Prvi summit zemalja EU u 2017. – “Propadanje u više brzina”

Jučer i danas u novoj zgradi sjedišta Vijeća EU u Bruxellesu Europska unija održava summit šefova država i vlada. Prvi dan summita je bio zakazan kao sastanak u punom sastavu, formule EU28, odnosno, uz sudjelovanje premijerke Velike Britanije, zemlje koja je u procesu izlaska iz EU. Danas će se sastanak održati bez britanske premijerke.

Glavna odluka na prvom sastanku je bio ponovni izbor Donalda Tuska za predsjednika Europskog vijeća i razgovaralo se o sveukupnom programu i problemima koji pritišću Europsku uniju.

Na današnjem će se održati pripreme za jubilarni sastanak zakazan za 25. ožujka u glavnom gradu Italije za 60. obljetnicu Rimskih ugovora. Na sastanku u Rimu predstavnica Velike Britanije, premijerka Theresa May, neće sudjelovati, što je jasan znak da Velika Britanija svoju budućnost ne vidi u Europskoj uniji.

Znakovito je jučerašnje postupanje poljskog izaslanstva, koje je prosvjedovalo protiv ponovnog izbora Poljaka Donalda Tuska za predsjednika Europskog vijeća.U znak protesta zbog njegova reizbora, premijerka Poljske, Beata Szydło, nije potpisala završni dokument summita EU u Bruxellesu.

“Dokument je dobio podršku, ali nije bio predmet konsenzusa iz razloga koji su povezani s njegovim značajem”, bilo je obrazloženje zbog čega za dokument nije trebala potvrda svih država članica EU.

Premijerka Szydło je rekla kako je to pokvarilo summit, a već ranije je naglasila da Poljska neće potpisati konačni dokument summita EU u Bruxellesu.

Obično se u proljeće summit EU bavi gospodarskim pitanjima. Ali sada, kada gospodarstvo eurozone već 15 uzastopnih kvartala pokazuju blagi ekonomski rast, na jedinstvo eurozone počinju utjecati dužnički problemi na jugu, posebno u Grčkoj. Međutim, opća ekonomska situacija ne izgleda povoljna za dnevni red summita EU i zbog protekcionističkih prijetnji Europskoj, ali i zbog poruka nove predsjedničke administracije Donalda Trumpa.

U pozadini sloma pregovora sa Sjedinjenim Državama o transatlantskom partnerstvu i drugim rekordnim trgovinskim suficitom Njemačke, čuju se pozivi za konsolidaciju i ubrzano postizanje sporazuma EU o slobodnoj trgovini s Japanom i drugim potencijalnim glavnim partnerima.

Ipak, na summitu EU, prvi dan s Velikom Britanijom, a drugi dan bez nje, nije bilo riječi o aktualnim gospodarskim izazovima Europske unije, nego o njenoj budućnosti.

Razgovaralo se o strategiji razvoja Europske unije za sljedećih deset godina, nakon Velika Britanija izađe iz EU.

Osim toga, sadašnji summit se održava uoči izbora u ključnim državama članicama Europske unije – Nizozemskoj, Francuskoj i Njemačkoj. Međutim, pozicija vodećih članica EU, a posebno predsjednika Francoisa Hollandea i njemačke kancelarke Angela Merkel nije dovoljno stabilna da preuzmu odgovornost i previše kritičnih strateških odluka.

Summit se odvija u vrijeme više kriza s kojima se suočava EU, a koje dovode u pitanje i samo postojanje bloka. Dakle, trenutni summit je pomno pripremljen. Istovremeno se postavljaju temelji za buduće politike vodećih zemalja EU, koje nastoje osigurati što bolji položaj, a prema potrebi se unaprijed pripremiti za moguće udare koje im mogu prirediti “demagozi koji su protiv sustava”.

