Ekskluzivni intervju: Robert Valdec, zabranjeni hrvatski novinar

Robert Valdec, osebujan novinar, zagrebački dečko iz Mesničke, buntovnik i čarobnjak istovremeno. Intrigantna osoba u svakom pogledu. Njegova biografija, ukratko, pravi je triler. Od njegovih jutra  poezije u Tingl-Tanglu,  trešanja iz vrta ispod kuće Krleže koje je uzimao iz ruku gospođe Bele, susreta i druženja s velikim Fabijanom Šovagovićem te nošenja cekera Ranku Marinkoviću do Visoke.

Nezavršenog studija strojarstva, neuspješnih prijamnih na glumačkoj akademiji, do novinarstva, gdje se polovicom devedesetih „ukotvio“, pronašao! Tamo je pohađao i poznatu Večernjakovu novinarsku školu, protutnjao kroz sve rubrike, od Gradske, Crne kronike, Unutrašnjo-političke i Vanjsko-političke rubrike, revijalnih izdanja, a 2000.-e prešao u Jutarnji list u kojem je, isprva, kao urednik Gradske rubrike, a nakon toga specijalni reporter, radio sve do 2003. kada je dao sporazumni otkaz, zbog neslaganja s uređivačkom politikom lista. Već do tada obišao je cijeli svijet, od Europe, SAD-a, Južne Amerike, Afrike…, a posebna mu je strast bio Bliski istok. Te, 2003. po povratku iz rata u Iraku, kad je dao otkaz, postao je novinar – slobodnjak, freelancer.  Od tada radi gdje želi, s kim želi, diljem svijeta, a prihvaća vođenje  emisije Istraga na NovaTV koja je nakon 150 epizoda, naprasno ukinuta iz političkih razloga.

Od te veljače 2009.  postaje ‘persona non grata’ u hrvatskom medijskom prostoru, ponekad se ipak probijajući s nekom ekskluzivom, da bi i to ubrzo prestalo. Do 2018. radio je za strane medije, a tada osniva svoju tvrtku ‘Deadline Productions’ koja se bavi medijima, odnosima s javnošću, organizacijom skupova…, a u sklopu tvrtke nastao je i tu je i portal normabel.com.

Dobio je u to vrijeme i nagradu kao najpopularnije TV lice u Hrvatskoj.

Autor je i dokumentarnog filma “Bagdhad za 21 dan” u znak sjećanja na kolege, ratne novinare ubijene i ranjene u ratu. Radio je i za CNN u Hrvatskoj na nekoliko izdanja i za TV OTV kao voditelj emisije uživo.  Radio je u Washingtonu, DC s State Departmentom, u New Yorku s Daily Newsom, u San Franciscu s časopisom Mother Jones i St. Louisom. Izvještavao  o svjetskim poslovima, putujući po Bliskom Istoku, Africi i Južnoj Americi. Bio je i gostujući predavač na Zagrebačkoj školi novinarstva i sudionik  više radionica novinara i urednika pod pokroviteljstvom USAID-a.

A.Š.: Poštovani gospodine Valdec, desetljećima pratim vaš rad no nisam nikad očekivala da ću imati čast i razgovarati s vama. Na tome vam se zahvaljujem. Kao i na vašoj susretljivosti, kako se to kaže, onako, „na prvu“.  Niste se ni dvoumili a niti bilo što uvjetovali, vaša veličina i ljudskost se i tu vidi. Vaš tekst koji ste objavili prije par dana zapeo mi je za oko, te bio poticaj potražiti vas. Što se to događa u nama nepoznatim planovima vlasti s Banovinom, područjem koje je od 27. prosinca velika tragedija za sve nas?

Robert Valdec: Prije svega, hvala vama na ponudi za ovaj razgovor kojem je povod tekst koji sam objavio na mom portalu normabel.com. Vi ste ujedno i prva i jedina osoba iz medija koja me je kontaktirala iako je tekst na portalu već četiri dana. Nisam niti očekivao burne reakcije u medijima na njega, znao sam unaprijed da će me mainstream u potpunosti ignorirati. I to iz više razloga. Prvi i najvažniji mi je ujedno i potvrda da sam ‘taknuo u osinje gnijezdo’. No i inače to radim, ne bojim se osica. U ovom slučaju to, doduše, nisu osice, niti ose, već opaki debeli stršljeni. Riječ je o komplotu ove vlasti i multinacionalne kompanije teške milijarde dolara kojoj je za beznačajne iznose servirana ova zemlja. I to je samo jedan od mnogih takvih komplota, a ovo je tek jedna od sličnih multinacionalnih kompanija koje, za razliku od nas koji to mislimo, doista – „imaju“  Hrvatsku!.  Ako ste, a znam da jeste, pažljivo iščitavali tekst, niste u njemu mogli pronaći nigdje riječ, rečenicu, kojom eksplicitno dovodim u vezu serije potresa koji razaraju Banovinu s činjenicom da je taj sektor u jeku korona krize, dok nitko nije obraćao pažnju na to što se zbiva, za smiješne iznose Agencija za ugljikovodike i Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, dakle ova Vlada, servirala multinacionalnoj kompaniji  ‘Vermilion Enregy‘. Zapravo, njihovoj hrvatskoj ‘podružnici’. Fantomskoj  tvrtki  ‘Vermilion Zagreb Exploration‘ d.o.o.

