Rusija i sirijska vojska stvaraju obruč oko američkog kontingenta u Siriji

Američka vojska u Siriji je problem koji sprečava Damask, Rusiju i Iran, čak i Tursku, da se konačno riješi sukob, zemlja i ujedini ih pod vlašću središnje vlade u Damasku i da se političke nesuglasice rješavaju bez upotrebe oružja. Da nema američke vojske, iako govorimo o manje od 1000 vojnika, mogućnost brzog i mirnog raspleta sirijske krize, bez upotrebe oružja, osim za likvidaciju sirijske Al-Qaede, bio bi sasvim izvjestan scenarij.

Kako riješiti ovaj problem? Prvo, pođimo od činjenice da američke trupe u Siriji nemaju niti jedan jedini pravi vojni objekt, bazu s potrebnim sigurnosnom infrastrukturom i objektima koji su karakteristični na vojne svrhe. Sve baze koje imaju Amerikanci su improvizirana šatorska naselja koje štite barijere od pijeska, a za toliko hvaljenu zračnu bazu Rmeilan u samom sjeveroistoku Sirije Al-Jazeera i mnogi drugi mediji, posebno regionalni portali, kao da se srame objaviti prave fotografije bivšeg napuštenog poljoprivrednog aerodroma i umjesto toga kao „sirjsku zračnu bazu Rmeilan“ prikazuje zrakoplovnu bazu „Princ Sultan“ u Saudijskoj Arabiji.

Kao što smo rekli, američke „baze u Siriji“, od kojih je jedina solidna građevina, ali ne i vojni objekt, bila bivša tvornica cementa „Lafarge“ u Raqqi, u pravilu su šatorski vojni kampovi s jednim ili dva „prstena“ barijera napravljenih od pijeska.

FOTO: Karakterističan izgled manje američke „vojne baze“ u Siriji

U međuvremenu su iz ruske zrakoplovne baze Hmeymim u Siriji, koja je to u pravom smislu riječi, prebacili u bazu sirijske vojske u gradu Qamishliju prvu skupinu ruskih vojnika, helikoptere, među kojima M-8 i Mi-35S, te protuzračne sustave Pancir-S. Prebacivanje snaga je potvrđeno u četvrtak, 14. studenog, javljaju ruski vojni mediji.

Ruska vojna televizija Zvijezda prenosi kako se u ovoj skupini nalaze tri helikoptera, jedan borbeno-transportni Mi-8 i dva desantno-jurišna Mi-35M. Ove helikoptere sa zemlje pokrivaju protuzračni sustavi Pancir-S. Helikopteri će iz zraka pokrivati jedinice vojne policije koje patroliraju ovim prostorom, sve do iračke granice i zapadno prema Ras Al-Aynu, kako je pojasnio načelnik zrakoplovnog zapovjedništva, Timur Hodžajev.

Istodobno je u ovu veliku zrakoplovnu bazu sirijske vojske, koja raspolaže sa svom potrebnom vojnom infrastrukturom, smješteno je zapovjedništvo ruskog vojnog zrakoplovstva. Ovo je prvi put da ruska vojska prelazi Eufrata s ciljem izgradnje vojnih baza i pozicionira se u blizini tromeđe Sirije, Turske i Iraka.

VIDEO: Ruski helikopteri u bazi Qamishli, pokrajina Hasaka

Ranije smo izvijestili kako je sirijske vojska, utrkujući se s američkom, zauzela područje istočno od grada Qamishlija, rasporedivši svoje snage na naftnim poljima i bušotinama između grada Al-Malakiye i američke „zračne baze“ Rmeilan. Riječ je o naftnim poljima naftnim poljima Mula Abbas, koja su dio divovskog naftnog polja Rmeilan, a nalaze se u blizini sela Mula Abbas u sjeveroistočnoj provinciji Hasaka.

Ovo raspoređivanje je uslijedilo nakon zauzimanja važnih područja i napuštenih američkih „baza“ u zapadnom dijelu ovog područja, posebno u gradovima Ain Ai-Arabu (Kobaniju), Tabqi i Manbiju. Nakon toga se sirijska vojska okrenula sjeveroistoku zemlje i nakon ulaska u polja Mula Abbas jučer je, nakon što su se američke snage povukle iz ovog dijela zemlje, ušla u najsjeveroistočniji dio Sirije.

VIDEO: Sirijska vojska ranije u napuštenoj američkoj „vojnoj bazi“ u Manbiju

Prema izvješćima, sirijska vojska je ušla u grad Ayn Dewar na sjeveroistoku Hasake i nastavlja provoditi svoj sporazum sa Sirijskim demokratskim snagama (SDF).

