiozni simboli koje je isprva odbacivao. Istražujući te simbole, otkrio je u sebi neslućenu duhovnu dimenziju – ne u smislu konvencionalne religije, već kao iskustvo transcendentne stvarnosti koja nadilazi ego.
Pitanje zla i sjena Boga
Jedno od najizazovnijih područja Jungove misli jest njegovo razmatranje problema zla, posebice u njegovom kontroverznom djelu “Odgovor Jobu”. Jung sugerira da slika Boga prisutna u ljudskoj psihi mora integrirati suprotnosti, uključujući i dimenziju sjene. Bog koji bi bio samo dobar, samo svjetlo, bio bi psihološki nepotpun.
Jung analizira evoluciju slike Boga u judeo-kršćanskoj tradiciji, od amoralnog Jahve Starog zavjeta do Boga ljubavi u Novom zavjetu, promatrajući Sotonu kao “sjenu Boga”. Ova vizija Boga koji integrira suprotnosti odražava proces individuacije, gdje svjesna osobnost mora prepoznati i asimilirati svoju sjenu kako bi postigla cjelovitost.
Ova perspektiva snažno rezonira s iskustvima mnogih mistika koji, nakon prolaska kroz “tamnu noć duše” (period duhovne desolacije), dolaze do dubljeg razumijevanja božanskog koje nadilazi jednostavne kategorije dobra i zla, svjetla i tame.
Sinkronicitet i unus mundus
Jungov koncept sinkroniciteta pruža još jednu fascinantnu perspektivu na pitanje božanskog. Sinkronicitet označava značajnu koincidenciju između psihičkog događaja i fizičkog događaja, bez očite uzročne veze, ali povezanih zajedničkim značenjem.
Jung je razvio ovaj koncept u suradnji s fizičarom Wolfgangom Paulijem, sugerirajući da takve “smislene slučajnosti” ukazuju na temeljnu jedinstvenu stvarnost ispod prividne podjele na duh i materiju. Ovu podležeću stvarnost Jung naziva unus mundus (jedinstveni svijet), gdje psiha i materija nisu razdvojene, već predstavljaju dva aspekta iste stvarnosti.
U ovoj viziji, Bog bi se mogao shvatiti ne kao osobna vanjska sila, već kao organizirajući princip ove ujedinjene stvarnosti – izvor smislenog reda koji se očituje i u fizičkim zakonima i u psihičkim strukturama. Ova koncepcija neobično rezonira s određenim aspektima kvantne fizike koja je dovela u pitanje klasičnu mehanicističku sliku svijeta, otkrivajući temeljnu isprepletenost promatrača i promatranog.
Simboli, religija i suvremena kriza
Za Junga, religiozni simboli nisu tek površne kulturne konstrukcije, već izrazi arhetipova koji premošćuju svjesno i nesvjesno. Kada su ti simboli živi, povezuju nas ne samo s našim vlastitim nesvjesnim, već i s kolektivnim nesvjesnim naše kulture.
Jung poštuje tradiciju, ali naglašava razliku između “religije” kao institucionalne strukture i “religioznosti” kao prirodne funkcije psihe. “Suvremeni čovjek je izgubio vjeru u institucionaliziranu religiju, ali ne i religioznu potrebu,” primjećuje Jung, dijagnosticirajući tako glavni izvor suvremenog nezadovoljstva.
Prema Jungu, mnoge neuroze modernih pacijenata svjedoče o potisnutoj duhovnosti, o gladi duše koju ni konzumerizam ni sekularne ideologije ne mogu zadovoljiti. Na pragu 21. stoljeća, ova analiza ostaje iznenađujuće relevantna. Svjedočimo istodobnom opadanju tradicionalnih oblika religioznosti i bujanju alternativnih duhovnih potraga. Ova naizgled paradoksalna situacija potvrđuje Jungovu distinkciju između institucionalne religije i intrinzične religiozne funkcije psihe.
