Sastanak G7 se sastoji od pokušaja obuzdavanja uspona Kine

Navodna tema ovotjednog summita G7 u Londonu fokus je na uspostavljanju međunarodnog poretka temeljenog na pravilima, kaže Antony Blinken. To znači da SAD pokušava nagovoriti druge zemlje da postanu oštre prema Kini.

Sastanak ministara skupine naprednih ekonomija G7 ili samozvanih “vodećih demokracija,” obećava. Prisutni su Ujedinjeno Kraljevstvo, koje predsjedava sastankom, kao i Sjedinjene Države, Kanada, Francuska, Njemačka, Italija i Japan, uz počasne pozvane Južnu Koreju, Indiju i Australiju.

Visoko na dnevnom redu su Rusija, Kina i situacija u Mianmaru, a britanski ministar vanjskih poslova Dominic Raab dao je ideju o općoj temi, nazivajući one koji su nazočni “zemljama istomišljenicima dovoljno snažnima da rade zajedno”.

Američki državni tajnik Antony Blinken u međuvremenu je stigao u London izjavivši kako američki cilj nije “obuzdavanje Kine” ili “zadržavanje Kine”. Umjesto toga, govorio je o provođenju “međunarodnog poretka temeljenog na pravilima” kojeg bi Peking trebao poštivati.

Ali na što se odnosi ova naredba na koju se poziva? I kako se može natjerati Kina da slijedi ta pravila ako se, prema Washingtonu, ponaša agresivnije u inozemstvu i represivnije kod kuće? U ovom slučaju akcije govore više od riječi, a tek će se vidjeti kako bi mogla postojati bilo koja druga politika osim obuzdavanja i pokušaja afirmacije hegemonije nad Pekingom.

Ono što se podrazumijeva kao “međunarodni poredak zasnovan na pravilima”, izgleda površno, crno-bijelo. Ali u praksi je dvosmislen i selektivan za sve države. U stvarnosti je to više stanje anarhije; ne postoji istinska globalna “vlada”; što se smatra prihvatljivim, a što ne određuju volje i preferencije država koje čine zajednicu i razlike u moći između njih.

Ono što mi razumijemo kao “međunarodno pravo” i “pravila” naknadno je dodijeljeno tim uvjetima, što znači da je njihova primjena nejednaka.

Na primjer, uzmite u obzir međunarodnu normu da su agresorski ratovi ilegalni, nešto oko čega se svijet dogovorio od Drugog svjetskog rata. To nije spriječilo SAD da započne više sukoba nego bilo koja druga zemlja. Unatoč tome, Amerika propovijeda Kini pojam “poretka temeljenog na pravilima” i optužuje Peking da ga krši u područjima poput demokracije, trgovine i ljudskih prava.

Ipak, Peking ima različito tumačenje pravila i stavlja drugačiji naglasak na ono što je važno. On želi ukazati na konvencije o poštivanju međunarodnog suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti i tvrdi da ih Amerika krši, zagovarajući da ljudska prava također predstavljaju pravo na nacionalni razvoj.

U tom je slučaju „poredak zasnovan na međunarodnim pravilima“ dvosmislen, relativan i loše definiran koncept kojim se države prilagođavaju prema vlastitim nacionalnim interesima. Umjesto toga, sve što imamo su različite dimenzije državne moći gdje jedni drugima diktiraju navodna zadana pravila.

To pomaže razraditi ono što se naziva geopolitičkim nadmetanjem između SAD-a i Kine, dviju država koje vrlo različito shvaćaju nacionalni interes, pa tako i međunarodni poredak. To je naknadno zamišljeno kao sukob vrijednosti i dovodi do geopolitičkog nepovjerenja i sukoba.

Jednostavno, SAD i njihovi saveznici žele da Kina i Rusija odražavaju svoju viziju svijeta. Žele da njihove norme i interesi vladaju suvereno, a to je postavilo pozornicu vanjskoj politici Bidenove administracije, u kojoj je Velika Britanija spremno postala sudionikom.

Kao rezultat toga, ovaj će se sastanak usredotočiti prvenstveno na načine na koje se “zemlje istomišljenici” mogu okupiti i pokušati staviti kočnicu na porast moći Kine i spriječiti je da dominira sustavom. Ali ovo pokreće pitanje, kako to “nije” zadržavanje, kao što Blinken navodi?

Pogledajmo činjenice. Sjedinjene Države nastoje obuzdati kineske tehnološke tvrtke koje potiskuju američke sposobnosti, što se vidi iz nedavne liste sedam tvrtki na crnoj listi. Također nastoji okružiti kinesku periferiju i poticati saveznike na smještanje resursa u Južno i Istočno kinesko more. Želi osigurati da kineska cjepiva ne dominiraju u jugoistočnoj Aziji i nastoji Indiju pozicionirati kao alternativnog dobavljača. SAD planiraju potrošiti stotine milijuna dolara na “negativne vijesti” o Inicijativi za pojas i put i programima usmjerenim na artikuliranje nemira u raznim regijama.

Ako to nije ograničavanje, što je zapravo? Sama struktura međunarodnog sustava čini neodrživim da bi Kina mogla doći do američke volje na bilo koji drugi način, osim silom.

Dakle, nemojte pogriješiti: ovaj novi sastanak G7 zasigurno će se baviti načinom na koji zemlje mogu surađivati ​​u zadržavanju Kine. Naravno, ishod možda neće biti jedinstven dogovor, jer nisu sve zemlje sudionice na istoj strani kada je Peking u pitanju. Ipak, cilj sastanka je uspostaviti jedinstvo kako bi se održala vizija sustava koji se u konačnici sukobljava s kineskim, a koji će neizbježno iznijeti geopolitičku konkurenciju i sučeljavanje.