Referendum kojim je spašen HDZ

„Reci mi, koja je prva stvar koju si u životu kupio?“
„A nemam pojma, a šta me to pitaš, di ću se sad sitit’…. a mislim da je pikula.“
„E pikula, da – pikula. A nije stan. Tako ni prva stvar koju radiš ne može bit’ referendum.“
„Pa da, j..a te led, jasna stvar.“

Ovako je izgledao moj razgovor s prijateljem iz djetinjstva u kojem smo u gornje dvi-tri riči apsolvirali referendum kojeg je pokrenula skupina saborskih zastupnika stranke Most. Kako ne bi sve ostalo na kratkoj crtici u ovome ću tekstu iznijeti svoja zapažanja i razmišljanja u vezi s referendumom, te ujedno naglašavam da je ovaj tekst isključivo moj osobni stav. Također nadam se da će o tematici referenduma svatko promisliti sam za sebe i odlučiti u skladu sa svojom savjesti.

Najprije, do prije pojave ideje o referendumu: svi su zastupnici Mosta s izuzetkom Bulja kroz funkciju gradonačelnika Sinja poštovali i još uvijek poštuju sve odluke i mjere stožera za koje tvrde da su nečovječne, neznanstvene, nezakonite i neustavne pa su tako društvene mreže prepune njihovih selfie uradaka s „maskicama“ ili pozdrava s poljudskog stadiona na kojeg su, da bi gledali utakmicu Hrvatska – Rusija, ušli pokazavši covid potvrdu protiv koje navodno raspisuju referendum. To da „Most pokreće inicijativu prikupljanja potpisa za organiziranje referenduma protiv uvođenja covid potvrda kao uvjeta pristupa radnom mjestu i državnim i javnim institucijama“ dana 16. studenog na svojem Facebook profilu objavljuje čelnik stranke Božo Petrov. Zamašnjak navodne ideje ukidanja covid potvrda, Most prepoznaje na krilima velikog prosvjeda na Trgu bana Jelaćića 20. studenoga, s kojim nisu imali nikakve veze da bi dva dana poslije prosvjeda obznanili: „Idemo na referendum u vezi s covid potvrdama!“

Da podsjetim, na Trgu se unisono tražilo trajno ukidanje covid potvrda, međutim pogledajmo traže li pitanja Mosta to što je Petrov napisao 16. studenoga i što se tražilo na okupljanju na Trgu na čijoj su brojnosti Mostu narasla krila toliko da jedan njihov zastupnik piše: „Milijun!! Imat ćemo milijun potpisa!!!“ Zanimljivo, čak je i poneki msm medij u pravilnim vremenskim razmacima prenio informaciju široj javnosti da se Mostovim referendumom traži ukidanje covid potvrda. Međutim, niti Mostova inicijativa niti medijsko prenošenje nije u skladu s porukama i zahtjevima s Trga ni sa Facebook objavom čelnika njihove stranke. Ne provjeravajući materiju pitanja to isto nažalost rade i volonteri na štandovima. Mehanizam hipnoze i slušanja onog što nije postojeće, ali jest željeno funkcionira uvijek, tako i sada.

Ostavimo na trenutak referendumska pitanja po strani i vratimo se na njih kasnije, te ovdje prije svega recimo kako stvari stoje sa aspekta komunikacije materije i razumijevanja stvarnosti. Ovako ozbiljnu inicijativu po svom habitusu trebala bi moći pokrenuti samo ona opcija koja se tijekom koronapriče ponaša autentično i koja mjere za koje tvrdi da su nečovječne, neznanstvene, nezakonite i neustavne – ignorira. Dakako, takvu bi stvar pokrenula samo onda kada dobro promisli o svemu: od pitanja do strategije razvoja i pozicioniranja cilja. U toj skupini nije nitko od Mostovih zastupnika jer svaki od njih poštuje mjere i odluke stožera, nosi masku i sve radi uz covid potvrdu. Prvi dakle uvjet neprikosnovenog integriteta nijedan od Mostovih zastupnika nema.

