Rudy Giuliani otkriva da Soros nije nikakav „genij zla“, već vulgarni ulični lopov

Skandalozni financijer George Soros ponovno je optužen za zavjeru, ali protiv dvije zemlje odjednom, Ukrajine i Sjedinjenih Država. Opisana shema u kojoj su sudjelovali FBI, ukrajinsko vodstvo i američki Kongres je nevjerojatna. Ali u isto vrijeme, to je tipično za američko-židovskog „filantropa“ i „genijalnog manipulatora“

U političkoj kulturi Rusije je George Soros sličan samom vragu, jednako kao sveprisutan, lukav, ciničan i za mnoge neranjiv, iako ovo posljednje još treba vidjeti.

Ali ipak,tko priprema “Obojenu revoluciju” u Rusiji? Soros. Tko je financirao EuroMaidan u Ukrajini? Opet Soros. Tko kupuje europske zastupnike i  okreće ih protiv Moskve? Opet Soros. Soros također financira vojnu agresiju na Donbas, preplavio je europski kontinent migrantima, Amerikance putem medija koje kontrolira pretvara u zombije i još mnogo toga.

U isto vrijeme uvijek se postavlja logično pitanje zašto Soros treba sve to sa svojim bogatstvom većim od osam milijardi dolara? Najpopularniji odgovor se možete uklopiti u granice „teorije zavjere“ i Soros je navodno opsjednut svjetskom dominacijom ili barem „razbijanjem“ zapadnog svijeta radi globalizacijskog projekta u kojeg fanatično vjeruje, slijedeći ideje svog voljenog filozofa Karla Poppera.

Između tih objašnjenja postoji ponor. U jednom slučaju imamo posla s majstorom iz špijunskog romana, a drugo se objašnjava izrekom da i “bogati imaju osjećaje”. No istina je, kao i obično, negdje između.

No bez obzira na tu sredinu, nema sumnje da Soros mrzi sam koncept nacionalnih država, zbog čega je stvorio mrežu nevladinih udruga koje razaraju tkiva više od 40 zemalja i svoja sredstva koristi za plaćanje starijih lobista. Postoji verzija da ovi financijeri trebaju da Sorosu peru novac, a politički utjecaj koristi da dobije sve što mu treba da bi zaradio na špekulativnim igrama na svjetskoj burzi.

Zbog svega toga je strukture takozvane Zaklade Soros generalni tužitelj Ruske Federacije proglasio za nepoželjne organizacije i protjerao iz zemlje. Iz Mađarske, domovine Sorosa, ekonomski je istisnut s nametanjem ogromnih poreza, a u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje Soros želi ukloniti aktualnu upravu, za samo nekoliko dana je prikupljeno više od 100 000 glasova u peticiji koja zahtijeva da se financijera proglasi teroristom i oduzme se imovina njegovih matičnih organizacija zbog protudržavnih aktivnosti.

Sve je to sastavni dio slike negativca Sorosa, kojeg liberalni mediji uzdižu u nebesa i stvaraju o njemu sliku filantropa, branitelja slabih i pokretača svjetskog napretka. Ova rasprava, ili  bolje rečeno informacijski rat, traje već dugo, ali bez obzira na rov, on se predstavlja kao utjecajna, inventivna i pronicljiva osoba, uobičajena u svom poslu.

Rudy Giuliani izjavljuje da ima dokaze koji će srušiti lažnu sliku o burzovnom špekulantu, a aktivnosti „taktičkog genija“, „lukavog spletkaroša“ i „vodećeg člana svjetske vlade“ se mogu pokazati puno primitivnijim od onih za koje je sposoban „genij zla“.

Giuliani je prije svega vrlo iskusan odvjetnik, konkretno tužitelj. Na vrhuncu karijere postao je gradonačelnik New Yorka, kojeg je vodio upravo kao tužitelj i bio je posebno uspješan u brutalnim, ali učinkovitim metodama suočavanja s uličnim kriminalom koji se tada širio gradom.  Giuliani je jedan od ključnih suradnika Donalda Trumpa, njegov osobni odvjetnik i, neformalno, otpravnik poslova za Ukrajinu.

Giuliani ima dvije zadaće koji su dio jednog slučaja. Mora opravdati Trumpa i dokazati apsurdnost optužbi protiv njega s navodnim „ucjenjivanjem ukrajinskih vlasti“, te pronaći prljavštinu Joeu Bidenu, najvjerojatnijem protivniku , Trumpa na budućim izborima.

Giuliani je trebao posjetiti Ukrajinu u svibnju i tamo razgovarati sa Zelenskim, ali nije uspio. Kako sad navodi, njegove pokušaje da posjeti ukrajinske doušnike ili da ih pozove u Sjedinjene Države blokirala je američka ambasada u Ukrajini. Ali tada je veleposlanica Marie Yovanovitch osujetila Giulianija da odradi niz “sastanka” s ljudima koje je trebao vidjeti u trećim zemljama, ali je konačno posjetio Kijev, odakle se vratio vrlo zadovoljan onim što je „pronašao“.