Dijalog znanosti i duhovnosti
Jungov pristup pitanju postojanja Boga predstavlja izvanredno uravnoteženu perspektivu. Ne daje definitivan odgovor na metafizičko pitanje postoji li transcendentno božanstvo, smatrajući da takvo pitanje nadilazi granice znanstvenog istraživanja.
Međutim, potvrđuje, na temelju empirijskih opažanja, psihološku stvarnost iskustva božanskog i njegovu ključnu važnost za ljudsku ravnotežu i razvoj. Bog, postojao ili ne sam po sebi, nedvojbeno postoji kao psihička stvarnost, kao manifestacija arhetipa Sebstva, i ova psihička egzistencija nije ništa manje stvarna od fizičke.
Jungova perspektiva otvara plodan prostor dijaloga između vjernika i nevjernika, između različitih religioznih tradicija, između znanosti i duhovnosti. Poziva nas da nadilazimo sterilne antagonizme kako bismo prepoznali temeljnu istinu: bilo da ga nazivamo Bogom, Taom, Brahmanom ili jednostavno Sebstvom, ljudsko biće je prožeto težnjom prema transcendenciji, koja čini jednu od bitnih dimenzija našeg čovječanstva.
U našem vremenu, kada različiti fundamentalizmi, religiozni ili znanstveni, često dominiraju javnim diskursom, Jungova nijansirana perspektiva podsjeća nas da misterij postojanja nadilazi sve naše kategorije i definicije. Poziva nas na poniznost pred ovim misterijem, ne kao na porazu razuma, već kao na poziv na dublju mudrost koja integrira i nadilazi naše racionalne kategorije.
Stvar subjektivnog razmišljanja.
Sjećam se kada smo na Logičnom razvezli ovu priču, sprdajući se sa Velikim Praskom. Tada sam nabacio moju teoriju. Kažem moju, jer ne znam da li je još negdje, neko opisao OVO na ovaj način. Vjerujem da jeste, ali ja ne znam za to. Mislim da ne znam, ali mi se, za sve ove moje godine možda uvukla na neki način u glavušu, a da ja nisam ni svjestan kako. Uglavnom…I ukratko… Veliki Prasak je bajka. Kao takva, onda i mi imamo pravo da razmišljamo o ovim stvarima, pa makar i bajkovito. Zašto da njihova bajka bude “naučnija” od naše? Za moju bajku čak nije potrebno ni toliko mašte pa da se zamisli da je Univerzum nastao explozijom ničega u ničemu, nego osnovno poznavanje biologije. I mrvica mašte…samo toliko da zamislimo da smo mikroorganizmi u našem tijelu. Šta bi, iz te perspektive, bio Veliki Prasak? Možda oplodnja jajne ćelije najbržim… Čitaj više »
Ovo je duboko i intimno pitanje svake osobe koja je svjesna da smo mi i duhovna bića. Mislim da većina ljudi na svijetu vjeruje u Boga samo na različiti načini i traži istinu ! To što Boga ne vidimo budi tu mističnost i još nas više privlači da to istražujemo. Svakako mislim da Bog postoji i da je tome dokaz sve stvoreno oko nas , a za što nemamo neka znanstvena objašnjenja niti dokaze kao kako je nastao svijet i život , a ne mislim niti da je čovjek postao od majmuna. Isto tako ne znam kad je od kaosa ili praska nastalo nešto savršeno kao ovaj svijet koji je savršeno izbalansiran i tako i funkcionira( naravno ako ga mi ne kvarimo svojim pogubnim intervencijama u prirodi ,genetički…). Osobno mislim da je Bog ljubav i da postoji. Čak sam imala i neke doživljaje koji mi to potvrđuju. Svakako od samog… Čitaj više »
“ukazuju na temeljnu jedinstvenu stvarnost ispod prividne podjele na duh i materiju” ovo je ključ razumijevanja svega, materija je samo naš doživljaj dublje stvarnosti, duh materijaliziran u našim očima, svijesti, nema materije, nema objektivne stvarnosti, odavno se to i u ovoj priglupoj nazovi modernoj civilizaciji zna ali eto do danas se raspravlja o materiji i duhu, vjerovatno šta to saznanje treba doči do večine da se onda može dalje, ovi Jang je sa fizičarima to skužija prije cca 100 godina, dok to postane shvatljivo lokalnom mesaru i njegovim mušterijama načekat če mo se, vjerovatno više reinkarnacije bude tribalo
Svaka druga tema sve debilnija. Pljuc
Za pitanje postoji li Bog nema instant odgovora i tu ne pomaže instant znanje.
