Prvo ispitivanje javnog mijenja u Siriji – Što narod misli o ratu, Assadu i drugim pitanjima

Situacija u Siriji se tijekom posljednje dvije godine dramatično promijenila. Zbog preustroja sirijske vojske u ozbiljnog oružanu silu s vertikalnom linijom zapovijedanja, pošiljkama naoružanja, nove obuke, ruske kampanje i pomoći Irana i Hezbollaha su teroristi “Islamske države” izgubili skoro sve svoje teritorije i trenutno drže mali dio uz granicu s Irakom.

Dakle, situacija je u fazi postupnog prijelaza iz oružanog sukoba na političko rješenje krize. U mnogim područjima se vladine snage još uvijek bore protiv islamističkih terorističkih skupina, ali su dogovorene i zone de-eskalaciju  sukoba u kojima se sukobljene strane pridržavaju primirja i složile su se da će razlike u okviru procesa mirovnih pregovora. Zahvaljujući tome su političari i sociolozi mogli početi raditi ispitivanju javnog mnijenja u Siriji, čak i područjima koja nisu pod nadzorom vlade, ali se drže dogovora o nenapadanju, propuštaju humanitarne konvoje i osiguravaju rad Crvenog polumjeseca i nevladinih organizacija. Tijekom rada vladinog Odbora za nacionalno pomirenje i ruskog Centra za pomirenje sukobljenih strana iz Hmeymima je do danas primire s Damaskom potpisalo 2264 naseljenih područja, a 234  naoružane skupine koje su potpisale i drže se primirja.

Trenutno anketa ispitivanja javnog mnijenja završena i objavljeni su sažeti rezultati studije.

Glavna svrha istraživanja je bila razumjeti kakvo je stanje u zemlji, što samo Sirijci misle o situaciji i konačno shvatiti što je laž, a što istina laži o onome što o sirijskom sukobu pišu mediji.

“Nije bilo lako provesti studiju i obraditi veliku količinu podataka, ali smo ipak uspjeli prikupiti informacije u svih 14 provincija republike, čak i u onim područjima gdje se provode intenzivne vojne operacije. Općenito, ova opsežna studija je potvrdila rezultate preliminarnog istraživanja. Velika većina ispitanika, više od 92%, procjenjuje situaciju kao duboku krizu. Kao razlog navode razlog uplitanje niz drugih zemalja u sukob, kao i neke od unutarnjih problema Sirije zbog kojih je država znatno oslabljena, posebno korupciju na visokoj razini. Često su se ljudi bojali iskreno odgovoriti na pitanja, bojeći se da njihovi iskreni odgovori mogu naštetiti njima i njihovim obiteljima, ali kada su Sirijci shvatili svrhu našeg rada, često su zahvalili i odgovorili na sva pitanja”, piše novinar ruske agencija FAN, koji su i sami sudjelovali u anketi.

Naravno rad državnih institucija i usluga u ratom razorenoj zemlji se teško mogao ocijeniti pozitivno. Studija je pokazala da Sirijci dvosmisleno procjenjuju rad institucija i 34% ih je dalo negativan odgovor,  a nešto manje, odnosno 26,5%, se izjasnilo pozitivno. Razlog je uništena infrastruktura u mnogih područja zemlje, nezaposlenost, stalni prekidi u opskrbi vodom, plinom i strujom. Bez sumnje, ljudi bi željeli živjeti u jakoj zemlji u kojoj bi državne institucije uspješno funkcionirale.

No, u isto vrijeme, što je znakovito, unatoč ratu i teškoj humanitarnoj situaciji, većina stanovništva je negativno odgovorila na pitanje: “Biste li napustili Siriju da je to moguće?”.

Naravno, ljudi žele pobjeći iz rata i migracijski potencijal Sirije kao cjeline je vrlo visok. Tako ih je 16% reklo da planira bježati i 25% da bi pobjeglo, ako bi im se ukazala prilika, što čini 41% od ukupnih odgovora, ali ih je 51% reklo da ne želi bježati iz zemlje ili da su imali priliku, ali da svejedno nisu otišli.

O spremnosti za odlazak su govorili uglavnom stanovnici iz udaljenih područja zemlje, te iz regije koje su trenutno pogođene borbenim operacijama. Također je znakovito da  radikalniji ispitanici u smislu religije više žele otići u Europu, Kanadu i zemlje u kojima bi im se, prema njihovom mišljenju, poštivala njihova individualna prava, tako i pravo na vjeroispovijest.

Uzimajući u obzir rat, migracijski potencijal je puno niži nego što se očekivalo. Većina ispitanika je ipak izjavilo da ne bi napustilo Siriju, čak i kada bi to bilo moguće, a 14% ih je imalo priliku, ali je nisu htjeli iskoristiti.

