Prvi obavještajac Rusije, Nikolaj Patrušev, govori o sigurnosti Rusije i svijeta

Nikolaj Patrušev, glavni tajnik ruskog Vijeća za nacionalnu sigurnost i od 2008. godine, uz generala Šojgua i ministra Lavrova bez sumnje čovjek u kojeg ruski vođa Vladimir Putin ima neograničeno povjerenje, za Rusku gazetu je napisao članak u kojem objašnjava pitanja sigurnosti Ruske Federacije u suvremenom svijetu.

Naravno, zbog prirode posla i svakodnevnog rada sa svim ruskim obavještajnim službama, Patrušev čitatelje nije upoznao s državnim tajnama, ali je ipak iznio neke detalje koje mogu upućivati na prirodu kursa ruska unutarnje i vanjske politike.

Nikolaj Patrušev: Sigurnost Rusije u suvremenom svijetu

U suvremenom svijetu osiguravanje sigurnosti države i društva zahtijeva stalan razvoj brojnih, često vrlo složenih odluka o organizaciji obrane, vojne izgradnje, funkcioniranju obrambene industrije, vojno-tehničkoj suradnji, zaštiti ustavnog poretka, suverenosti i teritorijalne cjelovitosti. Danas je u uvjetima sve veće složenosti međunarodne situacije donošenje takvih odluka nemoguće bez sveobuhvatnog stručnog i analitičkog rada. Riječ je prije svega o pripremi predviđanja i scenarija za budućnost.

Strateška prognoza Ruske Federacije za razdoblje do 2035. godine utvrđuje četiri scenarija u razvoju globalne situacije. Naime, prvi od njih je prijelaz u policentrični svjetski poredak. Drugi je nastavak pokušaja Sjedinjenih Država da održe svoju dominaciju. Treći je oblikovanje bipolarnog modela svjetskog poretka. I na kraju, četvrti je razvojni scenarij jačanja procesa regionalizacije.

Važno je razumjeti da je objektivna geopolitička stvarnost mnogo složenija od bilo koje apstraktne sheme. Nijedna se prognoza ne može ostvariti sto posto, pa možemo više govoriti o dominaciji određenih trendova u suvremenom svijetu. Dakle, u modernom svijetu, naravno, postoje trendovi formiranja policentrične arhitekture.

Govorimo o nastanku novih svjetskih i regionalnih središta ekonomskog i političkog utjecaja, čiji udio u svjetskoj trgovini i sustav međunarodnih političkih koordinata neprestano raste.

Kina tvrdi da je danas vodeća svjetska sila, dok su se Indija, Brazil i Južna Afrika samouvjereno etablirali kao lideri u svojim regijama.

Bez uzimanja u obzir mišljenja nabrojanih aktera, bez njih je nemoguće učinkovito riješiti globalne probleme.

Istodobno, položaji tradicionalnih stupova moći postupno slabe, prije svega na Zapadu. Iako su Sjedinjene Države, EU i Japan i dalje najutjecajniji svjetski gospodarski centri, njihovi izgledi se postupno pogoršavaju uslijed nepovoljne demografske situacije i iscrpljene mogućnosti za intenzivni gospodarski rast.

Trenutni gubitak težine skupine G7, zbog sve veće uloge i autoriteta skupine G20, također je dio ovih procesa.

SAD i šanse za održavanje globalne hegemonije nakon „svijetlih ’90-ih“

Očito je da pojava novih svjetskih i regionalnih centara moći nije odgovarala tradicionalnim centrima moći, prije svega Sjedinjenim Državama i takozvanom kolektivnom Zapadu kojeg su SAD predvodile.

U devedesetima su Amerikanci vjerovali da je Rusija konačno otpisana, a da Kina, sa svim svojim uspjehom u ekonomskoj sferi, neće moći težiti statusu svjetske velesile.

To je stvorilo iluziju da je u svijetu zauvijek uspostavljen liberalni svjetski poredak temeljen na američkoj hegemoniji.

Međutim, do kraja 2010-ih Rusija je uspjela obnoviti svoj potencijal i povratiti izgubljeni utjecaj na svjetskoj pozornici. Kina je sa svoje strane počela samouvjereno osporavati status SAD-a kao globalnog ekonomskog lidera. Danas ova država već generira veći BDP po paritetu kupovne moći od Sjedinjenih Država. Druge su se zemlje počele pretvarati u lokomotive svjetske ekonomije, prije svega Indija, koja sve više izražava svoje političke ambicije. U tim uvjetima, Bijeloj kući je postalo jasno da njezina geopolitička strategija zahtijeva ozbiljno prilagođavanje.