Od svih poznatih meni ima smisla pričat o Jungu, Einsteinu i Tesli.
Prvi je psiholog, drugi je fizičar, za trećega se govori da je znanstvenik, ali sam je Tesla rekao da on znanstvenik nije.
Za svu trojicu ne vrijedi ono s čim ih se određuje psiholog, fizićar, inženjer ili znanstvenik. Nemože ih se stavit u fascikle nazvane tim imenima područja s kojima su se bavili.
Sva trojica su na svoj način provirili iza ruba fizičkog, naročito Tesla koji je rekao kako je sve ono šta je on napravio njemu odnekud došlo da on to preda čovječanstvu. Tesla je izrijekom odbio da je sve to nastalo samo u njegovom umu. Največi problem s Teslom ima znanost jer je Tesla ušao u domene koje nisu legitimne znanstvene domene i Tesla daje odgovore na pitanja koja nisu znanstvena pitanja.
A ako i ima koji se bogovi zovu, ili na nebu ili na zemlji, kao što ima mnogo bogova i mnogo gospoda: Ali mi imamo samo jednoga Boga Oca, od kojega je sve, i mi u Njemu, i jednoga Gospoda Isusa Hrista, kroz kojega je sve, i mi kroza Nj. (Korinćanima 8:5,6) A ako ko ljubi Boga, Bog ga je naučio. (1 Korinćanima 8:3) A bez vjere nije moguće ugoditi Bogu; jer onaj koji hoće da dođe k Bogu, valja da vjeruje da ima Bog i da plaća onima koji ga traže. (Jevrejima 11:6) Vjera je pak tvrdo čekanje onoga čemu se nadamo, i dokazivanje onoga što ne vidimo. Jer u njoj stari dobiše svjedočanstvo. Vjerom poznajemo da je svijet riječju Božjom svršen, da je sve što vidimo iz ništa postalo. (Jevrejima 11:1-3) Da vjera vaša ne bude u mudrosti ljudskoj nego u sili Božijoj. (1 Korinćanima 2:5) Nego kao… Čitaj više »
Moje shvaćanje znanosti i duhovnosti je kao da se nalazim na točki pravca iz koje u jednom smjeru ide znanost, a u suprotnom smjeru duhovnost.
Poznato je da percepcija vara i kao prema takvoj se treba odnosit i to se osjeti pomakom u svijesti kad se osvijesti kako onaj pravac nije ravan jer je to dio kružnice velikog promjera tako da se u točki na suprotnoj strani kružnice znanost i duhovnost spajaju.
E sad, mema rasprave da li je to pravac pa znanost i duhovnost idu u ralzočitim smjerovima ili je to dio kružnice neperciptivnog radijusa pa se iz te točke za π radijana luka kružnice znanost i duhovnost spajaju.
To su stvwri ili znaš ili neznaš, fizički dokazi ne postoje.
