Prema Reutersu, tijekom sukoba u ponedjeljak je u iračkom gradu Karbali poginulo 14, a ranjeno 865 osoba. Zapovjednik sigurnosnih snaga u gradu je odbacio jučer odbacio te optužbe, rekavši „kako je na mjestu zločina ubijena samo jedna osoba ida netko svjesno širi dezinformacije o tolikom broju žrtava“.
Ono što je sigurno je da je Irak meta destabilizacije, jer moramo razumjeti da uz sve loše stvari ipak govorimo o zemlji koje je prije samo godinu dana izašla iz tri i pol godine rata protiv „Islamske države“ i da je prijelaz s ratne ekonomije, uz reintegraciju tolikog broja muškaraca koji su se vratili s fronta, izuzetno teška zadaća. Nova vlada premijera Adila Abdula-Mahdija je taj proces mogla provesti, ali joj je glavni grijeh što je za ravnopravnog partnera, možda i više nego što se to sviđa Washingtonu, Izraelu i Saudijskoj Arabiji, odabrala Iran.
Osim toga, prosvjedi i nasije rastu sa svakom novom izjavom koja iz Iraka dođe protiv Sjedinjenih Država.
Irački predsjednik Barham Salih je rekao kako nije siguran da će se njegova zemlja i dalje moći oslanjati na SAD, te da nastoji “rekalibrirati” veze između dviju zemalja.
„Moć i sigurnost u SAD ispitujemo na vrlo, vrlo ozbiljan način. I mnogi drugo američki saveznici su zabrinuti oko činjenice da se mogu pouzdati u SAD”, rekao je Salih u intervjuu američkom portalu Axios, objavljenom u ponedjeljak.
„S obzirom na ovu situaciju je za Bagdad apsolutno neophodno da ponovno odmjeri bilateralne odnose s Washingtonom, čija je politika dovela u pitanje veze povjerenja“, dodao je.
Salih je također naglasio da će s obzirom na to, a kako bi osigurao stabilnost svoje zemlje, Bagdad možda trebati uspostaviti saveze s drugim zemljama u regiji i nije isključio moguća partnerstva s Iranom i Rusijom.
Samo dan nakon toga dolazi do navodnog krvoprolića u Karbali, ovisno o tome vjerujemo li Reutersu ili lokalnom sigurnosnim dužnosnicima koje citira portal Muraselon.
Slično tome, rekao je da mnoge zemlje ponovno kalibriraju i preispituju politiku Sjedinjenih Država u regiji, nakon što je Washington odlučio povući svoje snage iz Sirije i nakon nedavnih vanjskopolitičkih odluka američkog predsjednika Donalda Trumpa.
Naime, 7. listopada je stanar Bijele kuće naredio povlačenje 1000 američkih vojnika iz sjeverne Sirije, koje je Washington tada prebacio u zapadni Irak.
Međutim, Bagdad je prošle srijede Amerikancima dao četiri tjedna da povuku te trupe iz Iraka. Iračka vojska je također pojasnila da nije dala zeleno svjetlo američkim snagama koje dolaze iz Sirije da se trajno instaliraju u zemlji.
U stvari, očajnički protok prognanih Sirijaca i povratak terorista ISIL-a, kao i jačanje američke vojne prisutnosti u Iraku su samo dodatna briga političara i naroda ove arapske zemlje.
Tko stoji iza pokušaja rušenja iračkih institucija?
Ima li to veze s prosvjedima koji se navodno vode pod sloganima borbe protiv korupcije i siromaštva? Naravno da ima, ali tko stoji iza njih?
Neki optužuju šiitskog klerika Moqtada Al-Sadra, koji je, navodno, na stranicama saudijske Al-Arabiye „pozvao narod da ne odustane od svoji legitimnih zahtjeva zatražio je ostavku premijera i raspisivanje novih izbora.
Sve to prenose i drugi mediji, ali tog intervjua na stranicama saudijske Al-Arabiye nema.
S druge strane, televizija Al-Alam je objavila snimke sadržaj pisma vođe proiranske frakcije Fateh u parlamentu i političkog predstavnika iračke šiitske armije Haashd Al-Shaabi, Hadija Al-Amerija, upućenog Moqtadi Al-Sadri.
