U ruskom gradu je izbila svađa, nakon što je lokalni biznismen podigao kip Josipa Staljina bez dozvole za planiranje.
Kip gruzijskog revolucionara, koji je upravljao Sovjetskim Savezom od 1924. do 1953. godine, otkriven je u srijedu u ruskom gradu Bor u oblasti Nižnji Novgorod, udaljenom četiri sata vožnje vozom istočno od Moskve.
Finansirao ga je biznismen Aleksey Zorov, koji je i predstavnik lokalne Komunističke partije. Kip je postavio na svoju zemlju, gdje namjerava da izgradi muzej posvećen sovjetskim dostignućima.
Prema biznismenu, tri metra visok kip Staljina u kapi i kaputu posvećen je 75. godišnjici Parade pobjede na Crvenom trgu, gdje je 1945. godine Staljin nadgledao hiljade vojnika Crvene armije koji su marširali u znak pobjede nad nacističkom Njemačkom.
Lokalna gradska uprava je kip proglasila nezakonitim, rekavši da je izgrađen bez potrebne dozvole za planiranje. Međutim, biznismen tvrdi da svoju zemlju može koristiti po sopstvenom nahođenju. Pravni spor je u toku.
Za razliku od njegovog prethodnika Vladimira Lenjina, koji ima kip u gotovo svakom ruskom gradu, u zemlji je jako malo Staljinovih kipova. Nakon njegove smrti, nasljednik Nikita Hruščov osudio je zapise bivšeg diktatora o represijama i uveo politiku “de-staljinizacije”, uklanjajući njegove spomenike širom zemlje.
Posljednjih godina širom zemlje su se pojavili kipovi bivšeg diktatora, koje su uglavnom postavili pripadnici Komunističke partije Rusije.
Doli Stari Svet!
Gori Novi Svet!
Natrag u prekidanu Buducnost!
Biznismen na celu komunisticke partije podize spomenik Staljinu. Sasvim normalna pojava za Rusiju, ali za amere neshvatljiva. Kako oni misle smijeniti Putina kad i biznismeni obozavaju Staljina? Promjena bi mogla ici u tom pravcu, a ni prethodnog brku nisu svarili – jos im u grlu stoji.
KPRF i Zjuganovu se ima mnogo što za prigovoriti. Od manjka hrabrosti vodstva da stavi svoj komfor i glavu na panj nakon događaja 93-će, do ne pomlađivanja samog vrha stranke. No oni su jedina značajna KP na prostoru Europe koja nije pala pod liberalnim strujanjima, i zahvaljujući tome i nostalgiji za socijalizmom, pogotovo onim staljinskim, još egzistira. Staljina se ruska politička i financijska (isto je to) vrhuška i liberali boji mrtvog, čak i mnogo više od samog Lenjina. To pripisujem nečistoj savjesti. Velika većina Rusa na Staljina gleda kao na nekog superheroja, a na njegovu vladavinu kao doba pravde i napretka, odnosno doba kad bi se glava nekog Čubajsa ili Rotemberga veselo kotrljala. Upravo zato ga toliko crne i zato nastoje ukloniti svako sjećanje na taj period i tu ideologiju. Ako pogledate “parade pobjede” primjetiti ćete postupno ukidanje simbola crvene armije i datuma, te mjesta vezanih za pobjedu u WW2.… Čitaj više »
‘Ruski biznismen i političar komunističke partije’ 🙂
Ako čovjek stavlja kip tako malih dimenzija u svom dvorištu ne znam da li su za to potrebne bilo kakve dozvole i papirologija. Sami Staljin je ipak kontroverzna ličnost. Kad sad pogledam unazad očito ga je Hrušćov ocrnio na dvadesetom kongresu ne zato jer je htio iskazati počast žrtvama jednog povjesnog razdoblja već jer je to bilo u funkciji njegovih vlastitih političkih računica i održanja na vlasti. Staljin je na vlast došao smicalicama i vještim uklanjanjem konkurencije, ali to su bila revolucionarna vremena i on je bio formiran u takvim okrutnim vremenima. Uvjek se u ovakvim diskusijama sjetim francuske revolucije i paralela s ruskom oktobarskom revolucijom. Nisu li obje počele s plemenitim proklamacijama: Liberte, fraternite, egalite je jednako snažna za francuskog seljaka i građana kao i Dekreti o miru i zemlji za rusko stanovništvo. Ali zašto se danas tako različito tumače te dvije revolucije i ljudi koji su ih obilježili?… Čitaj više »