Rusko-ukrajinski špijunski triler

Ranije ovog tjedana je ruska vojna televizija ”Zvijezda” na svojoj internetskoj stranici objavila vijest da se ruskim graničarima predao časnik ukrajinske protuzračne obrane, major Jurij Baturin, koji je u Rusiji zatražio azil. Prema članku, ukrajinski major je sa sobom imao dokumente i dokaze da je projektil sustava ”Buk”, kojim je oboren malezijski Boeing MH17 nad Donbasom 2014. godine, ispaljen s položaja ukrajinske vojske. Vijest je nakon nekoliko sati uklonjena s internetske stranice  ruske vojne televizije, ali su je neki mediji i portali uspjeli prenijeti.

Prema medijima, Baturin je 17. srpnja, 2014. godine bio zapovjednik zrakoplovne obrane u području u kojem je oboren malezijski zrakoplov, točnije, služio je u vojnoj jedinici u blizini Harkova. Prema njegovim riječima, uz pomoć sustava za praćenje protuzračne obrane promatrao let zrakoplova i njegov pad. Časnik tvrdi da je prema podacima radara zrakoplov pogođen projektilom s područja kojeg su nadzirale ukrajinske snage.

Major Jurij Baturin je također rekao da je u njegovu jedinicu nakon nesreće došla kolona vozila koja je pratila protuzrakoplovni sustav ”Buk”. Vojnici iz kolone su potvrdili da su u vrijeme pada malezijskog zrakoplova bili na mjestu kojeg su naknadno u istrazi kao mjesto lansiranja označili stručnjaci koncerna ”Almaz-Antej”, koji proizvodi ove sustave.

Prema riječima stručnjaka iz grupe ”Almaz-Antej” (koncern koji se bavi proizvodnjom ovog oružja), koji su u svrhu istrage na raspolaganje dobili sve dostupne podatke ruske vojske, zrakoplov je pogođen raketnim sustavom ”Buk” koji je lansiran s područja Zaroščenska, tada pod kontrolom ukrajinskih snaga.

Zrakoplov ”Boeing 777” avionske kompanije Malaysia Airlines, na putu iz Amsterdama za Kuala Lumpur leta MH17, oboren je 17. srpanj 2014. u blizini regiji Donjeck. Svih 298 ljudi i članova posade u zrakoplovu su poginuli. Kao što smo rekli, kasnije je televizija ”Zvijezda” sa svoje internetske stranice uklonila vijest o časniku koji je bio svjedok zrakoplovne nesreće u Ukrajinu, koji je navodno zatražio azil u Rusiji. Mediji su prenijeli da za vijest najvjerojatnije nema dovoljno dokaza. Na internetu nema nikakvih podataka o majoru Baturinu, a ukrajinski mediji su potpuno prešutjeli ovu informaciju.

Samo dan poslije, kada se u Donjecku na konferenciji za novinare pojavio prebjegli časnik Službe sigurnosti Ukrajine, potpukovnik Roman Labusov, cijela priča počinje ličiti na špijunski triler. Je li potpukovnik SBU Labusov zapravo bio ”major Jurij Baturin” i jesu li u Rusiji odlučili da je bolje da se ”pojavi” u Donjecku, a ne u Rusiji, to nikada nećemo saznati.

No, priča postaje više nego zanimljiva, posebno u  trenutku kada su prije tjedan dana vlasti Nizozemske, Malezije, Austrije, Belgije i Ukrajine donijele političku odluku da osnuju zajedničko istražno povjerenstvo ”koje će utvrditi istinu o incidentu”.

Vijest da je na stranu Donjecke Narodne Republike  prešao  čelnik jedinice za šifriranje SBU Ukrajine, potpukovnik Roman Labusov, odjeknula je glasno, čak i u Kijevu, iako se tamo trude da umanje njen značaj.

”Ja sam potpukovnik SBU, na čelu sam jedinice za enkripciju dokumenata i prešao sam na ovu stranu kako bi se otkrile kriminalne aktivnosti vladajuće elite Ukrajine”, rekao je Labusov na konferenciji za novinare u Donjecku.