Američka strategija za zaštitu od Rusije i Kine

U prosincu 2017. Donald Trump odobrava novu Strategiju nacionalne sigurnosti Sjedinjenih Država. Otvoreno navodi da Moskva i Peking dovode u pitanje američku moć, utjecaj i interese, te da pokušavaju narušiti američku sigurnost. Naglašava se da obje zemlje namjeravaju „ograničiti slobodu i pravdu u gospodarstvu, izgraditi vojne kapacitete, ali i kontrolirati informacije i podatke kako bi ugnjetavali svoja društva i proširili svoj utjecaj“. U vezi s tim, tri su glavna područja identificirana kao prioritetna odvraćajuća sredstva za Rusiju i Kinu – vojno-politička, ekonomska i informacijsko-komunikacijska.

Na temelju toga, kako bismo odredili glavne zadaće osiguranja nacionalne sigurnosti Ruske Federacije, redovito ocjenjujemo i prognoziramo stanje u svakom od ovih područja.

Političke i vojne prijetnje

Vojno-političku sigurnost Rusije, kao i cijelog svijeta, danas karakteriziraju povećani rizici i smanjenje predvidljivosti povezani s početkom propasti trenutne arhitekture strateške stabilnosti i sustava kontrole oružja, što je posljedica jednostranih američkih akcija i njihove želje da se oslobode međunarodno-pravnog okvira koji ograničava njihove vojne kapacitete.

U stvari, Sjedinjene Države pokušavaju zamijeniti postojeći međunarodni pravni sustav nekim alternativnim, “na temelju novih pravila”.

U tom smislu je indikativan Ugovor o raketama srednjeg i kratkog dometa (INF). Pokrenuvši postupak njegova raskidanja, Amerikanci su, što je predvidljivo, svu krivicu pokušali prebaciti na Moskvu. Zašto točno to rade, Sjedinjene Države su odlučile ne komentirati.

Istodobno, doslovno nekoliko tjedana nakon raskida Ugovora INF, američka je strana provela ispitivanja raketa srednjeg dometa, ukazujući na to da se Washington puno ranije pripremao povući iz sporazuma.

Uz kršenje spomenutog ugovora, Sjedinjene Države se mogu se povući iz ugovora ABM. Primjetna je nevoljkost Washingtona da ratificira sveobuhvatni Ugovor o zabrani testiranja nuklearnog oružja i rade na proširivanju Ugovora o daljnjem smanjenju i ograničavanju strateških ofenzivnih oružja, a tu je i nedavna izjava Bijele kuće o pripremi da se povuče iz Ugovora o otvorenom nebu. Sve to negativno utječe na predvidivost vojno-strateške situacije, uključujući snižavanje praga za uporabu nuklearnog oružja, zbog čega višestruko povećava rizike za cijelo čovječanstvo.

Naravno, nazivajući Rusiju prijetnjom Sjedinjenim Državama u vojnoj sferi, Bijela kuća radije prešućuje činjenicu da je američki vojni proračun, koji je 2019. iznosio oko 716 milijardi dolara, 15 puta veći od ruskog.

Gospodarska sfera

Ozbiljni izazovi pojavljuju se i u globalnoj ekonomiji i izravno prijete dobrobiti Rusije i njenih građana. Riječ je prije svega o sve većim pokušajima da Sjedinjene Države dobiju jednostrane prednosti u svjetskoj trgovini, ali ne transparentnom konkurencijom, već uvođenjem sankcija, pokretanjem trgovinskih ratova, izvanteritorijalnom primjenom vlastitog zakonodavstva, ilegalnim iskorištavanjem resursa suverenih država i drugim metodama.

Šire gledano, svjedoci smo golemog strukturnog prilagođavanja globalne ekonomije. Pokretačka snaga ovog procesa je promjena u tehnološkom temelju razvoja, prvenstveno pojava novih tehnologija u industriji i energetici, informacijama, biologiji i nanotehnologiji, robotizaciji, izmještanju proizvodnih snaga i promjeni demografskih karakteristika.

Transformacija svjetskog ekonomskog poretka obuhvaća tradicionalna tržišta dobara, kapitala, tehnologije i rada, kao i sustav nacionalnog upravljanja. Značaj ljudskog kapitala kao čimbenika u gospodarskom razvoju nekih vodećih država raste. Učinkovito uključivanje ruske ekonomije u ove procese važan je zadatak u osiguranju dugoročne nacionalne sigurnosti.

Virtualni i stvarni ratovi

Ozbiljni rizici pojavljuju se i na području informacijske i komunikacijske tehnologije. U ovom području često promatramo da suverene države zanemaruju pravo na razvoj vlastite tehnološke baze za kritičnu informacijsku infrastrukturu, uključujući pod sloganom izgradnje digitalnog potencijala zemalja u razvoju i upravljanja nacionalnim segmentom globalnog interneta.