Opet ponavljam, ne zato jer mislim da vi niste shvatili nego da svima bude jasno: ja nigdje i nikada nisam tvrdio da je uzrok serije jakih potresa na Banovini uzrokovalo ‘istraživanje nafte i plina’. Možda je riječ o koincidenciji? Osobno, ne vjerujem previše u koincidencije, no ne mogu ih, naravno, isključiti. Ono što sam ja zaključio temeljem brojnih indicija nisam napisao, niti ću javno izreći, no mislim da su čitatelji i mog portala pametni ljudi, ljudi koji misle svojom glavom, pa neka sami na temelju informacija koje im podastirem izvlače svoje zaključke. Portal Normabel je ionako nastao na poticaj mojih bliskih prijatelja koji su me nagovorili da krenem u to. On me ne hrani, naprotiv – trošim i svoj novac i vrijeme  i vrijeme i novac  mog poslovnog partnera u tom projektu, Nevena Pausića, vlasnika IT tvrtke ‘Spine ITC’. Račune mi plaćaju i hrane me neki drugi poslovi, no ovo je moja strast. Iskreno, nije me bilo jednostavno nagovoriti da krenem u tu priču. No uspjeli su. I sada, zanemarujem neke druge stvari koje bi me mogle hraniti, trošeći svoje vrijeme, energiju, emocije, a rušim i neke poslovne mostove na ovo, ali gotovo je – kao razjareni sam pit bull terijer i ne mogu me zaustaviti osim ako me ne ubiju. Kao što su, na primjer, ubili danas moj Facebook profil. Iako, sve što imam uvijek je ‘negdje’ i ukoliko se meni nešto nepredviđeno dogodi, aktiviraju se mehanizmi koji će po cijelom svijetu razasuti sve što mi je na ‘lageru’. A vjerujete, toga ima puno. I da do kraja odgovorim na važe pitanje – ‘što se događa s Banovinom?’. Ne znam sa sigurnošću, stoga o tome direktno ni ne pišem, ali da je ovdje riječ o previše ‘slučajnosti’ koje se u mainstream – u nastoje zagušiti – stoji.

A.Š.: Razgovarali smo neposredno nakon novog  potresa,  u srijedu 6. 01. 2020. u 18,01 h  opet jačine 5,3 po Rihteru te ne mogu a odmah vas ne upitati što je na prostoru Petrinje i okolice moguće povezati s pokretanjem  tektonskih ploča o kojima nam na dnevnoj bazi govore seizmolozi? Točnije, kakva je to koincidencija koja bi mogla upućivati i na neke druge događaje, radnje, a o čemu narod pojma nema?

Robert Valdec: Da, seizmolozi se ponašaju onako kako bi upućeniji i očekivali – svi su oni zaposleni u državnoj službi – stoga od njih niti ne očekujem ništa osim službenih stavova. Poštujem struku, znanost i znanstvenike. I nemam pretenzija biti veći seizmolog od diplomiranog seizmologa, epidemiolog od epidemiologa i sl. Međutim, kao novinar iza kojeg su nekakvo profesionalno iskustvo, koji nije egzistencionalno niti ideološki ucijenjen i koji ima nekakva znanja, vještine, alate i izvore informacija, došao sam do nekih indicija koje meni osobno, ne izgledaju uopće kao koincidencije. Iako ih ne isključujem. Naime, mainstream izvlači sada seizmologe kao jockere iz rukava koji pričaju o ‘tektonskim pločama’ u nedogled. Meni osobno i to je jedna od indicija. Čim toliko inzistiraju na tome, meni odmah počne smrdjeti na prevaru. Pa tako, npr., naiđem na neke neovisne, strane izvore i karte na kojima je jasno vidljivo da bi ta famozna ‘Afrička tektonska ploča’ porušila prvo Italiju, od Sicilije do sjevera, Albaniju, Grčku, BiH… Prije nego što bi srušila jadnu Petrinju. No oni to papagajski ponavljaju… Uvijek se trudim razmišljati na način kao što se zove vaš portal – dakle, logično. Zašto baš Banovina? Ukoliko je Banovina seizmološki osjetljivo područje to su morali znati naši seizmolozi, zar ne? Je li ih itko iz Agencije za ugljkovodike ili Ministarstva zaštite okoliša i energetike konzultirao prije dodjela koncesija? Sumnjam. No ne znam. Ono što znam sa sigurnošču jest sljedeće: potresi razaraju Banovinu. Banovina, točno isto područje dano je u koncesiju kompaniji ‘Vermilion Energy’ koja iza sebe ima već mračnu prošlost potresa koje su izazvali ‘istraživanjem i eksploatacijom nafte i plina’ u Nizozemskoj. Što je dokumentirano, a i provjerio sam iz više, međusobno nepovezanih izvora s terena.

Dalje – ista kompanija potom je svoje europsko sjedište preselila u Mađarsku. Tamo im je partner MOL, stvarni vlasnik nekada naše INA-e. I javno, na svojim mrežnim stranicama, kažu kako se u Mađarskoj bave ‘fracking’-om. Nastavno…, ako to rade u Mađarskoj, što ih priječi da to rade i u Hrvatskoj? Dakle, zakačio sam se na te inicijalne informacije, krenuo ‘rudariti’ i što sam dublje kopao, nailazio sam i nailazim na sve veće i smrdljivije septičke jame. Ponavljam, sve što imam u realnom vremenu disperziram na sigurne lokacije i u slučaju da se portalu ili meni nešto nepredviđeno dogodi, sve će to sa raznih strana svijeta izaći online. Moram se zahvaliti svojim prijateljima, većini njih rasutih po svijetu, koji su to u startu shvatili i prihvatili. Razumijem i neke koji su se uplašili, čak sugerirali da prvo pošaljem upit izravno  kompaniji ‘Vermilion’ koja bi se, po njima, uplašila i ponudila određene iznose novca samo da prestanem ‘kopati po tome’. Te sam ljude odmah isključio. I iz ove operacije, a od tog trenutka prema njima zauzimam i distancu. Ne osuđujem ih, no prezirem ih. Svjestan sam toga da na taj način funkcioniraju, zarađuju velik novac, određeni mainstream mediji i u Hrvatskoj i izvan nje, no…, ne bih želio da ovo zvuči patetično, pretenciozno…, ali naprosto, neke stvari za mene su neprocijenjive.  Pet gospođa, Petrinjki, koje sjede u dvorištu i griju se oko improvizirane logorske vatre, spavaju u vlastitim automobilima…. Dragi ‘Vermilion’, dragi premijeru Plenković, ministre Čorić…nemate vi tih novaca kojima možete kupiti moju šutnju. A nemam niti poslodavca koji me može ucjenjivati egzistencijom.  Znam, većina će reći da sam budala, da sam poput vlasnika popularnih ‘hrvatskih’ medija mogao napraviti ‘deal’…. Jer što? Potres ko potres…. No nisu računali s tim da su naletjeli na ‘budalu’ kojoj je suza žene na pragu njene srušene kuće vrijednija od svih njihovih novaca… O životu djeteta, starca…, da i ne govorim.

