Priča o tome kako je CIA provodila tajne LSD eksperimente na nesvjesnim građanima SAD-a

Nakon Drugog svjetskog rata, mogućnost stjecanja kontrole nad nečijim umom postala je jedna od glavnih aktivnosti obavještajnih službi. Usred beskrajnih špijunskih igara, sposobnost da se neko natera da kaže punu istinu tokom ispitivanja, ili da se izbriše ličnost subjekta i nametne druga – možda, kontrolisana – postala je prilično privlačna tajnim službama.

Godine 1979. bivši službenik američkog State Departmenta John Marks objavio je knjigu pod nazivom “Potraga za ‘mandžurskim kandidatom'”, koja se fokusirala na CIA-ine eksperimente kontrole uma i zasnovana je na dokumentima agencije objavljenim prema Zakonu o slobodi informacija.

Izraz ”Mandžurijski kandidat” proizašao je iz naslova romana Richarda Condona, prvi put objavljenog 1959. godine, koji govori o američkom vojniku kojem su komunisti isprali mozak i koji su ga komunisti pretvorili u ubojicu. U to vrijeme, strah da bi američki rivali mogli koristiti takve tehnike nije bila samo izmišljena fantazija, već i stvar vrlo ozbiljne zabrinutosti.

Ovako to opisuje John Marks: „1947. Zakon o nacionalnoj sigurnosti stvorio je ne samo CIA već i Vijeće za nacionalnu sigurnost – ukratko, komandnu strukturu za Hladni rat. Ratni lideri [Ureda za strateške usluge] poput Williama Donovana i Allena Dullesa grozničavo su lobirali za Zakon. Zvaničnici unutar nove komandne strukture ubrzo su svoje strahove i svoje grandiozne ideje sproveli u delo. Reagujući na uočenu prijetnju, zauzeli su nemilosrdan i ratoboran stav prema svakome koga su smatrali neprijateljem – posebno prema Sovjetskom Savezu. Uzeli su na sebe da se bore protiv komunizma i stvari koje bi mogle dovesti do komunizma svuda u svijetu.”

”Odbrambena orijentacija ubrzo je postala sekundarna”

Godine 1975., ovaj odabrani komitet američkog Senata, kojim je predsjedavao demokratski senator iz Idaho Frank Churcha, istražio je moguće zloupotrebe obavještajnih službi počinjene u prošlosti. Bio je to dio takozvane ”Godine obavještajne službe”, serije istraga o operacijama koje su uključivale “ilegalne, nepropisne ili neetičke aktivnosti”, kako se navodi u rezoluciji kojom se osniva Crkveni odbor.

Zapravo, postojali su razlozi da američka javnost dovede u pitanje metode tajnih službi. Nakon Watergate skandala, otkriveno je da je CIA imala direktnu ulogu u onome što se dogodilo. Opisujući aktivnosti CIA-e u svom članku za New York Times, novinar Seymour Hersh spomenuo je operacije drugih agencija usmjerenih na američke građane. CIA je samo objavila je dokumente o tom pitanju tek 2007. godine.

Dakle, Crkveni odbor je imao dosta posla. Članovi su održali 126 kompletnih sastanaka odbora, 40 saslušanja pododbora i intervjuisali oko 800 svjedoka. Nakon što je pretražio 110.000 dokumenata, komitet je u aprilu 1976. objavio svoj konačni izvještaj. Također je izdao dokument pod nazivom “Navodne zavjere za ubistvo u koje su uključeni strane vođe”, u kojem su detaljno opisani planovi obavještajne službe da ubiju nekoliko vrhunskih ličnosti poput Patricea Lumumbe i Fidela Castra.

Glavni izvještaj sadrži veliko poglavlje posvećeno upotrebi hemijskih i bioloških agenasa od strane obavještajnih agencija. „Strah da bi zemlje koje su neprijateljske prema Sjedinjenim Državama koristile hemijske i biološke agense protiv Amerikanaca ili američkih saveznika doveo je do razvoja odbrambenog programa dizajniranog da otkrije tehnike američkih obavještajnih agencija za otkrivanje i suprotstavljanje hemijskim i biološkim agensima“, kaže se u izvještaju. ističući da se odbrambeno oružje ubrzo pretvorilo u ofanzivno.

Odbrambena orijentacija ubrzo je postala sporedna, jer je moguća upotreba ovih agenata za dobijanje informacija od neprijateljskih agenata ili kontrolu nad njima, postala očigledna.

Jedan mračan primjer je slučaj američkog tenisera Harolda Blauera. Godine 1952. dobrovoljno je upisao psihijatrijski institut u državi New York jer je patio od depresije praćene razvodom. Institut je imao tajni ugovor sa vojskom za istraživanje potencijalnih hemijskih ratnih agenasa. Kao dio eksperimenta o kojem nije znao ništa, Blauer je dobio niz derivata psihodelične supstance zvane meskalin i umro. Američki sud je 1987. godine presudio da je Vlada zataškala svoju ulogu u smrti tog čovjeka. Sudija je naložio vlastima da plate 700.000 dolara Blauerovoj porodici.

