Prof. dr. sc. Valerije Vrček: Pandemija – „znanstvena avantura“ u kojoj žele procijepiti cijeli svemir!

Prof. dr. sc. Valerije Vrček je redoviti profesor u trajnom zvanju. Sudjeluje u izvođenju nastave iz kolegija diplomskog studija Organska kemija i Spektroskopska identifikacija organskih spojeva. Područje njegovog znanstveno-istraživačkog interesa su reakcijski mehanizmi, računalna kemija, organometalna kemija i kemijska sudbina lijekova u okolišu.

Član je Znanstvenog centra izvrsnosti za integrativnu bioetiku kao i Etičkog savjeta Sveučilišta u Zagrebu. U vremenu kad se pokrenula cijela hajka, agresivno nasrtanje na djecu zbog tzv. cijepljenja, evo nas opet s cijenjenim profesorom Valerijem Vrčekom, a razlog je samo jedan: tzv. pandemija  i djeca.

A.Š.: Poštovani profesore Vrček, prije  par dana bili ste gostom  kod mladog Zvone Martinovića u MATRIX TV podcastu gdje ste prvenstveno iznijeli svoja mišljenja oko tzv. pandemije i djeci, koja su prva na listi žrtava a posljednja koja bi trebala biti najugroženija populacija u ovih godinu i pol dana. O tome se šuti.Recite nam, za početak, malo o svemu.

Prof. dr. sc. Valerije Vrček: Da, to je paradoks ove pandemije. Oni koji su imuni, oni koji su najmanje osjetljivi na eventualne posljedice zaraze koronavirusom, prvi su listi za odstrjel. Oni kojima samo procuri nos nakon susreta sa čudovištem nazvanim SARS-Cov-2, prisiljeni su platiti najveću cijenu ljudske gluposti i iracionalnoga straha. Statistički podaci ove pandemije su nemilosrdni – djeca i mladi nemaju nikakve veze s hospitalizacijama, respiratorima ili smrtnim ishodima. Iznimke su, prema definiciji, rijetke; iznimke ne smiju biti predmet javnozdravstvenih politika. Iznimke samo potvrđuju pravilo koje glasi – naše nadolazeće generacije, naši nasljednici, fala Bogu, nisu pogođeni otrovnim strjelicama „zloćudne aveti“. Uzalud su trude stožeri svih zemalja, uzalud prijete i lažu da će novi valovi potopiti našu mladost. Ova pandemija nije nikakav starozavjetni propuh koji truje egipatsku prvorođenčad, ovo je obična, malo jača viroza koja traži svoje žrtve među starijima i ljudima oštećenima komorbiditetima. Njih svakako treba zaštititi, ali ne pod cijenu sakaćenja djece. Nije vrijeme za danak u krvi, pustite mlade da žive punim plućima, pa nisu oni janjičari.

Odnos društva prema maloljetnicima tijekom pandemije slobodno možemo nazvati epidemiološkom pedofilijom. Struka i politika iživljavaju se nad djecom. Nasilno su uvučena u priču kojoj ne pripadaju. Sad ih još žele i cijepiti. Naravno, jer ih u Hrvatskoj ima gotovo milijun. Sve im je oteto – djetinjstvo, druženja, izleti, zabave, posjete baki i djedi, škola, igra… Sjetite se prvog lockdowna, igrališta u parkovima opasanih trakama zabrane pristupa. Pa i danas su takve trake razapete na igračkama u shopping centrima. Bolesno! K tome su djeca optužena i proglašena kao inkubatori virusa, kao glavni prijenosnici virusa, kao da su kužna. I to nije sve. Djeca su podli vironosci, jer su asimptomatski.

Moja dijagnoza je slijedeća – ova pandemijska panika je egoizam generacije koja ne zaslužuje bolju budućnost.

A.Š.: Još prošle, 2020. prvi ste progovorili o prevelikoj šteti koju će učiniti taj ogroman biznis, upotreba dezificijensa. Ne samo za ljude, djecu – opet – prije svega, već i za okoliš  a o čemu baš nitko ne govori. Nemaju problema oko te činjenice ni tzv. zeleni a niti te udruge za zaštitu okoliša, svi su zanijemili. Malo neobično, zar ne?

Prije otprilike tri mjeseca razgovarali smo o Barringtonskoj  Deklaraciji.  Tada ste rekli da tzv. pandemija (ili pLandemija, kako je ja zovem) nije civilizacijski, već generacijski problem. Pritom ste naglasili da ne smijemo biti politički korektni i glumiti pristojnost  i „praviti se blesavi“,  pa da ne vidimo da djeca, rođena i nerođena, mladi i najaktivniji dio stanovništva nemaju nikakvih problema s ovom virozom. Rekli ste tada kako Vas iznimke ne zanimaju, jer one potvrđuju pravilo – morbiditet ove viroze među nabrojenim generacijama je statistička nula. Danas, dva i nešto mjeseca kasnije ovo možemo potvrditi još jasnije jer raspolažemo brojnim podacima. Politika, koja donosi sve ove odluke, svih ovih godinu i pol dana ne uvažava ništa osim naloge koje izvršava. Rekli ste da je situacija bolesna u čemu se s Vama slažem.  Recite nam Vaše mišljenje oko svega.

