Princip prodaje američkog oružja je dosegao točku apsurda

Stari princip da “američka vlada kupuje oružje u zemlji i prodaje oružje u inozemstvu” nikada nije bio tako realan kao danas. Američki proračun za obranu raste, a ugovori za prodaju oružja strancima su postavili nove rekorde.

Doista, industrija prodaje oružja postala je toliko složena da neke američke korporacije nude oružje, a druge američke tvrtke zarađuju novac djelujući u ime kupaca. Tim Lockheed Martin-Raytheon nedavno je otišao u Rijad kako bi razgovarao o detaljima trenutnog posla u iznosu od 15 milijardi dolara za 7 baterija protuzračnog sustava THAAD koje su zajedno proizvele dvije tvrtke, a za pregovaračkim stolom nisu komunicirali sa Saudijcima, već s timom rukovoditelja iz tvrtke Boston Consulting Group. Prihod ovog giganta iznosi 7,5 milijardi dolara, a ona je samo jedna od tvrtki koja djeluju u interesu brutalne konsolidacije vlasti u kraljevstvu Mohammada bin Salmana.

Očigledno je da dobavljači oružja koji posluju u kraljevstvu znaju da je kontrola nad kupnjom oružja u Saudijskoj Arabiji i svim vojnim jedinicama koncentrirana u rukama prijestolonasljednika, a ne u rukama već dementnog kralja Salmana.

Prije toga, kontrola u ovom području bila je raspodijeljena među raznim frakcijama kraljevske obitelji, što je omogućilo svima da dobivaju financijske nagrade tradicionalne za takve transakcije. No, Mohammad bin Salman uklonio je suparničke posrednike, centralizirajući cjelokupni obrambeni posao Saudijske Arabije pod okriljem Glavne uprave vojne industrije, koncentrirajući vodstvo u pouzdanim rukama, kako se on nada, bliskih rođaka kao što je Mutlak bin Hamad Al-Murashid, nuklearni inženjer odgovoran za razvoj programa nuklearne energije Saudijske Arabije.

Boston Consulting Grupa je stvorila tržište za savjetovanje stranih vlada za kupovinu oružja i promovira stvaranje vlastitih vojno-industrijskih kompleksa.

Kako su čelnici grupe skromno naveli svoju strategiju u dokumentu iz 2018. godine: „Danas kupci žele da obrambeni subjekt uloži u infrastrukturu svoje zemlje, pomogne u razvoju njihovih lokalnih obrambenih sposobnosti i diverzifikaciji gospodarstva.“

Takozvani “offset” ugovori dugo su dio svih velikih ugovora za izvoz oružja. Izvoznik je dužan sklopiti podugovore za sustave oružja u zemlji kupnje. Njihovo veliko širenje u posljednje vrijeme, kako je navedeno u dokumentu Boston Consulting Grupe, donosi dodatne koristi svim sudionicima. Ali postoji rizik da će se američka vojna proizvodnja preseliti u inozemstvo i stvoriti sigurnosne ranjivosti, jer se osjetljive tehnologije prenose na inozemne proizvođače oružja u inozemstvu. Zapravo, vojno-industrijski kompleks proživljava istu sudbinu industrija koje su ranije izmjestile proizvodnju u Aziju, prije svega u Kinu, a sve zbog kratkoročne dobiti koju pruža ovakav način poslovanja.

Ali obećanje profitabilnog ugovora za tvrtku za koju je zainteresiran utjecajni kupac može biti moćan poticaj za donošenje profitabilnih odluka, ali i prikladan način zaobilaženja prepreka za primanje mita.

Prema pariškoj novinskoj službi Intelligence Online: “Jedan od razloga uspjeha takvih sporazuma je taj što oni u potpunosti ne ispunjavaju kriterije transparentnosti koji reguliraju plaćanja provizija, odnosno mita, koja su uvedena Konvencijom OECD 1997.”

