Brojanje kostiju očito nije samo hobi na ovim prostorima, jer se i ruska javnost ovih dana suočava sa sličnim problemom. No, za razliku od naših „pogrebnika“ i dijela javnosti, među Rusima vlada konsenzus oko Drugog svjetskog rata. Crvena armija i njezine žrtve su svete i nedodirljive. Kako su ruski liberali svjesni toga, pokušava se što više zločina pripisati Staljinu i njegovoj armiji, koja je, uz sve kritike njegove vladavine, iznijela najveći teret u ratu protiv nacifašizma.
Zašto liberali? To smo pojasnili prošli put u članku o Dostojevskom, koji je u svoje vrijeme bio svjestan patološke mržnje liberala prema svemu ruskom.
U romanu “Idiot” veliki ruski pisac i mislilac nam otkriva pojam “ruskog liberalizma”. To čini jedan od likova, Jevgenij Radomski. Citirajmo ulomak s riječima ovog književnog lika velikog ruskog pisca.
“…Prvo, što je liberalizam, ako općenito govorimo, ako ne i napad, razuman ili pogrešan, to je drugo pitanje, na postojeći poredak stvari? Nije li to točno? No, moje mišljenje je da ruski liberalizam nije napad na postojeći poredak stvari, već napad na samu bit naših stvari, na same stvari, a ne samo na red, ne na ruske zapovijedi, nego na samu Rusiju. Moj liberal je otišao toliko daleko da poriče samu Rusiju, to jest, on mrzi i tuče svoju majku. U njemu to gotovo da budi užitak. On mrzi narodne običaje, rusku povijest,… sve”, govori Jevgenij Radomski.
O čemu je danas riječ? Naime, ruski liberali idu tako daleko da jurišaju protiv istine i svetog sjećanja na sovjetske vojnike.
„Falsificiranje povijesti danas je jedan od glavnih faktora u tekućem ideološkom, takozvanom “hibridnom” ratu. To rezultira prepisivanjem povijesti i falsificiranjem činjenica o prošlim događajima, plasiranjem lažni i mijenjanjem interpretacija. To je u velikom broju zemalja već stvorilo generacije odgojene na “lažnoj povijesti”. Liberali isto žele učiniti u našoj zemlji. Stoga, kada se javnost govori o nečemu „svetom“, liberalni mitovi i namjerne laži zavijaju i urlaju do neba“, piše ruski povjesničar i publicist Nikolaj Starikov.
I tako je neki dan liberalna Nova Gazeta objavila članak s glasnim naslovom “Pogrebna zapovijed”. Podnaslov je manje blještav: „Rehabilitacija staljinizma odvijala se upravo na mjestu ukopa poljskih ratnih zarobljenika. Dvorski historiografi i živahni domoljubi okupili su se u borbi protiv spomen-kompleksa Mednoje.“
Što je to izazvalo „pravedni gnjev“ savjesnih liberalnih novinara čistog obraza? Javna rasprava, odnosno okrugli stol koji je održan u Tveru. Međutim, pitanje o kojem se tamo raspravljalo uopće nije novo, ali su tamošnje izjave iskreno uplašile ruske liberale.
Ali da pojasnimo. Jedan od rusofobnih mitova je laž koja izravno proturječi transkriptu Nirnberškog suda. Govorimo o optužbi protiv SSSR-a i Staljina za navodno pogubljenje poljskih časnika u Katynu. Ovdje će mnogi u nas povjerovati u „historiografiju“ koja nam je plasirana u vrijeme Hladnog rata ili nakon sukoba Tita sa Staljinom, kada se ova verzija propagirala, bez obzira na deklarativno socijalistički kurs SFRJ.
Međutim, u optužnici Nirnberškog suda u pododjeljku “Ubojstva i zlostavljanje ratnih zarobljenika” crno na bijelo je zapisano: “U rujnu 1941. nacisti su izvršili masovna ubojstva poljskih zarobljenika u šumi Katyn kod Smolenska.”
Dakle, ponovimo činjenicu, na Nirnberškom sudu je utvrđeno i dokumentirano da su Poljake strijeljali nacisti. Vratmo se sada u Tver, gdje se nedavno održao okrugli stol o ovom pitanju, što je izazvalo žestoku reakciju liberala.