Prije summita je predsjednik Europske komisije, Jean-Claude Juncker, izdao takozvanu “Bijelu knjigu“, koja sadrži pet različitih scenarija za mogući razvoj EU. Međutim, nijedan scenarij ne predviđa mogućnost snažnog raspada zajednice, iako za takvo što postoje svi preduvjeti.

Dakle, Europska komisija, koju zastupa predsjednik, predložila je teme za konstruktivnu raspravu u okviru summita u ožujku. Mogući budući scenariji se kreću od u više oblika integracija s idejom stvaranja “brze Europe”, koju će činiti odabrana skupina zemalja, a razmatra se mogućnost daljnje integracije samo u određenim područjima, svaka zemlja članica sama za sebe.

Prije summita, 5. ožujka, čelnici Njemačke, Španjolske, Italije i Francuske na sastanku u Versaillesu raspravljali su o budućnosti EU i zapravo dogovorili blok buduće “brze Europe”.

Zajednički stav uoči početka summita je da Europska unija ipak mora biti sačuvana, ali u kojem obliku, oko toga nema suglasnosti. EU nema sposobnosti za provedbu sporazuma određenih scenarija, što je opće mišljenje svih lidera država EU. U Versaillesu su njemačka kancelarka Merkel, francuski predsjednik Hollande i talijanski premijer Paolo Gentiloni u jednom ili drugom obliku izrazili podršku takozvanoj “Europi s više brzina“.

Sljedećeg dana, nakon sastanka u Versaillesu, francuski predsjednik Hollande je u razgovoru s predstavnicima šest vodećih medija iz Francuske, Njemačke, Italije, Španjolske, Poljske i Velike Britanije bio vrlo otvoren o tom pitanju. Rekao je da će se “ili stvoriti Europska unija s više brzina, ili će eksplodirati“.

“U budućnosti ćemo imati jedan dogovor o domaćem tržištu i jednom valutom za neke”, rekao je Hollande, a naglasivši posljednju riječ “za neke”, znači da taj dio EU neće biti “za sve”.

Dakle, prednosti jedinstvenog tržišta neće dobiti svi, nego samo oni koji budu prihvatili od drugih utvrđena pravila.

U četvrtak, 9. ožujka, prije odlaska na summit je njemačka kancelarka Angela Merkel govorila u Bundestagu.

Za daljnji razvoj EU, rekla je iskreno, potrebno je pridržavati se strategije “Europe različitih brzina”.

“Preambiciozan zadatak je ispred nas, tako da bi se mogli usredotočiti na pronalaženje kompromisa”, rekla je Merkel, što znači da Njemačka namjerava promicati model integracije u Europsku uniju, bez mogućnosti kritike.

Dakle, Njemačka, Francuska, Italija i u manjoj mjeri Španjolska podržavaju ideju o “Europi više brzina”, koja ima različite razine integracije, bez obzira što jezgru EU čine razvijene članice eurozone i što njih ne zanima mišljenje drugih država članica. Koncept “Europe više brzina” najviše pogoduje rješenju problemima eurozone, a onda svega ostalog. Daljnja integracija Europske unije središte razvoja u takvom konceptu vidi u takozvanoj povijesnoj “Karolinškoj Europi”.

Naravno, integracija kao rješenje za probleme eurozone sada izgleda apsolutno prisilna i “spontano” bi uzrokovala dodatne probleme euru.

Ali su okolnosti takve da se euro trenutno može vratiti ili nacionalnim valutama, uz veliku krizu i propast EU, ili ići naprijed ka jednoj bankarskoj uniji, koja bi imala jedinstven proračun u okviru eurozone. Čini se da ne postoji nijedan drugi način, bez obzira što u svojoj “Bijeloj knjizi” pisao Jean-Claude Juncker.

Oko pitanja eurozone su prilično oprezne skandinavske i srednjoeuropske zemlje, kao i oko koncepta “Europe s više brzina”, što je postala službena politika EU nakon izlaska Velike Britanije. One kažu da se boje raspada jedinstvene valute iz više razloga, ali se u praksi boje da će izgubiti mogućnost kontrole u donošenju odluka, uključujući i one koje se tiču njih, koje će donositi “drugi” u okviru zajedničke politike u eurozoni.

