Prikriveni zločini američke koalicije u Mosulu (Foto 21+)

Osim nekoliko arapskih internetskih portala, samo je danski Radio24syv.dk objavio fotografiju ratnog fotografa Jana Grarupa, koji je prošlog tjedna u Mosulu dokumentirao ratne zločine protiv civila.

Slike koje je donio Politiken nije htio objaviti, “dijelom i zato što su previše nasilne”.

Nakon toga je Jan Grarup objavio slike na svojoj Facebook stranici i Instagram profilu, jer smatra da bi ljudi trebali vidjeti kako se vodi prljavi rat.

“Ako pokušamo dati uljepšane slike rata, zaboravit ćemo ratno nasilje kakvo zaista jest”, kaže Jan Grarup za Radio24syv.

Jednu od slika možete vidjeti dolje, a ostale u emisiji “55. Minuta” danske kuće Radio24syv.

14. 04.  / 10:00

Fotografije Jana Grarupa u zapadnim medijima nije htio objaviti nitko, kao što sam kaže – “dijelom i zato što su previše nasilne”.

Od medija su ih objavili samo neki irački i par arapskih portala, njih ne više od desetak, koji za ova ubojstva uglavnom okrivljuju američku koaliciju ili ISIL. Neki su suzdržaniji i tvrde “kako ne znaju tko ih je točno ubio, ali tijela nitko ne može ukloniti zbog prevelikog intenziteta vatre u Mosulu”.

Podsjetimo da je 25. ožujka irački premijer Haider Al-Abadi obustavio operaciju oslobađanja grada “zbog pretjeranog broja kolateralnih žrtava među civilima”. Pentagon je tada priznao da je od njihovih zračnih udara u Mosulu bilo 229 žrtava među civilnim stanovništvom.

Fotograf Jan Grarup na svojoj Facebook stranici je slike objavio pod naslovom: “Koliko je brutalan rat u Mosulu?”, gdje nikoga eksplicitno ne krivi za ubojstva, ali je srušio zid medijske šutnje o samoj kampanji i njezinim učincima daleko brutalnija i ubojitija o onakve kako nam se prikazuje, ali je tabu tema za zapadne novinare.

“Koliko je civila zapravo poginulo u Mosulu? Ima li mrtvih u slučajnim ubojstvima, namjernim granatiranjima ili snajperskim napadima kada su pokušavali pobjeći iz grada? Što je istina? Odgovor je DA. Prošli tjedan sam se našao u pogrešnoj ulici u krivo vrijeme – sam, dok su se između iračke vojske i očajnih snaga ISIL-a vodile žestoke borbe. U uskoj uličici sam vidio ovaj prizor. Civili – muškarci, žene i djeca, ubijeni su u to prolazu, vjerojatno čekajući pauzu u borbi kako bi mogli izaći. Uz sebe su imali najosnovnije. Odjeću, deke, nekoliko stvari – ništa više. Bilo je i nekoliko male djece, dobi od 3 do 6 godina.

Izbrojao sam 20 tijela i stao, jer nisam mogao ići dalje. Bilo je opasno i bio sam na mjestu za koje nisam znao pod čijom je kontrolom. Ne znam tko je ubio te ljude. Nisam u stanju uprijeti prstom ni na koga. Ovo je ono što ja znam”, piše Jan Grarup.

“Prema lokalnim vojnim izvorima su mrtvi više od tjedan dana, dok je ovo područje još držao ISIL. Nisu bili ubijeni u napadu vojske ili iračkog topništva. Nije bilo znakova izravnih udara granata ili nešto slično. Bilo je rupa o metaka po zidu i krvi duž uličice. Nekoliko žrtava je ubijeno hicima u glavu. ISIS je ubijao civile koji bježe iz grada, jer se prema njihovim zakonima ne smije napustiti kalifat. Oni su izdajnici ‘Islamske države’. Kad sam bio tamo iračka vojska još uvijek nije u potpunosti kontrolirala područje i borbe su još uvijek bile u tijeku, a vojska gubi ljude svaki dan. Područje je oslobodila iračka vojska, opet ga je zauzeo ISIL i još jednom ga oslobodila vojska. Ovo je bio moj peti put u Mosul, istočnom, kao i  zapadnom. Iračka vojska nikada nije ubijala izbjeglice, žene i djecu. Muškarce da, ako su vjerovali da su članovi ISIL-a, ali nikada malu i nevinu djecu…

Ja ne mogu reći tko je to učinio. Imam jak osjećaj da je ISIL, koji je još jednom pokazao brutalnost svog režima, ali to ne mogu reći s jamstvom.

Sve što znam je da ovakav masakr nisam vidio od Ruande. Znam da su fotografije brutalne i da je nekoliko medija reklo da ih neće objaviti. Možda su u pravu, a možda i ne. Jer jedno je sigurno – ovo je ratni zločin i ti su ljudi bili nevini”, zaključuje Jan Grarup.

Ovako je pisao svoju objavu na Facebooku, kojoj je priložio fotografije ubijenih civila u Mosulu.

Pretpostavimo da čak i nisu ubijeni u američkom zračnom udaru. Pretpostavimo da ih je likvidirao ISIL. Mijenja li to išta u cijeloj priči? Za razliku od ovih 20 civila, kako je “izgledalo” preko 229, za koje Pentagon priznaje da ih je ubio? Jesu li bili “ljepši”, oku prihvatljiviji i ljepša strana rata, kakvog žele prikazati u Mosulu?

Uostalom, tko je ikada čuo svakodnevna izvješća o operaciji za oslobađanje Mosula. Čuli smo da je oslobođen istočni dio grada, kasnije dio zapadnih četvrti i da je grad u okruženju. To je sve. Nećete ni čuti, jer je operativni plan kampanje napravljen u američkom zapovjedništvu, ako izuzmemo zapadni dio gdje djeluju šiitske snage Al-Hashd Al-Shaabi i toliko hvaljeni “hrabri” Kurdi, koji su sve vojne aktivnosti obustavili nakon izbijanja na “njihove granice” u Bashiqi. Nakon toga su kurdske Peshmerge potisnule ISIL nekoliko kilometara južnije, odlučili da je to Irački Kurdistan i zaustavili se. Toliko o njihovom sudjelovanju u kampanji.

Je li ovih dvadeset ljudi ubijeno američkom bombom, snajperskim hicem terorista ili granatiranjem iračkih snaga, potpuno je nevažno. Ono što je važno je da se za njih ne smije znati i da cijela kampanja podsjeća na američko gušenje islamističke pobune u Faludži, kada je u ubijeno na tisuće civila, a grad pretvoren u ruševine. Istina, treba priznati da je američko zapovjedništvo prije početka napada civilima dalo rok od 48 sati da napuste grad, a tko ostane će se smatrati legitimnom vojnom metom. Iako nije vjerodostojan izvor, znakovito je da na engleskoj Wikipediji stoji kako je broj ubijenih civila u borbama za Faludžu 2006. – “nepoznat”. Masovne grobnice u koje su se bagerima zatrpavala trupla ubijenih su se poslije otkopavale godinama. No, tada ionako nikoga nije bilo briga.

Dakle, ovi mrtvi su žrtve pogrešne američke politike, pogrešnog operativnog plana za oslobađanje Mosula, a nitko ne može isključiti da nisu dio 229 civila za koje Pentagon priznaje da ih je ubio  “greškom” i ispričao se vladi u Bagdadu. (N. Babić)

Izvor: Radio24syv.dk

FOTO – Ubijeni civili u Mosulu koje je 4. travnja snimio ratni fotograf Jan Grarup