Nesvjesni kandidati

Od kasnih 1940-ih, CIA je vodila nekoliko projekata koji su uključivali hemijske i biološke agense. Od 1947. do 1953., projekat pod nazivom CHATTER istraživao je “droge istine” – nešto što je, prema izvještaju Crkvene komisije, bilo odgovor na “izvještaje o ‘nevjerovatnim rezultatima’ koje su postigli Sovjeti.” Životinje i ljudi su podvrgnuti testovima koji uključuju biljku zvanu anabasis aphylla, alkaloid skopolamin i meskalin.

Godine 1950. odobren je projekat pod nazivom BLUEBIRD. Njegov cilj je bio da se istraže metode kontrole uma koje sprečavaju osoblje od „neovlašćenog vađenja informacija“ i koje daju korisniku sredstva da kontroliše pojedinca koristeći posebne tehnike ispitivanja. Godinu dana kasnije, projekat je preimenovan u ARTICHOKE. Osim svojih odbrambenih svrha, sada je uključivao istraživanje “uvredljivih tehnika ispitivanja” koje uključuju hipnozu i drogu. Nema određenih informacija o tome kada je projekat završio. Prema izvještaju Crkvene komisije, CIA je insistirala da je ARTIČOKA ukinuta 1956. godine – međutim, postojali su dokazi da je „specijalno ispitivanje“ koje je proučavala korišteno još nekoliko godina.

Postojala je i MKNAOMI, koja je istraživala biološke ratne agense, njihovo skladištenje i uređaje za njihovu difuziju. Ukinut je nakon što je predsjednik Richard Nixon stavio tačku na američki ofanzivni program biološkog oružja 1969. godine.

MKULTRA

Glavni CIA-in istraživački program kontrole uma, koji se pokazao pravim šokom kada je otkriven, bila je MKULTRA, koju je vodio dr Sidney Gottlieb. Pokrenut 1953. godine i prekinut deceniju kasnije, program je uključivao testiranje kontrole ljudskog ponašanja uz pomoć radijacije, elektrošokova, psiholoških i psihijatrijskih alata, supstanci za uznemiravanje i paravojnih uređaja. Projekat je imao poseban ogranak, MKDELTA, za nadgledanje testiranja sprovedenih u inostranstvu.

Većinom ljudi sada znaju za MKULTRA jer uključuje LSD – psihodeličnu drogu koju je 1938. godine stvorio švicarski hemičar Albert Hofmann u Sandozovim laboratorijama u Bazelu, Švicarska. Dana 19. aprila 1943. godine, Hofmann je slučajno uzeo LSD i otkrio koliko bi jak učinak mogao biti (ovaj dan je sada poznat kao ‘Dan bicikla’, jer je Hofmann vozio bicikl kada je doživio prvo ‘putovanje’ na LSD-u, poznato kao ‘kiselina’). Sandoz Laboratories je počeo da prodaje lijek pod imenom ‘Delysid’ četiri godine kasnije, a 1948. je došao u SAD.

CIA je znala za efekte LSD-a i toliko se oslanjala na njega da je 1953. postojao plan da se kupi 10 kilograma LSD-a, oko 100 miliona doza u vrijednosti od 240.000 dolara, za eksperimente.

CIA, koja se predstavljala kao istraživačka fondacija, sklapala je ugovore sa univerzitetima, bolnicama i drugim institucijama kako bi nabavila potrebne materijale i supstance. Testovi su obavljeni na ljudima, sa ili bez njihovog znanja. Čak i oni koji su se dobrovoljno javili da učestvuju u istraživanju nisu bili svjesni prave svrhe iza toga. CIA je smatrala da je aspekt tajnosti bio neophodan jer bi u potencijalnoj operaciji ciljani subjekt sigurno bio nesvjestan.

U vojsci je sprovedeno nekoliko testova koji su uključivali LSD. Takođe je korišten u inostranstvu tokom ispitivanja navodnih stranih špijuna.

Halucinogen je testiran i na zatvorenicima, ponekad i na ovisnicima o drogama. Nekoliko zatvorenika dobrovoljaca iz “Lexington Rehabilitation Center” – zatvora za ovisnike koji služe kaznu zbog kršenja droga – dobili su halucinogene droge u zamjenu za droge o kojima su bili zavisni.

Američki bos organiziranog kriminala James ‘Whitey’ Bulger učestvovao je u MKULTRI 1957. dok je bio u zatvoru u Atlanti. Svoje iskustvo je 2017. opisao u članku za medij OZY. Prema Bulgeru, shvatio je da je učestvovao u eksperimentima CIA-e tek godinama kasnije, kada je pročitao Potragu za ‘mandžurskim kandidatom’.

Whitey Bulger je regrutovan za eksperiment zajedno s nekoliko drugih zatvorenika. Prema njegovom članku, rečeno mu je da je to medicinski projekat koji ima za cilj pronalaženje lijeka za šizofreniju. “Za naše učešće, dobili bismo tri dana dobrog vremena za svaki mjesec na projektu”, napisao je Bulger. “Svake sedmice bismo bili zaključani u bezbednoj prostoriji u podrumu zatvorske bolnice, u zoni gde su bili smešteni mentalni bolesnici.” Svim kandidatima date su ogromne doze LSD-a, a zatim su testirane njihove reakcije.