Vrlo karakteristično je da je uoči summita u Varšavi održan sastanak čelnika “Višegradske skupine” – Poljske, Mađarske, Češke i Slovačke. Službeni stav “Višegradske skupine” je da “bilo koji oblik pojačane suradnje mora biti otvoren za svaku državu članicu i treba strogo izbjegavati raspad jedinstvenog tržišta i Schengenskog prostora i same Europske unije”.

No, ova formulacija krije želju da svaka od članica V4 osigura pravo veta o pitanjima daljnje integracije EU, što novi scenariji isključuju. Dakle, države članice “Višegradske skupine” insistiraju na jačanju uloge nacionalnih parlamenata u odnosu na donošenje odluka na razini EU.

Ovaj, ranije ekskluzivni britanski stav, neizbježno dolazi u sukob s naporima osnivača EU da se prodube integracije. Naravno, “Višegradska skupina” je zainteresirana za Schengen zbog mogućnosti prijema njihovih državljana na tržište rada u razvijenim zemljama Europske unije. Migracijom ujedno smanjuju pritisak na svoje oslabljene nacionalne socijalne sustave.

“Višegradska skupina” je zainteresirana u za subvencije europskih saveznika, ali su sada sve češće optužbe Stare Europe na račun njihove “ovisnosti”. No, zemlje skupine V4 se ne ustručavaju odgovoriti da je i nakon tih potpora infrastruktura u njihov zemljama ostala ista, a kompanije iz Stare Europe su financirale te subvencije samo kako bi sebi osigurale profit.

Istovremeno se “Višegradska skupina” otvoreno suprotstavila produžavanju u beskonačnost režima Europe koji jača njihov podređeni položaj u pitanjima proizvodnje i potrošnje.

U praksi, “Europa na više razina” znači očuvanje raspona u plaći po satu za rad na zapadu tako i istoku EU, a kao posljedica toga, i sveg ostalog, uključujući i različite društvene norme na dva različita pola naizgled ujedinjene EU.

Stoga nije slučajno da su se na sastanku u Varšavi čelnici “Višegradske skupine” snažno protivili “dvostrukim standardima” u smislu kvalitete prehrambenih proizvoda na zapadu i istoku EU. U stvari, problem različitih standarda za proizvode za mase zapada i istoka Europske unije ide puno dalje od hrane i namirnica. Problem je širi, jer naglašava “više razina” standarda EU.

U Rimu države članice namjeravaju objaviti izjavu koja odrediti izglede za razvoj Europske unije za sljedećih 10 godina. O sadržaju deklaracije će se raspravljati danas na summitu 10. ožujka. Već je poznato znamo da se u nacrtu deklaracije o budućnosti namjerno ne spominje načelo “EU više brzina”, što je postao sinonim za njezi raspad.

Velika Britanija i njezin izlazak iz EU također nisu u tekstu nacrta deklaracije. Očekuje se da će “nova Rimska deklaracija” biti kratka i slična onoj iz 2007. u Berlinu, povodom 50. obljetnice Rimskih ugovora. Zbog toga bi sljedeći svečani summit u Rimu trebao biti demonstracija jedinstva EU, a neslaganja oko osnovnih principa se namjerno guraju pod tepih. Projekt pažljivo izbjegava bilo kakve sporne izjave. Dakle, na razini retorike utjecajni zagovaratelji “Europe više brzina” promovira samu ideju, ali pažljivo izbjegavaju većinu spornih termina.

Međutim, riječi su samo riječi, ali je najvažnija bit. U tom smislu, incident s izborom Donalda Tuska briljantno dokazuje da je jakim zemljama eurozone prioritet stvaranje “Europe s više brzina”, što će uvijek biti dio njihovih najvažnijih odluka.

