Ravnateljstvo civilne zaštite priznalo: Cilj mjera je ujednačavanje ljudskog ponašanja

Nakon što je ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo kroz odgovor na zahtjev za pravo na pristup informacijama pisano priznao da nisu postojali medicinski temelji za podnošenje prijedloga temeljem kojega je ministar Beroš donio Odluku o proglašenju epidemije koja nikad nije objavljena u Narodnim novinama što je suprotno čl. 5. i čl. 90. Ustava RH o čemu sam pisao ranije, slično, a zapravo i mnogo gore priznanje pribavio sam i od Ravnateljstva civilne zaštite pri Ministarstvu unutarnjih poslova. Da bi bolje povezali sve niti i došli do dokumenta kojim se potvrđuje totalitaristički socijalni inženjering nad ljudima dopustite da se malo vratim unazad kako bih kronološki iznio dosadašnje činjenice, postupke i sadržaje na temu „obveze“ nošenja maski. Zamolio bih čitatelje za strpljenje u čitanju teksta do samog dokumenta jer važno je proći sav sadržaj ove teme i spojiti sve točke od početka do kraja čime se može dobiti kristalno jasan uvid u to što se događa i u kakvom društvu živimo.

Prva je odluka o maskama, ona o obvezi nošenja maski u javnom prijevozu donijeta 24. lipnja prošle godine da bi nakon nje, 10. srpnja uslijedila nova kojom maske postaju obveza u većini zatvorenih prostora, a i ta se odluka dopunjuje svega četiri dana kasnije tj. 14. srpnja. Dan nakon odluke od 10. srpnja objavljujem tekst o tome kako pored toga što su odluke o maskama nezakonite, Hrvatska postaje država koja je presedan u svijetu budući da propisuje obvezu nošenja maski svima i bez izuzeća. Dva dana nakon objave moga teksta Hrvatski zavod za javno zdravstvo propisuje izuzeća od nošenja maski, da bi me par dana kasnije Faktograf „razotkrio“ tvrdeći kako je u mom tekstu „uz niz netočnosti najveća ta što nije istina da u RH nema izuzeća od nošenja maski.“ Budnom izvrtografu „slučajno“ je promaklo da u trenutku objave mog teksta izuzeća nije bilo. Na žalost manipulatora činjenicama i istinom, ne samo što je moj tekst napisan prethodno odluci o izuzeću, nego je upravo moj tekst bio taj koji je inicirao izuzeća.

To je bio početak sage o maskama. Nakon toga po pitanju maski, a maska je simbol svega što se događa jer sve što se događa – događa se pod maskom, Ustavnom sudu podnosim Prijedlog za ocjenu ustavnosti odluke o maskama o kojem prijedlogu je Ustavni sud Rješenjem U-II-3170/2020 mudro odlučio – ne odlučivati. Očekivano jer Ustavni sud je partijska filijala u službi politike, a ne ono što bi se reklo po njegovu nazivu. Časni izuzetak jesu troje ustavnih sudaca koji doista obavljaju svoju dužnost. Zanimljivo je to da je u Rješenju suda vidljiv bezdan našeg društva i naše države. Najprije, Rješenje sadrži očitovanje Ministarstva zdravstva, te se temeljem tog očitovanja postavljaju dva pitanja:

1. Zašto Rješenje sadrži očitovanje Ministarstva zdravstva koje uopće nije stranka u postupku budući je adresat odluke o maskama tijelo koje je tu odluku donijelo, a to nije Ministarstvo nego Stožer.
2. Zašto ja kao predlagatelj nemam isti tretman kao i druga strana kojoj je na uvid dostavljen moj prijedlog? Za razliku od druge strane ja očitovanje Ministarstva nisam dobio, odnosno tek u Rješenju sam vidio izvatke očitovanja koje je sud naveo po svojoj volji.

Nadalje, u samom je Rješenju pored gomile pravnih manipulacija, zaobilaženja činjenica, izvrtanja stvarnosti, i notornih neistina, Ustavni sud rekao i ovo: „Stajalište pojedinaca o neučinkovitosti maske za lice i njihova odluka da ju ne nose ne može se okarakterizirati kao njihovo pravo na osobni ili individualni izbor jer potencijalno ugrožavaju druge građane.“ Zanimljivo, dakle nije vrijeme da građani imaju prirodna ljudska prava i slobode i da dišu kao što ljudi dišu, nije dakako ni vrijeme da ljudi brinu o svom zdravlju jer eto države koja „brine“, a sve to puca se van pod koprenom toga da su svi ljudi „potencijalna opasnost“. Kad je već tako i kad je svatko potencijalno opasan onda stvari vrijede jednako u oba smjera. Tako je istom logikom jasno i da je svatko potencijalno psihopat, pa kad već nabijanjem maski preventivno kažnjavamo „potencijalno opasne“, a zapravo zdrave ljude kojima nije ništa, onda je valjano i preventivno zatvoriti sve nas u psihijatrijske ustanove jer svi smo potencijalni psihopati i svi potencijalno možemo ugroziti tuđi život i zdravlje. Kako rekoh točnije kako je rekao Ustavni sud čiju odluku potpisuje njegov predsjednik – potencijalno svi mogu biti sve, tako smo i svi, uključujući i mene, ali i predsjednika Ustavnog suda, potencijalni psihopati. Prema istom načelu koje vrijedi za maske valjano je onda i sve nas uključujući i mene i predsjednika Ustavnog suda zatvoriti u psihijatrijske ustanove jer smo i on, i ja, i svi mi, potencijalni psihopati. Zatvoriti nas treba trajno dakako kao što su i mjere trajno, jer potencijal je trajna kategorija. Malo je nezgodno što ustanove ne bi imale ni liječnike ni čuvare, ni bilo kakvo osoblje, jer i oni bi kao potencijalni psihopati morali biti zatvoreni.