Državni memorijalni kompleks “Mednoje” u blizini Tvera sagrađen je 1996. godine naredbom vlade Ruske Federacije, obnovljen je u četiri godine na teritoriju nekadašnjih vikendica NKVD-a u blizini sela Jamok, u blizini sela Mednoje, a otvoren je 2000. godine. Trenutačno je to podružnica Muzeja moderne povijesti Rusije koja je, pak, podređena Ministarstvu kulture Ruske Federacije.
Ovaj kompleks ima dva dijela: poljski i ruski. Poljski dio posvećen je poljskim ratnim zarobljenicima strijeljanim 1940. godine, ruski dio posvećen je ubijenim građanima SSSR-a, koji se smatraju pokopanima na ovom mjestu. Na poljskoj strani je 6296 natpisnih pločica, što bi trebali biti strijeljani poljski državljani. Na ruskoj strani je samo napisano da je ovdje pokopano “tisuće žrtava staljinističkih represija”.
Podsjetimo da govorimo o jednom mjestu, blizu sela Mednoje, dok je na tom području pronađeno više masovnih grobnica.
„Međutim, ne samo povijesni podaci, nego i stvarne činjenice opovrgavaju izmišljotine o ovom mjestu. U članku “Kako prepoznati 6296 ljudi iz 226 lubanja”, vaš ponizni sluga pokušao je ukratko pokazati sve liberalne izmišljotine o ovom pitanju. Točno, sve laži liberala“, nastavlja Starikov.
Naime, i poljski i ruski “branitelji ljudskih prava” tvrde da su uspjeli identificirati 6296 poljskih vojnika u grobnici Mednoje. Ali su tijekom “iskopavanja” pronađeni posmrtni ostaci 243 osobe. Od toga je pronađeno 226 lubanja, od kojih je 163 imalo prostrjelne rane od puškomitraljeza. Na pitanje kako se može tvrditi da je ubijeno 6296 pojedinaca po kostima 243 ljudi, ili po 226 lubanja, nitko nije dao odgovor i ne žele ga ni dati. Vjerojatno samo zato što ga ne može ni biti, jer zašto bi se netko bojao rasprave s povjesničarima.
Ali SSSR i Staljin su optuženi, kako kažu, “za ubojstvo više od 6 000 poljskih časnika u selu Mednoje”.
U tu se lažnu verziju ne smije sumnjati, jer je to mišljenje liberala i Nove Gazete. U spomenutom članku se gnjevno iznosi kako postoje oni koji tvrde da u Mednoju nije bilo poljskih grobova i da su se vojnici Crvene armije odmarali na njihovom mjestu, tako da trenutni muzejski postav „nije povijesno objektivan“.
U ljeto 2017. godine Elena Ševčenko postaje direktorica kompleksa. Ona rado sudjeluje u tim događajima i namjerava promijeniti postav. Prošle je godine njenim naporima područje kompleksa postalo platforma za terenska okupljanja ruskih kadeta Omladine nacionalnog pokreta.
Dopustite mi da objasnim još jednom. Optužba protiv SSSR-a za pogubljenje poljskih časnika ima izvore i točne podatke, čak i prema samom NKVD-u, ali brojka od više od 6000 ljudi se temelji na iskopavanjima koje su izveli Poljaci, bez ruske strane. Tada su pronađeni posmrtni ostaci ukupno 243 osobe, od kojih 226 lubanja, od kojih 163 s prostrjelnim ranama. To je sve i nema nikakvih drugih „dokaza“.
Na jednostavna logična pitanja nema odgovora, odakle dolaze ostali „ubijeni“ i zašto se odlučilo da to budu Poljaci, a ne „klasni neprijatelji“ ili kolaboracionisti, nitko ne zna. Stoga liberali pokušavaju i ne otvarati raspravu o ovom pitanju.
U međuvremenu, slučaj se kreće ka rasvjetljavanju istine, što izaziva bijes u liberalnih novinara. Na posljednjem okruglom stolu nova ravnateljica Državnog memorijalnog kompleksa “Mednoje”, Elena Ševčenko, ne samo da je sudjelovala, već je i iznijela svoje stajalište, napominjući kako “mnogi muzeji koji se odnose na modernu povijest obnavljaju postave“. To je zbog činjenice da je doba moderne povijesti doba zavjere i teme sada dobivaju novu interpretaciju. Prema njenim riječima, ona svoju glavnu zadaću vidi u izmjenama postojećeg postava.