Prof. dr. sc. Valerije Vrček objašnjava detalje Barringtonske deklaracije

Prof. dr. sc. Valerije Vrček: Borba protiv pandemije prepuna je zabranjenih tema. Dezinficijensi su tek jedan primjer. Ta su biocidna sredstva kemijsko nasilje nad higijenom i čistoćom. Ruke treba prati, a ne prskati kvarternim amonijevim solima. Jedna aplikacija, iako bespotrebna, možda neće izavati nikakve neželjene učinke, ali svakodnevna primjena dezinficijenasa – hoće. Dobit ćete alergijske reakcije, urtikarije, crvenilo kože, a kasnije, ako nemate sreće, pojavit će se astma. A tko svakodnevno koristi dezinficijense? Pa, naravno, djeca. To je kemijska propusnica za školu, jutarnja doza kemijskog koktela. Na ulazu u školu moraju ispružiti dlanove i podignuti stopala. Kakvo poniženje! Taj obred treba hitno zabraniti. Umoran sam ponavljati – dezinficijensi su roba s greškom. Korist nikakva, rizik veliki. Nažalost, naši će epidemiolozi, koji su se ovih mjeseci malo zaigrali i pogubili, jednog dana probuditi iz pandemijskog sna i tada više neće brojati pozitivne, već slučajeve djece s astmom. Naravno, tada nitko neće priznati da su djeca s pumpicama posljedica nerazumne uporabe dezinficijenasa. Iako to uredno piše u znanstvenim studijama.

Drugi dio vašeg pitanja ekološki je nastavak zdravstvene priče o dezinficijensima. Da, nisam primijetio da zeleni, ovi ili oni ili različite udruge za zaštitu okoliša uočavaju problem nakupljanja dezinficijenasa u prirodi. Nikada u povijesti čovječanstva nije proliveno toliko biocidnih tvari kao tijekom ove pandemije. Godišnja prodaja dezinficijenasa iz 2019. godine danas se obavi u manje od mjesec dana. To je porast rasipanja kemikalija za više od tisuću posto. Sve to završava u podzemnim i površinskim vodama, rijekama, jezerima, morima. To se mjeri. Ako otpadne vode obrađujete postupkom kloriranja, dio će se kationskih dezinficijenasa pretvoriti u kancerogene nitrozo spojeve. A dio te toksikološke trakavice završit će i u pitkoj vodi gradskih vodova. Provjerite! Voda koja pijete iz slavine zagađena je strahom vašeg susjeda!

I to nije sve. Masovna pohlepa za dezinficijensima i njihovo razbacivanje po okolišu zasigurno će inducirati pojavu superbakterija, pa i onih koje su otporne na djelovanje antibiotika. Penicilini i slični patenti koje smo trošili jučer, sutra neće biti uporabljivi, uništili ih dezinficijensi pandemije. Možda loša vijest za vas, ali dobra prilika za farmaceutsku industriju.

 A.Š.: Proteklo vrijeme je, čak i globalno, pokazalo poraz znanstvene zajednice jer zaista nema suprotstavljanja znanosti, drugog mišljenja. Nema niti znanstvenog ali niti društvenog dijaloga za što ste rekli da je opasnije od tzv. pandemije. Recite nam više o tome.

Prof. dr. sc. Valerije Vrček: Točno je da nema znanstvenog dijaloga, okruglih stolova, civiliziranih suprotstavljanja mišljenja, podataka i interpretacija. Upozorio sam na to još u ožujku 2020. godine kada sam primijetio da se stajališta vrhunskih znanstvenika, poput Ioannidisa, Gøtzschea, Katza, Bakhdija i drugih, etiketiraju kao hereze. Uvedena je cenzura, ali i inkvizicija u obliku fact-checkera. Borba protiv pandemije je postala pseudoznanost. Ili pseudoreligija, svejedno. Nedavno sam dao izjavu o covid-putovnicama, zajedno s nekolicinom naših znanstvenika i stručnjaka, objavljena je na youtube-u, ali nas je algoritam istine brzo locirao i izbrisao taj intervju. Na „Faktografu.hr“ još nisam završio, iako se trudim. Šalu na stranu. Ono što predstavlja prijetnju za vrijeme poslije pandemije jest naučena lekcija o mehanizmima kontrole društvenog dijaloga. Recept iz pandemijske kuhinje može se ubuduće primijeniti protiv rješavanja drugih gorućih problema. Godinu i pol dana svjedočimo besramnom ušutkavanju, ismijavanju i vrijeđanju znanstvenika. Da, to je opasnije od pandemije. To je poraz znanosti, kojoj sve manje ljudi vjeruje, ne zbog znanosti same, već zbog dogmatski nastrojenih poglavica koji ulaze u divlje brakove s političarima. Znanost može biti iskvarena na dva načina – ideološki i financijski. Slobodno birajte svoj klub! Srećom, ali to je ipak intrinzička struktura znanosti, uvijek postoje oni kojima je znanost dokolica, igra, avantura neopterećena svrhovitošću privremenih interesa. Možda baš zbog toga postoji i nada i estetika života.

