Prof. dr. sc. Stipe Kutleša – Medicinski scijentizam jači od znanosti

Svakodnevno se sve više ljudi uvjerava da živimo u zlim vremenima. No, nisu vremena zla nego ljudi koji u njima žive i djeluju. Ono što svi zapažamo jesu strah, laž, licemjerje, nesigurnost i sl. Činjenice govore same za sebe. Umjesto naivno očekivanog društvenog, kulturnog, moralno-etičkog, gospodarskog, zdravstvenog i drugog napredka dogodilo se posve suprotno. Društvo je na globalnoj razini u vrlo dubokoj krizi, a u pojedinim državama stvari su donekle različite, ali zajednički nazivnik svega jest da nigdje nije bolje nego gore. Tzv. zapadna društva su u agoniji. Zapadnjaci, koji u posljednjih sedamdesetak godina nisu u praksi imali totalitarne sustave nego su razvijali tzv. demokraciju, doživjeli su nezamisliva kršenja ljudskih prava i sloboda. Nije tajna da se govori o koncentracijskim logorima za necijepljene.

Na etičkoj i moralnoj razini došlo je do urušavanja zahvaljujući višedesetljetnom sustavnom raztakanju svih tradicionalnih civilizacijskih, kulturnih, obrazovnih, odgojnih, vjerskih vrednota. O krizi gospodarstva ne treba ni govoriti. Priželjkivano blagostanje s naglaskom na materijalnom standardu pokazalo se kao mit. Iz iskustva od prije dvije ili više godina nitko razuman i normalan nije mogao ni slutiti do kakvih će promjena doći u samo nekoliko mjeseci. Na globalnoj razini nikada do sada nije bilo toliko straha od smrti, straha od normalne egzistencije dostojne čovjeka, panike, ucjene, obmane, poluistina, neistina, laži, neviđenih mjera indoktrinacije, neslobode, zatvaranja, uništavanja gospodarstva, zdravstva, školstva, kulture, društvenog i privatnog života, zatvaranja granica i mnoštva nenormalnih stvari koje su se proglasile „novim normalnim“. Sve se preokrenulo u perverziju, tj. u naopakost, izokrenutost, izopačenost: istina u laž, laž u istinu, dobro u zlo, zlo u dobro, sloboda u neslobodu i ropstvo, zdravlje u bolest, kultura u nekulturu, nekultura u kulturu, razum i ne-razum, logično u ne-logično, mnoštvo drugih stvari koje se teško mogu i pobrojati.

Jedino što je vrlo brzo i jako napredovalo jest tehnika i tehnologija, pa se govori o tzv. četvrtoj industrijskoj revoluciji. Kada se zna da ni ona nije u služi čovjeka nego je okrenuta protiv čovjeka onda se to ne može nazvati pravim napredkom. Ukratko, Zapad je pred kolapsom i katastrofalnim padom, vjerojatno i propasti, barem u onom obliku u kakvoj je dosad postojao. Nije neumjesno govoriti o spenglerijanskoj propasti Zapada. Jakih indicija za to postoji na pretek. Kada se uzme u obzir globalna svjetska razina smije se zaključiti da su posljednje dvije godine ljudske povijesti po nečemu ipak posve različite od svih drugih razdoblja.

Nikada se nije dogodilo da su se vlade gotovo svih zemalja svijeta odjedanput suglasile oko pitanja COVID-19, a inače se ne mogu složiti ni oko bilo kojega pitanja. U svim pitanjima postoje i postojala su različita mišljenja i stavovi samo o COVID-19 nema razlike. To je u najmanju ruku vrlo čudno. Miriše, ili točnije smrdi, na sve suprotno od onoga u što se zaklinju samozvani gospodari svijeta. Zašto se to i kako moglo dogoditi, pitanje je koje svaki razuman i dobronamjeran čovjek može, treba i mora postaviti samom sebi, a i drugima. Još je mnoštvo pitanja koje idu uz to. Kako to da u javnom govoru više ne postoji nijedna druga bolest osim korona virusa? Toj su dezinformaciji i obmani najviše doprinijeli mediji. Nemoguće je ne posumnjati da se iza takvog medijskog nasilja krije nešto sasvim drugo o čemu se ne govori ili se ne smije govoriti. Dobiva se dojam, sasvim krivi, da je to najvažnija, najopasnija, najsmrtonosnija bolest. Da je to istina onda bi bilo opravdano posvetiti joj najveću moguću pozornost. Gledano statistički, korona je po stupnju opasnosti uzporediva s gripom oko koje nikada nitko nije alarmirao čitav sustav da bi se doslovno paralizirao cijeli svijet. To je znano svima i za to ne treba velika, dapače nikakva, medicinska izobrazba. Samim time što to nije niti jedina niti najopasnija bolest, smije se, dapače, mora se sumnjati u to da se iza toga krije nešto ekstremno mutno i zločesto. To sumnjaju najobičniji ljudi, ali i sve veći broj znanstvenika i medicinskih djelatnika. Neki o tome puno više znaju ali se ne usude javno reći, najčešće zbog toga što su korumpirani i važniji su im novci i ostvarivanje drugih prljavih privatnih interesa, a drugi iz straha od odmazde svake vrste, gubitka radnoga mjesta i sl.