Cirkus s maskama i manipulacijama Ustavnog suda konačno potvrđuje čak i sama odluka stožera prema kojoj je dovoljno da na lice stavimo tri lista zelene salate i imamo masku u skladu s odlukom. Nije slučajno cijela stvar izvedena opsjenom, iluzijom, manipulacijom i zastrašivanjem jer prema čl. 74. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti i čl. 19. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju cjelokupna zdravstvena zaštita u vezi s zaraznim bolestima za koje je određeno provođenje mjera za sprječavanje njihova širenja, i sva takva sredstva zaštite moraju se podmiriti preko Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Kako HZZO ne bi plaćao maske, u odluci je uz pojam medicinske maske koju bi morao platiti HZZO, uveden i pojam „maske za lice“. E sad, „maska za lice“ može naravno biti bilo što iz čega slijedi zaključak da smisao mjere kojom se na lice može staviti bilo što nije sprječavanje širenja zaraze nego nešto sasvim drugo.

Takva perspektiva i kaljuža u kojoj se valjaju tijela javne vlasti ponukala me da idem dalje, te sam u skladu sa zakonom nakon Rješenja Ustavnog suda o neodlučivanju, ove godine 23. travnja Visokom upravnom sudu kao tijelu koje ispituje zakonitost i s kojim postoji razgraničenje s Ustavnim sudom podnio za istu stvar tj. maske, prijedlog za ocjenu zakonitosti. Prijedlog je vrlo dobro utemeljen i formalno i sadržajno. Visoki je upravni sud zaprimio predmet, za razliku od Ustavnog suda poslao je zahtjev za očitovanje na pravu adresu, a to je Stožer civilne zaštite, i 14. lipnja dostavio mi očitovanje Ravnateljstva civilne zaštite na uvid. U tom očitovanju pored toga što Ravnateljstvo nije osporilo nijedan od mojih, na osam stranica napisanih, navoda, Ravnateljstvo svoje navode ne potkrjepljuje doslovno ničim, ali ama baš ničim. Nevjerojatno je da Ravnateljstvo u očitovanju navodi primjerice to da za maske postoji istraživanje u kojem su maske nosili i plućni bolesnici i nakon čijeg nošenja im nije bilo ništa, a da za to istraživanje ne navodi ni tko ga je proveo, ni gdje, ni kada, kao ni to gdje je to nepostojeće istraživanje objavljeno. Takvim je očitovanjem uveden novum: „mi smo napisali da to istraživanje postoji, a vi nam vjerujte na „majke mi mile“.

Međutim, osim istraživanja na „majke mi mile“, i osim cijelog očitovanja koje je na „majke mi mile“ kruna očitovanja kojeg u ime Ravnateljstva potpisuje pomoćnik ministra unutarnjih poslova Damir Trut je priznanje da je cilj mjera Stožera civilne zaštite socijalni inženjering nad ljudima, što jasno stoji u točkama 3.i 4. očitovanja:

„Mjere Stožera protuepidemijskog su karaktera i donesene su isključivo na temelju ocjene epidemiologa o nužnosti njihova donošenja za određeno razdoblje te su, u uvjetima ubrzanog širenja i pojačanog rizika prijenosa bolesti COVID-19, imale za cilj ujednačavanje postupanja građana i pravnih osoba u svakodnevnim aktivnostima.“ (točka 3.)

„U uvjetima ubrzanog širenja i pojačanog rizika prijenosa bolesti COVID-19, žurnim dopunama Zakona o sustavu civilne zaštite kreiran je pravni okvir za ujednačavanje postupanja građana i pravnih osoba u svakodnevnim aktivnostima kroz mjere i upute Stožera koje provode stožeri civilne zaštite jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.“ (točka 4.)

Ovo nisu rečenice izgovorene na nekoj usputnoj pressici, ili u nekoj birtiji koju povlašteni posjećuju dok to isto drugima uskraćuju, ovo je službeno očitovanje unutar sudskog postupka!

Iako je i do sada mnogima bilo jasno jer tko je htio spojiti sve konce mogao je zaključiti ovo što se očitovanjem priznaje, sada doista više nitko ne može reći da mu nije jasno ili da ne zna što se događa. Očitovanje Ravnateljstva civilne zaštite prilaže se uz članak, sve je crno na bijelom, uz potpis i pečat.