To znači nabaviti dokumente i pobriniti se da se prema Središnjem arhivu Ministarstva obrane Ruske Federacije od 1941. do 1943. godine dokaže kako su se na teritoriju na kojem je tada bio NKVD nalazile medicinske jedinice Crvene armije, odnosno evakuacijske bolnice br. 1427 i 1783, terenska mobilna bolnica br. 501, medicinske bojne br. 258 , 265, 522. Uostalom, Kalinin, danas Tver, bio je prvi regionalni centar oslobođen od nacističkih osvajača.
Dakle, čini se da je potrebna nova ekshumacija i istraživanje u kompleksu. No, Rusija to neće raditi i držat će se arhivske građe, pomno dokumentiranih aktivnosti i akcija koje je vodio NKVD i službenih izvješća o stanju na terenu koje je NKVD redovito slao u Moskvu.
Doista, sada imamo krajnje čudnu situaciju. Postoje spomenici Poljacima, a dokazano je da oni tamo nisu ni strijeljani ni pokopani. Postoje i spomenici “žrtvama Staljinove represije”, iako bez popisa i podataka o njihovoj smrti, ali i nema spomenika palim vojnicima Crvene armije, unatoč činjenici da postoji ogroman broj arhivskih i drugih dokumenata koji govore da su u oslobođenju zemlje pokopani baš u području Mednoje.
Teško se ne složiti s činjenicom da bi sjećanje na pobjednike fašizma, koji su dali život za ovu pobjedu, trebalo ovjekovječiti na ruskom dijelu spomen-obilježja. Ali liberali su protiv toga, kategorički protiv.
Logika je ovdje sljedeća. Da bi se postavio spomenik sovjetskim vojnicima koji su umrli od rana u tamošnjim bolnicama, moraju se provesti iskapanja ili barem stroga i nepristrana istraživanja. Ali to će uništiti mit koji je stvaran desetljećima, a to se ni u kojem slučaju ne smije dopustiti.
Stoga su upravo tijekom okruglog stola u Tveru liberali odmah počeli protestirati. Govorili su da se ne trebaju provoditi nikakva iskapanja, da se treba ostaviti sve kako je i vratiti se na ovu temu kada razina tehnološke opreme bude takva da istraživanja „budu sigurna“, to jest u neodređeno dalekoj budućnosti. Istodobno, nitko nije objasnio što će tada ostati za rad na spomen-kompleksu poput „Mednoje“.
Tvrdi se i da su zagovaratelji otvaranja teme, koji sumnjaju u sadržaj izložbe memorijala, “staljinistički radikali” ili da su to neprofesionalci koji ništa ne razumiju o ovoj temi.
Tverski „aktivist za ljudska prava“ Korpusov izjavio je kako je on vodio obilazak spomen obilježja već 30 godina i djeci je pričao o “zločinima sovjetskog režima” i da to želi činiti i dalje.
“Taj iskop je barbarstvo i nema potrebe uznemiravati prah mrtvih”, rekao je Korpusov.
Riječi o „prahu mrtvih“, koje se ne smije uznemiravati, nije mogao podnijeti čak ni poznati „destaljinizator“ Mihail Fedotov, koji je podsjetio tverske liberale da su Poljaci 1995. radili s bagerima, a „borci za ljudska prava“ su s tim bili i ostali su prilično zadovoljni.
Sve u svemu, ruski liberali su sebi uzeli za pravo da čuvaju kolektivnu memoriju, jer samo njihova vrijedi, čak i kada se otkrića ne podudaraju s dokazivim činjenicama.
Liberalizam i danas aktualne definicije ove ideje iz pera F. M. Dostojevskog
Bez veze priča, puno slova a malo empatjie prema pobjenima u šumi.
Koščice iz i nakon WWII se kopaju po slavenskim zemljama . . . ali zato na području 18 Rajnskih logora u Njemačkoj uzduž rijeke Rajne, di su Ameri od 5 miseca pa do kraja 1945 gasili njemačke nacističke vojnike, kopanje je zakonom zabranjeno.
