Rezolucija kojom je Europski parlament počeo transformaciju u skupštinu IV Reicha

Treba se mentalno pripremiti za činjenicu da će nacizam, prije ili kasnije, postati slavni dio europske prošlosti, a njegove metode će se pretočiti u sadašnjost.

Nedavno smo opširno opisali razvoj događaja u Europi tridesetih godina prošlog stoljeća i kako je došlo do Pakta Ribbentrop-Molotov, ali su i mnogi naši čitatelji zagovornici zapadne historiografije koja je bila dio propagande u vrijeme Hladnog rata.

Nikakvi dokumenti, ni otvoreni arhivi i svjedočanstva ne mogu promijeniti duboko ukorijenjenu interpretaciju koje jednim dijelom zbog razlaza Tita sa Staljnom 1948. nisu bili pošteđeni ni narodi bivše SFRJ. Naravno, puno manje nego na zapadu Europe, ali se također veća pozornost posvećivala tom događaju, nego onome što se dogodilo u Münchenu 1938. godine i kako je Poljska prethodno okupirala zapadni dio Sovjetskog Saveza, a kasnije, zajedno s nacistima, dio Čehoslovačke. No, to i sve ostalo možete pročitati u analizi objavljenoj nedavno na ovom portalu.

U ovom konkretnom slučaju se prelazak s kvantiteta u kvalitetu još jednom potvrdio kao jedan od zakona dijalektike, a ilustrira ga rezolucije Europskog parlamenta “O važnosti očuvanja povijesne memorije za budućnost Europe”, koja je na najvišoj razini službeno priznala da krivnju za izbijanje Drugog svjetskog rata treba snositi samo nacistička Njemačka, već i SSSR, zemlja koja je dala 27 milijuna života da bi se Europa oslobodila nacifašizma.

Ali ako ćemo biti iskreni, sve to se događa već više od desetljeća. Trend je u usponu u različitim zemljama, a sada je došlo do faznog prijelaza u kojem je privatno i „poluslužbeno“ gledište postalo službeno i jedina istina. I opet se ne radi o povijesnim činjenicama, već propagandi potrebnoj za ostvarenje geostrateških, geoekonomskih i geopolitičkih prednosti.

Naravno, rusko je ministarstvo vanjskih poslova odgovorilo je na ovu inicijativu Europskog parlamenta, tijela koje ne služi ničemu, koje ne predstavlja nikoga i kojem je jedina svrha da u pravnom smislu legitimira odluke Europske komisije.

„Ovdje se radi o još jednoj rundi brutalnog falsificiranja povijesti. Ova rezolucija nije ništa drugo do skup revizionističkih izjava. Europski parlament je zabilježio još jedan nevjerojatan pokušaj izjednačavanja nacističke Njemačke, zemlje agresora, i SSSR-a, čiji su narodi, po cijenu ogromnih žrtva, oslobodili Europu od fašizma.  Europski zastupnici tvrde da je Drugi svjetski rat počeo zbog potpisivanja Ugovora o nenapadanju između Njemačke i SSSR-a 23. kolovoza 1939. Međutim, rezolucija nigdje ne spominje politiku koju su zapadne zemlje vodile za smirivanje agresora s ciljem preusmjeravanja Hitlerovih planova agresije sa zapada na istok i vrhunac ovog kursa – Münchenski sporazum iz 1938. Njeni su sudionici predali nacistima suverenu državu Čehoslovačku. U pozadini brojnih referenci na “tešku sudbinu” Poljske, koja je, usput rečeno, sudjelovala u spomenutom “komadanju” i sklopila ugovor o nenapadanju s Berlinom još 1934., takva selektivnost povijesnog sjećanja impresionira svojim cinizmom”, priopćilo je rusko ministarstvo vanjskih poslova.

Pa normalno je da rezolucija neće uključivati ništa na što je podsjetila Marija Zaharova prisjetila. Jer svrha usvajanja rezolucije i jeste da Europljani krivnju za početak rata odbace što dalje od sebe i prebace je na SSSR. I zaboga,  koja će budala, prebacujući svoju krivnju na drugog, istodobno priznati vlastite grijehe?

Pa ipak je istina, kako kaže Zaharova, „da takva selektivnost povijesnog pamćenja impresionira svojim cinizmom“. Ali još je veći problem s ovom rezolucijom za budućnost nas Europljana, čiji su legitimni predstavnici u Europskom parlamentu usvojili ovaj dokument, čak ia ako većina europskih naroda uopće nije bila upoznata ni sa sadržajem dokumenta, ni s raspravom i glasanjem. Europski parlament upravo tako i funkcionira, da tek post festum saznate za „blagodati“ koje su nam osigurali naši predstavnici u Strasbourgu, a ovdje, nažalost, ne govorimo o Nutelli i još nekoliko proizvoda za koje se tijekom cijelog jednog mandata borila Biljana Borzan.

Naime, kako kažu u Rusiji, ako pištoljem pucate u prošlost, budućnost će iz istog pištolja pucati na vas.

Pa, što ćemo dobiti u svjetlu “nove vizije povijesti”?

Ispada da ako imamo ratni požar razmjera kataklizme u kojem imamo dva negativca, dva krvava grabežljivca, iz nekog razloga su Sjedinjene Države, Velika Britanija i drugi ušli u koaliciju s prvim grabežljivcem, nacističkim lopovima i gadovima, opskrbljivali ih oružjem, davali ih zajmove i tako dalje,  posljedično, njegov „saveznik“ SSSR nije bio ništa bolji od njega samog i snosi istu krivnju za početak Drugog svjetskog rata. Samo logika i ništa više.