No da se vratim na vaše pitanje: ponavljam po ne znam koji put – ne tvrdim niti u jednom trenutku kako potresi na Banovini imaju veze s ‘istraživanjem nafte i plina’. Kao što, još manje, ne tvrdim da nemaju. Kao što ne tvrdim da bi bušenja u svrhu ‘istraživanja nafte i plina’ na seizmološki osjetljivim područjima sjeverne Hrvatske koja leže na geotermalnim vodama, u budućnosti mogla izazvati nove potrese. No niti tvrdim da ne bi mogla. O eventualnoj konvencionalnoj eksploataciji ili, ne daj Bože ‘frakiranju’, da i ne govorim. Ja sam tek, istražujući sve moguće varijante, naletio na informacije o koncesijama danim tim multinacionalnim kompanijama. Pa počeo i ja istraživati, ali ne naftu i plin, nego njih i one koji su im koncesije dali.

A.Š.: Osnovni podaci oko date koncesije zapanjuju na prvu. Zar je moguće da Petrinja i okolica na Banovini vrije godišnje manje od 1 kune? Tko je ta tvrtka koja u Hrvatskoj dobi tu koncesiju i kojoj je koncesija – zanimljivo – produžena  od 26. 03. 2020. na 5 godina opet za 4 kune? Po meni za ovo treba netko odgovarati, u uređenoj državi ovo bi bila veleizdaja, zar ne?

Robert Valdec: U uređenoj državi koju vodi državotvorna vlast koja nije u vazalskom odnosu ni prema kome, zacijelo se tako nešto ne bi moglo niti dogoditi. A da se i dogodi, jer pojedinac uvijek može ‘zakazati’, u uređenim državama postoje mehanizmi zaštite od šteta koje takvi kriminalci mogu napraviti – od internih kontrola, policije, tajnih službi, pa sve do medija kojima je stalo do cjelovitog informiranja javnosti, do ove zemlje i njenog naroda. Kod nas su u ogromnoj većini mainstream mediji, koji imaju logistiku i ljude za istraživanje takvih afera, u vlasništvu stranih multinacionalnih kompanija. Kao i banke, teleoperateri, osiguravajuće kuće… Stoga me ne čudi njihova ‘nezainteresiranost’ da ulaze dublje u priču. Oni su svi ovdje samo da bi zaradili novac. Da ulože u Hrvatsku što manje, a iznesu što više. Bajanja o stranim investicijama koje će nas spasiti su priče za maloumne. Pa može li itko pametan iskreno vjerovati kako je strana kompanija ušla u Hrvatsku iz nekih plemenitih, altruističkih pobuda? Jesu li strane banke tu zato da bi pomogle ljudima ili zato da ih, gore od najbrutalnijih kamatara s ulice, opljačkaju, a opljačkani novac iznesu van ove zemlje? Jesu li strani trgovački lanci tu da bi nam što povoljnije ponudili kvalietne artikle, hranu…, ili zato da se riješe onog što u svojim matičnim državama ili državama u kojima vlast poštuje svoj narod, ne mogu besplatno niti baciti na deponije smeća? Jesu li stranci kupili i osnovali osiguravajuće kuće zato jer jako brinu za sigurnost građana Hrvatske? Jesi li strani teleoperateri potpuno preuzeli hrvatsku mobilnu telefoniju jer im je cilj da građanima ove zemlje što kvalitetnije i povoljnije olakšaju međusobnu komunikaciju? I jesu li strane medijske kompanije pokupovale hrvatske medije jer im je stalo da građani budu što cjelovitije, istinitije i objektivno informirani?. Isto tako, jesu li ‘Vermilion’ i ostale naftne kompanije tu zato da nam ponude jeftinije, naše energente? Nemojmo se šaliti. Svi oni do jednoga su ovdje da bi, uz najveći mogući nesrazmjer uloženog i dobivenog isisali u što kraćem roku što je više moguće. Kad isišu sve, naprosto će otići i iza sebe ostaviti spaljenu zemlju, zagađene vode, opljačkane građane, zatupljene i zaglupljene generacije mainstream terorizmom, formatirane sukladno ideologijama vlasnika.

No to čak i mogu shvatiti i djelomično prihvatiti. Zašto bi nekog Kanađanina, Amerikanca, Rusa, Kineza ili Mađara trebalo biti briga za ovu zemlju i njene ljude. On samo želi zaraditi što više. Problem je, po meni, u onima koji im to omogućavaju, a to su naše tzv. političke elite, vlast. Osim pretpostavke da ju čine potpuno glupi, nekompetentni ljudi, nedorasli svojim funkcijama, ne mogu isključiti niti mogućnost da to što rade, rade zato jer su korumpirani od stranaca. Da negdje imaju offshore račune na koje im sjedaju, značajni iznosi u zamjenu na potpise ispod ugovora poput ovih koje sam objavio. Osima ta dva, trećeg objašnjenja nemam. Iako, jasno, ostavljam mogućnost da postoji. Pa da stavim i uskličnik na posljednji upitnik iz ovog pitanja – da – to je veleizdaja!

