Brojni analitičari odbrane uvjereni su da Sjedinjene Američke Države, uz podršku Britanije i Australije, tjeraju Kinu u rat zbog Tajvana. Oni ukazuju na stalne izjave zvaničnika iz tri zemlje koji se obavezuju da će stati u odbranu Tajvana ako ga napadne Kina i stvarno prisustvo američkih ratnih brodova u blizini regiona kao dokaz “agresivnog stava”. Plan igre SAD i njihovih saveznika prema ovim posmatračima je stvaranje atmosfere koja će primorati Kinu da uzvrati na ove provokacije i ispali prvi hitac. Zapadni mediji koji su već na njihovoj strani brzo će označiti Kinu kao agresora i mobilizovati globalno javno mnjenje u ime “žrtava kineske agresije”.
Postoje određeni motivi koji bi mogli dovesti u iskušenje SAD da slijedi ovaj plan igre. Postoje jastrebovi u Washingtonu i drugdje koji vjeruju da će kratak, brz rat protiv Kine u ovoj fazi koristiti hegemonu i njegovoj globalnoj agendi. Prvo, budući da su SAD vojno jače od Kine, ponižavajući poraz za potonju će biti veliki korak nazad. U vrijeme kada je mirni uspon Kine napravio takav utjecaj na države posvuda, poraz će pokazati svima i svakome da su SAD i dalje gospodar planete. Drugo, pobjeda SAD nad Kinom će nesumnjivo ojačati tajvanski pokret za nezavisnost i ohrabriti separatiste da prošire svoje aktivnosti i intenziviraju zahtjeve. To će negativno utjecati na kineski suverenitet i potkopati njenu nacionalnu otpornost. Rat oko Tajvana će primorati Kinu da preusmjeri svoje resurse s prijeko potrebnog ekonomskog i društvenog razvoja na nepotreban rat na svom pragu. Ovo preusmjeravanje resursa će spriječiti njen napredak. To je ono što bi SAD i neki od njenih saveznika željeli vidjeti.
Kina neće dozvoliti da se to dogodi. Kinesko rukovodstvo je uvijek bilo svjesno strašnih posljedica rata i nasilja po naciju i narod. Ipak, duboko je svjesna imperativne potrebe da brani svoj suverenitet i integritet kao nacije i dostojanstvo svog naroda. Stoga će na provokacije odgovarati pribjegavanjem mjerama — raznim mjerama — koje ne dovode do nasilja i rata. To mogu biti politički potezi ili diplomatski manevri ili čak trgovinske sankcije. Ali Kina neće popustiti pred provokacijama. Neće podleći prijetnjama ili arogantnom maltretiranju.
Čini se da američko rukovodstvo to ne razumije. Čini se da već dugi niz decenija američki lideri i zaista, lideri mnogih drugih zapadnih zemalja, uključujući Australiju, ne cijene važnost poštovanja kao vrijednosti u međudržavnim odnosima. Prisiljavanje ili primoravanje države da slijepo slijedi nečiji diktat primjer je nedostatka poštovanja prema drugima u međunarodnim odnosima.
Kontroverza oko Tajvana ilustruje poentu poštovanja u međunarodnim odnosima. Tajvan je dio Kine. Ovo je neosporna istorijska činjenica. 180 zemalja svijeta priznaje ovu realnost. Od 1979. američka vlada je priznala da postoji samo jedna Kina koju predstavlja Peking. Ovo je sadržano u dokumentima kao što su poznata tri zajednička saopštenja. Peking se uvijek protivio tome da američki zvaničnici ponekad tretiraju Tajvan kao da je nezavisna, suverena država. Ovo je očigledno ne samo u vojnim vezama SAD i Tajvana, već i u nekim prilikama u politici i ekonomiji.
Došlo je vrijeme da prijatelji Sjedinjenih Država u Aziji podsjete SAD čvrstim, ali ljubaznim tonom da je pridržavanje politike Jedna Kina fundamentalno za ostatak svijeta u njegovim odnosima s Kinom. To je najdublja crvena linija u našim odnosima sa Kinom i tako će ostati u vjekovima koji dolaze. Ovu liniju moramo poštovati iskrenog srca. Ne smije postojati ni najmanji nagovještaj da SAD ili Britanija ili Australija ili bilo ko drugi pokušava ohrabriti separatističke pokrete protiv ujedinjenja s Kinom na Tajvanu.
Zagovarajući striktno pridržavanje politike ”Jedna Kine”, mi ne predlažemo da se klanjamo Pekingu na servilan način. Ako moramo da se ne složimo sa Pekingom oko principa, trebali bismo. Na primjer, mnoge zemlje unutar ASEAN se ne slažu s Pekingom zbog tvrdnji Pekinga da ima vlast nad skoro 85 % područja koje se doživljava kao Južno kinesko more. Vlade ASEAN i zapravo, grupe civilnog društva ASEAN u cjelini trebale bi nastaviti ponavljati naša suverena pomorska prava nad Južnokineskim morem u skladu s našim istorijskim tvrdnjama i međunarodnim pravom. Nikada ne bismo trebali prestati uvjeravati vlasti u Kini da prihvate naše legitimne zahtjeve.
Drugim riječima, trebali bismo tražiti od Kine da poštuje naša prava u odnosu na Južno kinesko more, baš kao što želimo da SAD poštuju stav Kine o Tajvanu.
