Ruske putovnice građanima Donbasa su prvi korak u uništenju projekta “antiruske Ukrajine”

Ranije ovog tjedna smo objavili da je ruski predsjednik Vladimir Putin potpisao uredbu kojom se stanovnicima Donjecke i Luganske Narodne Republike, bili oni u Rusiji ili žive u Donbasu, da rusko državljanstvo i putovnice po pojednostavljenom postupku kojeg treba dovršiti tri mjeseca od podnošenja zahtjeva. Ruski predsjednik je rekao kako je odluku donio iz humanitarnih razloga, jer Kijev te ljude ne priznaje za svoje građane, uskraćuje ima temeljna prava, ne isplaćuje im mirovine, niti im jamči bilo kakvu pomoć. Uz sve navedeno, vlasti iz Kijeva vode vojnu kampanju protiv regija koje su se Sporazumima iz Minska odavno trebale integrirati u sastav Ukrajine. Kako to nije učinjeno, za Moskvu nije bilo drugog izlaza nego da se na ovaj način pobrine za nekoliko milijuna ljudi koji žive u Rusiji ili na teritorijima DNR i LNR.

Budući da kijevski režim ne pokazuje znakove dogovora, poduzimat će se sve više novih koraka za integraciju republika i njihovih stanovnika u jedinstveni ruski prostor,

“O tome o čemu smo tako dugo govorili, dogodilo se. Danas je Vladimir Putin potpisao dekret o pojednostavljenju postupka dobivanja državljanstva Ruske Federacije za stanovnike DNR i LNR. Rekli smo da će se to dogoditi u proljeće, prije nekoliko mjeseci”, na dan objave odluke piše novinar Aleksandar Rodžers, koji je i sam državljanin Ukrajine i nalazi se u procesu dobivanja ruskog državljanstva.

Za rusku vladu se novi predsjednik Ukrajine Vladimir Zelenski ne čini spremnim na pregovore.

“Sve je to je logičan nastavak razvoja događaja. Budući da kijevski režim ne pokazuje znakove dogovora, od sada će se poduzimati sve više novih koraka za integraciju republika i njihovih stanovnika u jedinstveni ruski prostor, a dobivanje ruskog državljanstva građana republika je dugo očekivani i željeni korak. Zapravo, zbog svega toga je sve i počelo”, rekao je Aleksandar Rodžers.

Podsjetio je da se dio Rusa, poput stanovnika republika Donbasa, dugo bojao da će biti vraćen u Ukrajinu. Međutim, kao što vidimo, to se ne događa.

“Kao što sam rekao, nitko nikoga ne vraća natrag u Ukrajinu, kako su mnogi plašili stanovnike Donbasa. Govorili su da će biti kao s Kurilima, kao ovdje ili ondje, kao i uvijek, sve uopćeno”, istaknuo je stručnjak.

Prema njegovom mišljenju, situacija se za narod u Donbasu razvija na najpovoljniji način za Rusiju.

“S jedne strane će se provesti integracija ruskog naroda u ruski svijet. Još uvijek ne svih, ali stanovnici Donbasa zaslužuju to više nego itko drugi. S druge strane, oni neće priznati izbore, neće im se blokirati isporuke nafte, zatvoriti tržišta ili bilo što čime se želi urazumiti kijevski režim”, dodao je A. Rodžers.

Podsjetimo, uredba nalaže da osobe s područja određenih dijelova regija Donjeck i Lugansk u Ukrajini imaju pravo podnijeti zahtjev za prijem u državljanstvo Ruske Federacije na pojednostavljeni način.

Naravno da je ovo politička odluka s dalekosežnim posljedicama i jasna poruka Kijevu da se “urazumi”, kao tvrdi ruski novinar porijeklom iz Ukrajine.

Ranije smo objavili izjave odlazećeg ukrajinskog predsjednika Porošenka i viših dužnosnika iz Kijeva, kao i komentar State Departmenta, ali se bura ne stišava.

Zapravo, Vladimir Putin nije imao ni vremena potpisati dekret o pojednostavljenju dobivanja ruskog državljanstva za stanovnike Donbasa, a histerija se već počela širiti internetom.

Prvi je bio odlazeći ministar vanjskih poslova Ukrajine Pavel Klimkin, koji se proteklih pet godina nije sjetio postojanja stanovnika Donbasa, da bi nakon Putinovo dekreta progovorio: “Vi ste Ukrajinci. Budite svjesni toga. Ne uzimajte rusko državljanstvo!”.