Sada Trumpov odvjetnik daje razotkrivajuće izjave na Twitteru, daje intervjue, a čak je pokrenuo posebnu televizijsku emisiju u kojoj dokazuje da je vodstvo Demokratske stranke prljavo od korupcije, te da su mnogi od njih sudionici u antidržavnoj zavjeri.

Mnogo onoga što je Giuliani rekao ovih dana vrijedno je zasebnog članka, jer su tamošnje objave zaista su glasne.

Moglo bi se razgovarati o tome kako su bivšeg glavnog tužitelja Ukrajine Viktora Šokina pokušali otrovati živom. Šokin je ključni svjedok Giulianija, za kojeg je Biden, ucjenjujući Kijev kreditom MMF-a, naredio ostavku odmah s početkom antikorupcijske istrage u “Burismi”, kompaniji u kojoj je Hunter Biden dobio milijune dolara samo za prezime.

Ili kako je bivša američka veleposlanica u Ukrajini Marie Yovanovitch lagala pod zakletvom, kad je rekla da se nije miješala u istragu novog glavnog tužitelja Ukrajine Jurija Lucenka, drugog najvažnijeg svjedoka Giulianija, koji se zainteresirao za krađu javnih sredstava putem Franklin Templetona, čiji je jedan od investitora Adam Schiff, utjecajni demokrat, čelnik odbora za obavještajne poslove i predsjedatelj povjerenstva koje je odlučilo opozvati Trumpa.

Vrijedan pozornosti je još jedan glavni državni odvjetnik, onaj latvijski, čiji je ured potvrdio da je dva tjedna prije Šokinove ostavke Kijev upozorio na sumnjivu transakciju na Cipru. Tvrtka koja je dobila ta sredstva u vlasništvu je oligarha Viktora Pinčuka, koji je usko povezan sa Sorosom, a jedan od onih koji je kasnije dobio dio tog novca bio je upravo Hunter Biden.

Tako se u priči pojavljuje naš “zli genij” George Soros. Prema Giulianiju, upravo on je stajao iza imenovanja četiri veleposlanika u Ukrajini, uključujući „gospođu“ Yovanovitch, a koristio je i FBI kako bi spriječio neugodne istrage za njega i Demokratsku stranku. Sve se to skladno uklapa u sliku „velikog majstora“, ali ovdje Giuliani uspijeva razotkriti Sorosa, jer se sve zapravo svodi na vulgarnu i banalnu krađu, čije je otkrivanje za odvjetnika kalibra Rudya Giulianija bilo dječja igra.

Shema je sljedeća. Američka vlada Ukrajini osigurava financijsku pomoć od nekoliko milijardi dolara. Njenom raspodjelom upravlja veleposlanstvo na čelu s „gospođom“ Yovanovitch. Ali novac ne ide na ukrajinske projekte, nego „neprofitnim organizacijama“ koje kontrolira Soros.

Vidite li razliku, kako kažu. Ovo više nije lukava mreža nevladinih organizacija i političara koja se koristi za legalizaciju špekulativnih zarada. Ovo je uobičajena krađa državnog novca uz davanje mita „pravim ljudima na terenu”.

Je li cijela ta „jezuitska shema“ s potpredsjednicima, agentima Federalnog istražnog ureda (FBI) i Obojenom revolucijom bila potrebna samo za krađu proračunskog novca? Naime, gotovo na isti način kradu negdje u Mrduši Donjoj, posebno u teškim vremenima i beskrupulozno.

“Ti ljudi su sposobni ubiti. Već su ubijali. Ali oni imaju medijsku zaštitu koju čak ni mafija nije imala”, potvrđuje ljutito Giuliani.

Tvrdoglavost ovog čovjeka zaslužuje respekt, ali on još uvijek nije iskreni, neustrašivi i plemeniti viteza. Ne samo zato što je Trumpov odvjetnik, već i zato što se vjeruje da bi bivši gradonačelnik New Yorka mogao imati osobni interes u borbi protiv Sorosa & Co. To je borba za tržište plina Ukrajine, jer Soros navodno kontrolira čelnika Naftogaza, a Giulianijevi ljudi američki ukapljeni plin Kijevu žele prodati preko Poljske.

Tamo gdje Ukrajina ima tržište plina, Rusija ima a priori interes, ali generalno nije važno za Rusiju tko će od najgorih neprijatelja, Soros ili Trump, imati zadnju  riječ u tom pitanju, jer će ona uvijek biti protiv Rusije.

Ipak, čak i kao neprijatelji, Trump i Rudy Giuliani i Donald Trump su bolji izbor od ljigavog Georga Sorosa, vojske njegovih histeričnih podanika i na kraju klana Clinton.

Dvojbeno je i to što će Sorosa na kraju uspjeti „pozvati na odgovornost“ ili čak „pritisnuti uza zid“, jer su skandali i problematične sheme pratili sve njegove dugogodišnje aktivnosti, a on se i dalje osjeća sjajno.

Ali uz samo nekoliko intervjua „gospodar taktičke igre“ i „zli genij“ može biti srozan na razinu polupismenog

Lopova. Istina, to ne može svatko, ali je Giuliani za takve “portrete vraga” zasigurno zaslužio aplauz. Ispada da je “princ tame” mnogo svjetovniji, predvidljiviji i jednostavniji nego što se svima činilo, što znači i da je vrlo ranjiv.