Autor: dr Chandra Muzaffar
Americko-engleska-australijska ratna masinerija je ukljucena na kocenje Kine a ako zatreba i ratom je vratiti u klecuci polozaj. Sve sto postoji na ovom svijetu anglosaksi koristi u ratne svrhe protiv svog oponenta, kao : filmovi, ekonomija, olimpijske igre, novine, TV, burze, sankcije, bojkoti, lazi o proganjanju nacionalnih manjina, lista je jako duga. Ni kineska vlada ni ruska vlada jos nisu uveli u skole kako se boriti protiv njihovih lazi. Npr. za vrijeme socijalisticke Jugoslavije je bio predmet teritorijalna obrana a omladina se nije obrazovala sto je anglosaksonska soft power i kako ta soft power moze podijeliti ljude, razbiti zemlju. Teritorijalna obrana se bavila kako ce neki omladinac eto puskom suprostaviti se stranoj vojnoj intervenciji koja nije imala bas nikakve sanse u ono vrijeme. S druge strane vlast je otvorila sirom otvorena vrata sve vrste zapadnih ideologija i utjecaja da udju u zemlju i da formiraju ljude na mrznju i rat… Čitaj više »
“Kontroverza oko Tajvana ilustruje poentu poštovanja u međunarodnim odnosima. Tajvan je dio Kine. Ovo je neosporna istorijska činjenica. 180 zemalja svijeta priznaje ovu realnost. ” O ovome bi se dalo raspravljati. Tajvan kroz veći dio svoje povijesti nije bio dio Kine, a prvo značajnije naseljavanje Han Kineza na Tajvanu je bilo tek početkom 17. stoljeća. Kinezi su Tajvan naprije počeli naseljavati, zatim ga okupirali, pa izgubili u kinesko-japanskom ratu i on je sve do 1945 punih 50 godina bio u sastavu Japanske imeprije. Tek porazom Japana i povlačenjem brojnih poraženih kuomintanških snaga i stanovništva koje ih je podržavalo na Tajvan došlo se do današnje etničke slike u kojoj u ogromnoj većini prevladavaju Han Kinezi uz manjinsko authtono nekinesko stanovništvo. Zadnjihj 125 godina, od 1895. Tajvan nije bio u sastavu kineske države. Kinezi imaju povijesno pravo na Tajvan koliko i Englezi na Australiju naprimjer. S razlikom što Kinezi imaju dovoljno snage da to “pravo” i… Čitaj više »
Nisu ni Havaji bili americki do godine 1898.
A Korzika je postala francuska tek nakon godine 1789 itd
Cinjenica je da je Tajvan dio Kine a Amerika pokusava ampuntirati Tajvan od Kine da bi je oslabili.
Provali su joj amputirati Hong Kong pa nisu uspili, provaju s Tibetom, s Xinjiang, Japan je provao s Manchuriom.
Još malo kontroliranog cirkusa za talibane geopolitike.
Eto vidite što nam luđaci spremaju,rat koji nitko ne treba osim globalista.
A Kinezi ako su glupi ući će u rat. Jer ih jedino tako Zapad može vratiti unatrag.
Mada i oni su se osilili samo tako – pa Srbija postaje još jedna u nizu kineskih provincija. O Africi i Aziji neću niti pričati.
Ako ste mogli bez tog otoka 70 godina, možete i ubuduće. Jedna je stvar povratka Tajvana u maticu zemlju, ali vi im želite i komunističku ideologiju nametnuti. To ih najviše i odbija od vas.
Amerikanci imaju “mudar” plan – drzace napetosti i na istocnom i na zapadnom frontu, pa ce iscrpljivati i Kinu i Rusiju. Obe zemlje bice u neizvjesnosti na koju ce napasti, a u pravom momentu napasce obe istovremeno. Pitate se zasto to kad je otvaranje dva fronta pogibeljno, a odgovor je prost – zakljucili su da su RF i Kina u savezu i da ce zajednicki odgovoriti na napad na jednu od njih. Ameri imaju problem sa simulatorima. Svi planovi koje su pravili propali su na simulatorima i sve simulacije su zavrsile njihovim porazom. Zato su zakljucili: kad vec pusimo u svakom slucaju onda mozemo pokrenuti dva rata istovremeno.
Amerika je u takvoj situaciji da uvijek dobija.
Ako Kina ne pokusa povratiti Tajvan, dobro za Ameriku. Tajvan ce se postepeno sve vise odvajati od Kine.
Ako Kina pokusa silom povratiti Tajvan, eto ti sankcije i izolacija i Amerika opet dobije.
Isto tako radi scenarij i s Rusijom.
Ako se Rusija ne brani oni ce je siepati
ako se pokusa braniti anglosaksi ce je izolirati.
Da to je to
Ulaze kinrzi u Tucididovu zamku,usa ih vraca na fabricke postavke,to je scenario,jedino sta moze pokvariti plan,jeste Ukrajina,bijelorusija,putim. Moze izbit tamo raž,a dva istovremeno nece moći.zato kina podržava sad Lukasenka
Jos malo kineske pro-komunisticke propagande. Ne tjera nitko u Kinu u rat nego Kina stalno dahce oko Tajvana gdje zive kinezi koji ne zele komunisticku cizmu oko svojega vrata. Ta “jadna” Kina maltretira sve svoje susjede, aneksirala je Hong Kong gdje vecina ljudi nije htjela biti pridruzena kineskom komunisticom sistemu i ista ta Kina drzi vecinu svijeta u saci pa tako i Hrvatsku (Peljeski most) a izgleda i Logicno portal. Vidim da na ovome portalu obitava dosta Jugo-komunista koji nekako obitavaju u paradoksalnome svijetu gdje se doticni bore za / i zele slobodu dok u isto plaxi za propalom diktatorskom olupinom Jugoslavijom.