Ozbiljno? Zar on još uvijek misli da nakon pet godina kontinuiranog granatiranja od strane oružanih snaga Ukrajine i napada neonacističkih bojni na Donbas ljudi tamo mogu biti ukrajinski patrioti? Teško je u to povjerovati. Dakle, ovo je bio prazni vapaj očaja.

Gotovo odmah je histerija obuzela obje strane obitelji Šarijev. U svojim komentarima su histerično prijetili Moskvi: “Ovo će vam opet naštetiti” i “Ne usuđujte se miješati u unutarnje poslove Ukrajine.”

Čudno, kada su SAD organizirale državni udar u Kijevu i postavile svoje marionete na vlast, to nije smetalo obitelji Šarijev i to nisu smatrali miješanjem u unutarnje poslove Ukrajine. Proteklih godina, kada su Mađarska, Rumunjska i Poljska dijelile svoje putovnice u pograničnim područjima, nije ih smetalo. No, kada je Rusija isto ponudila stanovnicima Donbasa, ali dobrovoljno, jer ih nitko na to ne sili, odjednom histerije. Što se dogodilo?

Uz sve to su se na ruskom dijelu interneta odmah našli veliki ekonomisti, koji su počeli računati da u Donbasu živi 1,1 milijuna umirovljenika, te da će ruska vlada na njihovo uzdržavanje morati potrošiti oko 120 milijardi rubalja godišnje. Tako su se žestoko zalagali da promoviraju ovu tezu da su iznosu pripisali tri nule. Ništa novo. Zapravo su posegli za starim receptom ukrajinskih nacionalista, prema kojima je u njihovim prvim “žrtvoslovnim dokumentima” Staljin ubio 1,5 milijardi ljudi. Unatoč činjenici da Staljin nije bio liberal, umjesto užasa, tada su se svi smijali.

Ali užasne priče nikoga nisu impresionirale, jer se ispostavilo da 120 milijardi rubalja i nije neka svota. To je manje od 2 milijarde dolara, a čak i ratna ekonomija Donbasa to može podnijeti. Naravno, obrnutim izvozom ugljena i drugih proizvoda preko Rusije ili tvrtki registriranih u Južnoj Osetiji i Abhaziji u Ukrajinu ili treće zemlje.

“Smiješno je to što će država trošiti moj novac, a nije me pitala”, piše korisnik Miša Šahov, nezaposlen, koji ne plaća poreze i živi u Goi od novca kojeg dobiva od iznajmljivanja svog stana u Moskvi. Ovaj posebno degutantni stav dolazi od ljudi koji se pretvaraju da su ostavljeni, to jest, pristaša države blagostanja.

Međutim, kako tvrde poznavatelji prilika, isti oni koji danas pišu kolumne u kojima vrište “kako Rusija sada mora hraniti još milijun umirovljenika”, prije pet godina su vikali “Vladimire Vladimiroviču, pošalji trupe u Kijev”.

Naravno da ne treba brinuti. Ljudi u Donbasu su vrijedni i mogli bi svakome biti uzor. Oni će se samo prehraniti. Čak i pod granatama, stari rudnici Donbasa i dalje rade. To se ne bi ni znalo da mediji nisu objavili vijest o eksploziji metana u rudniku ugljena u selu Jurjevki, dvadesetak kilometara jugozapadno od Luganska, kada je u četvrtak ujutro poginulo pet rudara, a dvanaestorica se vode kao nestali. Rusko ministarstvo za izvanredna stanja, koje je godinama, prije nego će postati ministar obrane, vodio general Sergej Šojgu, odmah je poslalo spasilačke ekipe i opremu.

Rusiju, srećom, ne vode “ekonomisti”, već stratezi i vizionari

Vraćajući se na Putinovu uredbu, Aleksandar Rodžers, rođen u ukrajinskom gradu Vinice, piše: “Ja zapravo i nisam stanovnik Donbasa, stoga ne spadam pod ovu uredbu. Ali jučer sam bio sretan zbog tih ljudi. Sanjali su o tome, trudili su se, borili su se za to i davno su to zaslužili. Razumijem da će i dalje biti svih vrsta uobičajenih birokratskih kašnjenja, ali je najvažnije da je led probijen. I uskoro možemo reći: “Dobrodošli kući!”

