Rosneft i prebacivanje imovine Venezuele na bezimenu tvrtku Kremlja

„Nakon prodaje sve soje imovine u Venezueli Rosneft očekuje da će Sjedinjene Države javno ispuniti svoja obećanja o ukidanju sankcija“, rekao je glasnogovornik kompanije Mihail Leontijev.

Odgovarajući na pitanje računa li Rosneft na ukidanje sankcija nametnute njegovim podružnicama, koje, između ostalog, opskrbljuju američke rafinerije „teškom naftom“, Leontijev je odgovorio da je tvrtka ispunila svoje obveze i da “ima pravo očekivati ispunjenje javno danih obećanja od američkih regulatora”, prenose RIA Novosti .

Leontijev je objasnio da je Rosneft, kao međunarodno javno poduzeće, ispunilo svoje obveze prema svojim dioničarima u okviru  situacije  koja se, protiv volje ruske tvrtke, razvila u svijetu.

„Dogovor o prodaju poslovanja u Venezueli je u interesu svih dioničara“, rekao je glasnogovornik Rosnefta.

Američko ministarstvo financija je priopćilo kako će sankcije biti ukinute kao odgovor na “konkretne, smislene i provjerljive radnje”.

Podsjetimo, Rosneft je najavio prestanak rada u Venezueli i  prodaju imovine povezane s aktivnostima u latinoameričkoj zemlji. U tom smislu je Rosneft sklopio sporazum s tvrtkom koja je 100% u vlasništvu ruske vlade. Odgovor Washingtona bi sada trebao biti da za aktivnosti ruske vladine tvrtke u Venezueli američko ministarstvo financija sankcije nametne ruskoj državi.

Naime, Sjedinjene Države su u veljači nametnule sankcije protiv podružnice Rosnefta tvrtki  Rosneft Trading , a u ožujku protiv švicarske podružnice Rosnefta TNK Trading.

Ministarstvo vanjskih poslova Rusije je ranije naglasilo je da sankcije neće moći utjecati na stav Rusije u međunarodnim poslovima i suradnji Moskve i Caracasa.

Ovu transakciju je vrlo lako protumačiti. Ruska vlada je Rosneftu dala 9,6% svog udjela u ruskom naftnom divu, a stekla je 100% udjela u velikim poslovima koje je Rosneft vodio u Venezueli. U pravnom smislu bi to bila transakcija između međunarodnog javnog poduzeća, kako ga zove Leontijev, i ruske vlade. Ali se u praksi mijenja malo toga. Ruski inženjeri i radnici u latinoameričkoj zemlji tamo ostaju i radit će pod drugim imenom i drugim uvjetima poslovanja, a Rosneft i dalje može računati na „tešku naftu“ iz pojasa Orinoco u Venezueli, samo će je „otkupljivati“ od ruske vlade.

Međutim, Washington će, kao u slučaju Olega Deripaske i kompanije Rusal, odnosno njene matične kompanije En+, kada je ruski oligarh „smanjio“ svoj udio u Rusalu sa 70% na oko 45% i tako ispunio zakonske uvjete koje je postavilo američko ministarstvo financija sa sankcijama nametnutim Deripaski travnju 2018.  u okviru kažnjavanja onih koji su se uplitali u američke izbore, pod optužbom da je „prijetio životu poslovnih rivala, ilegalno prisluškivao vladine dužnosnike i sudjelovao u iznudi i reketu“. Dokazi za ove optužbe nisu izneseni.

Igor Sečin i Vladimir Putin zamijenili udjele Rosnefta

Rosneft je u nešto drugačijoj situaciji i kolateralna je žrtva borbe Washingtona protiv „komunističkog režima u Caracasu“.

Odluka Rosnefta da proda svoju podružnicu i svu svoju imovinu u Venezueli, nakon što je američka riznica prije dva tjedna sankcionirala trgovinski ogranak u okviru projekta Washingtona u svrgavanju predsjednika Nicolasa Madura, možda ne izgleda dobro neinformiranom vanjskom promatraču.

Na prvom mjestu, čini se da Rusija odustaje od Madura i pokorila se posljednjem aktu američkog predsjednika Donalda Trumpa o ratu sankcijama protiv venezuelanske vlade. Barem je tako izvijestio BBC.

No, ako kopate dublje, ispada da se Kremlj posljednji smije. Ono što Rusija radi jest, možda izgleda smiješno, pozajmljivanje dijela američkog diplomatskog arsenala i potez Rosnefta bi bio ekvivalent onome što SAD godinama, bolje rečeno desetljećima  rade u svom ratu protiv terora. Naime, svaki put kad se za neku terorističku skupinu koju sponzorira Washington na bojnom polju otkrije da je u svim svojim oblicima zločinačka i teroristička, CIA pošalje operativce i promijene joj ime, nakon čega skupina nastavlja borbu pod drugim imenom, zastavom, ali s istim nalogodavcem i ideologijom. Ponovno se pojavljuje kao novi avatar, a život ide dalje.

Naravno, Rosneft nije CIA, niti je naftni sektor Venezuele ISIL, ali ono što se događa je vrlo lako razumjeti.

Rosneft se odvaja od trgovačkog ogranka Rosneft Trading SA, podružnice za trgovanje u Ženevi, u namjernom pokušaju stvaranja zida protiv potencijalnih američkih sankcija i u budućnosti.

To je važno za očuvanje globalnih operacija Rosnefta koji čini oko 6 posto svjetske proizvodnje nafte, a američke sankcije ipak stvaraju rizike u poslovanju.

