Ruski prijedlog za mir u Perzijskom zaljevu

Postoji izuzetno razuman i izvediv način da se izbjegne sukob i osigura mir u Perzijskom zaljevu. Moraju se poštovati načela multilateralizma i međunarodnog prava. Čini se gotovo zapanjujućim da treba apelirati na tako očite osnovne norme.

Srećom, Rusija je predstavila mapu puta za provedbu sigurnosnog koncepta u vitalnom plovnom putu, temeljenog na gore navedenim načelima.

Zamjenik ruskog izaslanika pri Ujedinjenim narodima, Dmitrij Polyansky, iznio je moguću međunarodnu koaliciju za pružanje sigurnosti komercijalne plovidbe kroz strateški važan Perzijski zaljev. Kroz uzak otvor svakodnevno prođe 30 posto svih isporuka nafte u svijetu. Gotovo svaki narod ima korist od sigurnog prolaska tankera. Svaki poremećaj imao bi ogromne negativne posljedice za svjetsku ekonomiju, utjecao bi na sve narode.

Ruski prijedlog, koji je predan Vijeću sigurnosti UN-a, trenutno razmatraju razne stranke. Ključno je da sigurnosni koncept koji je iznijela Moskva ovisi o sudjelovanju zaljevskih država, uključujući Iran. Umjesto da ga predvodi vanjska sila, ruski prijedlog predviđa napore koje vodi regija.

Ovaj multilateralni aranžman za suradnju među državama čvrsto se nalazi u načelima Povelje UN-a i međunarodnog prava. Potencijalno može izgraditi povjerenje i pozitivne odnose, a time i smanjiti klimu napetosti i nesigurnosti koje su se pojačale posljednjih mjeseci, prvenstveno između Sjedinjenih Država i Irana.

Washington je od lipnja okrivio Iran za nekoliko slučajeva sabotaže na komercijalnoj isporuci nafte. Amerikanci nisu pružili nikakav dokaz za svoje tvrdnje. Iran, sa svoje strane, negira bilo kakvu malverzaciju i umjesto toga je ukazao na “zlonamjernu zavjeru” s ciljem podizanja tenzija ili, što je još gore, stvaranje sveobuhvatnog vojnog sukoba između SAD-a i Irana.

Značajno je da je problem navodne sabotaže i opasnosti za plovidbu praćen povećanim raspoređivanjem američkih snaga u regiji tijekom svibnja, naizgled kako bi se suprotstavili predviđenoj “iranskoj agresiji”.

Jedno je sigurno, a to je da američki prijedlog za pomorsku koaliciju na čelu s Washingtonom, čiji je cilj “zaštita brodarstva” u Zaljevu, nije favorit. Većina nacija je odbacila američki plan. Njemačka, Francuska i druge Europske države nisu prihvatile taj prijedlog. Čak su i arapske nacije, koje su u savezništvu sa SAD-om poput Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata, odustale od toga. Zanimljivo je da su se i zaljevske države suzdržale od praćenja Washingtona u okrivljenju Irana za incidente sabotaže tankera.

Nakon nekoliko tjedana lobiranja za američku “mornaričku koaliciju”, čini se da je Washington stekao samo dva partnera: Veliku Britaniju i Izrael.

Izraz “koalicija” je, dakle, pogrešan naziv u ovom kontekstu. Također nema kredibilitet kao sila koja služi za zalaganje za međunarodno pravo i sigurnost. Položaj takve koalicije jedino bi mogao potaknuti otvoreno neprijateljstvo prema Iranu. Temelji se na pogrešnoj pretpostavci da je Iran “problem”.

Svaka takva izvan regionalna vojna sila po definiciji je izvor daljnje nesigurnosti i napetosti u Perzijskom zaljevu, kako je primijetio iranski ministar vanjskih poslova Mohammad Javad Zarif. Zacijelo je bilo kakvo raspoređivanje pod vodstvom SAD-a nezakonito, jer to nije donijelo Vijeće sigurnosti UN-a. Američki se plan oslanja na jednostrano nametanje američke sile, zajedno s saveznicima koji imaju dugu povijest olakšavanja washingtonskih militarističkih avantura.

Štoviše, lako se može uočiti da su tvrdnje SAD-a o pomorskoj sigurnosti i sigurnom prolazu sumnjive. Čini se kako Washington cinično koristi „sigurnosna pitanja“ kao pokriće za formiranje agresivne fronte protiv Irana. Prava svrha je pojačavanje Trumpove administracije “maksimalnog pritiska” na Teheran kako bi se ta država natjerala na ustupanje američkim strateškim zahtjevima.

Ova američka politika je, naravno, nelegitimna i, doista, zločinačka. Ali to se skriva, kao što to obično rade Amerikanci, pseudo-imidžom koji glumi svjetskog „policajca“.

Suprotno tome, postoji nada da će UN i narodi zaljevske regije napraviti korak naprijed kako bi prihvatili ruski prijedlog za istinsku suradnju i uzajamne napore za održavanjem mira. Jedini put naprijed je kroz multilateralizam, međusobno uvažavanje, dijalog i pridržavanje međunarodnog prava. Sukob je scenarij u kojem su svi gubitnici, jedino je mir scenarij u kojem svi dobivaju.

Sigurno, ako nijedna strana ne može podržati takav razuman prijedlog, tada je glavno pitanje: zašto ne? Negativni odgovor sugerira da postoji nepokolebljivost u vezi s navodnim „sigurnosnim pitanjima“ i da se zapravo igra zlobna agenda.

Također treba imati na umu da su sadašnje sve veće tenzije u Perzijskom zaljevu nastale zato što je Trumpova administracija izašla iz nuklearnog sporazuma s Iranom. Taj sporazum potpisali su Iran, SAD, Rusija, Kina, Britanija, Francuska, Njemačka, Europska unija još u srpnju 2015. Međunarodni ugovor podržalo je Vijeće sigurnosti UN-a. Kad se Trump prošle godine udaljio od zakonskih obveza SAD-a, proizašle su sve napetosti koje sada vidimo s Iranom.

Kako je nedavno na tiskovnoj konferenciji u UN-u rekao ruski izaslanik Dmitrij Polyanksy, Washington se mora vratiti u nuklearni sporazum. Do tada, Washingtonovo predstavljanje kao nekakvog arbitara za sigurnost na Bliskom istoku je previše smiješno.