O biografiji potpukovnika Labusova barem postoje neki dostupni podaci. Rođen je u Donjecku, a od 2014. godine je služio u Mariupolju.

Navodi se da je časnik sa sobom ponio nekoliko tisuća dokumenata vezanih za djelatnosti ukrajinskih obavještajnih službi po pitanju Donbasa. Potpukovnik je objasnio svoj korak željom da ostane vjeran zakletvi koji je položio.

“Što se sada događa? Ukrajinske građane ubijaju ukrajinski vojnici koji su zakleli da će ih štititi. Tko su oni nakon što to učine?”, upitao je bivši dužnosnik SBU.

Pri utvrđivanju položaja, mjesta i prirode rada, Labusov je dao nekoliko proturječnih izjava, kojima kao da želi ojačati svoj  status. Ali time ne negira važnost događaja, koji zahtijeva da se razjasni, kao i trend među brojnim ukrajinskim časnicima i dužnosnicima agencija za provedbu zakona da odaberu živjeti u slobodi.

Utvrđeno je da se koristi profesionalnim žargonom sigurnosnih službi i da je upućen u prijenos šifriranih podataka, što je svakodnevni posao ovih obavještajnih stručnjaka.

U Rusiji postoje standardi za sigurnost kriptografskih sustava, dok Ukrajinci jednostavno kopiraju ruske, jer je sva oprema za šifriranje, sučelja, računala i protok podataka ruske proizvodnje.

Odjel za šifriranje dokumenata u Rusiji vodi tehnička jedinica unutar Glavne vojne kontraobavještajne uprave. Isti odjela SBU ima u Kijevu, a potpukovnik Labusov je sam radio u Mariupolju i onda slao podatke u Kijev.

U praksi to izgleda ovako. Unutar glavnog SBU odjela u Mariupolju u Georgijevskoj ulici br. 77 nalazi se takozvana zaštićeni odjel. To je prostorija u kojoj je smješten stari uređaj ”Atlas” M-468A proizveden u Rusiji, dizajniran da olakša razmjenu obavještajnih šifriranih informacija. Koristi se jednostavan postupak za enkripciju, ali nema izlaz na uobičajeni internet uređaj, nego se prešifrirani tekst prenosi na USB. Ovim se postupkom dešifriraju podaci primljeni putem alternativnih komunikacijskih kanala.

U uobičajeni USB priključak se umetnete sadržaj s enkripcijom, pritisnete gumb i dobijete tekst na ukrajinskom jeziku.

Međutim, ova se metoda i sustav smatraju zastarjelima. Rusija je još od 2004. takve “zaštićene pretplatničke stanice” svugdje zamijenila novom opremom, ali se u Ukrajini sve to još uvijek koristi. Izvana izgleda kao najobičnije osobno računalo s monitorom i tipkovnicom, a na licu mjesta je i laserski printer.

Najvjerojatnije je Labusov upravljao tisućama dokumenata i kopirao ih. Malo je vjerojatno da će netko detaljno pretraživati pukovnika pri izlasku iz zgrade gdje je radio tri godine.

Usput, Evgenij Krutikov, bivši ruski časnik, kaže da za ovaj rad ne morate imati nikakvo posebno znanje o računalnim tehnologijama. U sovjetskim vremenima su to savršeno rješavali vojni ročnici specijaliziranih komunikacijskih tvrtki. Naravno, SBU bi zbog okolnosti trebao povećati razinu tajnosti dokumenata koji sadrže državne tajne. Zbog toga se očigledno zahtijeva određena razina kontrole pri prijemu i prolaze posebni testovi. Ali to je tako u idealnom svijetu, a mi govorimo o današnjoj Ukrajini.

Osim toga, što reći za patriotske pobude potpukovnika Labusova? Gdje je bio tri i pol godine dok je trajao rat visokog intenziteta? Možda pukovnik nije odmah shvatio što se događa?

Najveći dotok prebjega iz ukrajinske vojske u Rusiju i Donbas je zabilježen upravo u prvim godinama rata. Glavni vojni tužitelj Ukrajine, Anatolij Matios, naveo je da njihov ukupni broj, iz redova SBU, Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva obrane, 2015. bio 8000.