I to ne veleizdaja iz ideoloških motiva već, ili kokošarska veleizdaja radi osobne financijske koristi ili pak veleizdaja radi potpune gluposti. Ideološki motivi za veleizdaju, koja je po meni najgori zločin, čine mi se barem plemenitijima od ovih drugih. Na meni neprihvatljiv način, no nekako mi je lakše prihvatiti da netko zbog svojih osobnih uvjerenja počini veleizdaju, nego da izda narod koji ga je izabrao na vlast zbog osobnih financijskih interesa.

Svi ovi dokumenti i informacije koje sam objavio su javno dostupni, nije riječ ni o kakvim tajnim spisima. Premda su dobro sakriveni, pa se valja itekako potruditi iskopati ih. Svatko je od ‘kolega’ mogao do njih doći da je htio. Možda su neki i došli, no nisu ih objavili. Zašto? Ne znam pouzdano, no naslućujem. Da. Područje Petrinje je dano u koncesiju tom ‘Vermilion Zagreb Exploration’ na razdoblje od 5 godina tijekom kojih oni mogu ‘istraživati naftu i plin’ za iznos od 4 kune! Što je 80 lipa godišnje. I taj dokument je online. Neka druga područja koja su dana pod koncesiju u iste svrhe bila su skuplja. Iako su i ti iznosi, blago rečeno, smiješni. Riječ je o iznosima od 50-ak tisuća kuna, odnosno desetak godišnje. Istovremeno uz mainstream medijsku potporu mažu javnosti oči o punjenju proračuna stranim investicijama!

 A.Š.:  Odlično ste locirali stanje vlasti svojom rečenicom: „Vizure razorene Petrinje, porušene Gline, teško ranjenog Siska, porušene kuće u ionako već siromašnim selima, nove su, atraktivne kulise između kojih se pompozno šeću političke elite praćene medijskom svitom, tjelohraniteljima, tajnicama…“ Što je najgore, ta ista tzv. elita, sad već svjesna da joj je kraj, ubrzava svoje poteze. Nešto se veliko sprema za Banovinu. Što znate o svemu?

 Nešto se veliko sprema ne samo za Banovinu, već za cijelu Hrvatsku, ali i za veliki broj sličnih banana-država. Puno toga velikog je već i odrađeno. Demokratski sustav, ovaj koji poznajemo, zapravo je vrlo perfidno posložen: Kao prvo, birači/glasači zaokružuju samo ono što im je ponuđeno na glasačkom listiću. Kao da birate u kafiću između Coca Cole, Pepsi Cole, Fante i Spritea. Nema prirodnog soka od naranče, soka od bazge, nema ničega drugog, čak niti Cockte. Bilo kakva alternativa ovim dobro ukotvljenim političkim ‘elitama’ ne može kroz pretorijansku gardu mainstream medija doprijeti do vas. Ja sam uvjeren da postoje kompetentni, pošteni i državotvorni ljudi, ali takvi se ne uklapaju u ‘elite’ i kontrolirani ih mediji naprosto ignoriraju. Ili, ukoliko uspiju nekako uz tešku muku izaći u javnost, čim ‘elite’ i njihovi psi čuvari osjete ugrozu – kompromitiraju ih, napadaju, izmišljaju i produciraju im skandale, afere… Bezbroj je primjera. U snažnim predizbornim kampanjama na velika zvona, jedni te isti, obećavaju brda i doline, tvrde za sebe da su pošteni, odlučni, vjerodostojni, pametni…, te kako će stati na kraj korupciji, lopovluku i nekompetenciji. No kad (i ako) osvoje vlast, svoje prethodnike ne diraju. Jer su svjesni toga da će, nakon što se oni dovoljno namire, opet doći ovi bivši koji će onda i njih pustiti na miru. Ministar koji ima pretpostavljeni mandat od četiri godine obično vrlo dobro zna da je to rok u kojem se valja osigurati doživotno. I sebe i svoje potomke. I da će, vrlo vjerojatno, nakon tog mandata biti zaboravljen, sakriven od javnosti, smješten na neku debelu sinekuru – bilo u državnom aparatu, bilo u kakvoj multinacionalnoj kompaniji kojoj je tijekom mandata ‘išao na ruku’. Ništa ne tvrdim, ali imate, na primjer, ministra pomorstva, prometa i veza za čijeg mandata strani teleoperater za smiješne novce dobiva koncesiju za mobilnu telefoniju, te preuzima državnu kompaniju od strateškog značaja. Nakon mandata, isti taj ministar postaje direktor uprave iste te strane kompanije. Imamo ministre financija koji su nakon ‘dobro odrađenih’ mandata postali visoko rangirani menanđeri u upravama od stranaca privatiziranim bankama.  Ministar industrije, brodogradnje i energetike, te ministar gospodarstva, nakon mandata postaje vlasnik jedne od većih energetskih kompanija… Mogao bih tako dugo nabrajati, no spomenuti ću i bivšeg premijera koji, nakon mandata postaje savjetnikom premijera jedne druge države, da bi se potom vratio i bio izabran za predsjednika RH.