Uloga Bashara Al-Assada

Iako ljudi rad lokalnih i regionalnih vlasti ne ocjenjuju pretjerano pozitivno, više od 60% ispitanika je pozitivno ocijenilo rad predsjednika Bashara Al-Assada, dok je 14,5% reklo da je uglavnom ne slaže s njegovim odlukama, a samo 12,3 % da se nikako ne slaže s onim što čini. 2,2% ispitanika nije htjelo odgovoriti na ovo pitanje.

Studija je pokazala da mnogi Sirijci poštuju svog predsjednika, prije svega “zbog hrabrosti koju je pokazao i što je u teškom trenutku ostao sa svojim narodom”. Ovo je izjava većine ispitanika.

Osim toga, većina, njih 52%, pohvalili su i rad vladajuće stranke Ba’ath, ali su visoko mjesto zauzele i Komunistička partija Sirije i Sirijska nacionalna socijalistička stranka (SSNP), tek onda ostale frakcije.

Najčešće objašnjenje za pozitivnu ocjenu rada Bashara Al-Assada je što predsjednik nije pobjegao iz Sirije, kao čelnici brojnih drugih zemalja, i pokazao je hrabrost u inzistiranju na očuvanju integriteta republike i borbi protiv terorista.

Ljudi razumiju u vladi nije baš sve pravilno organizirano, ali i dalje poštuju svog lidera. Među ispitanicima je i onih koji su priznali da su prije bili skloniji stavovima oporbe, ali danas pozitivno govore o predsjedniku zemlje, ističući njegovu hrabrost i želju da ostane sa svojim narodom. Naravno, bilo je radikalnih procjena kako je Assad ateist ili glavni razlog za kaos u zemlji, ali u postotku vrlo malo.

Zemlje prijatelji i zemlje neprijatelji

Što se tiče vanjske situacije, onda je među svim državama koje sudjeluju u oružanom sukobu u Siriji Rusija najveći prijatelj, jer je zemlja koja je dala najveći doprinos u borbi protiv univerzalnog neprijatelja – “Islamske države”. Pozitivan stav prema Ruskoj Federaciji je izrazila velika većina ispitanika, čak 74%. Ostale prijateljske zemlje su Libanon sa 70%, Njemačka je znakovito na trećem mjestu (67%) i Iran na četvrtom (54%).

Glavni neprijatelji Sirije su Izraelci i Sjedinjene Države, prvi s 96% glasova i SAD s 88%. Ove vanjske aktere se smatra najvećim sponzorima terorizma, a slijede ih s nešto manjim postocima   negativnih ocjena Katar, Saudijska Arabija i Turska.

Ako govorimo o percepciji u odnosu na druge zemlje, onda je za Sirijce Rusija nedvojbeno prijatelj za većinu ispitanika, dok su im SAD i Izrael arhineprijatelji.

Ove bi podatke trebalo predočiti na međunarodnim konferencijama, kako bi se potaknula rasprava o tome što misle stanovnici Sirije sami o sebi i sudbini svoje zemlje.

Prema anketi, ogromna većina je rekla da ne dopušta podjelu zemlje i odvajanje Kurdistana od Sirije. Njihov postotak je premašio 80, što znači da mnogi ispitanici koji i ne podržavaju sadašnjeg predsjednika, ipak inzistiraju na održavanju cjelovitosti i jedinstva zemlje. Istodobno, većina anketiranih Sirijaca smatra da bi život njihove zemlje trebao biti formiran na načelima sekularne države, ali neki od njih naglašavaju potrebu da se u obzir uzme i vjerska komponenta. Samo 17% je odgovorilo da Sirija treba biti teokratska država.

Dakle, ovo istraživanje jasno odražava umor stanovnika Sirije od rata i njihovu želju da žive u jakoj zemlji s dobrim funkcioniranjem državnih institucija. U isto vrijeme, unatoč tvrdnjama mnogih zapadnih političara o “nehumanosti” Bashara Al-Assada, većina Sirijaca, znajući karakter unutarnjih problema njihove zemlje, cijeni njegov rad i glasalo bi za Ba’ath stranku da ostane na vlasti. Što se tiče procjene glavnih vanjskih sila koje djeluju u Siriji, narod u zemlji Rusiju vidi kao bezuvjetnog prijatelja, a odmah iza Rusije dolazi Libanon, bez sumnje zbog nesebične podrške obrani zemlje koju je dao Hezbollah. Nisu navedeni razlozi pozitivne ocjene Njemačke, a Iran ima podršku 56% ispitanika, dok ga kao “neprijatelja” ili “skoro kao neprijatelja” vidi 34% ispitanika. Za većinski sunitsku zemlju je ovo ipak visoka ocjena i Teheran bi trebao više raditi u sunitskim područjima, iako je praksa da taj posao prepušta vladinim snagama i ruskim čečenskim milicijama. Sjedinjene Države su Sirijcima jedan od najgorih neprijatelja i uspjele su sustići povijesno omrznutu židovsku državu, koja bi zbog okupacije Golana i bez ovog rata bila na istom mjestu.