Ne postoji muslimanska zemlja, ne samo Iran, Sirija, Jemen, Irak ili Libanon, koju Saudijska Arabija ne smatra prijetnjom ili svojim vlasništvom. Saudijski režim s milijardama petrodolara i podrškom koju dobiva od svih američkih administracija, Francuske, Velike Britanije i Kanade, smatra da može odlučivati o politikama suverenih zemalja, bile one dio Arapske lige ili Islamske organizacije za suradnju.
Posljednja u nizu zemalja koja se našla na meti saudijskog režima je Alžir, regionalna sila sjeverne Afrike.
Saudijski list Okaz je u proteklog tjedna tvrdio da se libanonski Hezbollah i palestinski pokret Hamas financiraju kroz neke banke iz Alžira.
Alžirski ministar za vjerska pitanja i zadužbine, Mohamed Aissa, službeno je odbacio optužbe saudijskog lista Okaz.
No, alžirski ministar je otišao korak dalje i snažno reagirao na saudijsku uplitanje u alžirske poslove, neovisno o slučaju moguće povezanosti nekih banaka s Hezbollahom i Hamasom. Istaknuo je da Alžir nikada neće pristati da se pretvori u bojno polje sektaškog ili etničkog sukoba kojeg žele raspiriti inozemne sile.
Poručio je onima koji žele takve sukobe, neka ih pokreću na svom teritoriju.
Tijekom posljednjeg sastanka ministara vanjskih poslova zemalja članica Arapske lige u Kairu, šef alžirske diplomacije nije bio prisutan, a na sastanku je sudjelovao stalni predstavnik Alžira u Arapskoj ligi, koji je ujedno i ambasador Alžira u Egiptu.
Među arapskim državama Alžir već duže vrijeme prosvjeduje zbog činjenice da je Arapska liga godinama pod kontrolom arapskih monarhija iz Perzijskog zaljeva i ne predstavlja u pravom svijetlu sve arapske narode i zemlje.
Alžirske vlasti su vrlo oprezne i ne podržavaju sektaške stavove Saudijske Arabije i njezinih saveznika, osobito kada su u pitanju konačne deklaracije Arapske lige o Siriji, Libanonu ili Iranu.
U Kairu se Alžir također suprotstavio stvaranju sunitskog bloka kojeg bi vodio Rijad, a koji bi trebao biti formiran kako bi se suprotstavio šiitskom Iranu, ali i Siriji, Iraku i Libanonu.
To objašnjava zašto Saudijska Arabija na Alžir odjednom gleda kao na protivnika ili neprijatelja, raskrinkavajući navodne tajne veze između Alžira, Hezbollaha i Hamasa. Ovo ne treba čuditi, jer u kontekstu približavanja Rijada i Tel Aviva saudijski beduinski prinčevi, na čelu s ostarjelim kraljem Salmanom, sve protivnike izraelskog režima smatraju za neprijatelje Saudijske Arabije.
Preokret Saudijske Arabije, koja se službeno približava Izraelu, za mnoge je izdaja palestinskog naroda u zamjenu za podršku u borbi protiv Irana, zbog čega se saudijski vladari užurbano povezuju s cionističkim entitetom.
Posljedica toga je da Saudijska Arabija počinje agresivnu kampanju kleveta i insinuacija protiv svih arapskih zemalja koje ne prihvaćaju saudijsko vodstvo u arapskom svijetu, a na meta su zemlje koje i dalje podržavaju palestinske ciljeve protiv izraelske okupacije.
No, priča saudijskog Okaza o ulozi Alžira u financiranju Hezbollaha i Hamasa ima i drugu dimenziju.
Alžir je posebno ljut zbog činjenice da optužbe dolaze iz zemlje koja je bila izravni krivac za krvoproliće i stotine tisuća mrtvih u građanskom ratu u Alžiru koji je trajao od 1991. do 1999.