Ovako je to opisao Whitey Bulger: „Osam osuđenika u paničnom i paranoičnom stanju. Potpuni gubitak apetita. Halucinirajuće. Soba bi promijenila oblik. Sati paranoje i osjećaja nasilja. Doživjeli smo užasne periode živih noćnih mora, pa čak i krvi koja je izlazila iz zidova. Momci se okreću kosturima ispred mene. Vidio sam kako se kamera mijenja u glavu psa. Osjećao sam se kao da ću poludjeti.” Rekao je da su mu eksperimenti izazvali dugotrajne probleme sa spavanjem i noćne more.

Smrt dr Olsona

U novembru 1953., grupa zaposlenih u CIA-i (uključujući Sidney Gottlieb), zajedno sa naučnicima iz američkog centra za biološka istraživanja pod nazivom Camp Detrick, okupila se u kolibi u Marylandu na konferenciji. U grupi je bio dr Frank Olson, stručnjak za aerbiologiju. U jednom trenutku, članovi CIA-e odlučili su da provedu eksperiment na nesvjesnim kandidatima, pa je Gottliebov zamjenik Robert Lashbrook dodao LSD u bocu Cointreau likera, koji je poslužen nakon večere. Olson je probao.

Kada se Olson vratio kući, članovi porodice primijetili su da je depresivan. Dva dana kasnije, Olson se požalio svom šefu Vincentu Ruwetu na svoje loše stanje i ono što je doživio. Ruwet je kontaktirao Lashbrooka i Olsona su odveli u New York, kako bi upoznali doktora bliskog CIA-i, koji je bio iskusan u LSD-u. U New Yorku se Olson osjećao toliko loše da je čak odbio da se vrati kući da provede Dan zahvalnosti sa svojom porodicom. Kasnije je Lashbrook tvrdio da je tokom posljednje večere koju su imali zajedno čovjek izgledao “skoro kao dr Olson… prije eksperimenta”. Prema Lashbrookovom svjedočenju, u 2:30 ujutro probudio ga je glasan “pusak stakla” i vidio da je Olson pao na smrt sa prozora njihove sobe na 10. spratu. Olsonova porodica je, međutim, odbila da veruje da je reč o samoubistvu i tvrdila je da je stručnjak za aerobiologiju ubijen.

Uprkos svemu ovome, testovi u kojima su učestvovali nesvjesni ljudi su nastavljeni. Zaposlenici CIA-e mogli su da se sastanu s kandidatom u baru, odvedu ga u ‘sigurnu kuću’ i daju drogu kroz hranu ili piće – a zatim čekaju reakciju. Ponekad su se kandidati osjećali bolesno danima nakon toga.

Projekat je ukinut 1963. Deceniju kasnije, Gottlieb je uništio većinu dokumenata koji se odnose na MKULTRA, tako da se nikada neće saznati njen pravi razmjer.

Dok MKULTRA ostaje samo duh iz doba Hladnog rata, istraživanje novog oružja i metoda suprotstavljanja mu nikada nije prestalo – i nikada neće prestati, kaže bivši oficir CIA-e koji je postao zviždač John Kiriakou, dok zemlje širom svijeta plaćaju “milijarde i milijarde dolara” za to.

Kiriakou vjeruje da nikada nije etično eksperimentirati na ljudskom biću bez potpunog razumijevanja te osobe o tome šta se događa – i bez pristanka da bude dio eksperimenta. “Ove stvari ne bi trebale biti tajne; ako su tajni, ne bi trebalo da se rade” , rekao je on za RT. „Etički i pravno ne možete eksperimentisati na ljudskom biću bez dogovora.

“Kada sam bio na fakultetu, nisam imao dovoljno novca da platim kiriju za jedan mjesec. Vidio sam reklamu jedne farmaceutske kompanije u kojoj piše da žele eksperimentirati s ovim novim lijekovima na mladim zdravim ljudima da će dati 500 dolara ako pristaneš da te lijekove uzmeš tokom vikenda, a onda ti izvuku krv i izmjerite brzinu apsorpcije lijeka”, prisjeća se Kirijaku. „Pa sam to uradio. Uspavao me je, dobio sam svojih 500 dolara i otišao kući. Znao sam šta radim, pristao sam da im dozvolim da eksperimentišu na meni. Bilo je neprijatno i osećala sam se grozno, ali oči su mi bile otvorene.”

Kada govorimo o hemijskim ili biološkim istraživanjima, dobra je stvar dok ne služe u miroljubive svrhe, kaže on. „Na kraju, iz toga može proizaći mnogo dobrog, posebno kada zemlje međusobno sarađuju“, zaključuje Kirijaku. “Ali u ratno vrijeme, a posebno kada javnost nije obaviještena o ovim stvarima, to može biti zastrašujuća perspektiva, jer moramo samo vjerovati u naše vlade da ih neće koristiti uvredljivo kao oružje.”

Autor: Anastasia Safronova