U interesu zapadnih obavještajnih agencija se provodi primjena i uporaba skrivenih zlonamjernih funkcija i softverskih ranjivosti u IT proizvodima.

Što se tiče Zajednice nezavisnih država i sigurnosne arhitekture ODBK, Zapad dosljedno vodi politiku s ciljem uništavanje jedinstvenog humanitarnog prostora.

Posebnu opasnost predstavlja pravac kojeg Zapad s informacijskim i komunikacijskim tehnologijama koristi u vojne i političke svrhe, samo kako bi proveo neprijateljske akcije s ciljem narušavanja suvereniteta pojedinih država.

SAD i „očuvanje mira silom“

Takva se prilika posebno pruža u američkoj  Nacionalnoj strategiji za kibernetičku sigurnost, koja proklamira načelo “očuvanja mira silom”, što znači spremnost korištenja svih raspoloživih ratnih oružja kao odgovor na računalne napade protiv američke informacijske infrastrukture. Štoviše, Amerikanci su u više navrata jasno rekli da će “krivce” tih napada imenovati nasumičnim redoslijedom.

Postaje očito da Washington namjerava iskoristiti svoje tehnološko vodstvo kako bi održao stratešku dominaciju u informacijskom prostoru, zapravo provodeći politiku nametanja svojih diktata državama koje zaostaju u digitalnom razvoju. Stručnjaci ovu praksu nazivaju “informacijskim neokolonijalizmom”.

U tom smislu, Amerikanci se aktivno protive konsolidaciji međunarodnog prava o uporabi informacijsko-komunikacijskih tehnologija isključivo u miroljubive svrhe i sprečavanju sukoba u informacijskoj sferi.

Terorizam i strategija kontroliranog kaosa

Mnogi od nabrojanih pristupa i strategija koje Washington danas pokušava promovirati već su testirani u pojedinim regijama, prije svega na Bliskom istoku, koji se u biti pretvorio u poligon američke geopolitike. Upravo su tamo prvo naširoko korištene i dovedene do savršenstva tehnologije „kontroliranog kaosa“ i „hibridnog ratovanja“.

Najupečatljiviji primjeri njihove primjene su operacije za uklanjanje vlade Sadama Husseina u Iraku, Muammara Gaddafija u Libiji, pokušaji svrgavanja Bashara Al-Assada u Siriji, kao i događaji “Arapskog proljeća”. Ove akcije dovele su do neviđenog porasta međunarodnog terorizma i islamskog ekstremizma.

Samu borbu protiv terorizma Sjedinjene Države i njihovi saveznici koriste za promoviranje vlastitih interesa i prioriteta. Dakle, vidimo kako Amerikanci kroz koncepte suzbijanja nasilnog ekstremizma zemljama nameću svoju volju, što ne samo da zanemaruje pravni okvir antiterorizma Ujedinjenih naroda, već omogućuje miješanje u unutarnje stvari suverenih država pod izgovorom potpore civilnom društvu u borbi protiv autoritarnih režima, čije su politike navodno temeljni uzrok širenja radikalnih raspoloženja. U isto vrijeme, pod znakom borbe protiv širenja terorističkih aktivnosti, Sjedinjene Države i nekoliko drugih država povećavaju svoju vojnu prisutnost u raznim regijama svijeta.

Prijetnje u Zajednici nezavisnih država i savezu ODBK

U pogledu Zajednice nezavisnih država i Organizacije ugovora o kolektivnoj sigurnosti (ODBK), Zapad dosljedno vodi politiku usmjerenu na uništavanje jedinstvenog humanitarnog prostora i daljnje podjele naroda. Potiču se nacionalizam i neonacizam, neprikrivena rusofobija, diskriminacija ruskog jezika, iskrivljuje se i omalovažava zajednička povijest zemalja Zajednice nezavisnih država.

Posebno zabrinjavaju napori Pentagona da stvori biološke laboratorije u zemljama ZND-a, prvenstveno za proučavanje zaraznih bolesti i biološka oružja koje se tamo može stvoriti. S tim u vezi, sve je veća potreba za uskom suradnjom s našim partnerima, uključujući sa sklapanjem bilateralnih sporazuma o biološkoj sigurnosti.

Alternativa Ujedinjenim narodima

Svi ti faktori dovode do značajnog porasta potencijalnih sukoba u svijetu. U stvari, Sjedinjene Države postojeći međunarodni pravni sustav pokušavaju zamijeniti nekim alternativnim “na temelju novih pravila”.

