Redefiniranje ruske strategije u Siriji i Donbasu i jasno određivanje neprijatelja

Premijer izraelskog režima Benjamin Netanyahu je 24. rujna Putinovu odluku da Siriji isporuči napredne sustave S-300 “Favorit”  nazvao “neodgovornom igrom”  koja će uzrokovati veliki sigurnosni rizik u regiji.

Netanyahu se uhvatio telefona čim je saznao za odluku Moskve o isporuci Siriji sustava S-300 u dva tjedna. Izraelski premijer je rekao ruskom predsjedniku da će se bombardiranja ciljeva u Siriji ipak nastaviti.

“Izrael će nastaviti štititi svoju sigurnost i interese”, rekao je Netanyahu i obećao da će nastaviti istragu incidenta u kojem je krivnjom Izraela stradalo 15 ruskih časnika, a dodao je i kako ne sumnja u izvješće svoje vojske.

Prema njegovim riječima, krivac za katastrofu “neodgovorna strana” kojoj će Rusija pomoći s još više smrtonosnog oružja.

Putin je odgovorio da njegova vlada ne prihvaća izjavu izraelskih pilota kako F-16 nisu koristili ruski Il-20 kao “radarsku zaštitu”.

Predsjednik Rusije je ponovno naglasio “kako su informacije izraelske vojske suprotne zaključcima ruskog Ministarstva obrane i ruska strana je zaključila da su akcije izraelskih ratnih zrakoplova bile glavni uzrok tragedije”. Dakle, odgovornost za obaranje ruskog zrakoplova snosi Tel Aviv.

Unatoč formalnim obećanjima o nastavku suradnje u sprečavanju zračnih sukoba, obje zemlje su odlučne u svojim stavovima. Za oba čelnika je kompromis o ovom pitanju pun ogromnih političkih gubitaka. Zapadni mediji, komentirajući rastući rusko-izraelski sukob, prije svega vide volju ruske vojske, koja insistira na nalazima svoje istrage, iako neki političari u Moskvi, iz različitih razloga, drugačije tumače tragediju s obaranjem Il-20.

Prije službene objave je član Odbora za obranu Vijeća Ruske Federacije Franz Klincevič rekao kako Rusija već ima sve resurse potrebne za potpuno zatvaranje sirijskog zračnog prostora za Izraelu. Nakon ove izjave je nekoliko dužnosnika u Izraelu i Sjedinjenim Državama pomislilo kako neće biti naknadnih isporuka oružja sirijskoj vojsci, posebice ne sustava S-300 “Favorit”.

Pentagon i izraelska vojska su se pitali koje će Moskva korake poduzeti kako bi adekvatna odgovorila na nove izazove?

Na kraju je postalo poznato da je Rusija spremna Siriji isporučiti dva sustava pukovnije S-300 s 24 lansera, svaki s 4 projektila svaki. Teoretski, takav broj učinkovitih presretača zračnih ciljeva jamči sigurno nebo nad Sirijom.

Čak i do danas su Assadove trupe s manjim ili većim uspjehom odbijali napade izraelskih zračnih snaga sa zastarjelim sustavima S-125 i S-200, koje se dobili još 1980. U svakom slučaju, prerano je govoriti o “smrti” sirijske protuzračne obrane, nakon brojnih pokušaja zapadne koalicije da unište sirijske sustave.

Istovremeno je sirijska vlada, osim sustava S-300, također zatražila i borbene zrakoplove MiG-31, jer kažu da samo projektili zemlja-zrak nisu dovoljni.

Izrael posjeduje tehnologiju kojom umanjuje rizik uništavanja zrakoplova od strane kopnenih sustava protuzračne obrane. Na primjer, “pametni” protuprovalni projektil i laserski sustavi koje je razvila tvrtka Elbit Systems iz Haife su se već dokazali. U svakom slučaju, ali će izraelsko ratno zrakoplovstvo morati postupati vrlo oprezno, kako ne bi bilo oboreno od sustava S-300 “Favorit”.

Rusiju je u situaciji kada je neprijatelja bolje precijeniti nego podcijeniti, a znakovito je da je za većinu ruskog vojnog i političkog vrha, te javnog mnijenja Izrael “postao neprijatelj”.

I dok Izraelci nervozno reagiraju na najavu isporuka S-300 Siriji, logično je pretpostaviti da će izraelska vojska  poduzeti određene korake kako bi ovu potencijalnu prijetnju svela na “nulu”. Ako zbrojimo sve što kažu izraelski i američki stručnjaci, zaključak je da su sustavi S-300 “Favorit” vrlo ozbiljna, ali ne i kritična opasnost za izraelske pilote.