“Postoji li Bog?” To je jedno od najdubljih i najstarijih pitanja koje ljudi postavljaju a odgovor ovisi od toga koga se pita, jer uključuje filozofiju, religiju, nauku i lična iskustva. …pa ako pitaš nekog vjernika iz bilo koje religije reći će – postoji – bilo kao stvoritelj, nadnaravno biće, sila ljubavi ili pravde itd …filozofi će ili pokušati to potvrditi a neki će negirati oni koji su skloni vjeri će reći da sama ideja Boga implicira njegovo postojanje, da je netko morao stvoriti to sve jer te i sam pogled na svijet i svemir navodi na pomisao o nužnosti inteligentnog dizajna… Ateisti i agnostici su skeptični i reći će – ako Bog postoji, zašto dopušta patnju? …ili će jednostavno reći da nema dokaza za njegovo postojanje… Nauka je samo isprepletena već opisanim primjerima i najčešće se ne upliće u tu materiju jer su nauka i religija srodne a i svrha… Čitaj više »
12 arhetipova prema Carlu Gustavu Jungu; 1. Mudar Mudrac je slobodoumnik. Njegov um i znanje su njegova osnova života, njegova suština. Iz ove baze pokušava razumjeti svijet i njegovo postojanje koristeći svoju inteligenciju i analitičke sposobnosti. Uvijek ima pri ruci zanimljivu datost, citat ili logičan argument. 2. Nevin Čini se da je nevin pročitao i upio sve knjige o samopomoći na svijetu, jer je ovaj tip optimističan i uvijek traži sreću. Nevina osoba u svemu vidi dobro. Želi se osjećati ugodno u svom okruženju. Ali nevina osoba također želi ugoditi onima oko sebe i osjećati se kao da pripada njima. 3. Istraživač Istraživač je hrabar putnik. Ide svojim putem bez jasne svrhe i uvijek je otvoren za nove stvari i avanture. Istraživač voli istraživati nova mjesta i učiti stvari o sebi. Nedostatak arhetipa istraživača je taj što teži savršenstvu i stoga nikada nije zadovoljan. 4. Vladar Vladar je klasični vođa. Vjeruje da bi trebao… Čitaj više »
Sve što treba znati je da je bio židov.
Jedan genetičar, inače ateista, je rekao da nije vjerovao u Boga sve dok znanost nije sekvencionirala ciieli ljudski genom.
Kada je vidio što se tu događa i kakve su sve funkcije tu sakrivene, čovjek je shvatio da ljudsko tijelo nikako nije moglo slučajno nastati, nego da je netko na krajnje genijalan način sve to tako posložio.
“Umjesto da postanete zarobljenikom prolaznoga i pogrešnoga, te tratite dragocjeno vrijeme idući za time, posvetite svaki trenutak otkrivanju istine, razmišljanju o vječnome, uvijek istinitome Gospodu. Takva je odanost pravi cilj duše. Provođenje vremena u prividnim užicima s druge strane znači svjetovno opterećenje. Čovjek ne smije pasti žrtvom otrovnih privlačnosti svjetovne raskoši ili lukavstava zavodljive ljepote. Jednoga će dana svi ti osjećaji što nas očaravaju nestati poput priče iz sna. Sve što se s čovjekom zbiva, obrazovanje i sve ostalo što mu pomaže da odraste i postane velik, sve mu to nije ni od kakve koristi za duhovni napredak, već samo pridonosi njegovu duhovnome padu. Upravo se stoga to i naziva očitovanjem obmane. Istina će, u koju god obmanu bila uronjena, samo još sjajnije blistati. Takva je priroda istine. Kako možemo za ovaj svijet predmeta koji je u svakome trenutku podložan promjenama, koji blijedi i iščezava u hirovitome pojavljivanju i nestajanju,… Čitaj više »
“Jedna od najupadljivijih izjava je ta što stalno govoriš o „slučajnostima”. Slučajnosti kako ih ti zamišljaš ne postoje. Postoje samo Božja proviđenja koja Bog tako neupadljivo oblikuje da bi se mogao iza njih sakriti. Posebno i zbog toga jer ti mnoge „slučajeve” uopće ne zapažaš. Bog ne stvara da bi se zatim postavio pored svog djela i čekao priznanje ili čak aplauz. Bog nije loš umjetnik, nego dobar Otac za kojega je samo po sebi razumljivo da vodi brigu o svojoj djeci ne praveći od toga nikakav spektakl. Cijeli svijet određen je takozvanim slučajem. Sve djeluje slučajno, a ipak se sve odvija prema savršenom planu. Ti imaš slobodnu volju, a ipak je Bog tako uredio da se ne možeš izgubiti i da prolaziš kroz iskustva kroz koja moraš proći kako bi naučio ono što je potrebno za tvoj razvoj – i da se sve to događa „slučajno”! Ako dakle „slučajno”… Čitaj više »
Nije postojala ni jedna osoba otkad postoji ova civilizacija nama znana, a da na samrti ili pogledom u smrt nije izustila “Bože”. To se dešava duboko instiktivno u tom zadnjem trenu i najokorjelijm negatorima.