Alžir se tada suočio sa selafijskim terorizmom i nasiljem. Islamističku skupinu Front islamskog spasa i posebno okrutnu terorističku organizaciju Jama’a Al-Islamiya je financirala i podržavala Saudijska Arabija. Sukob je izbio u razdoblju nakon predsjedničkih izbora 1991. godine, kada je vlada odbila priznati pobjedu radikalnog islamističkog vođe Abbassija Madanija i kada su Mansour Meliani i Abdelkader Heresay stvorili Islamski oružani pokret (MIA), terorističku skupinu kojoj su se pridružili veterani iz Afganistana i plaćenici obučeni u logorima na granici s Pakistanom. Saudijska Arabija je bila saveznik Fronta islamskog spasa u borbi protiv alžirskih nacionalista.
Alžir ima “dobre” uspomene na radikalne islamske skupine i stoga je vrlo oprezan kada je u pitanju Saudijska Arabija, koja godinama financira i podupire islamističke skupine u mnogim zemljama samo kako bi uspostavila hegemoniju u arapskom svijetu.
Međutim, ako Rijad vjeruje da danas može vršiti pritisak na Alžir, onda u vrhu saudijskog režima nije preostalo ni trunke razuma. Danas je to zemlja s neznatnim vanjskim dugom od 5 milijardi dolara, rezervama u stranoj valuti i zlatu od 115 milijardi dolara i moderniziranom vojskom koju CIA rangira na 25. mjesto u svijetu (Global Fire Power Algeria).
U tom smislu, ako je kolumna saudijskog lista Okaz bila probni balon kako bi saudijski režim vidio kako će reagirati Alžir, na odgovor nije trebao dugo čekati.
“Oni koji žele sektaške ili etničke sukobe, neka ih pokreću na svom teritoriju”, bio je odgovor saudijskog ministra Mohameda Aisse.
Sledeća je Francuska 😉
Malo se Palamud bin Salman, tatin krmak, ovaj put zaletio. Alžir je pokazao kad su krenuli s juga nakon Libije, kad je tada još Al-Qaeda nešto zauzela južna polja, pa su spržili i svoje i teroriste i postrojenja , da ne misle da se mogu zjbvt s njima. Bilo je i pokušaja Arapskog proljeća u zapadnoj separatističkoj pokrajini da se stvori ”demokratska vlada”, pa je predsjednik rekao da će gadno proći i ”demokrate” i oni u Tunisu koji su vodili operaciju.
Meni sve smrdi da ce Vladek biti prisiljen sprasit jednu takticku po sred saudijskog bazena salafista .
Alžir je meni osobno posebno draga zemlja. Koja i ujedno školski dokaz da se domaće stanovništvo itekako može globalno pozicionirati i biti konkurentna zemlja bez zapadnjačkog “upravljanja”, “moralnog vertikalizma” i “kulture” i postati imuna na neokolonijalistička rovarenja te je ujedno i pljuska u lica “vrlim Europljanima” i “bijeloj umno nadmoćnoj ugroženoj skupini” koja se zalaže sa gore navedene “vrijednosti” (koja npr. sad likuje nad situacijom u Zimbaveu zalažući se za restauraciju rodezijskog “pametnog”, “radišnog”, i “bogobojaznog” režima jer se “untermensch crni domorodci nisu u stanju brinuti o sebi” i koje je čitava sela stavljalo u logore u doba gerilskog rata – (nije da branim nešto Mugabea)). Kao što je dokaz da je politika koja je mješavina socijalizma, patriotizma i nemiješanja u unutarnje politike drugih zemalja jedina ispravna politika i jedina nada za čovječanstvo kako u razdoblju Hladnog rata tako i u ovom “post-ideološkom”, “demokratskom” i “kraj povijesti” svijetu. Živio Alžir… Čitaj više »
Oni koji imaju mali vanjski dug, uvijek su meta “demokratizacije” ili “poboljsavanja” demokratskih standarda.
Jučer su iz Jemena roknuli SCUD-D na Abu Dhabi! 700 km, točno, sa sjeveroistoka Jemena.