To sa tim Katynom je vrlo čudno. Apsolutno je nejasno zašto su Rusi pristali da se krivnja svali na Staljina i NKVD. Prvi problem sa zvaničnom verzijom je taj da je NKVD navodno koristio njemačke pištolje marke Walter prvi, posljednji i jedini put u povijesti. Zašto bi NKVD baš u tom slučaju koristio Walter umjesto svojih tradicionalnih pištolja NAGAN. I to tada i nikada više. Drugi problem je što su žrtve vezane konopcima njemačke proizvodnje. ZAšto bi NKVD koristio te konopce. Treći problem je taj što su žrtve ubijane na način na koji je to činio GESTAPO i SS, a ne NKVD. Tehnika likvidacija kod NKVD je drukčija. Zašto bi NKVD koristio njemački metod. Četvrti problem je taj što je tadašnja obdukcija nedvojbeno pokazala da su žrtve likvidirane u jesen 1941 kad je to područje bilo pod nacističkom okupacijom. A ne u 1940 godini, dakle godinu ranije Peti problem je… Čitaj više »
“… Među deklasifikovanim dokumentima nalazi se službena beleška načelnika Generalštaba Crvene armije Borisa Šapošnjikova upućena narodnom komesaru odbrane SSSR-a Klimentu Vorošilovu. U njoj se nalazi procena vojne pretnje koju različite države mogu da predstavljaju, i nezavisno i kao deo vojnih saveza i blokova. Stepen značaja i tajnosti ovog dokumenta posebno naglašava činjenica da Šapošnjikov nije koristio pomoć daktilografa, već je izveštaj na 31 stranici napisao svojeručno. Prema mišljenju sovjetskih vojnih stručnjaka, najverovatnija pretnja za SSSR u tom periodu nije bio samo vojni savez Nemačke i Italije, već i Poljska, koja je bila „u orbiti“ fašističkog bloka. Šapošnjikov je isticao da „Sovjetski Savez mora da bude spreman za borbu na dva fronta: na zapadu protiv Nemačke i Poljske i, delimično, protiv Italije, sa mogućim savezništvom pograničnih država, a na istoku protiv Japana“. Dokumenti pokazuju da su Nemačka i Poljska uoči rata mogle zajedno da imaju više od 160 pešadijskih divizija, više… Čitaj više »
Nevjerovatno kako se i sama istina urotila protiv Sovjeta i Rusa, pa se protiv nje treba boriti svim sredstvima.
…ono što me zanima..jesu li poljaci obilježili mjesto zločina nekoliko desetaka tisuća zarobljenih crvenoarmejaca nakon tkz.čuda na visli….zločina smišljenog izgladnjivanja zatočenih.
Sve one koje zanima tematika Katyna neka u Googlov searchbox upišu nstarikov.ru/blog/65169 Tu se zorno i činjenički dokazuje tko je ubio Poljake. Taj zločin svjetski medijski moćnici pripisuju Staljinu i NKVD-u a da nema ni jednog jedinog dokaza. A ima milijun dokaza da su to učinili nacisti a sve to izrežirao Goebbels a kasnije zataškavali Amerikanci optužujući Ruse. Katin je jedna od najvećih svinjarija svih vremena. Još za vrijeme Hruščova počinju falsifikacije u vezi Katyna, kad on to želi pripisati Staljinu.Tu ima odvratnu ulogu i Hruščovljev ministar unutrašnjih poslova Šepeljev. On je nagovarao Gomulku, tadašnjeg generalnog sekretara KP Poljske da ga podrži u tim prljavim namjerama ali ga je Gomulka glatko odbio. Katynu imate stranicu na internetu, koja se zove katyn.ru a vodi je Sergej Strygin, koji je napisao i knjigu, gdje kirurški precizno secira događaje, koji su se desili u sva tri logora za poljske oficire i policajce i… Čitaj više »
Kakvo sranje od članka, čak i u Rusiji znaju tko je pobio poljake….. ovi patetični pokušaji da budrte veci rusi od rusa je vec degutantno….
Sva ta prica o komunistickom Jasenovcu nije nista drugo doli pokusaj pranja ustaskog rezima.
Nikavog komunistickog JAsenovca nije bilo niti ima dokaza osim neoustaskih bulaznjenja.
Nakon rata su jedno vrijeme tu dovodjeni robijasi i ratni zarobljenici na radove na sanaciji terena . I to je sve. I onda su iz toga ustasofili iskonstruirali bajku o komunistickom Jasenovcu.
Kad mi spomenu Katin čiji mit produciraju varani da bi zavadili slovene odmah mi je jasno da je to podvala i da nema veze sa istinom koja se izgubila u oceanu laži zadnjih dekada……………..
Neživo se ne može mrziti. Radomski je trebao biti poslan na promatranje, tj. veliki pisac.
—-
Moj liberal je otišao toliko daleko da poriče samu Rusiju, to jest, on mrzi i tuče svoju majku. U njemu to gotovo da budi užitak. On mrzi narodne običaje, rusku povijest,… sve”, govori Jevgenij Radomski.