Razni Decartesi i Newtoni su upravo pridonijeli da se čovjeka razduhovi i da svoj smisao sreće traži u materijalnom svijetu, što je nemoguće. Jedan je istočnjački mudrac rekao da je jadan onaj koji živi svijet stvari. Bolestan sustav počiva na bolesnim vrijednostima, a društvo postaje sve dekadentnije živeći isprazni materijalizam. Normalno da takvom društvu nije stalo da se raspravlja o Bogu, što bi trebalo biti prioritet svakom iole zdravom društvu.
Bog je mrtav – Niče
Niče je mrtav – Bog
Samo je Isus Krist pravi put, istina i život.
Izvrsno. Jung je izvrstan. Jung je put i istina. Jung daje dobre smjernice za ono sto je tek pravi zadatak – razumijevanje ljudskog softvera. Misli su linije koda. Osjecaji su isto misli suptilnije vrste. Mene vise zanima ljudski softver, izgradnja, kako bih ja to imenovao, hardwareless softvare-a. Svidja mi se ovo: “Bog bi se mogao shvatiti ne kao osobna vanjska sila”. Iskljuci boga kao vanjsku silu. Ovdje prelazimo na filozofiju. Znacenje rijeci bog. Tu imam neku vrstu ideje … . Ne postoji izvan-svemirski bog, citat kaze isto. Dokaz je da ne postoji odvojeni um a um je kljucni atribut da bi nesto, bilo sto, moglo biti zvano bogom. Bog postoji samo u odnosu na nas, spojen sa nama, sa svemirom. Ne postoji vanjski bog nego bog kojeg zamisljamo. Bog nije stvorio svemir ni ljude, ljudi i sve sto misli su stvorili boga. Takav bog postoji. Tek nakon refleksije (zaborava nastalog… Čitaj više »
Samo pitanje ima li Boga nema nikakvog smisla.Prvo bismo trebali rešiti što znači pitanje: “imali “.Dali je uopće bitno dali ga ima ako ga ima,ili ga nema .I što znači bilo što od toga,kada je u pitanju, Bog . Mi ne možemo točno objasniti,što je to,i koliko god da se pitamo,i trudimo objasniti,ostaju nam samo pitanja.Bog postoji,bilo kako.I ne možemo niti potvrditi niti negirati Boga.Bog postoji,ali svako na svoj način ima predstavu ,o tome što je ili ko je Bog.I nije uopće bitno,imali ga.Jer možemo biti sigurni,da je on tu.Mislim da se za Boga ne može koristiti pojam : imati.Jer njega ne možemo posjedovati,pa ga ne možemo ni svojatati.,a ne možemo za nešto što ne “poznajemo”,reći : ima ga,ili nema.Mnogi ljudi kada kažu,ima Boga ne misle na ništa.I to je to pitanje: imali ?! Ali u tome imali,za mnoge nema ,ničega .. Bilo bi dobro,da su ljudi svjesni,što govore ,kada… Čitaj više »
fino su to reponje podvalili…
to da je Bog stvorio svijet ono za 7 dana je bajka – zato je to religija i to ne mere ni u školu, ni u medije – jer mora biti sekularizam
ali to da je svijet nastao od ništa, ono puknulo odjednom prasnuo veliki prasak i sve se stvorilo pukim slučajem samo o sebe – to nije bajka ni religija- to ti je nauka i uči se u školi
ko i ono da od crva nastane gušter, od guštera tica, od tice sisavac od sisavca majmun, od majmuna čovjek i … i to nije bajka ni religija – već nauka, istražio to poznati engleski pisac bajki-Ćarls Darvin i nazvali to teorija evolucije
ko i ono, da su vakcine spasile stotine miliona zdravih neoboljelih ljudi u zadnjih 100 godina, – i to nije bajka ni religija, već nauka…
