REPowerEU: Pauperizacija umjesto rapauerizacije

Vani je 38°C, gori nebo i zemlja. Pij, lezi i ne mrdaj je stari dalmatinski recept za preživljavanje ljetnih vrućina. Odnosi se i na toplotne udare poput ovog koji ne prestaje danima. Ni noćima. Na sreću, nismo u 20-om stoljeću pa da nam je hladovina jedina zaštita. Danas imamo i klima uređaje.

Nisu skupi za ugradnju, ne troše previše struje, služe za grijanje i hlađenje. A hlađenje u ovim okolnostima znači prolaz kroz toplotni val bez prevelikih zdravstvenih posljedica.

Klima uređaj troši samo struju. A struja nije skupa. Nije još. I još je ima. Kao što ima problema s vodostajima hidroakumulacija. Sušna je godina i rezerve u akumulacijskim jezerima nisu bog zna kakve. Dok je u spomenutom 20-om stoljeću ljetna potrošnja električne energije bila upola manja od one zimske, danas, upravo zahvaljujući klima uređajima, ljetna potrošnja zna u nekim momentima (poput ovog) premašiti zimsku potrošnju.

Kad bismo ovisili samo o struji iz hidroelektrana, ne bismo dobro prošli. Brojali bismo sate u kojima imamo struje, a ne one s prekidima struje, koji se dogode gotovo isključivo zbog radova na mreži. Osim HE, imamo i termoelektrane na ugljen, na plin, na nuklearno gorivo; imamo i solarne te fotonaponske elektrane. Kombinacijom povremenih elektrana (iz ‘obnovljivih izvora’), tj. fotonaponskih koji proizvode struju samo preko sunčanog dana te vjetroelektrana koje čine isto samo kad ima vjetra i onih ‘fiksnih’ na druga goriva, opskrbljivači električnom energijom uspijevaju zadovoljiti potrošnju. Ta potrošnja stalno raste.

No, bez obzira na broj i instaliranu snagu solarnih i vjetroelektrana, svaki sustav mora imati u pričuvi izgrađenih svih 100% elektrana na druga goriva jer potrošnja ne ovisi o tomu ima li vjetra ili ne, je li sunčan dan ili nije. Ona je konstantna.
„REPowerEU je plan Europske komisije da Europu učini neovisnom o ruskim fosilnim gorivima znatno prije 2030. godine, u svjetlu ruske invazije na Ukrajinu.

85% Europljana vjeruje da bi EU trebala smanjiti svoju ovisnost o ruskom plinu i nafti što je prije moguće kako bi podržala Ukrajinu. Djelujući kao Unija, Europa to može postići brže.“

Ovako svoju energetsku politiku EU birokracija predstavlja svojoj stoki sitnog zuba, usput ih uvjeravajući da 85% Europljana stoji na njihovoj antiruskoj strani, implicirajući da istih 85% Europljana podržava Ukrajinu.

Zamislimo da mislimo da ne lažu, a lažu i to besramno lažu (što govori u startu da se ta birokratska tvorevina priklonila carstvu laži), nadamo li se u tom slučaju da nas, stoku sitnog zuba, EU činovnici vode u bolje, neovisno, ekološki čisto i zeleno sutra? I to ‘djelujući kao Unija’.

Situacija je covidiziranom puku predstavljena kao zamjena jednog energenta s drugim, jednog dobavljača s drugim i sve to za ‘spas planeta, za čišći, zdraviji život, veću produktivnost, manje smeća, manje zagađivanja, manje CO2’, akcija s kojom suvereno upravljaju upravo te neizabrane ništarije u ime 550 milijuna ljudi.

Ili po njihovom, u ime 85 posto od toga broja koji ih kao podržavaju. Međutim, repauerizacija EU, nekakva ponovna uspostava moći, kako sugerira ta pompozna strategija, sa svakim novim danom postaje sve više pauperizacija, odnosno osiromašenje čak i te ‘većine’ koja ih moš mislit podržava. Ta tko se ne bi veselio svojoj propasti!?

Gorivo za nuklearne elektrane, plin, nafta, naftni derivati, umjetno gnojivo, rijetki (i čest)i metali, žitarice, suncokretovo ulje ili kraće – sve ono što je u temelju bilo kakve moći je ono što EU nema, a Rusija ima. Dakle, moć EU gospodarstava, moć njene valute, moć EU direktiva, moć upravljanja životima stotina milijuna ljudi jest izvirala iz ruskih energenata, ali tek kao ekstenzija nečeg drugoga.

Moć EU se ponajprije temeljila na poštenju, uvažavanju drugih, na poštovanju preuzetih ugovora, držanju riječi, na ispravnom moralu, svijesti o vlastitoj vrijednosti, uvažavanju svojih interesa i interesa drugih.

Ponovna uspostava moći, koju sugerira REPowerEU ne znači dakle tek promjenu dobavljača energenata, već suštinsku promjenu svega gore navedenog. I ta repauerizacija nije počela u veljači ove godine, nakon početka ruske specijalne vojne akcije u Ukrajini, počela je s Majdanskim pučem.

Svijet u kojem vlada pošteni međunarodni poredak, u kojem svaki pojedinac i svaki narod ima slobodu pridonijeti svojim postojanjem boljitku tog svijeta, nije onaj koji se sviđa američko-europskim repauerizatorima – više od kolonijalnog statusa svijeta izvan SAD-EU njih ne interesira.