Vođa Fateha, Hadi Al-Amerija, u pismu, ističe spremnost za suradnju u interesu javnog interesa zemlje.
Al-Ameri je rekao: “Surađivat ćemo zajedno kako bismo ostvarili interese iračkog naroda i spasili zemlju kako to zahtijeva javni interes.” Moqtada Al-Sadr je poslao odgovor u kojem je pozvao Amerija na suradnju kako bi izvršili pritisak na premijera Adila Abdula Mahdija i zajedno radili na izmjeni izbornog zakona, te na reformi ustava.
Moqtada Al-Sadr je premijera pozvao da raspiše prijevremene izbore pod nadzorom Ujedinjenih naroda, te da radi na ispunjenju zahtjeva prosvjednika.
Demonstranti u Bagdadu i brojnim pokrajinama u centru i jugu Iraka traže od vlade da se bori protiv korupcije, poboljša životne uvjete i usluge i osigura radna mjesta. Međutim, kao što smo rekli, a toga su svjesni svi irački političari, među prosvjednike su se uvukle skupine koje zahtjeve usmjeravaju ka rušenju vlade i institucija i stvaranja vakuuma koji bi destabilizirao zemlju s poznatim završetkom ovog scenarija.
Zbog toga je Bagdad odlučio uvesti policijski sat, kako u prijestolnici, tako i drugim iračkim gradovima, jer broj mrtvih ubijenih od strane „nepoznatih napadača“ raste.
Vlada na čelu s premijerom Mahdijem pokušava provesti neke mjere kako bi demonstrantima pokazala da želi ispuniti njihove zahtjeve, ali bilo što da ponudi, nije dovoljno i smatra se „nespretnim pokušajima“.
Na primjer, proteklih nekoliko sati su smanjene povlastice za prva tri državna ureda, odnosno predsjednika republike, premijera i predsjednika parlamenta. Istovremeno je osnovano novo povjerenstvo za reformu ustava, a cilj je pokazati zbližavanje između nacionalne političke elite i stanovništva. Međutim, to je jako teško u društvima u kojima su institucije zapadnog tipa prožete plemenskim mentalitetom i gdje svaki političar u prvom redu predstavlja interese svoj plemena, klana ili zajednice.
Šiitski klerik Moqtada Al-Sadr je više puta je pozivao na raspuštanje parlamenta i raspisivanje novih izbora. Učinio je to i ovog ponedjeljka, navodno u spomenutom intervjuu za televiziju Al-Arabiya. Točnije je da je on uteg ravnoteže trenutne situacije, ali ništa manje nije utjecajan Fateh, koji ima podršku ajatolaha Alija Sistanija.
Al-Sadr je prihvatio zahtjeve prosvjednika i zahvaljujući moći koju ima u parlamentu pokušava iskoristiti krizu.
Prema onome što su se prije deset godina Amerikanci najviše plašili, a sada je to nepopularno i u Teheranu, Sadr navodno traži trenutno raspuštanje vlade i parlamenta, jer je zbog političkog zastoja i korupcije trenutna vladajuća klasa ne može odgovoriti na zahtjeve građana.
Broj poginulih prosvjednika raste
Protesti su posljednjih tjedana zapalili cijeli Irak, a kao što se dogodilo u ljeto 2018., nezadovoljstvo je počelo u južnim područjima Iraka. To su pokrajine sa šiitskom većinom, gdje živi većina zajednice, koja predstavlja najreprezentativniji vjerski entitet u zemlji.
Otkad je uveden novi ustav, šiiti imaju ekskluzivno pravo odabrati premijera. Ipak, upravo među šiitima redovito izbijaju prosvjedi, koji se onda šire na druge gradove, stižući do Bagdada.
To je zato što se, bez obzira na to što na jugu žive građani koji pripadaju najreprezentativnijoj i najzastupljenijoj vjerskoj zajednici, situacija na ekonomskoj i socijalnoj razini vidi kao katastrofalna. Osnovne usluge se ne pružaju redovito, loš zdravstveni sustav i nedostatak posla samo su neki od problema koji zahvaćajući južni Irak. I svi ostali građani, drugih etničkih ili vjerskih skupina, također prepoznaju poteškoće koje trpe ljudi u Basri, kao i Najafu ili u samom Bagdadu.
