Ruska vojna operacija u Siriji pet godina kasnije: vojni uspjeh svakako, no kako to pretvoriti u dugoročan, politički dobitak?

30. rujna navršava se pet godina otkako je Rusija pokrenula prve zračne napade na terorističke ciljeve u Siriji. Pa, koji su politički i strateški rezultati te vojne kampanje?

Prema ruskom Ministarstvu obrane, prije pokretanja operacije, vojna snaga je potajno bila raspoređena u zračnu bazu Khmeimim u Siriji. Obuhvaćala je 50 zrakoplova, kao i borbenog i pomoćnog osoblja, snaga osiguranja i specijalne operativne snage. Aktivna faza ruske vojne operacije u Siriji trajala je 804 dana: od 30. rujna 2015. do 11. prosinca 2017. godine.

Ukupno su ruske zrakoplovne snage izvršile više od 44.000 naleta. 20. studenog 2015. ruski avioni izvršili su 139 misija, što je najveći broj naleta u jednom danu, pogađajući džihadističke ciljeve. Dometni bombarderi Tu-22M3 izveli su 47 grupnih napada na teroriste, navodi ministarstvo. Završili su 369 naleta, prelazeći udaljenosti do 2.500 kilometara.

Za neutraliziranje prioritetnih prijetnji korištene su visoko precizne krstareće rakete velikog dometa Kalibr i X-101, brodovi i podmornice mornarice izveli su 100 napada, dok su strateški bombarderi raspoređeni u 66 navrata radi uništavanja neprijateljske infrastrukture.

Kao rezultat toga, izjavljuje ministarstvo, Islamska država (IS, prije ISIS ili ISIL) zauvijek je zbrisana. Raspoređujući svoje trupe na Bliski istok i ne zaboravimo pritom da je Sirija pozvala Rusiju u pomoć, Rusija je uspješno održala ravnotežu snaga na tom području, okončala građanski rat u Siriji i spriječila raspad zemlje.

No razjasnimo najprije neke činjenice. Više od 44.000 naleta između 2015. i 2020., je li to puno? Uz to, 139 borbenih letova u samo jednom danu, je li to novi rekord? Za referencu, Koalicijske su snage pokrenule oko 700 do 800 naleta dnevno tijekom akcije Pustinjska oluja, u Iraku 1991. godine. Zračna kampanja protezala se 39 dana, a ukupan broj naleta dosegao je 110.000. Naravno, zračne sposobnosti savezničke koalicije daleko su premašile one zrakoplovnih snaga Rusije u Siriji, u pogledu broja i vrsta zrakoplova. Drugim riječima, da bismo usporedili to dvoje, moramo imati na umu razliku u redoslijedu veličine.

Neosporne dobrobiti kampanje u Siriji

Prvo, prema Ministarstvu obrane, prilikom izvršavanja svojih misija na tom području, ruske oružane snage stekle su značajno iskustvo u pogledu taktičkog planiranja, raspoređivanja vojnika, uspostavljanja potrebne infrastrukture, organizacije logistike i tehničke podrške te provođenja borbenih operacija, prvenstveno u pustinjskim sredinama, na planinskim terenima i u urbanim uvjetima. Uz to, postrojbe su mogle usavršiti svoje vještine organiziranja i izvođenja izviđanja, protuzračne obrane i elektroničkog ratovanja.

Drugo, ministarstvo također izvještava o tome da je značajan dio oružanih snaga dobio borbeno iskustvo na terenu, uključujući i sve zapovjednike vojnih okruga, zapovjednike vojske kombiniranih oružanih snaga, zapovjednike zračnih i protuzračnih obrambenih snaga, zapovjednike divizija, brigada i pukovnija, 90 posto pilota, 78 posto inženjerijskih postrojbi, više od polovice stručnjaka za protuzračnu obranu te više od 60 posto osoblja Ruske mornarice.

Treće, glavni rezultat sirijske kampanje bilo je trajno uspostavljanje dvije ruske vojne baze u Siriji. Jedna od njih, zračna baza Khmeimim, prvorazredno je uzletište koje podržava sve vrste zrakoplova. Druga vojna baza, smještena u Tartusu, zatvoreno je područje s najsuvremenijim plutajućim molovima, koji primaju na desetke brodova. Svi molovi opremljeni su sustavima za održavanje plovila, istovarnim platformama i kompleksom za servisiranje te održavanje manjih popravaka.

Problemi koji ostaju u vezi sa Sirijom

Općenito se vjeruje da je građanski rat u Siriji gotov. Međutim, nije jasno jesu li iskorijenjeni temeljni uzroci nastanka rata. Osim toga, nitko ne može jamčiti da se raznolike skupine unutar sirijskog društva neće sukobiti i u budućnosti.

Kurdsko pitanje u Siriji još uvijek nije riješeno. Američka vojska isto tako zadržava određeno prisustvo u zemlji. Iran također pojačava svoje vojno sudjelovanje u Sirijskoj Arapskoj Republici. Uz  sve to, ostaje nejasno kako na najbolji način pristupiti svim tim problemima.

Jedno od najvažnijih pitanja danas je, naravno obnova Sirije. Veći dio zemlje leži u ruševinama, a čak i prema najskromnijim procjenama trebalo bi najmanje 100 milijardi dolara kako bi se raščistio nered i kaos te kako bi se ondje mogao uspostaviti normalan život. Rusija, umorna od dugotrajnog gospodarskog usporavanja koje je doživjela, nema toliko odmah dostupnih resursa. Pa čak i da posjeduje, nejasno je kako bi ruska domaća publika, sa svojim vlastitim interesima i prioritetima, reagirala na takav čin dobročinstva prema Siriji, zemlji koja je udaljena na tisuće kilometara.

Za sada je očito kako Zapad neće dati ni centa za obnovu Sirije; sto ili dvjesto milijardi dolara nije toliko velika stvar za zapadne ekonomije, sve dok vlada Bashara Assada ostane na vlasti.

Osim toga, nema jasnog razumijevanja i percepcije u vezi s tim kako bi izgledala budućnost ruskih vojnih baza u Siriji, nakon promjene vodstva u Damasku, što je nešto do čega će kad-tad doći, na ovaj ili onaj način.

Zaključno, sirijska kampanja ruskih oružanih snaga bila je bez sumnje, uspješna. Rusko Ministarstvo obrane izvršilo je sve misije u vezi s kojima je dobilo zadatke. Međutim, još uvijek nije jasno mogu li se pobjede na terenu uspješno pretvoriti u dugoročne političke rezultate. Za to ćemo morati pričekati daljnji razvoj događaja.