A.Š.: Istaknuli ste u podcastu MATRIX TV kako su djeca najugroženija i zbog nošenja maski jer ih najdulje nose tijekom svakog dana (ako izuzmemo neka zanimanja odraslih). U Hrvatskoj je to prije svega riječ o srednjoškolcima jer osnovci ih, Bogu hvala, ne nose. Tako su djeca postala prva na listi žrtava, kako ste rekli, a zaista su posljednji po posljedicama jer ih od tzv. covida ni nemaju.

Najveći je problem što iz maski (punih raznih kemikalija) sve dišnim putem ulazi u organizam. Svega tu ima, od nano čestica, azo boja do silicija. Zar je moguće da struka sve ovo zanemaruje samo zbog političkih odluka?

Prof. dr. sc. Valerije Vrček: Bit ću grub. Struka o kojoj Vi govorite o tome nema pojma. Za neke uvide i stajališta, za neke interpretacije i odluke, treba nešto i pročitati. Struka o kojoj Vi govorite, to uglavnom ne radi. Ja sam osobno kontaktirao profesora Sarpa sa sveučilišta Swansea u Ujedinjenom Kraljevstvu, koji je među prvima, možda prvi, objavio studiju o kemikalijama koje iz maske cure u slinu, znoj, usta i nos. Poslao mi je svoj rad i dodatne tablice. Za sve maske vrijedi isto pravilo: u dodiru s vodom ili vlagom maske se otapaju, odnosno ispuštaju brojne tvari poput mikroplastičnih i nanoplastičnih vlakana, nanočestica silicija koje služe kao punilo, teških metala kadmija, olova, antimona ili bakra koji služe kao katalizatori i zaostaju u polimernom materijalu maski, azoboja, različitih surfaktanata, kaprolaktama ili pirola. Ovaj kemijski arsenal u maskama zapravo i ne čudi, ako znamo da se za proizvodnju jedne jedine maske koristi otpadna plastična boca od pola litre. To Kinezi nazivaju reinkarnacijom plastične boce. I tako 300 milijardi puta. To je također ekološka tema koju zeleni ne bi smjeli prespavati.

Ono što vrijedi za dezinficijens vrijedi i za masku. Kratka uporaba maske za ulazak u trgovinu, nema neke zdravstvene posljedice. To je dress-code, besmislen poput klompi u sabornici, ali nije posebno štetan. No, svakodnevno višesatno maskiranje izravno je povezano s izlaganjem nabrojanim kemikalijama. Dio se maske doslovno guta. A tko svakodnevno koristi maske? Pa, naravno, djeca. U hrvatskom slučaju – „samo“ srednjoškolci. To je još jedan oblik epidemiološkog nasilja nad obrazovnim sustavom. I maska je škart roba. Korist nikakva, rizik mjerljiv. Mnoge tvari koje bježe iz strukture maski dokazano imaju citotoksično i genotoksično djelovanje. Pred nama je nova školska godina. Ovakav nemar i nasilje prema djeci treba hitno zabraniti. Gdje su apeli naše pravobraniteljice za djecu? Ako ona smatra potrebnim, povezat ću je sa znanstvenom elitom sa Swansea.

 A.Š.: Maske imaju još jedan, rekla bih, psihološko-odgojni i gneracijski moment. Poniženje. Već druga generacija naše djece bit će obilježena poniženjem. To mijenja i njihov socijalni odnos s prijateljima, povlačenje u sebe, izdvajanje iz grupe. Ja tome ne vidim lijeka, ali vidim preveliki broj psihički oštećene djece te biznis koji će zbog toga cvjetati u području kako specijalističkih znanja tako i farmaceutskih proizvoda. Tu nikako ne smijemo zanemariti veliku pojavu siucidalnih pokušaja kod djece. Kao i povećan broj samoubojstava, o čemu se niti ne govori.