Međutim, sada će utihnuti svi oni koji su godinama govorili kako je Putin izdao Donbas. Razumni ljudi će shvatiti da su griješili i da je ovo bila odluka koja će biti objavljena u pravom trenutku. Oni  kojima je “kritika” način postojanja i ostvarenja skrivenih političkih ambicija, nastavit će živjeti svojim uobičajenim životima i već su pronašli prvu žrtvu, umirovljenike Donbasa.

No, što će Rusija dobiti s ovim? Zahvaljujući ovoj uredbi će oko tri milijuna ljudi rusku putovnicu dobiti u samo tri mjeseca. Odmah da pojasnimo da to ne znači kako će do 1. kolovoza milijuni ljudi koji su iscrpljeni ratom dobiti ruske putovnice. Rok za stjecanje državljanstva bit će tri mjeseca za svaku osobu, ali će se provoditi postupno.

A sada o suštini “incidenta” i reakciji na njega. U Donbasu je reakcija prilično predvidljiva – radost i slavlje. U Rusiji, većina građana, naravno, podržava tu odluku. Osim liberala i onih koji prosvjeduju protiv svega, koji se mogu nazvati vječnim internetskim nesretnicima, koji kritiziraju vlasti Ruske Federacije za isto što i američki liberali, pokušavaju ovu kritiku zamotati u “patriotsku omotnicu”.

Takvi bi “drugovi”, da se tada moglo, kritizirali i Staljina zbog pobjede u ratu protiv nacifašizma. Pitali bi zašto nije pobijedio već 1941. godine? Zašto se kriminalno povlačio do 1945., umjesto da zajedno s pobunjenim njemačkim radnicima uđe u Berlin u svibnju 1942.?

Njihova kritika će izgledati uvjerljivo. Jer su na njihovoj strani riječi koje se ne mogu provjeriti, a na Staljinovoj strani najteža vojno-diplomatska kampanja od nekoliko godina. Dakle, “kritičari svega i svačega” sada, umjesto radosti za Donbas, ili kritiziraju odluku zbog novog proračunskog tereta ili grme protiv Kremlja: “Zašto im niste dali putovnice prije?”

A sada o prednostima koje je Rusija dobila pokretanjem postupka za izdavanjem državljanstva stanovnicima Donbasa.

1. Rusi ogromnom većinom misle kako je krajnje vrijeme da pomogne Donbasu, da se uspostavi mir i zaustavi tamošnje krvoproliće. Očito je da će ova odluka smanjiti napetosti u Rusiji i ojačati povjerenje građana u vladu.

2. Izdavanjem putovnica stanovnicima Donbasa je Rusija jača tako što prima tri milijuna najodanijih ljudi u ruskom svijetu, koji je nikada neće izdati. Kakva je zapadna demokracija su vidjeli vlastitim očima. I vlastitim ušima su je slušali za vrijeme granatiranja. Ovo iskustvo i te osjećaje je teško precijeniti.

3. Uz milijune “civilnih” putovnica Rusije, tu je i na desetke tisuća vojnika i časnika, stanovnika Donbasa, koji sjede u rovovima, koji će doista štititi Rusiju i Ruse po cijenu života i zdravlja. Ovi “vojnici Rusije” još uvijek nemaju rusko državljanstvo. Izdavanje putovnica Ruske Federacije onima koji su Rusi, koji se smatraju Rusima bez obzira na porijeklo i krv koja teče u njihovim venama, borit će se za svoje pravo da govore ruski, jer je to čin pravde, a ruski narodi imaju poseban stav prema pravdi.

4. Davanje ruskog državljanstva stanovnicima Donbasa u potpunosti urušava ukrajinsku propagandu iz posljednjih pet godina. Nakon preuzimanja vlasti u Kijevu je počela propaganda da su neke “ruske terorističke” trupe djelovale u Donjecku i Lugansku, a DNR i LNR su jednostavno okupirane od strane Rusije. Možete to govoriti i ponavljati dugo vremena, a onda tri milijuna stanovnika Donbasa dobrovoljno zatražiti da im se izda ruska putovnica. Dobrovoljno?! Nakon toga će sve priče o “okupaciji” i nasilju biti neuvjerljive, jer je nemoguće silom podijeliti putovnice onima koji je ne traže. Situacija postaje transparentna, odmah je jasno što stanovnici Donbasa žele i tko ih podržava.

5. Zbog kritika i odobravanja predsjedničkog dekreta se u Rusiji gotovo nije obratila pozornost na jedan vrlo važan detalj. Ako su ranije u Rusiji tražili službenu potvrdu i dokument o odricanju od državljanstva Ukrajine, kako bi dobili putovnicu Ruske Federacije, sada se posebno naglašava da stanovnici Donbasa ne moraju odbaciti ukrajinsku putovnicu. Rusija to ne zahtijeva, ali iz humanitarnih razloga pomaže sunarodnjacima.

