Ruski službeni mediji i vojska: „Ne trebaju nam bajke i laži o utrci Tu-160 s američkim F-35“

Ruski portali su početkom ovog mjeseca dva do tri dana žučno raspravljali o tome kako je nadzvučni teški bombarder Tu-160 uspio pobjeći američkim borbenim zrakoplovima F-35A, koji su ga u paru pratili nad Japanskim morem. Međutim, najvjerojatnije je da cijela ova priča nije ništa drugo do mašta novinara kineskog žutog lista Sina. Što se zapravo dogodilo? Prenijet ćemo vijest koju je citirao i Ruski vjesnik na hrvatskom jeziku.

Spektakularna utrka nad Japanskim morem: Kako je ruski Tu-160 “pobjegao” lovcima F-35?

Zaplet o tome kako su američki borci pokušali presresti ruski strateški bombarder Tu-160, zvan “Bijeli labud”, sastavljen je vrlo uvjerljivo. Kako piše kineski list Sina, nadzvučni teški bombarder Tu-160, koji je letio iznad Japanskog mora, susreo se s dva američka borbena zrakoplova pete generacije F-35A Lightning II.

„Američki zrakoplovi F-35A Lightning II su početkom ovog mjeseca pokušali pratiti ruski bombarder koji je izvodio planirani let iznad Japanskog mora. Međutim, ruski pilot je u jednom trenutku potjerao svog “Bijelog labuda”, tako brzo da je daleko iza sebe ostavio američke lovce koji su ga grozničavo pokušavali sustići. Kineski list Sina podsjeća svoje čitatelje da su nedavno Amerikanci s podsmijehom odmahivali rukama na spomen ruskog bombardera Tu-160, kojeg su prozvali „muzejskim eksponatom“, piše RBTH.

„Strateški bombarder Tu-160 i njegova “nesuđena” pratnja susreli su se početkom ovog mjeseca na nebu iznad Japanskog mora. Naime, ruski nadzvučni bombarder je otkriven dežurnim radarskim sustavima. Prema njemu je odmah upućen par američkih zrakoplova pete generacije F-35A Lightning II. Međutim, oni nisu mogli sustići ruski bombarder, pošto je Tu-160 u međuvremenu prešao u supersonični režim leta. Naime, ruski pilot je promijenio geometriju krila na bombarderu i prebacio motore u režim dopunskog izgaranja. Tako je letjelica teška 110 tona uspjela “umaći” potencijalnim pratiteljima koji su 10 puta lakši od njega“, piše Ruski vjesnik, citirajući portal Cargrad.

“Tu-160 je u stanju postići brzinu od 2200 km/h, dok je F-35A Lightning II ograničen na 1930 km/h, uz činjenicu da američki zrakoplov ne može dugo letjeti ovom brzinom“, napominje se u tekstu kojeg je prenio internetski portal Cargrad.

“Sjećate li se događaja kada su ovi bombarderi odletjeli u Venezuelu i naknadne zajedljive reakcije Amerikanaca koji su ih proglasili zastarjelima”, na Twitteru je napisao portal Glas Mordora.

“Nekada davno, 1949. godine, smo na jednom vojnom aerodromu vidjeli prvi sovjetski mlazni bombarder Il-28. I tada su se mnogi podsmjehivali naoružanju kojeg je imao u svom arsenalu. To su bila samo dva topa koji su se nalazila u prednjem i repnom dijelu letjelice. Na prvi pogled presmiješno. Međutim, on je bio toliko brz da mu ni ovo naoružanje nije bilo niti potrebno. Naime, tada ga ni najbrži američki zrakoplov, P-51 Mustang, nije mogao sustići”, napisao je u komentaru čitatelj Serge Gray, dok je drugi dodao „kako je pilotima trebalo napisati kaznu zbog prebrze vožnje”.

Zašto demantirati lijepu lažnu vijest?

Zanimljivo, ali su nakon analize ovog navodnog susreta na nebu iznad Japanskog mora ruski dužnosnici i novinari smatrali da je potrebno demantirati maštarije kineskog žutog tiska.

Prema kineskim novinarima, bombarder je lako pobjegao američkim zrakoplovima, a američki su piloti bili osramoćeni, kako navode autori. Precizirali su da se incident dogodio 3. studenog i da je o tome  navodno izvijestila i ruska novinska agencija Sputnik.

Da bi bili uvjerljiviji, autori kineske agencije su dodali čak i tehničke detalje i kako u režimu naknadnog sagorijevanja “Bijeli labud” ubrzava do 2,05 Macha, odnosno, leti brzinom do 2200 kilometara na sata, a Pratt & Whitney F135, koji je ugrađen na F-35, sposoban je ubrzati zrakoplov do 1,8 Macha, odnosno, do brzine od 1930 km/h. Kineski list naglašava i masu oba zrakoplova, te kako je prazan bombarder Tu-160 od 110 “u trenu” pobjegao američkim borbenim zrakoplovima od 13 tona.

Međutim, sve ove informacije lako je dobiti iz relevantnih članaka iz Wikipedije, podsjeća ruski stručnjak Ivan Abakumov, koji nimalo nije oduševljen ovakvim „novinarstvom“.

Senzacionalnu vijest su pokupile vodeće agencije, a slijedio je i tisak. Međutim, daljnja provjera je pokazala da agencija Sputnik nije napisala ništa slično, a sam kineski list Sina, kako su Moskvu izvijestile kineske kolege, u Kini je, blago rečeno, „ne baš solidan izvor informacija“. Jednostavno rečeno, Sina je kineski „žuti tisak“.