Drugi pak uvjet je svakako Istina, točnije informiranost koja vodi do istine. Kada sa saborske govornice čujemo zastupnike Mosta koji govore da selektivno testiranje nije u redu, nego da se trebaju testirati svi onda ne treba puno mudrijati prije nego se shvati da ti zastupnici ne zastupaju građane okupljene na Trgu. Jer ne samo što ja kao laik znam šest različitih načina kojima se „dijagnostički test“ može namjestiti i dobiti željeni rezultat što je lijepo objasnio prof. Tomislav Terzin, a naravno i sam izumitelj PCR testa Karry Mullis, nego i papir trpi sve pa se na „nalaz“ može napisati što god treba i u bilo kojoj količini koja se može dogovoriti mailovima ili drugim oblicima komunikacije. Nadalje, zastupnici kojima je „stalo do ljudskih prava i sloboda“ predlažu novum u kojem kreću od premise da su svi bolesni dok se ne dokaže da su zdravi. Svi su dakle potencijalno bolesni i svi sve mogu zaraziti iako nikom nije ništa, zaključak je Mostove eskapade kojom kažu da nije fer da se testiraju samo neki nego da se trebaju testirati svi. Divota reverzibilne antropologije, psihologije i medicine primijenjena nažalost u hrvatskoj praksi. Pretpostavimo na tren da su u pravu kada tvrde da su svi potencijalno bolesni što je jedino moguće opravdanje za testiranje svih. Samo pretpostavimo, iako znamo da nije tako. Tada bi takvom logikom mogli ustvrditi i da su svi potencijalni psihopati i svi bi trebali biti u ludnicama iz kojih bi svaka dva dana smjeli van ako prođu psihotest. Jer ako su svi potencijalno zaraženi i opasni za društvo, onda su i svi potencijalno psihopate i opasni za društvo. Napola ne ide.

Poseban i vjerojatno najgadljiviji dio PR-a Mostovih zastupnika odnosi se na to što se u cijelosti ponašaju identično stožeru čiju stožerokraciju kane ukinuti. Stožeru tj. Vladi RH čiji je stožer smokvin list meta su oni koji ne podupiru bajku koju nam već gotovo dvije godine serviraju i koji odbijaju da ih se prisiljava i ucjenjuje daveći ih maskama ili tjerajući ih da u sebe nekoliko puta godišnje ubrizgavaju nepoznatu tekuću supstancu nejasne učinkovitosti, ali zato jasne štetnosti. Njih se proziva „antivakserima, teoretičarima zavjere, neobrazovanim ljudima niskog IQ-a, sebičnim parazitima i političkim profiterima“. Most doduše ljude koji propitkuju Mostov referendum ne zove tako, već puno jednostavnije „hdzovim botovima“. Dakle, „hdzovi botovi“ su za Most svi ljudi koji su odbivši da im se zabije štap u mozak ili igla u venu te su zbog toga ostali bez posla, bez zdravstvene zaštite, i koji su sebe, svoje obitelji i svoju djecu izložili nezamislivoj borbi za golu egzistenciju jer su odučili poštivati svoju suverenost i autentičnost čovještva, ali su se usudili postaviti pitanja u vezi Mostova referenduma. „Hdzovi botovi“ za Most su i oni aktivisti koji imaju više prekršajnih prijava i policijskih informativki nego što neki od Mostovih zastupnika imaju selfija. To je doduše teško postići, ali kako broj informativki raste i to se uspijeva. I stožer i Most na ljude koji ne kimaju glavom na njihove umotvorine crtaju mete i pretvaraju ih u „narodne neprijatelje“. Možda bi netko pomislio i da je ovaj tekst takav, međutim ja ne mislim da su Mostovi zastupnici botovi, trojanski konji, hdzovi igrači u sjeni ili slično kako ih se po društvenim mrežama često proziva. Mislim da su to jednostavno ljudi koji su prije svega neinformirani, uznositi, i elitistički orijentirani.