Prof. dr. sc. Valerije Vrček: Često mi se dogodi da na ulici ili na hodniku fakulteta ne prepoznajem svoje kolege ili studente, jer im nedostaje pola lica. Rekao bi moj Billy Idol – eyes without a face. To znači da maske narušavaju normalne međuljudske odnose, koji su ipak važniji od rizika zaraze. Da, nametanje mladim ljudima nošenje maski na licu, prskanje dezinficijenasa na ruke i udaljavanje tijela na dva metra razmaka, izaziva mentalni otpor, zbunjenost, nepovjerenje, dezorijentaciju, bijes, podsmijeh, strah, poniženje… Za sve ostalo morate pitati školske psihologe. Da, oni već najavljuju novu prozac-generaciju –  kad se skinu s maski, neka će djeca prijeći na antidepresive. Još jedan dobar zalogaj za farmaceutsku industriju.

U godini koja je pred nama, samo jedno je važno – da sačuvamo našu djecu od nemara i sebičnosti koju smo otkrili kao alate u posesivnoj želji za besmrtnošću. Vi govorite o samoubojstvu mladih! Što je Vama? Pa to je nevažno u odnosu na prirodne procese u poodmakloj dobi. Šalim se?

To je ono što sam s kolegom Martinović tijekom intervjua nazvao – smrt je postala skandal, smrt je postala senzacija. Da skratim, nemoralna je ucjena mladima oduzimati proljeće života, zbog opsesivne potrebe starijih da odgode svoj susret s besmrtnim.

A.Š.: Ne mogu nikako zaboraviti jednu Vašu rečenicu iz proljeća 2020. u kojoj ste između ostaloga pandemiju nazvali „znanstvenom avanturom“, a povod istome bila su različita stajališta SVEUČILIŠTA IMPERIAL COLLEGE i OXFORDA.

Kako i kada očekujete da će se ova „znanstvena avantura“ završiti obzirom da se sve pretvorilo u sjajno profiterstvo ili bolje, posao stoljeća, jer  hoće procijepiti cijeli svemir, kako ste Vi to izjavili a što me je dobro nasmijalo iako je čista istina?

Prof. dr. sc. Valerije Vrček: Zapravo se u cijelome svijetu, ili svemiru, ako tako hoćete, odvija zanimljiva utrka – između cijepljenja i zaraze. U Hrvatskoj, na primjer, imamo 360 tisuća službenih slučajeva pozitivnih, ali to pomnožite s obiteljskim faktorom od tri ili četiri. Dakle, preko milijun Hrvata je susrelo koronavirus. So what!? Otprilike je isti broj Hrvata proboden, pardon, cijepljen dva puta. Ovih je dana cijepljenje zapelo, ali se i virus umorio. No, s pojavom četvrtog slova grčkog alfabeta najavljuje se i četvrti pandemijski val. Zanimljivo. Ostaje pitanje tko će biti brži, igla ili virus. Budući da cijepljeni, tako kažu, mogu širiti zarazu, imunitet krda je vjerojatniji događaj. To je baš ono što je zagovarala oxfordska grupa znanstvenika, još u travnju prošle godine. Zbog načina razmišljanja ove druge grupe sa carskoga koledža u Londonu, Ujedinjeno Kraljevstvo, a kasnije i sve države Europe, doživjele su gospodarski, kulturni, sportski, vjerski i obrazovni kolaps.

I da se opet vratim na djecu. Da, sviđa mi njihova slatka osveta besmislu nametnutih mjera. Mislim upravo na klince u Ujedinjenom Kraljevstvu koji prilično često lažiranjem brzih Covid testova bježe s nastave i povlače za sobom cijeli razred u balonu. Da, dokazano je: dovoljno je kapnuti gazirani sok, a možda i gemišt, na LFT test traku i rezultat će biti lažno pozitivan. Slične nepodopštine rade i naši srednjoškolci u Hrvatskoj. Znam to iz prve ruke. Čim nekome procuri nos, odlazi na PCR test, a zbog toga cijeli razred ide u preventivnu samoizolaciju. Dakle, nema škole. Želim reći da je u ovo poremećeno vrijeme najvažnije da djeca ostanu zdrava. Stoga je dobro da se školarci zabavljaju na račun pandemije, jer čovjek je ipak homo ludens. Čak je i onaj „jezivi“ incident u zadarskoj školi bio samo mala neslana šala. Žao mi je učiteljice koja je popila vodu s dezinficijensom, ali budite sigurni, od gutljaja te otopine, koja je nešto poput ruske votke, nikome ne može biti ništa. S obzirom na štetu, nasilje i krađu djetinjstva koje smo im priuštili, naša su djeca sjajna i samo u njima vidim budućnost.

A.Š.: Profesore Vrček, najljepša Vam hvala na Vašem vremenu.