Sve više je onih koji su dobro i jako dobro upućeni u medicinske znanosti i koji javno izstupaju protiveći se svim mjerama i apelirajući na razum i srce onih koji se ponašaju kao fundamentalistički vjerski fanatici i pro-kovid ekstremisti. Kada god netko izrekne, pogotovo javno u medijima, neko drugačije mišljenje od tzv. „službenog“ kojega zapravo i nema jer je prisilno nametnuto, onda se dignu svi ili gotovo svi tzv. glavni državni i režimski mediji koji pribijaju na križ svoje neistomišljenike. Argumente, naravno, za to nemaju ali se parolaški u pravilu služe s nekoliko fraza koje vrijede za svakoga kojega se želi diskreditirati. Te su parole: Taj i taj (ili ta i ta), imenom i prezimenom, šiti teorije zavjere, širi dezinformacije, ustraje u širenju dezinformacija, ne odustaje od teorije zavjere. To je sav arsenal optužbi. Sve se te optužbe javno prezentiraju javnosti od dokazano plaćeničkih i vrlo nestručnih, gotovo poluobrazovanih novinara.

Neki imaju ozbiljnije posljedice svojih hrabrih nastupa, kao što su procesi pred sudovima, opomene ili isključenja iz udruga u kojima djeluju, ostavke s važnih funkcija pod pritiskom i sl. Nedavno je, u okviru okruglog stola o COVID-19, u organizaciji stranke Promijenimo Hrvatsku, govorilo nekoliko stručnjaka iz raznih područja. Režimu se najmanje svidio nastup prof. dr. sc. Krešimira Pavelića, dekana Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Puli, koji je postao prava medijska zvijezda i pored silne cenzure glavnih režimskih medija. Na alternativnim medijima, pogotovo onim „nepoćudnim“, imao je nekoliko stotina tisuća pregleda što je postalo opasnost po tzv. „demokratski“ režim. To je postalo zabrinjavajuće za one koji cenzuriraju svako drugo mišljenje osim službene COVID -19 agende. Čovjek znanstvenik koji govori znanstveno, argumentirano, utemeljeno pozivajući se na izvore najvećih svjetskih autoriteta u medicini i znanosti, oslanja se na službene podatke i statistiku svima dostupnu. Doista, krajnje „opasan“ čovjek! Opasan je za one koji preziru i čak mrze istinu, koji omalovažavaju razum, znanost i argumentirano iznošenje činjenica te koji ne podnose drugačija mišljenja osim onih oktroiranih, zadanih i apriornih, tj. propisanih dogmi. Nema kod njih slobode mišljenja, još manje slobode izražavanja. Zato su ljudi poput Krešimira Pavelića „opasni“ bez obzira što je on intelektualno nadmoćan svojim inferiornim i podkapacitiranim kritičarima. O kad bi barem bili pravi kritičari! Oni za to vrlo vjerojatno nisu ni sposobni jer su vjernici u znanstvene dogme. A znanost, ako je prava, ne smije imati dogme niti biti dogmatska. U svojoj biti ona je ne-dogmatska, bez obzira što dio znanstvenika mogu, i jesu dogmatski opredijeljeni.

Medicina je danas, nažalost, izrazito dogmatska disciplina sudeći po velikom broju medicinskih „dogmatika“ i plaćenika te premalom broju onih koji misle drugačije ali se ne usude javno to izreći.  Glavni nositelji medicinskih dogmi su dio tzv. znanstvenika u medicini, običnih doktora i dio drugog medicinskog osoblja, ali i drugih koji s medicinom imaju malo ili ništa zajedničkoga. Pitanje koje se ne može izbjeći jest: Kakvi su to znanstvenici koji ne dopuštaju razbijanje svake dogme pa zvala se ona čak cijepljenje i cjepivo? Ali u medicini je to dogma u koju se ne smije dirati; ne smije se o njoj ni drugačije misliti nego kao o dogmi, a još manje javno reći da bi ju se dovelo u pitanje. U dogmu se mora vjerovati. U posljednju godinu i pol dana rijetko gdje sam susreo takve vjernike kao što su medicinari, naime vjernike u COVID i u cijepljenje. Pravi pravcati primjeri čistog i nepatvorenog klasičnog scijentizma!

