Protu-EU raspoloženje eskaliralo u Norveškoj. Znače li problemi s Brexitom, Mađarskom i Poljskom da je Bruxelles ”na rubu snaga?”

Nakon što su bili prisiljeni na bolno prizemljenje od strane Mađarske i Poljske i nakon popuštanja u pregovorima o Brexitu, šefovi EU sada se suočavaju s nemirima zbog dogovora s normalno usklađenom Norveškom, koji je nastao zbog stvarnih troškova pristupa jedinstvenom tržištu.

U lošem tjednu za Europsku Uniju, ne samo što se Unija borila s mučnim pregovorima o Brexitu, već je i prisiljena na usklađivanje financija u skladu s prijedlozima za vladavinu prava Mađarske i Poljske. No, sada se suočava s još jednim neočekivanim problemom; problemom Norveške.

Iako čak nije ni članica EU, Norveška još uvijek može Bruxellesu učiniti život neugodnim, zahvaljujući sporazumu iz 1994. godine čijim je potpisivanjem Norveška dobila pristup jedinstvenom tržištu o kojem se ponovno pregovara 2022. godine. No tijek pregovora zasigurno izaziva tjeskobu u sjedištu Unije.

Oslo godišnje plaća Bruxellesu oko 890 milijuna eura za članstvo u Europskom ekonomskom prostoru, koji uključuje zemlje koje nisu EU, odnosno Island i Lihtenštajn, kao i sve države članice EU. Taj novac ide tamo gdje Bruxelles odluči; za razne programe i agencije te potporu siromašnijim zemljama. Norveška o tome nema pravo na mišljenje, ali to je bio njihov izbor.

Davne 1994. godine Norveška je glasovala protiv pridruživanja EU-u, kada je većina norveškog naroda odlučila protiv toga da se njima upravlja putem zakona koji se donose negdje drugdje.

Najveći protivnici pristupanja EU te 1994. bila je ”protu-EU” stranka pod nazivom Senterpartiet (Središnja stranka), koja se nedavno ponovno pojavila kao politička snaga i koja je stala ispred vladajućeg konzervativca Høyrea i tradicionalno radničke Arbeiderpartiet u anketi početkom ovog mjeseca, čime se popela na prvo mjesto sa 22,1 posto, čime je gotovo za dva boda bolja od oba protivnika.

To se itekako osjeti. Unatoč optužbama premijerke Erne Solberg da je Senterpartiet nepromišljen sa svojom protu-europskom retorikom, vlada je najavila u petak da će zabraniti brodovima EU i Velike Britanije ribolov u norveškim vodama, ako pregovori o Brexitu ne postignu željeni rezultat.

Norveška se nadala potpisivanju trosmjernog sporazum o ribolovu s Britanijom i EU, ali dugotrajni pregovori o Brexitu to su onemogućili, zbog čega se Oslo odlučio na ograničavanje pristupa svojim morskim prostorima. To nije mali problem za Britaniju, s obzirom na to da UK godišnje prihoduje od ribe i školjaka, ulovljenih iz predmetnih voda, s više od 32 milijuna funti.

Nakon nedavnih poniženja od strane Mađarske i Poljske, Bruxelles, osim tih problema ima i nastavljajući problem s Brexitom, kojeg mora pod svaku cijenu riješiti. No, osim tih dvaju problema, Bruxelles se treba usredotočiti i na novonastale probleme s inače vrlo poslušnom Norveškom.

Jer, u Oslu je iznenada ponovno planuo euroskepticizam, koji je potajno tinjao još od sredine 90-ih. Tinta se jedva osušila na sporazumu o EGP-u, kojeg je Norveška upravo potpisala, kad je dostavljen rezultat referenduma o članstvu u EU, koji jasno kaže: ”hvala, ali ne hvala.”

No ipak, Norvežani su bili odlučni u držanju za Sveti Gral, odnosno jedinstveno tržište. Da bi to postigli, postavili su na svoje principe koje su pokušavali zaštititi, odnosno samoodređenje, suverenitet i demokraciju.

Više od 20 godina nakon te sudbonosne odluke, akademik Sveučilišta u Oslu Erik O Eriksen rekao je da su posljedice bile u tome što je „svaka vlada od tada Norvešku približila EU, a potpisan je i niz dodatnih usporednih sporazuma koji uključuju granicu kontrole (Schengen), azila i policijske suradnje. Norveška čak svoje vojne snage stavlja na raspolaganje borbenim jedinicama EU-a. Otprilike tri četvrtine zakona, koji se odnose na države članice, odnose se i na Norvešku.”

Nitko nikada nije predviđao da će biti uvučen u orbitu EU-a u toj mjeri, a sada s obzirom na nove vidike i percepcije, izgleda da su se Norvežani predomislili.

U trenutnoj klimi, ustupanje političke kontrole Bruxellesu od strane suverenih država u slučaju da stvari ne funkcioniraju kako treba, nije baš poželjno.

Među vodećim političarima u Oslu, razgovor se sada okreće “dogovoru” koji je trenutno na snazi. Postoje glasine o „lošem dogovoru“ o „trgovačkim uvjetima u kanadskom stilu“ i o smanjenju pozamašnih potpora koje Norveška plaća EU.

Dogovor s Bruxellesom predviđen je za pregovore za 2022. godinu, ali u međuvremenu doći će do općih izbora u Norveškoj. Vrlo je jasno tko bi mogao biti iznenađenje izbora.

Ohrabreni uspješnom taktikom Budimpešte i Varšave, London, iako u puno manjoj mjeri, igra grubo protiv Bruxellesa što dovodi do promjene načina djelovanjai donošenja odluka. Norveški euroskeptici vjerojatno su promatrali dosadašnji tijek događaja, kojeg će implementirati u svoje vlastite priručnike.

To znači da će glavobolje za opsjednute briselske dužnosnike trajati sve dok se ”borba s požarom” nastavlja. Sada se Norveška sigurno pita tko je sljedeći.