Bog treba: Kler ima koristi, vjernici utjehu, umirući spas….. činjenica da tih bogova ima više negira njegovo postojanje. Mislim da svi mi postajemo bogovi-kada odlučimo da svoje gene (genetski pripremljene “amebe” koja će evoluirati) pošaljemo u (Vojađeru) na neku od nama poznatih ezo planeta. Kad te amebe evoluiraju do biča koja se zapitaju tko nas je stvorio. -Neka civilizacija koja je ostala bez staništa: Atomska boba, kometa, crna rupa ili ….. Već znamo manipulirati genetikom, znamo da u dalekom svemiru postoje planete koje mogu podržati “naš” život i imamo svemirske leti-lice za putovanje u daleki svemir. Svi uvjeti da postanemo bogovi smo dohvatili. Samo nam treba tragedija da će nas potaknute da postanemo bog.
.. ego-istični majmunski hibridi s planeta
Zemlje, raspravljaju o postojanju Onoga Koji Je, Boga Stvoritelja Svemogućeg Kreatora
, ali im to njihovi ograničeni i “sitni” Um-ovi i mozgovi program-irani na materijalno i na vidljivo, ne dozvoljavaju da spoznaju ni da shvate pa onda majmunski hibridi – radilice s planete Zemlje, “mudro” i Ego-istično, Ego – centrično, “zaključe” da Stvoritelj
ne postoji, odu u dnevni boravak, uzmu jeftinu kancerogenu pivu, sjednu na kauč i upale TV 
samozadovoljno buljeći u neki “show” koji je osmišljen upravo za takve radilice kako slučajno ne bi evoluirali na mentalnoj razini i, nedaj bože, shvatili………………
………
…………………………….
………………
Suvremenim fizičarima je bio veliki šok jer su bili uvjereni da se materija uvijek dosljedno ponaša. Poljuljani su sami temelji znanosti. Ljudi još toga nisu svjesni, jer su teorije veoma komplicirane i istančane da nikad neće postati dio općeg znanja. I potpuno su protiv zdravog razuma – više sliče bajkama, pričama za malu djecu. Elektroni skaču s jednog mjesta na drugo i nepostoje između ta dva mjesta. Možete li vjerovati? Elektron skoči s mjesta A na mjesto B, a između ta dva mjesta elektron nepostoji? To je velik misterij – zovu ga kvantnim skokom. Skovan je poseban naziv – quantum – jer ekektron između nepostoji. To bi bilo kao da iz Kambere dolazite u Rijeku, ali između ta dva mjesta nepostojite. Jednostavno nestanete iz Kambere i pojavite se u Rijeci. Postoji mogućnost da će se jednoga dana – u ovom trenutku to izgleda poput znanstvene fantastike – no postoji mogućnost… Čitaj više »
Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku i priliku. Zašto je, pored toliko bića u svemiru koja su bolja i pametnija od čovjeka, a koje je kao takve isto stvorio, odabrao upravo nas da nas počasti svojom slikom i prilikom. Da li je to zbog toga što je odlučio da mi budemo jedina ili najumnija bića u svemiru koja je stvorio pa nije imao drugog izbora. Ako je već tako, mogao nam je ipak dati zeru više pameti i sklonosti ka činjenju dobrih djela. Po Bibliji, svijet je star 6000 g. Pita nevjernik: Pa kako ako su samo iskopane kosti dinosaura, dokazano stare više desetaka milijuna godina? Vjernik: Te kosti dinosaura bog je stavio u zemlju samo da bi iskušao našu vjeru. I *Njutn je vjerovao u Boga iako nije vjerovao da je svijet star samo 6000 g. I prije njega i prije čovjeka stvorenog na božju sliku i priliku,… Čitaj više »