Postavlja se pitanje tko to koči znanost: neki znanstvenici dogmatici, stožeraši,  kovidaši i sl. ili pravi znanstvenici i obični ljudi zdravog razuma? Razvoj znanosti koče ovi prvi. Ljudi sa slabim osjećajem za logiku, a još manjim za etiku i moral su oni koji npr. mogu izvaliti ovakvu tvrdnju: “Za svakoga onoga tko odustane od cijepljenja zbog neutemeljenih i opasnih izjava spomenutog dr. Pavelića i bržeg širenja zaraze bit će kriv dotični Pavelić… Dr. Pavelić će biti veliki sukrivac zbog četvrtog vala korone i otvoreno ga mogu nazvati bioteroristom…“ kaže neki nesretnik Saša Srića. Upravo smo stigli na teren Srićine (nesrićne) pučkoškolske logike (gimnazijska logika je za tog „doktora“ previsoka razina). Pavelić će biti kriv „zbog bržeg širenja zaraze“. To bi možda moglo biti točno uz predpostavku da cijepljenje sprečava širenje zaraze. A ne sprječava. Kad bi cijepljenje sprječavalo širenje zaraze, onda cijepljeni protiv COVID-19 ne bi obolijevali od te iste bolesti. A obolijevaju što nam iskustvo s COVID-19 jasno pokazuje. Statistika je neumoljiva. Riskantnije je biti cijepljen nego necijepljen. Zašto? Necijepljeni, a inficirani korona virusom, s lakoćom „prebolijevaju“ zarazu. Oni cijepljeni naprotiv često dobivaju zarazu poslije cijepljenja, a ponekad i umiru. Tko je onda u većoj opasnosti: cijepljeni ili necijepljeni? Zašto „struka“ šuti o tome? Kako to onda Krešimir Pavelić može „biti veliki sukrivac zbog četvrtog vala korone…“? Evo još jednog primjera „genijalnog“ logičkog zaključivanja. Kako se može biti kriv za nešto za što se ne zna hoće li se pojaviti i kada? Ali nesrića zasigurno zna jer je možda u astralnoj povezanosti s Billom Gatesom koji sve zna o tome kada, kako, zašto će se pojaviti četvrti val. Sva sreća za Pavelića da je tu samo „sukrivac“, a ne jedini krivac. On je čak etiketiran i kao bioterorist.

No pitanje je tko je bioterorist: onaj koji upućuje, pozivajući se na svjetske autoritete, na to da su cjepiva nedjelotvorna, upitna i opasna za zdravlje i živote ljudi i zato se može zahtijevati, radi načela opreznosti, da se cjepiva zabrane i posve izbace iz upotrebe ili onaj koji već zna da su cjepiva djelotvorna i pouzdana čak i prije nego je eksperiment s cjepivima završio? Dalje je li bioterorist onaj koji upozorava da je od cijepljenja protiv COVID-19 u pola godine umrlo više ljudi nego od svih vrsta cjepiva u posljednjih 30 godina, tj. da su COVID cjepiva barem 60 puta opasnija od običnih pred-covid cjepivima i da su cijepljeni za 660% u većoj smrtnoj opasnosti od necijepljenih, ili onaj koji to ignorira?

Najnovije podatke (ne izmišljene kao u slučaju PCR testova) o posljedicama cijepljenja daje Europska medicinska agencija. Do dana 9. srpnja 2021. od posljedica cijepljenja umrlo je 17 503 osobe, a štetne posljedice ima oko 1,7 milijuna ljudi i od toga oko polovice su vrlo ozbiljne posljedice. Sada su ti brojevi još i veći.  Koliko još ima slučajeva koji nisu prijavljeni, a za koje se zna, a tek onih za koje se ne zna? Tko je u takvoj situaciji bioterorist: onaj koji traži obustavljanje cijepljenja ili onaj koji prisiljava ljude da riskiraju da idu u smrt ili ozbiljne poremećaje u zdravlju?