Najviši prebjeg po rangu je bio general Aleksander Kolomiec, koji je otišao u Donjeck u ljeto 2015. Radio je u Glavnom stožeru oružanih snaga Ukrajine u Kijevu, gdje je vodio Odjel za analizu informacija, odnosno bio je glavni analitičar ukrajinske vojske i pomoćnik ministra obrane.

Kako bi umanjio značaj ovog ”incidenta”, ukrajinski vojni tužitelj Matios je tvrdio da Kolomiec smijenjen s dužnosti 2012. godine zbog redovitih odlazaka u Rusiji i da mu je na zahtjev vojne kontraobavještajne službe bio zabranjen pristup državnim tajnama.

Ne postoje informacije kakve je informacije Kolomiec dao Donjecku i na koji je način pomogao lokalnim milicijama i službama. Ukrajinska vojska od 2014. i poslije ima dva velika odjela u Odesi, gdje skuplja zastarjele strateške informacije, koje više imaju povijesnu vrijednost, nego operativnu.

Usput, Kijev iz nekog razloga smatra da je najučinkovitiji način pritiska na potencijalne i stvarne prebjege uhićenje i oduzimanje njihove osobne imovine, uključujući i nekretnine, čime su uspjeli prikupiti 9 milijuna dolara

Dokumenti koje je Labusov ponio sa sobom mogu sadržavati nešto korisnije, ali samo ako SBU i dalje zanemaruje sve načine održavanja tajnosti podataka i za prijenos operativnih podataka koristi “zaštićenu pretplatničku stanicu”. To je moguće, obzirom na opće stanje u ukrajinskim službama i vojsci.

Od početka funkcioniranja službi DNR se čak i kopije naloga za pojedine vojne postrojbe, od brigade do bataljuna i jedinica, šalju s više tajnosti i profesionalnosti. Dakle, polagati velike nade u informacije prebjega s nejasnim motivima ponašanja, bilo bi pretjerano. Iskustvo je pokazalo da tradicionalne obavještajne tehnike u Donbasu funkcioniraju puno učinkovitije.

Također ne treba očekivati ni nastavak prelaska pripadnika ukrajinskih obavještajaca, časnika i vojnika. Oni koji su imali ozbiljne motive za odabir strane u ovom sukobu su to već učinili.

Osim toga, Ministarstvo unutarnjih poslova i SBU su od 2014. godine proveli nekoliko ozbiljnih čistki, a kontrola kontraobavještajne službe se u Ukrajini postupno pretvorila u patološku špijunsku maniju. Masovni prijem u vojsku i strukture vlasti u Ukrajini ”heroja Maidana” je na kraju doveo do toga da profesionalni kadar počinje suosjećati s ”ruskim svijetom”.

Prijelaz na stranu Donjecke i Luganske Narodne Republike visokih ukrajinskih časnika je sada moguć samo zbog osobnih razloga, prvenstveno zbog pretjeranog kontraobavještajnog pritiska ili zbog neke osobne pogreške.

No, ipak u zraku ostaje pitanje tko je potpukovnik Roman Labusov, odnosno što je donio sa sobom, samo nekoliko sati nakon nestanka iz medijskih izvješća ”majora Jurija Baturina”, navodnog svjedoka obaranja malezijskog Boeinga nad Donbasom? Kako je došlo do kratkotrajnog ”previda” pri objavi vijesti na internetskom portalu vojne, a ne neke od komercijalnih ruskih televizija? Odgovore na ova pitanje novinari neće dobiti, što je razumljivo. Moguće je da je bijegu u Rusiju majora Jurija Baturina zaista bila neprovjerena informacija i da potpukovnik Labusov nema ništa što u Donjecku već ne znaju, te da u njegovim dokumentima stoji sve što su već otkrile njihove ili ruske službe koje im prosljeđuju informacije. Ovom se scenariju sigurno nadaju u Kijevu, iako je sve moguće.

VIDEO: Izjava za novinare potpukovnika Romana Labusova u Donjecku 5. listopada 2017.