Na postelji lezi ateista smrtno bolestan i svoje posljednje minute provodi sa svojom porodicom. Posljednji udisaj, zatvara oci, duboki izdisaj….svjeeeetlooooo. Nista mu nije jasno, ali je osjecaj prelijep i lebdeci se krece ka svjetlijem svjetlu. Dolazi na oblak mekan kao…ma neopisivo. Sa osmjehom ga docekuje Sveti Petar koji sjedi ispred ogromne kapije sa veeeeelikom knjigom koju lista. Miris, cvrkut ptica, taj neki sklad, ljepota i osmjeh Sv.Petra ostavlja te spokojnim. Ateista svjestan svoje zivotne zablude i negiranja, brze i bolje progovara…kh kh…Izvinjavam se, da li bih mogao da razgovaram s Bogom (u nadi da ce ga premuntati oko svog promasenog zivota, kako bi se docepao raja). Sv.Petar se toplo osmjehnu, i rece, zamolicu Vas da sacekate. Ustade, oskrinu vrata Veeelike kapije i nestade u oblacima. Ateista nervozno ceka, razmislja sta da kaze, kako da se opravda…Sv. Petar dolazi do Boga i sa smijeskog govori Bogu, zove Vas Ateista. Bog odgovara,… Čitaj više »
Zivot je toliko kompleksan da bi bio slučajan . Iz toga proizlazi strašan zaključak a odgovor se daje sam od sebe : napravim te da živiš u neizvjesnosti , nadi , trudu i svemu drugom lošem sta možete zamisliti .Kao lizalicu ti dam mastu da ces ako sve radis dobro , ako nekom tamo čovjeku kao i ti ispricas koliko puta si opsovao i ako postoje jos gadniji grijesi ti ces dobiti pokoru u vidu molitve i ides u raj .Pazi molitve ( kazna ) a trebalo bi biti na dobrovoljnoj bazi koja dolazi sama od sebe . Da ne nabrajamo ostale apsurde mogli bi do prekosutra mozda i u vječnost …
Čudno, o temi koja me najviše interesuje gubim želju bilo šta reči.
–
Osim Jadranke, čije mišljenje ima za podlogu duhovnu praksu, ostalo uglavnom nije u “domenu” teme.
Čovjek zbog samog svog ega ne želi priznati da postoji neka vrhovna inteligencija koja bi vladala svijetom ili koja ga je stvorila. Isti ti ne mogu znanstveno dokazati suprotno pa su u nekom trenutku izbacili “znanstvenike” koji su u nekom trenutku izbacili “epohalna otkrića” kao npr. Galileo Galileji koji je shvatio da je zemlja okrugla kad je jabuka pala s drveta!!! To mi učimo u školi. Problem je što smo mi u fizičkom tijelu ograničeni nešto vidjeti i čuti , tj.spoznsti potpuno svijet oko nas. Svakako možemo gledati da smo mi u Bogu i On u nama i tad razmisliš na svojoj razini kako vrijeme teče za Boga ili nas? Uzmimo za primjer sebe i zapitao se kako vrijeme teče tebi ili jednoj tvojoj stanici u tijelu i vidiš li ti bolje svijet oko sebe nego tvoja stanica. Isto to treba primjeniti i za Svemir jer u svakom dijelu svemira… Čitaj više »
I stvori čovjek boga na svoju sliku i priliku.oni što izmislite coronu stvoriše skoro sva ubijanja i masakre do svih nazadnosti na planeti su režiseri i priče o Bogu te nam uvališe kršćanstvo islam a saebi napisaše talmud sa uputama kako upravljati stokom.