Uvijek se jedni te isti ljudi vrte na vlasti, oko nje… A građani, koje mainstream mediji uporno i efikasno indoktriniraju propagandom, opet i opet staju ‘na iste grablje’ koje ih odmah opale posred lica. Pa se malo naljute, okrenu i stanu na druge. I tako u nedogled…

Ali, malo sam odlutao od vašeg konkretnog pitanja, pa da se vratim na suštinu – da, priprema se nešto veliko za Banovinu. Isto kao i za istok Hrvatske, Slavoniju i Baranju koji se, umjesto da postane najbogatiji dio zemlje s obzirom na svoje potencijale, državni teritorij za koji je proliveno toliko krvi. Autobusi puni mladih ljudi odlaze u jednom smjeru za Njemačku, Austriju, Švedsku…, uvedene su i zrakoplovne linije za Irsku iz Osijeka. Ostaju stari i nemoćni. Istovremeno nam iz EU fondova nude novac za sređivanje zemljišnih knjiga, raščićavanje katastra, okrupnjavanje zemljišta, objedinjavanje parcela… Zato jer nas tako jako vole? Ili možda zato da, kada se radno sposobno stanovništvo osiromaši i iseli, zemljišne knjige urede, a cijene se srozaju, za mali novac multinacionalne kompanije pokupuju sve. Ostavljam vašim čitateljima na razmatranje obje mogućnosti, neka sami zaključe koja je prava. Je li nekakvu stranu multinacionalnu kompaniju koja se bavi proizvodnjom hrane i koja za sitan novac kupi pola Baranje ili veliki dio plodne Slavonije i koja će svoju investiciju vratiti i još zaraditi već s prvom žetvom briga hoće li za desetak godina iza sebe ostaviti kemijom sprženu i zauvijek uništenu nekad plodnu, zdravu zemlju, otrovati izvore pitke vode… Osobno pretpostavljam da nimalo ne mare za to. I ponavljam, njihov je interes zarada – za minimum uloženog izvući maksimalnu dobit.  Ali koji je motiv vlasti koja im to omogućuje?

A.Š.: Danas sam od nesposobnih i evidentno potpuno pogubljenih tzv. dužnosnika iz vlasti čula bezbroj rečenica i riječi koje ni logikom ni kompetencijama ne odaju povjerenje. Čak što više izazivaju smijeh. Tako govori novi šef nekakvog stožera, na sramotu, Tomo Medved, najčešće dvije riječi „analiziramo sve“. Te kaže na okolnost štete na nasipima kako će ići „zamjenski nasipi“. Nečuvena nebuloza i neznanje. Ministar Božinović je izgleda onu komornu, kao iz Hada, dvoranu stožeraša doživio kao dvoranu (njemu blisku) iz bivšeg sustava te reče kako je Beroš upravo održao „ekspoze“ , a isti taj Beroš je samo ponavljao već uhodane floskule. Nepodnošljiv je zaista neuki  ministar Horvat koji za svaki pojam ili okolnost kaže „ to je arhitektura, biti će to arhitektura …“. Plenković sinoć u naručenom intervjuu sav uznemiren i bome vidno nesiguran, komunikacijski potpunoma zakazao, ali nije propustio reći i laži: „…ovo je ubojiti virus, a više ljudi čeka na cjepivo nego li što imamo doza.“ Ipak, šlag na torti, kako se to kaže,  danas na TV Studio 4 bio je neki uposlenik neke osiguravajuće kuće, prezimenom Vinković koji je svojim riječima pokazao kako ne barata problematikom te upotrebljava totalno nepotrebne i neprimjerene riječi: „…penetracija u osiguranje…“! Zašto sam sve ovo nabrojila? Zato što ste profesionalni, vrhunski novinar koji nema mjesta u medijskom prostoru desetak godina, bolje rečeno, zabranjeni ste novinar, a koji ovakvo što nikada, ali nikada ne bi izrekao. Kako ovakvu komunikaciju, gledano s vaše profesionalne strane, tumačite?

Robert Valdec: U svojoj, sada već gotovo 30-godišnjoj profesionalnoj karijeri, imao sam prilike osobno susretati visoke državne dužnosnike, ministre, generale, šefove tajnih službi. Mnogi od njih bili su doista ljudi koji su svojom kompeticijom, profesionalnošću, autoritetom, domoljubljem… izazivali poštovanje. No isto sam tako imao prilike upoznati dosta njih koji su bili naprosto nesposobne, ali podobne budale, neki od njih lopine od kalibra, neki perfidni karijeristi koji su se tiho uspinjali na stranačkim i državnim hijerarhijskim ljestvicama i došli gotovo do samog vrha. Stoga me ne iznenađuju posebno tupave izjave vrha vlasti, laganje, mazanje očiju javnosti. I tu je toliko razvidna simbioza tih ‘političkih elita’ i mainstream medija. Ako pažljivo pratite zbivanja na političkoj pozornici i njihovu prezentaciju u tim medijima vidjeti ćete da postoji modus operandi, uzorak po kojem se postupa. Uspije li na vlast – na neku od visokih pozicija u vlasti – unatoč svim preprekama doći netko s čistim namjerama, netko tko nije spreman na kompromise ispod stolova, netko koji pokaže odlučnost da stane na kraj pljačkanju naroda i države, po nalogu onih koje takav ugrožava, medijski ga bijesni psi odmah krenu napadati, režati, lajati, gristi… Da bi ga se na koncu, zbog navodnog pritiska javnosti, smijenilo i eliminiralo iz političkog života. I za to ima dosta primjera. Poput bivšeg ministra poljoprivrede koji je taknuo u uvoznički lobi koji uvozom jeftine nekvalitetne i nerijetko za ljudsku upotrebu štetne hrane, osim što basnoslovno zarađuje, uništava domaće proizvođače hrane. Nakon što je isplivalo na njegovu inicijativu nekoliko skandaloznih događaja poput uvoznih prehrambenih namirnica koje su opasne po zdravlje građana a koje su distribuirali strani trgovački lanci, ekspresno mu je namještena isfabricirana afera. Potom ga je premijer smjenio, opet zbog ‘pritiska javnosti’. I nitko se nije zapitao je li hrvatskoj javnosti, građanima ove zemlje, važnije hoće li im se djeca hraniti s GMO proizvodima, trovati salmonelom ili nekim drugim bakterijama, od toga da je netko tko sliči tom ministru navodno snimljen u navodnoj javnoj kući u inozemstvu. Pri tom se čak niti ne tvrdi da je doista riječ o njemu, pa niti da nije riječ o fotomontaži. Važno je načeti ga, pa će šef odraditi ostalo. Kasnije će se utvrditi da je sve bilo isfabricirano, ali ‘pojeo vuk magare’. Momci se mogu nesmetano nastaviti baviti svojim poslom.

