Rusija je „bolje pripremljena“ od NATO za rat velikih razmjera, zaključuje švedski vojni izvještaj

Uprkos povećanom vojnoj potrošnji NATO i pozicioniranju trupa dalje na istok i bliže Rusiji, Rusija i dalje ima prednost u slučaju velikog sukoba, zaključila je Švedska agencija za odbrambena istraživanja nakon simulacija.

NATO ima nedostataka u svojoj pripremljenosti: njegove države članice ne vježbaju dovoljno, dok su njegove snage geografski raspoređene i imaju veoma različite vojne sposobnosti. Sve ovo znači da Rusija ima prednost u slučaju rata velikih razmjera u neposrednom geopolitičkom susjedstvu Švedske, ocijenila je u izvještaju Švedska agencija za odbrambena istraživanja (FOI).

Ovaj zaključak je napravljen uprkos vojnom ponovnom uvjeravanju NATO-a drugih članica i istorijskom premještanju snaga na Baltik i u Poljsku, bliže ruskoj granici, između ostalih prednosti. Kretanje trupa prema istoku započeo je američki predsjednik Barak Obama, a nastavio Donald Trump, uprkos njegovim kritičkim izjavama o NATO, kojeg je nazvao zastarjelim.

Uprkos svim ovim mjerama i povećanju budžeta, Rusija ima vojnu prednost, ocjenio je FOI.

„Ako bude malo vremena za zapadne odbrambene pripreme, Rusija će imati očiglednu prednost u našem neposrednom okruženju, posebno na terenu“, rekao je Krister Pallin, rukovodilac projekta za izvještaj, nacionalnom emiteru SVT. „Ta prednost traje dovoljno, bar dok SAD ne uspiju doći sa većim kopnenim snagama, što traje najmanje nekoliko mjeseci“, dodao je on.

FOI je vodio ratne simulacije da bi procijenio vojni odnos snaga NATO i njegovih partnera u odnosu na Rusiju. To je uključivalo simulacije ruskih napada na Baltik kroz Bjelorusiju. U simulacijama nije korišteno nuklearno oružje SAD, Francuske, Velike Britanije i Rusije.

Međutim, uključene su nuklearne prijetnje, uključujući Švedsku i Finsku, kako bi dvije nordijske zemlje ostale van sukoba.

Ipak, zaključak je isti kao i 2017. godine, uprkos uvjeravanjima NATO i vojnoj podršci.

„Ako bi Rusija napala Baltik u kratkom roku, ona ima prilično dobre izglede da uspije u tome“, primjetio je Pallin.

Uprkos povišenoj vojnoj potrošnji NATO i sve naprednijoj poziciji u blizini Rusije, nije došlo do većih promjena u odnosu snaga, navodi FOI.

„Generalno, slika je prilično slična i u pogledu raspoloživosti i kvaliteta snaga. Sada imate napredno prisustvo koje niste imali 2014. godine, koje se postepeno poboljšava. A ima još prilično jednostavnih mjera koje mogu poboljšati šanse za zapadnu stranu“, primijetio je Pallin.

Međutim, snaga NATO ne treba dalje da se povećava. Umjesto toga, snage moraju biti sposobne da brže djeluju protiv niza različitih prijetnji napadom, ocjenio je FOI.

Glavna snaga je superiornost u vazduhu i na moru. Veliki problem je, međutim, što su NATO i njegovi partneri rašireni u velikom broju zemalja. Kao rezultat, oni su „slabo pripremljeni“ i „nisu konfigurisani i obučeni za rat“, utvrdio je FOI u izvještaju.

„Dugoročna ulaganja u zapadnu odbranu su takođe neophodna, ali to ne rješava potrebu da se kratkoročno odgovori na ruske prijetnje. Doduše, izdaci za odbranu povećali su se na Zapadu od 2014. godine, ali dalja velika povećanja su trenutno malo vjerovatna, posebno u pogledu različitih mišljenja o potrebama odbrane. Samo stvaranje reda u dijelovima današnjih vojnih snaga zahtjevat će veliki dio raspoloživih odbrambenih resursa“, zaključio je Krister Pallin.

Iako je formalno zadržala nesvrstani status, Švedska se posljednjih godina udružila sa NATO kako bi stvorila trajno partnerstvo. Godine 2020. ministar odbrane Peter Hultkvist priznao je da su se neka od tekućih pojačanja prvenstveno odnosila na zaštitu vojnog transporta zemalja NATO u Švedskoj, uključujući američki marinski korpus.

Od ponovnog ujedinjenja Krima sa Rusijom 2014. godine, koje švedski političari i mediji uglavnom vide kao „aneksiju“, Švedska je kontinuirano predstavljala Rusiju kao prijetnju, navodeći njeno „asertivno ponašanje“ u vježbama kao izgovor za sopstveno nagomilavanje vojske.