Kao odgovor na dostavu sustava S-300 Tel Aviv će najvjerojatnije početi  koristiti američke F-35, te zrakoplove F-16 A, jer model B više ne može provoditi zahtjevne misije, što svjedoči i nedavni gubitak jednog zrakoplova ove klase, prvi put u 35 godina borbenih operacija izraelskog zrakoplovstva

Izraelski ministar obrane Avigdor Lieberman je ranije obećavao uništenje S-300 pomoću najnovijih zrakoplova F-35 i inovativne bombe “Spice-250”, navodno posebno dizajnirane za uništavanje ruskih sustava.

Istina, čak i u Izraelu postoje oštri kritičari takve strategije za borbu protiv sustava S-300. Konkretno, Moshe Arens, bivši izraelski ministar obrane, bivši ministar vanjskih poslova i veleposlanik u Sjedinjenim Državama, kritičan je o mogućnostima zrakoplova F-35 “Lightning-II”, posebice ako se u zraku suoče s ruskim presretačima. Prema njegovim riječima, F-35 borac je pred sustavima S-400 nemoćan i vrlo je ranjiv na sustave S-300 “Favorit” .

Prema njegovim riječima, “uvođenje značajnog broja F-35 u zrakoplovstvo Izraela ne treba biti prioritet”. Tel Aviv predlaže nadogradnju kasnijih verzija borbenih zrakoplova F-16, od kojih je posljednji Izraelu isporučen 2006. godine.

Što se tiče sustava S-300, za Izraelce nije važna sama isporuka, nego tko će njima rukovati i tko će ih kontrolirati. Ministar obrane Avigdor Lieberman je izjavio kako ovi sustavi, ako njima ne rukuju Rusi, za izraelsko zrakoplovstvo ne predstavljaju prijetnju.

“Prijetnja za Izrael može nastati samo ako nad njima kontrolu preuzmu ruski vojnici”, rekao je izraelski ministra obrane Lieberman.

Rusija je sada svjesna da je za židovsku državu i SAD, koje stoje iza Izraela, uništenje sustava S-300 “Favorit” isporučenih Siriji od temeljne je važnosti. Za njih je to pitanje ne samo politike i sigurnosti, nego i nacionalnog prestiža i natjecanja u kvaliteti oružja.

S obzirom na mogućnost izraelskog ratnog zrakoplovstva i Mossada, moguće je da će poduzeti sve korake kako bi slomili kičmu ruskoj vojsci u Siriji, prije svega sabotažama na kopnu i aktiviranjem agenata spavača.  Ministarstvo obrane Rusije svakako treba uzeti u obzir ovaj faktor.

Redefiniranje strategije Moskve na Bliskom istoku i Donbasu

Iako je neprijatelja bolje precijeniti, nego podcijeniti, prije svega zato što je Moskva svojom najavom počela puno veću igru u Siriji nego ranije, treba biti objektivan kada se govori o izraelskom zrakoplovstvu.

Razdoblje od zadnjeg tjedna u rujnu 2018. se može opisati kao kratkotrajan i značajan period redefiniranja strategije Moskve u odnosu na primarne vojne i političke probleme na Bliskom istoku i istočnim područjima ruske  odgovornosti.

U tim područjima se iz godine u godinu sve više i oštrije izaziva status Rusije kao supersile i stvara znatna količina operativnih i taktičkih problema u Siriji i Donbasu, kao i vodama Mediterana, Crnog i Azovskog mora.

Protiv neposrednog jačanja pritiska sankcijama na Rusiju, novih antiruskih napada Ukrajine i Izraela, bez obzira na ustupke koje je Kremlj u više navrata ponudio u rješavanju situacije u Donbasu i na jugu Sirije, gdje se Izrael bojao prisutnosti Hezbollaha, savjetnika Iranske revolucionarne garde i iranskih milicija.

Rusko vodstvo je ulagalo sve napore kako bi pokušalo smiriti napetosti, ali se trud na kraju pokazao uzaludnim i Moskva je konačno odlučila pooštriti diplomatsko, vojne i političke mjere protiv agresora, među koje je uvrstila i  Izrael.

Vremena neozbiljnih i nejasnih odgovora ruskog Ministarstva vanjskih poslova i Ministarstva obrane na agresivne akcije neprijatelja su prošla.