Spomenuli ste, a tako ste i naslovili ovaj intervju, da sam ja ‘zabranjeni hrvatski novinar’. To je vaša interpretacija, osobno bih to detaljnije objasnio – mene su naprosto eliminirali iz hrvatskog medijskog prostora. Zapravo pokušavali su i još uvijek pokušavaju. I dobro im ide, no niti ja ne ‘bacam koplje u trnje’. Zalupe mi vrata, ulazim kroz prozor, dimnjak ili im glasno pjevam ispred kuće. Radio sam na ozbiljnim pozicijama u najznačajnijim hrvatskim medijima – i tiskanim i elektronskim. Radio sam profesionalno, časno i nisam pristajao ni na kakve skrivene kompromise, o čemu svjedoče i brojne nagrade i priznanja koje sam tijekom karijere dobio. Iako su mi neizmjerno značajnije priznanje i nagrada reakcije običnih ljudi koje svakodnevno susrećem. Nisam želio sudjelovati u nekim medijskim zločinačkim poduhvatima i zato sam jednostavno maknut. Vjerovali su da su me eliminirali, eutanazirali, egzistencijalno upropastili… No prevarili su se. Neko vrijeme me nije bilo u hrvatskim medijima jer sam morao iznaći načina da pokrenem poslove koji će me hraniti, plaćati račune. Između ostalog, surađivao sam sa inozemnim novinskim i TV kućama iz raznih zemalja, Francuske, Velike Briatnije, Rusije, Kine, Turske…, kako bih preživjeo, no paralelno sam, za vlastiti gušt i njima u inat, podigao portal na kojem se, koliko mi to vrijeme i financije dozvoljavaju, bavim novinarstvom kakvim, smatram, novinarstvo treba biti. Ignoriraju me i dalje, naravno. Ne mogu se sam nositi s velikim medijskim sustavima koji iza sebe imaju moćnu logistiku, ali se ne predajem. Portal mi ne donosi nikakvu dobit. Naprotiv. I ja i moj prijatelj Neven Pausić,  kojeg u šali zovem ‘hrvatski Snowden’, IT mađioničar, vlasnik partnerske tvrtke ‘Spine ITC, na normabel.com još uvijek trošimo novac koji zaradimo na drugim stranama i poslovima, a zarađivali bi zacijelo i više kada ne bi toliko vremena i energije trošili na portal. Ali to je stvar strasti. I časti. Ne želim samo nemoćno gledati kako mainstream laže, vara, indoktrinira. Ili okrenuti glavu od svega. Umjesto da mirno spavam noću kao sav normalan svijet, bdijem ispred računala. Umjesto da u slobodno vrijeme odem  nekud u planine, na more u podvodni ribolov ili naprosto odmaram uz knjigu, ja još uvijek tumaram svijetom, po mjestima na koja turisti nikada ne zalaze, čak niti slučajno. Je li mi to potrebno? Izgleda da jest. Zacijelo je riječ o nekom čipu u glavi, ne onakvom kakve nam pripremaju. Dakle, ne mogu me zabraniti. Mogu me ignorirati. Pretinac elektronske pošte portala i moj osobni prepuni su raznih ‘navlakuša’ za koje vjeruju da ću ih progutati, objaviti bez da provjerim s više strana, pa da me onda krenu ismijavati… Potom, zacijelo, slijedi faza borbe. Kao po obrascu koji je davno artikulirao Ghandi:  „Prvo te ignoriraju. Nakon toga te ismijavaju. Potom se protiv tebe bore. Na kraju pobjeđuješ.“

Ja sam još uvijek u prvoj fazi. No stvari se mijenjaju velikom brzinom…

A.Š.:  Vratimo se na 2015. kad je kako pišete, „Vermilion Zagreb Exploration’ d.o.o. poduzeće s trenutno dva zaposlenika u Hrvatskoj, osnovano prije 5 godina. Sjedište im je u Zagrebu, Ulica Petra Hektorovića 2, u poslovnoj zgradi gdje svoja stvarna ili tek formalna sjedišta ima još na desetke ili stotine kompanija, s tko zna koliko tzv. ‘virtualnih ureda’. Te, 2015. godine kada su stigli imali su samo jednog zaposlenog. Godinu kasnije, kada im je 2016. godine Vlada RH s tadašnjim kratkotrajnim premijerom Oreškovićem dodijelila prve koncesije, tada za istok Hrvatske, nisu imali niti jednog zaposlenika!  Naredne dvije godine, 2017. i 2018. ipak je tu bio opet jedan zaposleni, da bi 2019., kada su raspisani tenderi za davanje ostatka državnog teritorija u koncesije, značajno pojačali. Ekipa se udvostručila! Tako da su sada u toj tvrtki čak dvojica zaposlenih!“  Ironični ste, no ovo su strašne činjenice, blamaža. Što još na sve imate dodati?

