Proučavanja otkrila da su se tragovi plutonija iz nuklearnog postrojenja u Fukushimi proširili po većem dijelu japanskog teritorija

Ranije ove godine, japansko vladino vijeće upozorilo je da će 30 metara visoki valovi tsunamija nakon snažnog potresa uništiti ono što je ostalo od nuklearne elektrane Fukushima Daiichi. To bi moglo dovesti do rasprostiranja više od milijun tona kontaminirane vode koja je ostala u postrojenju nakon nesreće koja se ondje dogodila 2011. godine.

Višenacionalna skupina znanstvenika iz šest zemalja otkrila je da su mikroskopske čestice opterećene plutonijem i uranovim dioksidom oslobođene tijekom nuklearne katastrofe koja se dogodila u FukushimaDaiichiju te da su te čestice vrlo vjerojatno proširene kroz veći dio Japana.

U članku u nadolazećem izdanju ”Science ofthe Total Environment”, vodećeg znanstvenog časopisa s recenzijama o okolišu, istraživači iz Japana, Finske, Francuske, Švicarske, Velike Britanije i SAD-a objasnili su da, iako su u atmosferi prethodno pronađeni tragovi plutonija, nije jasno koliko i nalazi li se uopće plutonij u tlu i morskoj vodi.

U svom proučavanju, znanstvenici su utvrdili da se nano-fragmenti plutonija nalaze u česticama koje su bogate cezijem, a koje su ispuštene nakon što se katastrofa dogodila, pri čemu su čestice nastale u reaktorima kao nuklearno gorivo pomiješano sa strukturnim betonskim zidovima. Nakon puštanja, materijali su se raspadali u mikroskopske radioaktivne čestice koje su bile nošene vjetrovima kroz Japan.

Rečeno je da se te radioaktivne mikro-čestice sastoje uglavnom od staklenog silicijevog dioksida iz betona i radio-cezija (što je nusproizvod vrlo nestabilne fisije).

Razvojna studija uključivala je ispitivanje preciznog kemijskog sastava mikro-čestica pomoću naprednih analitičkih alata, uključujući analizu mikro-rendgenskih zraka temeljenih na sinkrotronu, ionsku masnu spektrometriju i elektronsku mikroskopiju visoke rezolucije.

U izjavi za novinare koju je citirao Eurek Alert, dr. Satoshi Utsunomiya, drugi vodeći autor studije, rekao je da njihov rad potvrđuje to da su male količine plutonija proširene na područja udaljena 230 km od Fukushime te da su s njima proširene i mikro-čestice bogate cezijem.

“Ovi rezultati snažno ukazuju na to da je heterogenost nano-razmjera, uobičajena u normalnim nuklearnim gorivima, i dalje prisutna u krhotinama goriva koje su ostale unutar oštećenih reaktora. Ovo je važna informacija jer nam govori o stupnju i ozbiljnosti taljenja. Nadalje, ovo je važna informacija i za eventualno uklanjanje oštećenih reaktora kao i za dugoročno gospodarenje njihovim otpadom”, objasnio je Utsunomiya.

Sa svoje strane, dr. Bernd Grambow sa Sveučilišta u Nantesu naglasio je da, iako je količina plutonija koja je oslobođena iz reaktora “niska u usporedbi s količinom [cezija], istraga pruža ključne informacije za proučavanje utjecaja koji je povezan sa zdravljem”.

Hvaleći međunarodnu suradnju koja stoji iza studije, dr. Utsunomiya naglasio je da, iako je „prošlo gotovo deset godina od nuklearne katastrofe u Fukushimi, istraživanje o utjecaju te katastrofe na okoliš i živote ljudi daleko je od završetka“.

Nuklearna katastrofa u Fukushima Daiichiju dogodila se u ožujku 2011. Ta katastrofa, s onom koja se dogodila u Černobilu kao i eksplozije pesticida za biljke koja se dogodila u Union Carbideu 1984. godine u Bhopalu, u Indiji, ubraja se među najgore katastrofe koje je uzrokovao čovjek u modernoj povijesti. Katastrofa koja se dogodila u Fukushimi i dalje je opasna za čovječanstvo zbog opasnosti od oticanja nuklearnog otpada koje je pohranjeno u tom postrojenju.

Ranije ove godine, Međunarodna agencija za atomsku energiju odobrila je Tokiju planove za ispuštanje kontaminirane vode iz postrojenja u ocean; odobrenje je izdato zbog navodnih niskih razina zagađenja, što je, naravno, izazvalo bijes među ekolozima i lokalnim stanovništvom. Posljedice katastrofe vidljive su na mnoge načine; najčešće kroz slanje kontaminirane robe i vozila u druge zemlje.