Nadalje, referendum je stvar koja se tiče svih, i takvo što nužno se radi i priprema izuzetno trezveno, smireno, i vrlo, vrlo temeljito. U toj se pripremi moraju postaviti pitanja: „Koje su posljedice ako uspije, koje ako ne uspije, što se želi postići, kako će se to postići, koja će se pitanja postaviti, kako će se prema javnosti komunicirati, može li se dogoditi da se referendumskim pitanjima i načinom komunikacije dovodi javnost u zbunjenost, može li se dogoditi da se pitanjima, pa i samim referendumom čini veća šteta nego korist? Što ako stvar uspije pa se ustanovi da je nakon usvajanja referenduma zapravo stvar još gora nego što je bila prije?“ – sve se to mora pitati i vrlo ozbiljno proanalizirati prije nego što se bubne u javnost proglas kojim se „referendumom ukida stožerokracija“. Kao što na moje pitanje odgovara moj prijatelj – prva stvar koju sam u životu kupio bila je pikula, a ne stan.

Što se tiče Mostovih pitanja jedno je u vezi s promjenom Ustava, a drugo u vezi s promjenom Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti. Prvo, ono u vezi s Ustavom kojim se kani u čl. 17. uvesti dodatno ograničenje ljudskih prava i sloboda kojeg u sadašnjem Ustavu nema pa ostaje nejasno kakvo je to zalaganje za prava i slobode uvođenjem novog ograničenja. Nadalje, tom bi se promjenom omogućilo oduzimanje prava i sloboda tijekom epidemije/pandemije, a manipulacija pojmom epidemije/pandemije jednaka je manipulacijama PCR-testovima dakle beskrajna. Znamo da WHO takve definicije mijenja po potrebi, a da ne spominjem to da je pandemija bolesti COVID-19 „proglašena“ paušalnim tweetom kojim WHO kaže da bi se „stvar mogla okarakterizirati kao pandemija“ što nije nikakav službeni proglas, baš kao što to nije ni Beroševa „Odluka o proglašenju epidemije“ koja službeno nije objavljena nigdje i kojom se također može manipulirati po volji. Dakle, prvim Mostovim pitanjem u Ustav bi, prođe li referendum, dobili odrednicu po kojoj smo na referendumu izglasali to da nam se prava i slobode dodatno uskrate. Eto, dakle, „stvarno promišljeno referendumsko pitanje“. Još je promišljenija matematika Mosta koji sada trči od novinara do novinara ne bi li pokušao sakriti požar koji bukti u činjenici da prije nego što su se upustili u ovakvo pitanje u Saboru RH nisu prebrojali ruke. Čak i da ima više od 1/3 ruku koje bi priječile redukciju prava i sloboda, a dakako da Most to nema jer u ovom trenutku izvan Plenkovićeve koalicije već ima zastupnika drugih stranaka koje bi necijepljenima zabranili izlazak iz stana, valja podsjetiti da je Plenkoviću trebala jedna pauza za ručak da od Hrvatske biskupske konferencije koja se prije ručka protivi covid potvrdama nakon ručka dobije sve biskupske ruke za „svrhovitost covid potvrda“. Koliko bi mu trebalo da mu usfali pokoja ruka do dvotrećinske većine? Par sekundi, premda su mu i one višak jer za razliku od Mosta koji u ovakvu stvar ulazi a da pojma nema koliko je ruku uz njih, Plenković u svakom trenutku to jako dobro zna. Isto će tako to znati i neki nadolazeći premijer, pa to Mostov prijedlog čini i kratkoročno i dugoročno štetnim.

Zanimljivo je uočiti i to da se referendum uobičajeno raspisuje s namjerom da narod bude taj koji odlučuje, međutim Most je uspio raspisati referendum tako da narod bude taj koji ne odlučuje već da narod ovlasti Sabor da on bude taj koji odlučuje. Pa neka mi netko iz Mosta kao šestogodišnjem djetetu objasni zašto mene pitaš da ti dam potpis da o mojim pravima i slobodama ne odlučujem ja nego ti? Odlučivao o mojim pravima i slobodama stožer, Vlada, natpolovična ili dvotrećinska većina Sabora nije ono za što bih bilo kome dao potpis jer ako se referendumom pita narod onda je valjda narod taj koji odlučuje, a ne da se narod u osnovi pita da svoju odluku delegira na 4, 76 ili 101 čovjeka, točnije da se narod i dalje ne pita ništa.