Ako ste saveznik vraga, onda ste i sami iz vražjeg legla. Kakvi se drugi zaključci mogu izvući? Evo vas, dragi europski parlamentarci, saveznici vraga dvaput u ovom slučaju, jednom kada su se vaši preci zalagali za Hitlera i kad ste bili saveznici sa Sovjetskim Savezom.

U međuvremenu, stvarna povijest govori da Velika Britanija i Sjedinjene Države 1939. i 1940. godine nisu proglasili rat Hitleru, kao ni SSSR.

Ali sada se to, nakon 80 godina, bolje vidi nego što su tada vidjeli suvremenici.

Nadalje, stav o “drugom ratnom podmetanju” Sovjetskog Saveza zapadnim demokracijama izgleda krajnje čudno i krajnje naivno. To je jasno i djetetu. Ako im je razbojnik provalio u kuću, a oni su ga pokušavali zaustaviti improviziranim sredstvima, onda je logično da su mogli samo uništiti namještaj i drugu imovinu. A glupo je prigovarati Rusiji da je dva puta sve okrenula naglavačke.

To je kao da podnosite tužbu protiv vatrogasaca zbog činjenice da su vam u gorućoj kući knjige zalili vodom. Hitler je bio požar, a SSSR vatrogasac. Samo idioti mogu reći da su “zajedno” spalili Europu.

“Namještaj” u toj kući su bile male europske zemlje, koje su se u sukobu postavile kao mostovi između Njemačke i Sovjetskog Saveza. To su bile sve baltičke zemlje, Besarabija i zapadna Ukrajina. Hitler je širio granice Reicha o njihovom trošku, približavajući se granicama Sovjetskog Saveza jer mu je to bilo dopušteno.

Na potpuno isti način je Velika Britanija gledala Norvešku, koju je praktično anektirala kako ne bi pustila naciste da se tom zemljom koriste kao mostom.

Ali je u tom slučaju norveški suverenitet bio jednako zanemaren i Hitler je jednostavno uspio nadmašiti Britance. Kad imamo svjetski pokolj, nitko ne drži do nečijeg suvereniteta. Pričajte o nepovredivosti suvereniteta država poput Belgije, bilo u Prvom svjetskom ratu ili Drugom. Kad se supersile kreću po karti svijeta, na svom putu lome sve pred sobom.

Sovjetski Savez nije izgradio “Veliki njemački Reich” od konglomerata osvojenih država, poput Hitlera, već je djelovao reaktivno i pokušao je agresoru ne dati potpunu stratešku prednost. Ključna riječ ovdje je „reaktivno“. Dakle, kao odgovor. Suzdržavanje pritiska njemačke ekspanzije i priprema za borbu protiv neizbježnog kasnije.

To su dobro prepoznali i u Londonu i u Washingtonu. Stoga Staljinu nitko ništa nije kazao za predratne akcije. Svi su razumjeli sve i kako će se u svjetskom ratu lomiti namještaj u europskoj kući. Anektirani su Iran i Norveška, baltičke države i Bukovina.

Konačno, posljednji zaključak je ujedno i najopasniji. Ako za buduće generacije Drugi svjetski rat nije bio rat između dobra i zla, već zla sa zlom, onda će svi moći samostalno odabrati koje je zlo od ta dva bilo manje. To će, prije ili kasnije, uz uložen trud, a dostignuća su već tu i ogromna su, biti prevladavajuće gledište. Prema tome gledištu je Staljin bio gori, uz uobičajene klišeje kako je Hitler uništio druge narode, a Staljin vlastiti, a Hitler je bio osloboditelj, jer je oslobodio je narode koje su porobili Sovjeti. Zapravo, upravo tako se već razmišlja u Lavovu i Talinu, Kišinjevu i Rigi, a prije ili kasnije će se tako razmišljati u cijeloj Europi.

Prvo će se pojaviti oprezni, a zatim i općeprihvaćeni koncepti da je Hitler bio skloniji pregovorima od Staljina, da je s njim trebao biti sklopljen poseban mir i da je komunizam bio veća prijetnja čovječanstvu.

Konačno, Europski parlament je priznao da je bivši ukrajinski premijer Arsenij Jacenjuk „bio u pravu“ kada je za njemačku televiziju ARD rekao: „Ruska agresija na Ukrajinu je napad na svjetski poredak i red u Europi. Svi se još uvijek jasno sjećamo sovjetske invazije na Ukrajinu i Njemačku. To se mora izbjeći. I nitko nema pravo prepisivati rezultate Drugog svjetskog rata. A to je upravo ono što ruski predsjednik Putin pokušava učiniti.”

VIDEO: Poznata izjava Arsenija Jacenjuka sada je dio rezolucije EP

Prekasno je da bi nas iznenadilo bilo što. Treba se mentalno pripremiti za činjenicu da će nacizam prije ili kasnije postati slavni dio europske prošlosti, ali i na to da će se njegove metode će se pretočiti u sadašnjost.

Hitlera i naciste su financirali FED i Bank of England

Povijesni revizionizam i njemačko-sovjetski „Pakt Ribbentrop-Molotov“