Iako je sukob u Ukrajini u drugom planu, u konačnici se Moskva odlučila na snažni diplomatski pritisak na Kijev i nedavno je upozorila ukrajinske vlasti na neposredno priznanje Donjecke i Luganske Narodne Republike u slučaju pokušaja pokretanja ofenzive na ova područja. To je za televiziju Rusija 1 rekao je zamjenik predsjednika Odbora za poslove Zajednice nezavisnih država Državne Dume Konstantin Zatulin.

Rusija je Kijev upozorila i da se ne igra s vatrom, nakon što je ukrajinska obalna straža zarobila ruski ribarski brod “Nord” i tanker “Mehaničar Pogodin”. Moskva je odlučno odbacila pokušaj da se pod krinkom zapadnih privatnih vojnih tvrtki, snaga Ujedinjenih naroda i NATO instruktora u Donbasu provede “hrvatski scenarij” čišćenja Donbasa i protjerivanja u Rusiju vojske narodnih republika i stanovništva, nakon čega bi uslijedila militarizacija ukrajinskih topničkih postrojbi sjeverno od Azovskog mora.

To bi znatno ugrozilo plovidbu Azovskim morem i stvorilo značajnu prijetnju Državnoj graničnoj službi Rusije i službama sigurnosti. Šteta bi bila nepopravljiva, jer ruska Crnomorska flota i Državna granična služba FSB Rusije ne bi mogla ući u Azovsko more i provoditi svoje aktivnosti.

Na drugoj strani se dogodila provokacija sa zrakoplovom Il-20 i Tel Aviv se suočava s odmazdom u obliku isporuke sustava S-300. Kao što vidimo, sve je povezano i Donbas, Azovsko more, Sirija i ostala žarišta se ne mogu odvojiti jedno od drugog.

No, Rusija će u Siriju poslati i automatizirane sustave kontrole koji će se kombinirati s jedinicama vrlo učinkovite mreže protuzračne obrane koju će činiti S-300, “Pancir-S1” i “Buk-M2E”.

Iako Izraeli dalje uporno tvrdi kako je za tragediju kriva Sirija, čak i Iran koji je na “krivom mjestu” podigao navodno “skladište oružja za Hezbollah”, Moskva ne vjeruje izraelskom režimu i odlučila je “presjeći” njegove nade u korijenu, uz iznimno razočaravajuće posljedice za izraelsku vojsku.

Ako su se ranije izraelski piloti na zrakoplovima F-15 i F-16I “SUFA”, zbog sporosti reakcije sirijskih S-200 i mogućnosti suzbijanja zastarjelih sirijskih radara, lako mogli popeti na visinu od 7 do 8 km iznad i lansirati bombe GBU-39 / B na udaljenosti od 80 do 110 kilometara, bez straha za svoje živote, sada će to biti vrlo teško, možda i nemoguće.

Osim toga, jedan od glavnih elemenata sustava S-300 “Favorit” je moćan radar koji bez problema može uhvatiti metu tipa F-16I s EPR suspenzijom od oko 2,5 četvorna metra i precizno ga automatski pratiti i neutralizirati na udaljenosti od 170 do 180 km. Uzimajući u obzir da izraelski piloti koriste sustave EW Elisra SPJ-40, ova udaljenost može biti smanjena na 110 do 130 km, ali je i to dovoljno, jer još uvijek ne dopušta sigurnu upotrebu bombe GBU-39 / B.

Dakle, na sirijskom bojnom polju će F-16I biti prisiljeni raditi isključivo na terenu, što eliminira mogućnost korištenja uskih bombi s elektroničkom paramagnetskom rezonancom (EPR) od 0,015 četvornih metara na velikim udaljenostima, koje su korištene sve donedavno.

To će zahtijevati korištenje najpoznatijeg taktičkog projektila dugog dometa Delilah-AL, kojeg je razvila IMI korporacija.

Unatoč činjenici da je domet ovog projektila oko 250 km, brzina mu je od 400 do 850 km/h i nema veliki manevarski potencijal. Prema tome, sirijska protuzračna obrana lako može izračunati putanju, ima dovoljno vremena za njegovo otkrivanje i više gađanja u ovu vrstu izraelskog projektila, do njegovog uništenja.

Naravno, Izraelu ostaje mogućnost da pokrene opći napad i pokuša uništiti sirijske i ruske sustave protuzračne obrane i sustava za elektroničko ratovanje, ali ovdje govorimo o znanstvenoj fantastici, bez obzira koliko prijetili Netanyahu i Lieberman.