Hermes Trismegistos – Corpus Hermeticum: Hermesova besjeda sinu Tatu, u vezi s preporađanjem. Tat napominje Hermesu da je u svojim općim govorima govorio u zagonetkama, te da nije bio dovoljno jasan kada je govorio o čovjekovoj božanskosti. Ondje je kazao da nitko ne može biti spašen tko nije preporođen, stoga Tat želi biti poučen o preporađanju, jer je to jedino učenje koje ne poznaje. Osim toga Hermes mu u onim govorima nije mogao otkriti tajnu preporađanja jer još nije bio spreman. Sada je spreman: učvrstio je svoj duh protiv iluzije svijeta, učinio se svijetu tuđim. Hermes dakle tumači da je u preporađanju prema analogiji s rađanjem utroba Mudrost, koja začinje u Tišini, a sjeme je istinsko Dobro. Otac je Volja Boga. Onaj tko se rađa od takovih roditelja, postaje bogom. On postaje sve i u svemu je, a sastavljen je od božanskih moći. Takve se stvari, napominje Hermes, ne mogu… Čitaj više »
Kvalitetno obrađena tema.
Probuđeni pojedinci/nanovo rođeni/duhovno rođeni… neumiru. Njih apsorbira cjelina. Oni nastavljaju živjeti. Sada su bestjelesni jer su se toliko raširili da ih nemože sadržavati nijedno tijelo, osim tijela samog svemira. Postali su poput oceana, tako da se nemogu manifestirati u malim stvarima. Sada mogu egzistirati samo u bivstvu. Mogu egzistirati samo kao miomirisi, ne kao cvjetovi. Nemogu imati oblik, mogu egzistirati samo kao bezoblična inteligencija svijesti. Svijet je postao inteligentniji. Prije Buddhe nije bio toliko inteligentan, nešto je nedostajalo. Prije Isusa nije bio toliko inteligentan, prije Muhameda nije bio toliko inteligentan. Prije Rumija nije bio toliko inteligentan…. Svi su oni doprinijeli. Ako ste pravilno shvatili Bog nije nešto što se dogodilo, Bog je nešto što se događa. Bog se događa svaki dan. Isus je stvorio nešto, Rumi je stvorio nešto, Buddha je stvorio nešto, Mahavira je stvorio nešto, Patanjali je stvorio nešto, Lao Tse, Zarathustra, Atisha, Muhamed, Tilopa – svi su… Čitaj više »
Kako je teško prihvatiti da BOG , postoji . Rođen si teoriziraš što je legitimno pravo Umireš , nisi uspio produžiti život i ostati živ . JELI TO ZAPISANO , JELI TO SAMOM UMU I MAŠTI DOSADILO PA REKLA DOSTA ŽIVOTA SAD ĆU UMRIJETI ………
,, BOG JE TU , BOG POSTOJI I ŽIV JE , ŠTO GOD TKO MISLIO . ” ISUS JE BIO MEĐU LJUDIMA , POMAGAO IM , OZDRAVLJAO IH , ISTJERIVO ĐAVLA , OSLOBAĐAO IH PATNJI. SVE SU VIDJELI ALI NIJE BILO ONAKO KAKO SU ONI MISLILI PA SU GA UBILI ………………………………………………………DALI ZNAMO ŠTO NEKIMA
TREBA DA SHVATE DA BOG POSTOJI ??????????????????
A šta ako sve postoji oduvijek samo mijenja formu ko može dokazati da nije tako il’ bolje nek neko da definiciju boga il’ velikog benga ne zna se koja teorija je gluplja i odudara od zdravog razuma
Evropljani nemaju monoteizam u sebi. Realno, mi smo gomila plemena kome je nametnuto nešto što u dubini duše nije naše. A filozofija je onako kako ko misli. Da bi mogao slobodno misliti moraš posjedovati robove ili mnogo novca i posvetiti se zajebanciji. Evropski dileri si od dokolice napravili posao. Divljina politeističkih germanskih plemena ili slavenskih ili neki Turkmeni koji su prihvatili judaizam, nemaju veze s ezoteričnim iskustvima ljudi gdje je monoteizam nastao.