Pored toga, ruski vojni stručnjaci su u blogosferi izravno upozoravali da je pričao tome kako je Tu-160 pobjegao zrakoplovima F-35 „obična bajka“. Prema njihovim riječima, niti jedan američki F-35A nedavno nije letio nad obalama Japana. Drugo, japanski je Glavni stožer poznat po tome što oprezno objavljuje sve slučajeve djelovanja velikih ruskih borbenih zrakoplova u blizini japanskih granica. Međutim, prvog tjedna studenog japanski službeni vojni izvori nisu naveli nijedan takav slučaj, kao što općenito čine.

Da ne spominjemo činjenicu da rusko ministarstvo obrane nakon objave informacije uopće nije komentiralo temu. Očito se ruski novinari nisu trudili vojnom odjelu postaviti relevantna pitanja.

Uz sve to, vojnim stručnjacima i novinarima koji prate ovo područje je poznato da “Bijeli labudovi” nad japanskim i susjednim morima, ako i lete, onda lete u pratnji borbenih zrakoplova, a ne sami. Da ne spominjemo činjenicu da je ruskim bombarderima zabranjeno letjeti nad morem sami i moraju barem biti u paru. Ruska vojska je skrenula pozornost i na činjenicu da je plan leta za zrakoplove Tu-160 na Dalekom istoku za ovu godinu već završen, pa je vrlo malo vjerojatno da je jedan ponovo poslan u studenom. Da se takvo što dogodilo, onda bi ruski državni televizijski kanali bili prvi koji bi o tome izvijestili, a ne kineski „žuti tisak“.

Uspješno ubačena lažna vijest potkopava kredibilitet svakog medija

Stručnjaci smatraju kako bi epizoda s „Bijelim labudom“ trebala postati dodatno cjepivo za lažne vijesti ruskog tiska.

„Živimo u zanimljivoj prekretnici koju karakteriziraju visoki rizici primanja vijesti koje nisu provjerljive. Sve to podsjeća na “jedna baka mi je rekla na ulazu”, samo na internetu”, upozorava Ivan Abakumov.

German Klimenko, bivši savjetnik predsjednika za razvoj interneta i supredsjedatelj Vijeća Privredne komore Ruske Federacije za razvoj informatičkih tehnologija i digitalne ekonomije, također je komentirao slučaj.

Podsjetio je da su prije u Rusiji samo „zloglasne“ bake na ulazu bile granica između svijeta službenih informacija i glasina.

“Sada su glasine u ravnoteži s provjerenim vijestima. Ali mi se nismo tome prilagodili i ne razumijemo kako razlikovati jedno od drugoga. Osim toga, došlo je do odvajanja vijesti od medija i njihovog prelaska na društvene mreže, a da ne postoji cjepivo protiv stvaranja lažnih vijesti, koje se razvijaju iz generacije u generaciju”, požalio se stručnjak.

Klimenko napominje da su ranije desetljećima postojali provjereni izvori informacija, dok u modernom svijetu sami ljudi postaju izvori informacija.

“Zbog toga su uvedeni razni “blogerski zakoni” i pokušaji provjere sadržaja”, kaže German Klimenko, iako skeptičan u učinkovitost ovakvih mjera.

Naime, Rusija je u ožujku ove godine usvojila zakon pruža mogućnost blokiranja netočnih informacija ili iskrivljenih činjenica koji se plasiraju kao „vijesti“. Sredinom listopada je u skladu s novim zakonom rusko pravosuđe prvi put novčano kaznilo internetsko izdanje „Trenutak istine“ (Момент истины) i njegovog glavnog urednika Jevgenija Gneuševa.

Možda su se ruski novinari pokazali toliko lakovjernima da su povjerovali vijestima iz Kine, jer je do sada glavni tok lažiranja do Rusije stizao sa Zapada. Zbog poplave takvih „informacija“ sa Zapada je direktor ruske Javne komore za razvoj informacijske zajednice, medija i masovne komunikacije, Aleksandar Maljkevič, pozvao da se borba protiv zapadnih lažnih vijesti u Rusiji “počne voditi svim oružjem”. Kao primjer, Maljkevich je naveo odluku Twittera i Facebooka da filtriraju informacije o predstojećim predsjedničkim izborima u Sjedinjenim Državama 2020. godine.

“Ogroman broj sugestija za izbore u Rusiji dolazi nam upravo odatle. Mislim da u borbi s neprijateljem morate imati svoje oružje. Vrijeme je da stvorimo adekvatan priručnik za obuku”, napisao je Maljkevich na svom Telegramu.

Stoga, za stručnu zajednicu i profesionalne novinare, a ovdje i za rusku vojsku, „vijest“ o bijegu bombardera Tu-160 pred dva nova zrakoplova F-35 nije nikakva vijest, već dezinformacija na koju su čak nasjeli i vjerodostojni mediji i portali. Možda zato što nisu provjerili i tako utvrdili da je Sina obično kinesko „žutilo“, koje postoji i tamo, jer u Kini ne čitaju baš svi partijske biltene ili Narodni dnevnik, list Centralnog komiteta KP Kine. Problem je što se objavom ovakvih „informacija“ u pitanje dovodi kredibilitet svih naknadno objavljenih točnih informacija, što u Moskvi očito ne žele, čak i ako se takva vrsta informiranja na Zapadu dokazala kao učinkovito sredstvo manipulacije.

Sina / RBTH / VZ