Iz toga proizlazi rast nezadovoljstva koji rezultira vrlo nasilnim prosvjedima. Demonstracije je, međutim, vlada potisnula. Međutim, od početka listopada je stradalo više od 149 civila, izvještava agencija AGI, ali ove brojke treba uzeti s rezervom.
Žrtava ima, što nitko ne poriče, ali su se prošlog petka u praznom sjedištu šiitske milicije Asaib Ahul Al-Haq na jugu Iraka pojavili maskirani naoružani ljudi koji su pucali u gomilu, da bi televizija američka televizija Al-Hurra i njihov dopisnik Steven Nabil s terena istog trenutka izvijestili o „desetinama mrtvih i ranjenih”. Tko si bili maskirani naoružani muškarci na prvom katu ureda, nitko ne zna.
Mrtvih je bilo i u Bagdadu, a zapadni mediji navode „kako je bilo pet mrtvih prosvjednika samo u nekoliko posljednjih sati“.
Kao krajnja mjera sigurnosti je uveden šestosatni policijski sat u cijeloj zemlji, koji vrijedi za noćne sate, a započet će u glavnom gradu od ponoći. Vlada je na velikom iskušenju, jer nema čarobnog recepta za poboljšanje ekonomske situacije od danas do sutra. Glavni je problem presjeći kanale infiltracije i propagande koji legitimne zahtjeve prosvjednika usmjeravaju u rušenje vlade i ponovno raspisivanje izbora, što će zemlju gurnuti u novo razdoblje političke krize u kojoj se tek ništa neće moći riješiti. Naravno, glavni ciljevi stratega ovog scenarija će biti ostvareni, a to je prekid veza s Iranom i produljenje „ugovora o pružanju sigurnosti između Bagdada i Washingtona“, jedini dokument koji američkim trupama jamči ostanak na iračkom teritoriju.
No, kako vidimo, predsjednik Barham Salih je rekao kako nije siguran da će se njegova zemlja i dalje moći oslanjati na SAD, te da nastoji “rekalibrirati” veze između dviju zemalja ili naći saveznike u drugim svjetskim i regionalnim silama. Nakon ovih riječi, razina nasilja na prosvjedima protiv korupcije uopće ne iznenađuje, a sljedeći dani će pokazati hoće li nove mjere imati ikakvog učinka u smirivanju situacije.
Na temu kako se nositi sa demonstracijama bi Iračani, Iranci a i Kinezi mogli otići na poduku u Francusku i SAD.
Dok CIA i Pentagon lože svaki svoju stranu u Iraku, irački predsjednik daje interview za američki portal . . . kako bi na primjer izgledalo da Trump ili bilo koji poglavar država zapadnih “demokracija” daje interview iračkome portalu . . . “demokracija” i ” slobodno novinarstvo” je zajebana stvar . . . triba se razumit u “demokraciju” jer “demokracija” nije za neupućene ☺
Ovi nemiri su dijelo amerikanaca a ti protesti trajace dok se neudovolji amerikancima, gledajuci ala Hong Kong. Da bi se ovo rijesilo prvo treba istjerati amerikance iz Iraka jer bez toga ovo se nece zaustaviti, previse je ljudi uvezano sa njima. Kad protjeraju amerikance i osiguraju Sirijsku granicu sigurnosne sluzbe ce lakse izaci na kraj sa infiltriranim grupama u ove prosvjede. Znaci trebat ce vremena za provest ovu operaciju. Ali Iracani njihove vodje trebali bi znati dok su god amerikanci prisutni u Iraku ugrozen je suverinitet i opstanak samog Iraka. Te Iracani nebi trebali otezati sa odlukama bitnim za sigurnost Iraka, a ako im nije dosta belaja kojeg su prozivjeli u bliskoj proslosti zahvaljujuci amerikancima pa neka im bude na volju ali moglo bi im se obiti o glavu njihova indiferentnost da otezu sa rijesenjem problema uzrokovanih prisustvom amerikanaca u Iraku.
Sad drvlje i kamenje na Iračku vlade kad se okrenula Iranu i kupuje Rusko oružje.