Ayn Dewar je grad smješten sjeverno od Al-Malkiye, a tu je irački granični prijelaz sa sjeveroistočnom Hasakom. Grad Ayn Dewar smatra se posljednjom točkom na sjeveroistoku Sirije koja je povezana s turskom granicom.

Sirijska arapska vojska sada kontrolira svaku graničnu točku u Hasaki koja se nalazi istočno od Ras Al-Ayna i imala bi potpunu kontrolu nad granicom pokrajine da proturski militanti ranije nisu zauzeli grad Ras Al-Ayn.

Ali ono što je još važnije, nakon raspoređivanja ovih snaga sirijska vojska kontrolira naftna polja Rmeilan u blizini prijelaza Al-Younsiyah. Međutim, iako su postavljeni u blizini nalazišta nafte Rmeilan, oni nemaju kontrolu nad tim nalazištem, jer su na ovom području trenutno raspoređene američke oružane snage. Osim polja Mula Abbas, američke trupa kontroliraju veliki broj naftnih i plinskih bušotina u okrugu Al-Malikiya na sjeveroistoku Hasake, području koje se smatra jednim od najvažnijih područja bogatih naftom.

Prije dolaska sirijske vojske, takozvane Sirijske demokratske snage koje predvode Kurdi, sedam su godina kontrolirale ovu regiju bogatu naftom. Naftovodi su za Amerikance neupotrebljivi, jer su oštećeni, ali ne vode u Tursku ili Irak, već regiju Hasaka povezuju s rafinerijama nafte u Homsu i Baniyasu.

Taktika stvaranja okruženja oko američkih snaga

Raspoređivanje sirijske i ruske vojske na sjeveroistoku arapske zemlje na područjima koja su takoreći na dometu pješačkog oružja američkih trupa i zauzimanje svih graničnih prijelaza, bilo onih s Turskom i Irakom, američke trupe stavlja u izuzetno nepovoljan položaj. Njihovi životi neće biti ugroženi, ali se postavlja pitanje smisla njihove misije, posebno u okolnostima u kojima su izgubili podršku i većinu kontakata s kurdskim snagama.

Gledajući širu sliku, za ruske snage koje podržavaj sirijsku vojsku i rusku vladu koja proces pomirenja u Siriji želi završiti sa što manje oružanih operacija, isključujući one nužne protiv terorista u Idlibu, nije mala stvar imati na raspolaganju zrakoplovnu bazu u Qamishliju.

Na primjer, saudijski list u Londonu, Asharq Al-Awsat, iako sumnjivog kredibiliteta, pozivajući se na ruske medije i govori o tekućim pregovorima Moskve i Damaska o stvaranju nove ruske vojne baze na teritoriju Sirije, već treće u nizu. Prve dvije su zračna baza Hmeymim i pomorska  u Tartusu, uz najam na 49 godina s mogućnošću produljenja sporazuma.

Predmet pregovora, prema autoru, je zakup zračne luke u gradu Qamishli na razdoblje od 49 godina s ciljem postavljanja sustava protuzračne obrane.

Istovremeno, autor dodaje da Moskva od tamo može učinkovito djelovati u suzbijanje mogućih budućih američkih napada. Na primjer, radar S-400 na aerodromu Qamishli moći će pratiti američke zračne aktivnosti u Iraku i dalje na istoku.

Osim toga, saudijski list navodi kako će, čaki i ako ovo nije cilj, prema autoru, ruska vojna prisutnost u Qamishliju i kontrola lokalnog aerodroma pomoći sirijskom predsjedniku Basharu Al-Assadu da upravlja regijom i riješi proturječja između kurdskog vodstva i Damaska.

Napokon, učvrstivši svoj položaj na ovom lokalitetu, Moskva neće dopustiti ni Amerikancima ili Turcima da uđu u njega, a sve ranije aktivnosti provedene u samom sjeveroistoku zemlje upućuju na to.

Podsjetimo da je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov ponovno potvrdio svoje stajalište u vezi s američkim akcijama u područjima na istočnoj obali Eufrata. Moskva inzistira na vraćanju kontrole nad čitavim teritorijem zemlje sirijskim vlastima, uključujući područja na kojima se nalaze naftna polja koja su okupirali Amerikanci.

„To bi se trebalo dogoditi što je prije moguće, jer je to jedini način da se zaustavi terorizam i riješe sva pitanja koja se odnose na političko rješenje“, rekao je Lavrov.

Ali što će Rusiji pružiti vojnu prisutnost u Qamishliju, pita se autor. Čemu još jedna ruska vojna baza, ako se zna da njeno održavanje košta, a Amerikanci su još uvijek u blizini i svaki incident može dovesti do oružanog sukoba.