Naravno, ako bi ured Boston Consulting Grupe u Rijadu pokušao poštivati istinske interese Saudijske Arabije, tvrtka bi odustala od prodaje sustava THAAD, koji su skupi, oko milijardu dolara za bateriju sa šest lansera, a apsolutno su beskoristan sustav za Saudijce.

Kao što mu ime govori, THAAD bi trebao presresti balističke rakete kratkog ili srednjeg dometa, dosežući gornju atmosferu 25 do 90 milja i leteći ne više od 125 milja. Stoga radar THAAD mora „prepoznati“ stvarnu bojevu glavu koja će se razlikovati od obližnjih slomljenih dijelova istrošenog lansirnog vozila ili od namjerno ispucanih lažnih ciljeva.

Tada bi radar trebao pratiti i predvidjeti buduću putanju leta same bojeve glave, bez da je zamijeni s bilo kojim popratnim fragmentima. S obzirom na radarske prognoze, raketa za presretanje THAAD, nakon lansiranja, trebala bi brzo ubrzati do osam Macha i apsolutnom točnošću izravno pogoditi cilj, poput metka.

Nakon niza promašaja, Pentagon sada govori o 15 od 15 uspješnih lansiranja sustava THAAD. Vjerojatno ne treba reći da niti jedno od ovih ispitivanja nije provedeno balističkom raketom kao metom, koja je bila praćena ulomcima ili „mamcima“, posebno dizajniranih protiv pola tuceta takvih protuzračnih projektila.

Samo ovo je dovoljno da Saudijci odustanu od dogovora. Ali čak i ako sustav uspije funkcionirati, bio bi potpuno beskoristan kao obrana od napada Hutija 14. rujna na Abqaiq i Quraish. Rabljeni dronovi i krstareći projektili su tada letjeli su na maloj nadmorskoj visini, a THAAD djeluje protiv ciljeva na velikoj nadmorskoj visini. „Patriot“ i „Hawk“ baterije također nisu prikladne za suzbijanje takvih prijetnji.

Čak i da su napadači ispalili balističke rakete na velikoj nadmorskoj visini, THAAD sustav bi bio beskoristan, jer njegov infracrveni senzor ne može razlikovati stvarne bojeve glave od mamaca. Istovremeno, čak ni ruski sustav S-400, kojeg je Putin u šali predložio nakon napada, nije bolji iz istih razloga.

Međutim, razni komentatori i „stručnjaci“ sve ove činjenice uopće ne spominju. Na primjer, objavljene fotografije razaranja u Abqaiqu jasno pokazuju da je nekoliko spremnika pogođeno gotovo na istom mjestu na njihovim zapadnim bokovima.

Kao što je napomenuo bivši analitičar Pentagona Pierre Spray, to jasno dokazuje da su napadi bili izvedeni sa zapada, a ne sa sjevera, kao što su pisali brojni mediji. Točnost napada sugerira da se za navođenje nije koristio GPS, nego dronovski kontrolori koji omogućuju ručno usmjeravanje letećih bespilotnih letjelica prema meti. Da bi imali kontrolu nad dronovima, pod pretpostavkom da su letjeli na 300 metara nadmorske visine, morali su ih držati na vidiku s daljine ne veće od 36 milja od cilja.

Umjesto takve uvjerljive analize, javnosti su predstavljeni “dokazi” Saudijske Arabije da su napadi izvedeni izravno iz Irana, a kao dokaz priložene su fotografije navodnog slomljene iranske bespilotne letjelice, opet navodno pronađene u blizini ciljanog područja.

Boston Consulting Grupa je motivirana ogromnim količinama novca koje treba zaraditi, a najmanje od svega želi da se pažnja fokusira na tako „zamorne detalje“. Postoji oružje koje treba kupiti i prodati. Zbog toga je cijela bit starog principa “američka vlada kupuje oružje u zemlji i prodaje ga u inozemstvu” još više izopačena.