Značenje svega što se događa savršeno shvaćaju u Kijevu. Ministar vanjskih poslova Pavel Klimkin je izjavio kako je “dekret Vladimira Putina agresija”. Malo kasnije je rekao kako će “ubuduće Rusija izdavati putovnice ne samo stanovnicima republika Donbasa, nego i cjelokupnom stanovništvu Ukrajine”. Kijev je zahtijevao povećani politički pritisak na Rusiju, dodatne sankcije, iako za to nema nikakvih razloga, jer bi isto moralo vrijediti za Poljsku, Mađarsku i Rumunjsku, kao što je ruski predsjednik podsjetio zapadne lidere.

Drugo, svaka država je suverena u pitanju izdavanja državljanstva. Ne mora nikoga pitati za dopuštenje. Uostalom, postupak je jednostavan: osoba traži da rusko državljanstvo, a Rusija se slaže. To je sve.

Stoga optužbe ne bi trebale biti upućene Rusiji, nego onima koji su ljude u Ukrajini doveli u takvo stanje da žele putovnicu druge države. Rusija ne preuzima teritorije DNR i LNR, samo daje putovnice ljudima.

Neki ruski stručnjaci za sukob u Donbasu su više puta govorili o potrebi izdavanja ruskih putovnica stanovnicima DNR i LNR, kao prvi korak u zaustavljanju bratoubilačkog rata između Rusije i Ukrajine, kojeg je pokrenuo Zapad.

6. Odlučujući korak u prevladavanju ove opasne “feudalne fragmentacije” trebao bi biti ono čega su se sada uplašili u Kijevu. Rusija je takoreći rekla da svaki građanin Ukrajine, osim nacista i sljedbenika ideologije Stepana Bandere, može dobiti rusko državljanstvo. Davanjem putovnica prvo Donbasu, a zatim cijeloj Ukrajini, može se radikalno promijeniti geopolitička situacija u Europi.

7. Sama činjenica da je značajan dio stanovništva susjedne zemlje podnio zahtjev za rusko državljanstvo, bez potrebe da se odrekne ukrajinskog, posto bi svojevrsni plebiscit, pokazatelj stava prema aktualnim vlastima u Kijevu i samom postojanju Ukrajine kao “antiruske države”. Rezultati ovog referenduma ne mogu biti lažirani, a ljudi, za razliku od predizbornih kampanja, ne mogu biti zbunjeni. Uostalom, svaki građanin Ukrajine dobrovoljno i osobno pita za rusku putovnicu. Ako je državljanin Ukrajine postao i građanin Rusije, a ima i desetke milijuna takvih ljudi, propada i projekt “Ukrajina = AntiRusija”, što znači nemogućnost pokretanja rata između dvije bratske zemlje u svakom smislu.

To je ono čega se aktualni političari u Kijevu najviše boje. Doslovno svi. Oni su svjesni da su putovnice za Donbas samo prvi korak. I zato ukrajinski prozapadni političari reagiraju isto.

U sjedištu izabranog predsjednika Ukrajine Vladimira Zelenskog su, kao odgovor na Putinov dekret, pozvali na strože sankcije protiv Rusije, a odlazeći predsjednik Porošenko nazvao je odluku ruskog predsjednika Vladimira Putina nezapamćenim miješanjem u unutarnje poslove Ukrajine i brutalno kršenje suvereniteta, teritorijalnog integriteta i neovisnosti Ukrajine.

Putinova odluka se ne može mjeriti novcem. Troškova će biti, ali da se štedjelo ne bi bilo moguće osloboditi Europu od Hitlera ili pobijediti Šveđane kod Poltave. Uostalom, da su na čelu Rusije bili “ekonomisti”, a ne stratezi i vizionari, Rusi nikada ne bi vidjeli prostranstva Sibira i Dalekog istoka.  Ukrajina Rusiji ne može biti teret, jer je dovoljno bogata, ali to bogatstvo danas teče izvan njenih granica. Osim toga, ova odluka Vladimira Putina, vjerojatno odavno isplanirana, ali objavljena nakon poraza Petra Porošenka, bez sumnje će ojačati ruski vanjskopolitički utjecaj. I za kraj, naše čestitke Donbasu.

Različite reakcije na odluku Putina da stanovnicima Donbasa da rusko državljanstvo