Saborski raspust

Konačno je i za hrvatske saborske zastupnike počelo dugo toplo ljeto. Ponijeli su svoje maske i krenuli u hrabri boj zaštite drugih od sebe. Nažalost, ta bitka je unaprijed izgubljena – po prirodi stvari, nije moguće zaštiti se od rada i nerada, pameti i gluposti, ljubavi, preljuba i zlobe vrlih saborskih junaka.

Posljedice njihovih dizanja ruku se u konačnici uvijek iskazuju u brojkama, onim iskazanim u poreznim davanjima, parafiskalnim nametima, taksama, kaznama i sličnim oružjima iz državnog arsenala s kojima se puk drži u opsadnom stanju već desetljećima.

Ne očekuje ih ni vruća politička jesen. Izbori su iza, novac za rad političkih stranaka raspodijeljen, za novo zaduženje od jedva nekoliko stotina milijuna eura su dignute ruke. Pogled s vidikovca saborskog zastupnika je prekrasan – sve što vidiš okom ti je plaćeno, u zakutku uma se smiješi daleka, ali obilna penzija. Što drugo do čestitati sam sebi, znao si izabrati mjesto, vrijeme i trenutak, biti na pravoj strani, konačno si onaj koga se pita, moli, poteže za rukav, a ti kao Don Corleone puštaš da ti ljube ruke.

One druge scene iz Kuma, sa strojnicama, suđenjima, istragama ti ne padaju na pamet.

Mogli bismo im pljunuti u facu, zateknemo li ih ‘među narodom’? Ne možemo. Imaju masku preko face. Njih će i najesen čekati plaće, u prosjeku od 20 i nešto tisuća kuna, svi drugi nemaju pojma što ih čeka. Ono malo pojma što se ima, ne sluti na dobro.

Ni prije epi-, pan-, plan-demije, narodu nije bilo bajno. Evo kako je bilo, iz usta profesorice sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta Marije Ivanov (https://www.rtl.hr/vijesti-hr/novosti/otvoreni-uvodnik/3854350/hocete-li-kupovati-novi-kucanski-aparat-ili-auto-necete-sto-nas-ceka-i-kako-se-izvuci-za-rtlhr-analizira-profdrsc-marijana-ivanov/):

„Prema zadnje raspoloživim podacima za 2018, 43% kućanstava u Hrvatskoj vrlo teško ili teško sklapa kraj s krajem, a s malim poteškoćama oko 40% (DZS). 20% osoba živi u kućanstvima koja zbog financijskih poteškoća kasne s plaćanjima režija. Oko 50% osoba žive u kućanstvima kojima su ukupni troškovi stanovanja znatno financijsko opterećenje, a onih rijetkih, za koje to nije slučaj, je svega 5%. Plaće su uglavnom niske ili ih prebrzo potroše i oni s većim dohotkom. Zalihe štednje su za većinu vrlo niske – ne postoje, a izuzetak su onih 20% deponenata ili možda tek 5% kućanstva koji raspolažu s više od 90% novca u bankama“.

Mogli bismo iz toga izvući zaključak o nejednakosti, ako bi to bio i jedini zaključak – bio bi pogrešan. Točniji je onaj o jednakosti u siromaštvu. Po jutru se dan poznaje, po prvoj saborskoj sjednici se prepoznaje slijedeće četverogodišnje razdoblje. Dakle, slijedi nam dalje zaduživanje. Tuk na utuk, a dug na dug. Grčevita zastupnička borba postajanja Grčkom.

Na kraju prvog ovogodišnjeg tromjesečja, ukupni javni dug („Javni ili državni dug čine iznosi koje je država pozajmljivala kako bi financirala prošle deficite. Često se upotrebljava riječ “dug”, a pri tom se misli na “deficit”. Razlika između ta dva pojma može se jednostavno objasniti: ako su državni rashodi veći od državnih prihoda, proračun iskazuje deficit koji se mora financirati pozajmljivanjem. Iznos deficita povećava dug i samo ga suficit može smanjiti“. http://www.ijf.hr/pojmovnik/javni_dug.htm) je iznosio 298,8 milijarda kuna (74,3% BDP, bez uračunatog budućeg pada ) i bio je veći za 5,9 milijarda kuna u odnosu na zadnji dan prethodne godine.

• Evo što je i kako radila Vlada RH od Nove godine, dok je Stožer izdavao upute, preporuke i zaključavao ljude i gospodarstvo) / Izvor: Lider:
• država je u prva tri mjeseca izdala na domaćem tržištu kapitala obveznica u iznosu od 15 milijarda kuna;
• početkom svibnja, država se zadužuje za 1,445 milijarda eura;
• početkom lipnja se zadužuje za 2 milijarde eura;
• koji dan kasnije se zadužuje dodatno za 5 milijarda kuna.

Zbrojimo li navedene iznose, vidjet ćemo da se od početka godine do saborskog raspusta država zadužila za 6,2 milijarde eura!

Je li se za toliki iznos povećao ukupni državni dug? Nije. Kako to? Lijepo, država dugove ne vraća, nego samo plaća kamate. Kad dug dospije na naplatu, Vlada to ‘refinancira’, tj. digne novi kredit i plati stari dug. Da je tomu tako, vidjet ćemo i u Proračunu RH, tamo nigdje nema stavke o vraćanju dugova države, nego samo iznos za plaćanje kamata na dug.

Vidjet ćemo i još jednu konstantu – javni dug stalno raste što ne bi bilo toliko tragično da istovremeno raste i produktivnost, izvoz, suficit u razmjeni s inozemstvom, zaposlenost, plaće i standard ljudi. Na našu žalost, sve ovo drugo ne raste, nego stagnira ili pada.

I pad je let, reći će neki prije nego tresnu o bankrot, blokadu računa i neimaštinu.

Razloga za jesensko veselje ipak ima. Ne svima. Ovo je kapitalizam iz noćne more. Samo nekima. Spomenula ih je profesorica Ivanov – 5% naših štediša čeka nestrpljivo kišnu jesen. Preplanuli narodni poslanici, pučki tribuni, intelektualne klisurine će izglasati zakon o obnovi Zagreba uslijed potresa. Smiješi se novih 6 milijarda eura duga od države, 2 milijarde eura duga Zagreba. Kad se tomu pridoda obećanih 12 milijarda eura od EU plus 10 milijarda eura opcija za zaduživanje zbog, je li, poticanja gospodarstva, štediše mogu slaviti već sad.

Plijen će se dijeliti kao i dosad. Ogledne primjere vidjeti u gradnji auto cesta, u održavanju cesta, u rezultatima javnih natječaja, u gradnji fotonaponskih i vjetroelektrana, u dijeljenju poljoprivrednih poticaja.

Nebitnom ostatku od 95% ostalih, bit će gore. Uz vraćanja svih dosadašnjih dugova, na njihova pleća će se natovariti i ovi novi, domaći, plus europski dugovi. Morat će se provesti neke reforme. Ako ništa drugo, onda uvesti porez na nekretnine, imovinu, neobrađeno zemljište, neizgrađeno zemljište.

Nikad novac nije bio problem onomu koji zna što hoće. Rodi se čovjek u potleušici, bez vode, struje i interneta pa za par desetljeća stvori pošteno bogatstvo. Zato što je znao što hoće.

Hrvatska politička elita ne zna što hoće. Osim što zna da hoće tuđi novac i vladati državom preko raspodjele tog novca. Dok ide. Kao i vrč na vodu. Dok se ne razbije. Kao Grčka.