Rosneft djeluje oprezno. Iako je kompanija u većinskom vlasništvu Kremlja, formalno je sa sjedištem u Londonu, a BP i Suvereni fond Katara se smatraju velikim manjinskim dioničarima.

Kao što smo naveli, glasnogovornik Rosnefta je rekao: “Kao javno međunarodno poduzeće smo u kontekstu situacije koja se razvila donijeli odluku u interesu naših dioničara. Sada imamo pravo očekivati da će američki regulatori ispuniti svoja javno dana obećanja.“

Posljednja referenca odnosi se na izjave iz Washingtona da će sankcije protiv trgovačkog ogranka kompanije biti ukinute ako Rosneft obustavi poslovanje u Venezueli.

Zanimljivo je da je udio od Rosnefta otkupila doslovno bezimena tvrtka koju u cijelosti posjeduje Kremlj i njegove naftne usluge i trgovačke operacije u Venezueli.

Dogovor između čelnika Rosnefta Igora Sečina i Kremlja na čelu s Vladimirom Putinom svodi se na to da potonji sada izravno preuzima imovinu u Venezueli i naftnim rezervama većim od 80 milijuna tona i proizvodnjom nafte od 66 500 barela dnevno i preko pet zajedničkih ulaganja s venezuelanskom državnom naftnom tvrtkom PDVSA.

U zamjenu za imovinu, podružnica Rosnefta dobit će 9,6 posto svojih dionica od Kremlja. Ako želi kazniti Madura, Trumpu ostaje jedina mogućnosti, a to je da sankcionira izravno Kremlj.

Moskva je ovom „inovativnom taktikom“ i ranije zaobišla Trumpove sankcije, baš u Venezueli, kada je zajednička rusko-venezuelanska banku koja se suočila s američkim sankcijama, a time i ruski partneri u njoj, VTB i Gazprombanka, prenijela svoje dionice u vlasništvo ruske vlade.

Jasno je da dogovor između Rosnefta i Kremlja, točnije između Sečina i Putina, koji su dugogodišnji suradnici u ruskoj politici, daje nedvosmislen signal da je Moskva u Venezueli došla da ostane i dat će latinoameričkoj zemlji sve što joj bude potrebno.

Geopolitičke implikacije izuzetno su važne za budućnost Madurove vlade, ali i zato što pokazuju opći kurs Rusije na zapadnoj hemisferi, gdje lomi granice američke hegemonije u njenom vlastitom dvorištu. Moglo bi se reći da je Venezuela u američkom dvorištu Rusiji ono što je Ukrajina u ruskom dvorištu Americi. Zemlje Latinske Amerike i Kina budno prate ovaj razvoj događaja.

I ne zaboravite, Igor Sečin je također  bivši časnik KGB-a. Bio je ključni akter u hijerarhiji Kremlja koji je osmislio i utemeljio bliski odnos Moskve s Caracasom. Imao je izuzetno jako osobno prijateljstvo s pokojnim Hugom Chavezom, vođom „Bolivarske revolucije“ u Venezueli.

U svakom slučaju, između 2014. i 2018. Rosneft je odobrio kredit od 6,5 milijardi dolara Caracasu kako bi pomogao Venezueli da se suoči s ekonomskim poteškoćama koje su nastale u zemlji zbog otvorenog napada na latinoameričku zemlju nakon smrti Huga Chaveza. Venezuela je otad ruski zajam uglavnom vraćala u isporukama nafte.

Rosneft je prodavao između polovine i dvije trećine venecuelanske nafte, a Rosneft Trading SA jedini je dobavljač benzina u Venezueli. Sada će posao voditi bezimena tvrtka Kremlja. Očito je da je ovo strateški potez koji signalizira odlučnost Rusije da zadrži svoje glavno mjesto u naftnom sektoru Venezuele.

To ima posljedice na svjetsko tržište nafte, jer dokazane zalihe nafte u Venezueli, od 300 milijardi barela iz 2016., čine preko 18 posto dokazanih rezervi nafte u cijelom svijetu i po rezervama Venezuelu svrstavaju na prvo mjesto na svijetu.

U vrijeme transformacije kartela OPEC, te vrtloga oštrog pada cijena nafte zbog propalog produženja sporazuma OPEC+ i poremećenih ekonomskih aktivnosti na globalnoj razini zbog koronavirusa, budućnost svjetskog tržišta nafte je vrlo nestabilna i neizvjesna.

Ono već ima štetan utjecaj na američku industriju škriljaca koja ne može preživjeti ako se nafta ne prodaje najmanje 45 do 50 dolara po barelu.  Cijene će nafte sigurno rasti u narednim godinama i Venezuela će dugoročno biti simbol velike prisutnosti na svjetskom tržištu nafte. Dovoljno je reći da Kremlj općenito igra dugu igru, a trenutno jača sposobnost Madurove vlade da izdrži pritisak Sjedinjenih Država i zadrži svoju stratešku autonomiju.

U međuvremenu treba osmisliti ime za novi kompaniju Kremlja u Venezueli, tako  da američki državni tajnik za financije Steven Mnuchin zna barem koje ime staviti na popis sankcija.

Ruska naftna kompanija Rosnjeft najavila prekid aktivnosti u Venecueli

Rusija je objavila rat američkim naftašima, a kad se medvjed probudi udara jako

Saudijci nemaju kome prodati naftu, a Rusija ne popušta i još ne traži dogovor