Robert Valdec: Pa ne baš previše. Da je to jedina strašna činjenica i blamaža, bilo bi nam fantastično. No takvih je sličnih stvari puno previše u ovoj zemlji. Imate onaj ‘zagrebački City’, smješten, koje li ironije, na ulici koja se zove Radnička! Tu je u jednoj od poslovnih zgrada smješten i taj Vermilion, skupa sa stotinama sličnih firmi. Možda je najbolje to objasnio svojoj djeci moj bratić, poduzetnik koji se desetljećima bori da opstane, troši više vremena, energije i živaca na brobu sa sustavom, s birokracijom, nego na svoju osnovnu djelatnost. Naime, vozeći se autom kroz taj dio grada, djeca su se zanimala što je u tim velikim, sjajnim, staklenim neboderima, poslovnim zgradama…

‘Tu su stotine kancelarija u kojima sjede tisuće ljudi. I svi do jednoga po cijele dane rade samo jednu stvar: smišljaju kako da nas opljačkaju”.

 A.Š.: Agencija za ugljikovodike na svojim nas mrežnim stranicama obavještava kako Republiku Hrvatsku istraživanja nafte i plina, bušenja, 3D snimanja i ostale aktivnosti koncesionara na terenu ne koštaju ništa. O čemu se radi? Što onda država od svega ovoga ima? I ima li uopće?

Robert Valdec: Ima, kako da ne. Pa zar niste vidjeli da su za petogodišnju koncesiju koju su dali za područje grada Petrinje uprihodili u proračun pune 4 kune? Ironičan sam, naravno. Državni nam je aparat ogroman, od najmanjih jedinica lokalne samouprave, sve do ministarstava. Tu je uhljebljeno na desetke, stotine tisuća podobnih. Dio njih zacijelo i radi nešto korisno. No uvjerio sam se osobno da veliki broj njih samo prima plaće, regrese, božićnice, imaju privilegiju da ne strepe hoće li im firma otići u stečaj, da li će plaća stići na vrijeme…, a sve što ‘rade’ je čačkanje po facebook-u, igranje pasijansa, tračanje, ispijanje kava,  odrađivanje poslova ‘sa strane’… Valja to sve namirivati. To su najvjerniji i pouzdani glasači, poslušna vojska koja stupa ka biralištima na dan izbora jamčeći onima koji su im omogućili takvo uhljebljenje, da će ostati na vlasti ili blizu njoj. Male poduzetnike, obrtnike, poljoprivrednike, već su gotovo potpuno uništili bezbrojnim nametima, doprinosima, porezima, kaznama, fiskalizacijama, inspekcijama, članarinama… Industrija je razorena. Dakle, od kuda se namiriti? Iz EU fondova – postala je čarobna sintagma. Ali sir je besplatan samo u mišolovci. Za par godina čudom ćemo se čuditi kada shvatimo da smo ostali bez svega – i zemlje i onog ispod nje. I vode i zraka i mora i vjetra i sunca. Da smo samo podstanari u državi koja se zove Hrvatska. I da nam stanodavci dižu stanarine. A onda će, bojim se, biti kasno za bilo kakvo razumno, mirno, nenasilno rješenje.

A.Š.: Dobila sam bezbroj poziva i poruka da pomognem pisanjem o prisili i ucjeni oko cijepljenja po domovima i drugim  mjestima  gdje zajednički okupljaju nezbrinute ljude. Idu informacije kako su oni koji se nisu htjeli cijepiti morali napustiti dom ili dvoranu ili drugo mjesto. Najnovije vijesti kažu da se svi koji žele volontirati u Crvenom križu moraju cijepiti, evo to su jučer odradili u Petrinji. Imate li saznanja i dokaza oko toga?

Robert Valdec: Nemam. I do mene su dopirale slične informacije, ali nemam konkretne dokaze za to, nisam se uspio osobno uvjeriti, pa je nezahvalno da špekuliram o tome. Ali da nas žele sve cijepiti, stoji. Za sada još uvijek ne prisilno, no sve ide u tom smjeru. Postoje i odluke EU komisije, pripremaju se zakoni o tzv. zdravstvenim putovnicama bez kojih nećemo moći putovati, zapošljavati se i tko zna što još, koliko će sve to skupa daleko ići. Isto tako, umjesto nas samih, oni odlučuju kojim ćemo se cjepivom cijepiti. Ne kažem da je pandemija koronavirusa umjetno stvorena samo da bi određene farmaceutske kuće stvarale astronomske profite, vlade kontrolirale svoje građane i disciplinirale ih… Ali da se sve to skupa poklopilo – je. Slučajno. Možda. Meni su najbolji indikator određeni mainstream mediji – novine, televizije, portali…, te pojedini autori koji tamo rade. A koje poznajem i osobno, kao što poznajem te sustave i iznutra kao i izvana. Dakle, kada vidim da neki od takvih upinju uvjeravati javnost da je nešto dobro, ne moram previše razmišljati – siguran sam da je loše za nas. Kada nekoga stanu hvaliti, reklamirati, dizati u nebesa, jasno mi je da je riječ o negativcu. I obrnuto.