Iz iznijetog vidljivo je da je prvo referendumsko pitanje takvo da ga ni HDZ ne bi bolje sastavio.

Drugo pak pitanje, ono iz domene promjena Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti je u stilu: „Hoćeš li da ti odluke donosi središnjica HDZ-a kao do sada ili želiš da to bude Klub zastupnika HDZ-a kao što to mi predlažemo svojim pitanjem?“ Zakonski članak o tome da odluke donosi stožer donio je Sabor natpolovičnom većinom, i kristalno je jasno da bi sve odluke stožera isto tako donio Sabor tom istom natpolovičnom većinom kojom je stvar prebacio na stožer stoga se eventualnom promjenom tog članka kozmetički mijenja prijenos ovlasti sa stožera natrag na Sabor, ali se suštinski ne mijenja ništa.

Stoga je drugo referendumsko pitanje takvo da zapravo uopće ne mijenja postojeće stanje i takvo pitanje samo po sebi baš ničemu ne služi osim što bi procedura donošenja istih odluka bila nešto dulja. Dapače, prihvati li se i prođe li drugo pitanje narodu bi se suzio manevarski prostor jer ovako svatko može reći kako stožer nije zakonodavno tijelo i nema ga u Ustavu te tako osporavati odluke dok bi se povratom ovlasti na Sabor koji bi donosio iste odluke kao i stožer ljude lišilo takvih pravnih mogućnosti.

Iz iznijetog vidljivo je da je i drugo pitanje takvo da ga ni HDZ ne bi bolje sastavio.

Završno, iz svega iščitavam ovako:

1. ne prođe li referendumsko skupljanje potpisa ili glasovanje o pitanjima – HDZ je očvrsnuo jer će se pozvati na „volju naroda“ i nastaviti kao do sada
2. prođe li referendum –HDZ je očvrsnuo jer će se pozvati na „volju naroda“ i još više stisnuti jer dobio alat za jači stisak

Treća opcija, ona u kojoj bi se skupili potpisi nakon čega ne bi došlo do referenduma, a HDZ bi samostalno ukinuo odluke stožera tj, izmijenio zakon kojim je Sabor delegirao ovlasti sa samog sebe na stožer ne čini mi se izvjesnom.

Za narod ovako sklepan referendum s ovako sklepanim pitanjima jest kombinacija lose – lose, za vlast to je win – win. Nekad za stranku na vlasti puno više rade članovi oporbe od nje same. Ne toliko u svojoj povezanosti sa strankom na vlasti, već mnogo više u svojem neznanju ili još gore umišljenom „znanju“. Most je imao mogućnost plasirati referendum s bitno kvalitetnijim pitanjima za što je trebala i bitno kvalitetnija priprema. Nije to učinio. Učinio je to tako da su u HDZ-u vidjevši pitanja otvorili šampanjac.

U svemu ovome na kraju ima i nešto dobro. Složio se narod s referendumom ili ne, svakoga dana u sve većem broju pokazuje da totalitarizam nije put kojim ova naša mlada država treba kročiti. Prošao referendum ili ne, stajalo u zakonima ili Ustavu nešto nečovječno ili ne, narod sve jasnije govori svoje: totalitarizam neće proći. Tijekom ove političke krize sakrivene pod izlikom pandemije, suveren i autentičan čovjek zapravo je stavljen pred ispit savjesti. Bez obzira na tumačenja i argumentacije ove ili one strane možemo biti zahvalni i Mostu i HDZ-u što nas podsjećaju upravo na ono što nas čini ljudima, na našu savjest po kojoj ćemo nastaviti postupati.