Na kraju, treba imati na umu da grad Qamishli stoji na samoj turskoj granici i ima pravu vojnu zračnu bazu. Sirijska vojska i vladi odane milicije kontoliraju prijelaz, središte grada i južna područja sa zračnom bazom i istočno od ceste koja grad povezuje s gradom Hasakom. Ostatak su donedavno kontrolirale kurdske YPG milicije i grad je neslužbeni je glavni grad takozvane „Demokratske federacije sjeverne Sirije“, separatističkog projekta koji polako nestaje.

Iskustvo Sjedinjenih Država pokazuje da će u Rusiji ili Siriji uvijek postojati kritičari stvaranja takvih novih objekata ili očuvanja starih, ali ako je plan dovesti mir u Siriji i očuvati integritete zemlje, protjerati preostale američke trupe, onda je širenje takve infrastrukture vrlo je utjecajan faktor, čak i ako govorimo o čisto političkoj, a ne o vojno-strateškoj strani pitanja.

Sjever Sirije je važno područje kontakta interesa Sjedinjenih Država i Turske, do te mjere da su Washington i Ankara tražili dodirne točke u ovoj regiji čak i u razdobljima kada su u njihovoj javnoj retorici prevladavali oštri tonovi jednih protiv drugih.

Ako bi Rusija doista imala novu bazu u ovoj regiji, posebno nedaleko od tursko-sirijske granice, to će biti dodatni faktor koji će prisiliti i Sjedinjene Države i Tursku da uzmu u obzir položaj i interese i Damaska i Moskve.

Ako uzmemo u obzir mogućnost ruske prisutnosti tamo, ali ne u obliku vojne baze, već u obliku nadzorne misije, štoviše, zajedničke, koja će konačno dovesti u red situaciju s pljačkom sirijske nafte.

Možda su priče o raspoređivanju sustava S-400 i zrakoplovne skupine u Qamishliju prenapuhane, jer bi sa strateške točke gledišta treća baza u Siriji za Rusiju bila prikladnija na jugu ili čak jugoistoku Sirije, što bi Moskvi dalo mogućnost da nadzire područje u pravcu Perzijskog zaljeva. Osim toga, izvor saudijskog lista iz Londona su “ruske publikacije” kao liberalna i takoreći prozapadna Nezavisna gazeta ili čak “slavni” Sirijski opservatorij za ljudska prava (SOHR). Drugi izvor je senzacionalistički „patriotski“ ruski portal Avia Pro, koji vjerojatno malo razumije o onome što piše. Postoje i internetske stranice na ruskom jeziku, poput Turskog foruma, koje se ne mogu nazvati „ruskim medijima“. Dakle, na ovu temu vrijedi pratiti samo službene objave Kremlja, ministarstva obrane i vanjskih poslova Ruske Federacije.

Istovremeno, to ne znači da su podaci o ruskoj bazi u Qamishliju špekuliranja. Prema dogovoru s Kurdima, zračna baza u gradu i susjedni četvrti su već nekoliko godina su pod kontrolom Damaska, a na tom području već postoje snažni punktovi ruskih snaga i nekoliko zajedničkih ophodnji s Turcima svjedoči stvarnu prisutnost ruskih baza na sjeveru Sirije. Za pretpostaviti je da bi raspoređivanje ruskih snaga, čak i pružanje aerodroma u zakup, kako mediji kažu, bio sasvim logičan korak. Ovdje nema ništa posebno. Ali, postojanje de facto baze i davanje specifičnog “službenog” statusa vojnom objektu su različite stvari.

Čaki bez tog „zakupa“, Rusiji je baza tamo potrebna, prije svega zbog prisutnosti američke vojske u dolini Eufrata, koja tamo „štiti naftna polja“. Dakle, ako Amerikanci troše novac na konvoje kako bi ukradenu naftu iz područja Eufrata vozili u Iraku i irački Kurdistan, onda itekako ima smisla da ih se osujeti u tom poslu. Bez 30 milijuna dolara mjesečno, koje američki dužnosnici, časnici, obavještajci i trgovci naftom zarade krađom sirijske nafte se plaća i njihova prisutnost u sjeveroistoku Sirije, a to onemogućava dovršetak političkog procesa.

Jednom kada se američki vojnici blokiraju u naftnim poljima, američka uprava će, bez novca od nafte, za plaćanje kontingenta u Siriji morati preusmjeriti sredstva iz neke druge stavke, što će stvoriti velike probleme onima koji su Trumpa prisilili da ostane u Siriji. Tako će se, bez ispaljenog metka, ovaj kontingent prije ili kasnije morati povući.

FOTO: Američki helikopteri u naftnim poljima Omar

VIDEO: Sirijska vojska na naftnim poljima koja je Trump označio kao „američka“