Dakle, ipak neke koristi od njih. Tako da mi smrdi i ova velebna medijska kampanja s cijepljenjem – naslikavaju ministre, članove stožera, istaknute pojedince kako se cijepe sugerirajući nam da bi to morali i mi jer je to dobro. Cijela ta medijska histerija oko pandemije izludjela je narod. Gledam ljude koji šeću šumom s maskom na licu, sami su za volanima svojih automobila zakrabuljeni tim maskama, ljudi su istraumatizirani ograničenjima, zatvaranjima okupljališta, zabranama, preplašeni vijestima… Ovi Gebelsovi učenici očito dobro znaju svoj posao.  Pandemijom koronavirusa, cijepivima i svime oko toga nisam se bavio na portalu. Naprosto sam oprezan. Nisam dovoljno kompetentan, a nemam nikakvih čvrstih dokaza na temelju kojih bi pisao o tome. Iako postoje na stotine indicija. No ne želim upasti u zamku da me proglašavaju nekakvim ‘teoretičarem zavjere’. Ono što znam sa sigurnoću, a neće štetiti mom izvoru informacija, bez dvojbi ću objaviti. Tako sam i objavio nedavno kako se tek 3% djelatnika jedne državne insitucije dragovoljno pristalo cijepiti. Nakon toga, javljali su mi se i pojedini poznanici i prijatelji iz zdravstvenog sustava s istim informacijama. Bliski prijatelj, liječnik, specijalist, nedavno mi je ogorčeno pričao o tome kako je svjestan da će neki njegovi pacijenti koji zbog mjera za suzbijanje koronavirusa ne mogu liječiti bolest od koje boluju, od te bolesti zbog nedjelovanja vjerojatno umrijeti. A da su na vrijeme liječeni, živjeli bi, ozdravili. Koliko je zubiju istrunulo u čeljustima ljudima koji zbog mjera nisu smjeli svom stomatologu? Koliko je operabilnih karcinoma metastaziralo jer nisu operirani na vrijeme, zbog mjera? Koliko je ljudi umrlo od srčanih bolesti jer nisu mogli biti kirurški obrađeni? Ne znam brojke, nemam niti resurse da to istražim, no bojim se da su brojke stravične. Prijeđimo na obrazovanje. Online nastava je, da se ne zavaravamo, bijedni, čak i štetni surogat normalnoj školskoj učionici. Generacije učenika zakinute su za kvalitetno obrazovanje, ali i za druženje s vršnjacima, prijateljima… Mnogi su istraumatizirani i zaglupljeni. Nemaju svi roditelja koji ima mogućnosti bdjeti nad time prati li njegovo dijete tu online nastavu. Pa kada je bila prava škola, znali smo markirati, bježati s nastave. Sada je klincu dovoljno klikom miša otvoriti drugi prozor i igrati igricu ili gledati i slušati video klipove na Youtube-u, surfati po facebook-u…

Posljedice ovog svega biti će dugoročne i strašne. A stravična mi je i pomisao, koja mi nije ‘pala s neba’, da se sve to zbiva sa skrivenom namjerom. Dovoljno je dublje zaroniti u otovorene izvore poput weba Svjetskog gospodarskog foruma koji se bavi tzv. Velikim resetiranjem (https://www.weforum.org/videos/the-great-reset-726dedeacb). Tu se može iščitati kakvu nam budućnost spremaju, a pandemija im je, slučajno ili ne, prilika da to realiziraju vrlo brzo.

A.Š.:  Napisali ste: „ ‘Vermilion Zagreb Exploration’ d.o.o. tek je, naravno, samo nužni pravni okvir (tvrtka kći) stvoren da bi u Hrvatsku ušla velika kompanija ‘Vermilion Energy‘, međunarodni proizvođač nafte i plina sa sjedištem u Calgaryu u Kanadi koja svoje poslove obavlja u Kanadi, Sjevernoj Americi, Europi i Australiji. Glavne europske podružnice su im u Nizozemskoj i u Mađarskoj, eksploatirali su naftu i plin u Francuskoj, no Francuzi su raskinuli ugovore, a problemi su počeli i u Nizozemskoj. Naime, u ožujku 2018. Nizozemske su vlasti objavile da se proizvodnja na najvećem plinskom polju Groningen potpuno obustavlja do 2030. godine. Naime, u 2018. proizvodnja plina smanjena je za 80 posto vršne proizvodnje u 2013. zbog zabrinutosti da su istraživanje i razvoj rezultirali potresima!“ Kakva je danas situacija na području grada Groningena i okolice?

https://northerntimes.nl/northern-residents-local-government-team-up-against-gas-extraction/

Robert Valdec: Kao i uvijek, u svojim istraživanjima, koristim što je više moguće izvora informacija budući da sam, neki bi to možda rekli – paranoičan, no ja mislim da sam samo oprezan. Tako i ovu. Prvo sam na nju naletio na nekom web portalu koji mi nije ulijevao povjerenje ali me je, ne skiravm, to “popalilo”, pa sam krenuo dalje. Kada sam napokon pronašao otvorene izvore koji su, zaključio sam, vjerodostojni, premda ih na engleskom nije bilo previše,  da bih bio potpuno siguran nazvao sam svog starog dobrog prijatrlja, jednog od poznatijih nizozemskih novinara Haralda Doornbosa koji živi u Dubaiju i radi kao freelance za više medija u svojoj Nizozemskoj, ali i na engleskom govornom području. On mi je potvrdio priču – njegova majka živi tek 40-ak kilometara od mjesta gdje je Vermilion bušio i gdje su bili epicentri serije potresa koji  su „drmali“  taj dio Nizozemske, blizu Groningena. Odmah mi je poslao i linkove na neke nizozemske medije, te dodao kako su tamo svi sretni jer su ovi prestali bušiti budući da je stanovništvo bilo vrlo uznemireno. Nisu to bili toliko  razorni potresi poput ovih ‘naših’, no stradale su kuće, ljudi se preplašili, neki započeli i selidbe. Ali, tamo se prvo lokalna vlast “digla na zadnje noge”, pritisnula vladu i problem je riješen.

A.Š.: Poštovani gospodine Valdec, zaista Vam velika hvala.