Kad se vrednuju takve akcije, važno je uzeti u obzir da je međunarodna pravna arhitektura izgrađena naporima cijele svjetske zajednice proteklih desetljeća i da utjelovljuje kolektivno iskustvo cijelog čovječanstva, uključujući tragedije Dva svjetska rata. Uloga vrhovnog arbitra u međunarodnim poslovima dodijeljena je UN-u i njegovom Vijeću sigurnosti, bez čije su dozvole bilo kakva uporaba vojne sile, ekonomski ili politički pritisak nezakoniti.

U okviru međunarodnog prava, koje predviđa ravnopravnost svih suverenih država, nemoguće je zamisliti podjelu svijeta na “razvijene” i “zaostale”, zemlje na “prihvatljive” i “neprihvatljive” ili „odmetničke“, a teroriste na “dobre” i „loše“.

Ključni je zadatak međunarodnog pravnog sustava učiniti svijet sigurnijim, predvidljivijim i stabilnijim. Istodobno, u njegovom okviru nitko ne poništava koncept nacionalnih interesa i ne ograničava suverene države, a glavno je da to ne šteti interesima ostalih suverenih aktera.

S druge strane, doktrinom “poretka temeljenog na pravilima” se Washington proglašava vrhovnim arbitrom u svjetskim poslovima, koji čuje odluke Ujedinjenih naroda samo kada su u skladu s njegovom voljom.

Pokretanje vojnih intervencija, uvođenje sankcija protiv država, uplitanje u njihove unutarnje poslove, sve to je proglašeno prerogativom Bijele kuće.

Pravo na sigurnost

U tim uvjetima, zemlje svijeta postaju sve svjesnije da je na ove prijetnje moguć samo kolektivni odgovor.

Posljednjih godina je sve veći interes suverenih država u svim regijama svijeta za stvaranjem modernog sustava za jamčenje stabilnosti temeljenog na načelu jednake i nedjeljive sigurnosti, za razliku od ideje sigurnosti koju SAD zagovaraju kao “ekskluzivnu” i koristi onim državama koje su spremne igrati po pravilima Washingtona.

Među američkim tradicionalnim partnerima i najvjernijim saveznicima Amerike u euroatlantskoj regiji raste svijest da bezumno trčanje za Washingtonom može imati pogubne posljedice. Primjer raskida Ugovora INF od strane Amerikanaca je Europljanima jasno dao do znanja da je u ime realizacije svojih prioriteta Bijela kuća spremna žrtvovati sigurnost svojih saveznika bez ikakvih problema.

Zaštita Rusije od hibridnih i drugih prijetnji u srednjoročnom razdoblju

Prema našim procjenama, prioritetna pažnja trebala bi biti usmjerena na održavanje i jačanje ustavnog sustava, suvereniteta, neovisnosti, teritorijalnog integriteta Rusije u kontekstu uporabe hibridnih metoda protiv naše zemlje.

Istodobno je važno osigurati realizaciju postojećih i stvaranje dodatnih konkurentskih prednosti za rusko gospodarstvu, dalje jačati ekonomski položaj naše zemlje u svijetu i težiti prijelazu na održiv dugoročni društveno-ekonomski razvoj.

Zadaća jačanja ruskih obrambenih sposobnosti, uključujući održavanje nuklearnih snaga odvraćanja na razini nužnoj za osiguranje nacionalne sigurnosti, i dalje je vrlo važna.

Ništa manje važno nije provođenje pragmatične i multivektorske vanjske politike, uključujući produbljivanje ravnopravnog partnerstva s drugim sudionicima i razvoj međudržavnih organizacija kao što su EEU, ODBK, SCO, BRICS.

Rusija će također raditi na jačanju postojećeg međunarodnog pravnog sustava, globalne i regionalne arhitekture strateške stabilnosti, te će razvijati mehanizme kolektivne sigurnosti, pri čemu će UN igrati vodeću ulogu kao vrhovni arbitar međudržavnih odnosa.

Među ključnim prioritetima naše zemlje na polju sigurnosti je daljnje jačanje beskompromisne borbe protiv globalne terorističke prijetnje, ne samo unutar Rusije i duž njezinih granica, već i na velikim udaljenostima.

Pored toga, osigurat će se i zaštititi nacionalni interesi i sigurnost države u informacijskom i komunikacijskom prostoru.

Uspješan rad na ovim područjima ključan je za održivi društveni i ekonomski razvoj Rusije, poboljšanje životnog standarda ruskih građana, očuvanje i unapređenje jedinstvenog kulturnog i duhovnog poretka i povijesne baštine naše zemlje, zaključio je u svom članku za Rusku gazetu Nikolaj Patrušev, glavni tajnik ruskog Vijeća za nacionalnu sigurnost.

RG