Eto tako po prilici izgleda klevetničko bioterorističko etiketiranje bez ijednog znanstvenog argumenta, a na znanost se klevetnici pozivaju. To je tako kada znanstvenici-dogmatici kolo vode. Naravno, uz podporu režimskih i stožeraških medija i pokvarenih političara. Oni su cenzori koji odlučuju što je istina, a što laž, što je informacija, a što dezinformacija, tko je bioterorist, a tko spašava ljude? Nije li  protiv zdravog razuma „cijepiti“ zdrave ljude, čak djecu od 12 godina, znajući pri tome da se ovdje ne radi o klasičnim cjepivima nego o genskoj terapiji ili genskoj infekciji, tj. o nečemu što se ne bi smjelo zvati cjepivom? Zašto ne bi bilo legitimno pomisliti da COVID cjepiva ne služe za zaustavljanje bolesti nego za proizvodnju novih autoimunih bolesti i smrti? Zar se takvim pitanjima neće prije doći do istine nego zabranjivanjem i cenzuriranjem? Ali komu je uopće stalo do istine? Očito je da je mnogima draža laž od istine, tama od svjetlosti. Ljudi više vole tamu nego svjetlost jer su im djela zla (usp. Iv 3,19).

Još samo nekoliko riječi o medicinskim scijentistima. Kao i svi drugi scijentisti oni vjeruju u znanost. Scijentisti ateisti su vjernici koji vjeruju da Boga nema. Scijentisti vjernici vjeruju, doduše da Boga ima, ali je on ispod znanosti (znanost određuje Boga, a ne Bog znanost). Scijentizam općenito, i medicinski posebno, je vjera, religija, točnije lažna religija ili pseudoreligija. Medicinski scijentizam kod vjernika u medicinskoj struci iskazuje se tako da se više vjeruje u cjepivo nego u Isusa Krista. Pristaše medicinskog scijentizma nisu samo ljudi iz medicinske struke nego i većina vjerskih poglavara, kako u općoj Crkvi tako i u nacionalnim crkvama. Scijentizam je za njih glavni kriterij istine. Jedan naš poznati liječnik i političar reče: „Ja u znanost i medicinu vjerujem“. Odgovorih mu da je on onda scijentistički vjernik. Vjera u znanost najveće je poniženje za samu znanost i da ja u znanost ne vjerujem jer znanost i ne traži da se u nju vjeruje nego baš suprotno da se u nju ne vjeruje i da se sve provjerava. Znanost jedino na taj način napreduje jer se stare spoznaje (nazovimo ih „dogme“ ili ipak malo ljepše paradigme) zamjenjuju novima. Eto, opet revizionizam na djelu, toliko mrzak nekim hrvatskim kvazipovjesničarima, a sve više i medicinarima.

U metodološkom pogledu scijentisti zastupaju jednu znanstveno upitnu i nedokazanu tezu, i prema njoj praktički postupaju, a to je da je cjepivo protiv COVID-19 djelotvorno i da ga se ne samo preporuča nego se one skeptične na njega nagovara, podkupljuje, i konačno prisiljava. U praksi, na terenu, sramotna je činjenica da vrlo veliki broj liječnika svojim pacijentima ne zna odgovoriti na mnoga bitna pitanja, kao npr. što o PCR, o mRNA i drugim pitanjima kažu nobelovci koji su zaslužni na tom području medicine.

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je javno objavila da se u slučaju COVID-19 radi o eksperimentalnim cjepivima i da eksperiment traje do 2024. godine. Eksperiment u znanosti i služi da bi se teza potvrdila ili opovrgnula. Tek nakon provedenog eksperimenta donosi se zaključak temeljen na eksperimentu. Metodološko pitanje scijentistima: Koji je zaključak o pouzdanosti cjepiva u slučaju cijepljenja protiv COVID-19: jesu li cjepiva pouzdana ili nisu? Sudeći po praksi zaključak je medicinskih scijentista već donesen i to prije nego je eksperiment završio. Kakvi su to znanstvenici koji ne znaju ni metodologiju znanstvenoga rada: donose konačne zaključke prije završenog eksperimenta? Dobro o takvima reče svećenik Nikola Radić: „U hram znanosti ušli su trgovci. Zaustavite znanost, spašavajte čovjeka.“ U Hrvatskoj i svijetu su glavni nositelji scijentizma mnogi (ne svi) katolički liječnici, biskupi, svećenici. Ne poštuje se ni načelo opreza niti načelo da u sumnji nema postupanja, tj. ako stvari nisu posve sigurne ne treba ih prakticirati. O tome vjernike i klerike poučavaju čestiti ateisti. Cjepiva nisu sigurna jer se na svjetskoj razini o tome vode rasprave. U državnim i katoličkim medijima o tome je zabranjeno govoriti. Ako to nije istina neka se kaže koliko je znanstvenih i stručnih skupova, javnih nastupa sa sudionicima s različitim mišljenjima i pristupima održano u Hrvatskoj o pandemiji, COVID-19, cijepljenju i dr.? Nije ni jedan. Ali je scijentistička vjera jača i od znanosti. Rezultate te vjere osjećamo svi na vlastitoj koži, a posljedice će se tek vidjeti tko doživi.