I sve je na početku stoljeća bilo za njih dobro posloženo – Rusija na rubu gladi, kriminalci kao posjednici ruskih resursa, Kina na biciklima, spremna isporučiti 700 milijuna svojih radnika u bescijenje njihovom kapitalu. Snaga kapitala Zapada nije počivala na znanju, prirodnim resursima, moralnoj ili nekoj drugoj superiornosti, već na sustavu centralnih banaka i novcu izdavanom isključivo kao dug.

Nevjerojatno je kako su zapadne kolonije s početka stoljeća, Rusija i Kina primarno, u samo dva desetljeća uspjele srušiti američki svjetski poredak utemeljen na dolaru i oružju. Obje zemlje su uspjele pretvoriti sredstvo napada i porobljavanja u sredstvo obrane – stvorile su tolike devizne rezerve u dolarima da su mogle američkim putevima osvajati svijet. Američkim putevima, ali ne i američkim moralom. I to je suština sukoba u kojem su Ukrajina, Ukrajinci i taj kriminalni polusvijet koji je zagospodario njome tek opunomoćena masa stoljetnih kolonizatora.

Kako god povlašteni i privilegirani domaći puk bira na vlast one koji će im garantirati dalje tijek tih privilegija, bez obzira na cijenu po narod, državu, djecu, mlade, prostor, rijeke i more, tako su i EU neizabrani štipači guzica po briselskim hodnicima izabrali podložnost kliki koja upravlja SAD-om kao svoju politiku.

Odustajanje EU ‘kao Unije’ od ruskih energenata, s naznačenim rokovima (što birokrati vole postavljati misleći da sami rok ima snagu činjenja), u okolnostima ‘ulaska Finske i Švedske u NATO’, naoružavanja Ukrajine europskim oružjem, tako Rusiji daje sposobnost upravljanja budućim događajima u toj ‘Uniji’.

Svi mi koji se nalazimo s ove strane željezne zavjese koju ponovo navlače nasljednici kolonizatora, imamo sreću što se na čelu Rusije ne nalazi ludi diktator, koji bi bio prijetnja za našu sigurnost, već državnik svjestan svoje uloge i svoje odgovornosti za svijet, čovječanstvo u cjelini. Da nije tako, EU bi već danas bila na koljenima, a umjesto gužvi po auto putevima, imali bi trgove preplavljene prosvjednicima.

Vladimir Putin je mogao još u veljači narediti prekid isporuke plina i nafte EU. Priče kako to nije učinio zbog deviznog priljeva od izvoza tih energenata mogu progutati samo covidizirani i busterirani religijski fanatici. Ako ti je Zapad ukrao devizne rezerve razmještene po svjetskim bankama, ako ti je onemogućio kupovinu ikakvih dobara za te devize, onda ti je za opstanak svejedno imaš li tih deviza nula ili sto. Putin to nije učinio samo zbog poklanjanja vremena američkim hostesama koje upravljaju s EU za triježnjenje.

Umjesto otrježnjenja, EU hostese ne zna se kojeg roda, nastavljaju s istom podložnošću zlu.
Rusija je nepobjediva. Sarmati, kinžali, avangardi, cirkoni su tek izraz moralne, religijske, nacionalne snage ruskog naroda i svih drugih koje su Rusi s poštovanjem prihvatili kao ravnopravne dionike zajedničke federacije.

To nije slučaj s EU. Rok kojeg su sami sebi zadali za zamjenu ruskih energenata nekim drugim jest rok kojeg su dali Rusiji za odluku hoće li i kad baciti EU na koljena. EU strategija, čija je covid poslušnost masa tek po njima dobro odrađeni dio, se temelji na namjernom izazivanju nestašica roba i energenata, na pripremi puka za glad koju namjerno konstruiraju (zabranom kupnje ruskih gnojiva, između ostaloga). Za sve to optužiti ‘ludog Putina’ (Putinova inflacija, Putinov rast cijena, Putinova zabrana izvoza ukrajinskih žitarica) i doći do pozicije posjedovanja dovoljne količine energije u izludjelom puku da se želi osvetiti Rusiji i krenuti u njeno komadanje i otimanje resursa.

No, Europa već dugo vremena nije bila gladna. Navikla je upaliti klima uređaj po želji, namjestiti termostat u prostoriji na željenu temperaturu i hodati u kratkim majicama. Prve nestašice električne energije, prva zakidanja na grijanju stanova će tek pokazati uspjeh tih, pa i covid strategije.

Umjesto repauerizacije, slijedi u svakom mogućem raspletu ovog sukoba za Europljane pauperizacija. A kad se već krajem ove godine dođe do te točke, onda ni točka pucanja ‘Unije’ nije daleko.

*Pauperizacija (engleski pauperization, francuski paupérisation, prema latinskom pauper: siromašan), masovno osiromašenje stanovništva, odn. velikih društvenih skupina. Najčešće pogađa radništvo, seljaštvo i srednje slojeve društva, koji zbog raspada tradicionalnih oblika ekon. života i akumulacije društv. bogatstva kod male društv. elite gube svoj ekon. položaj. Izražava se i kao oštra diferencijacija društva po bogatstvu te slabljenje solidarnosti i društv. kohezije. Praćena je visokom nezaposlenošću i nesigurnim uvjetima rada, te oštrom konkurencijom za svaki posao, zbog čega su siromašni slojevi stanovništva prisiljeni prihvaćati i najteže uvjete rada i zarade, koje diktiraju poslodavci