Iako su se u Berlinu unaprijed pripremili da bivši premijer Poljske Donald Tusk za naredne dvije i pol godine ponovno bude izabran za predsjednika Europskog vijeća, njegovu su kandidaturu podržali svi, ali ne i Poljska, domovina Tuska.

U pismu upućenom čelnicima EU uoči summita, poljska premijerka Beata Szydło je optužila Tuska da pokušava svrgnuti njezinu vladu i da je odgovoran za prosvjede Poljskoj u prosincu 2016. No, Tusk je svejedno izabran.

U Bruxellesu su unaprijed poručili da Poljska ne može zaustaviti ponovno imenovanje Tuska zbog njegovih proeuropskih stavova. Premijerka Szydło je čak posjetila Bruxelles uoči summita i osobno potvrdila poljski stav o Tusku. Njezin stav je oštro zanemaren, što su Poljaci vrlo loše primili.

Zbog problema oko Brexita, EU je bila prisiljena izbjeći zahtjeve o pitanju poljskog suvereniteta. Isto tako se dvosmisleno ponašala prema Orbanovoj Mađarskoj, uvjetnim saveznikom Poljske.

Poljaci su to razumjeli kako su Staroj Europi dobri kao vodoinstalateri i strojovođe, ali da mogu voziti samo pri nižim brzinama. Donošenje važnih odluka je rezervirano za ključne nadnacionalne kandidate i one se donose u Bruxellesu, a ne u Varšavi.

Očita je namjera da Nova Europa ostane sa sličnim položajem i ulogama, pogotovo jer je obećala da će u okviru jedinstvene europske obrambene politike unaprijediti sigurnost i “zaštitu” od Rusije. Jučer su čelnici EU raspravljali o obrani i jedinstvenoj europskoj sigurnosnoj politici. Na summitu su usvojene odluke koje su 6. ožujka na sastanku europskih ministara vanjskih poslova EU predložene kao daljnji koraci na putu formiranja pravog obrambenog saveza u Europi. Na primjer, planira se stvaranje zajedničkog vojnog sjedišta Europske unije za planiranje i upravljanje inozemnim misijama s osobljem od 30 ljudi. Osim toga, razgovaralo se o problemu stvaranja jedinstvenog zajedničkog fonda za financiranje istraživanja i razvoja vojno-tehnološkog sektora.

Sastanak “Višegradske skupine” u Varšavi uoči summita pokazao je da oni pristaju na jednu obrambenu politiku i integraciju na vojnom planu, iako će izvan ove politike u drugim dijelovima putovati “različitim brzinama”.

Sada periferija EU traži da politika “Europe s više brzina” u sebi sadrži jamstva za ostale članice Europske unije da im taj proces neće naškoditi. Međutim, o tim jamstvima nitko ne raspravlja.

Iz svega što se događa se mogu razumjeti neke glavne stvari. Njemačka od sada pa nadalje vidi budućnost Europske unije kao održavanje na više razina nejednake, podređene i iskorištene periferije, unutar EU i izvan njenih granica. To je realnost.

Ako bi je htjeli opisati drugim riječima, summit EU, kao i onaj predstojeći u Rimu, počinje ličiti na 14. izvanredni kongres SKJ 1990. godine, kada je bilo nemoguće zadržati status quo, a bilo je opasno “krenuti naprijed” ili se “vratiti natrag”. Jednako je danas u Europskoj uniji. Ići naprijed bi značilo centralizirati EU na razinu superdržave, a “vratiti se natrag” znači vraćanje nacionalnih suvereniteta zemljama članicama. Kompromisno rješenje sa statusom quo ili “Europom s više brzina”, koja bi svejedno ostala ujedinjena, u praksi je neostvariva ideja. Dakle, EU je definitivno u krizi i prijeti joj raspad, a kako će sve završiti, teško je predvidjeti.

EU se službeno raspala – Njemačka, Francuska, Španjolska i Italija osnivaju „dvije Europe“