SAD i Iran – Obrnuta stvarnost, ali je rat pravi

U svom maršu prema novom ratu Sjedinjene Države optužuju Iran da koristi vojnu silu kako bi se nametnuo kao “regionalni hegemon”. Iran se optužuje da je najveći državni sponzor terorizma u svijetu zato što pomaže pobunjenicima u Jemenu, vladi u Siriji i Hezbollahu u Libanonu. Ali ono što Sjedinjene Države govore o Iranu više vrijedi za same SAD.

Prvo, na Bliskom istoku već postoji regionalni hegemon i to su SAD, iako puno manje od debakla u Siriji. Čak i najgorljivije optužbe protiv Irana kao državnom sponzoru terorizma blijede u usporedbi s Al-Qaidom i samoproglašenom “Islamskom državom” čiji se terorizam proširio planetom, uključujući ostatak terorističkih skupina koje djeluju u Libiji, Siriji, Jemenu i Afganistanu, protiv kojih se bori Iran, a ne SAD.

Sjedinjene Države također podupiru terorističke organizacije u Iranu, uključujući i skupinu Mojahedin-e Khalq, koja uživa potporu savjetnika za nacionalnu sigurnost Johna Boltona, koji lobira u njihovo ime godinama, još kada je MEK bio na popisu terorističkih organizacija State Departmenta.

Iran je prisutan u Jemenu, Siriji i Libanonu upravo kako bi se izbjeglo da te zemlje budu dio ionako opsežne američke hegemonije na Bliskom istoku. Tijekom vojnih aktivnosti Washingtona u sjevernoj Africi, na Bliskom istoku i središnjoj Aziji su  desetljeća laži stvarala izgovore kako bi se opravdali beskrajni američki ratovi i marš Washingtona prema Iranu kao sljedećem cilju.

Američka invazija Afganistana na istočnim granicama Irana je provedena 2001. godine, zatim slijedi američka invazija na Irak, na zapadne granice Irana, 2003. godine. Tako su SAD opkolile Iran vojnim snagama. Invazije, praćene opsežnim okupacijama, samo su dva najekstremnija primjera agresivnog vojnog okruženja.

Posrednički američki ratovi protiv Libije, Sirije i Jemena su pokušali eliminirati političke i vojne saveznike Teherana. Uz namjerno paraliziranje ekonomije sankcijama i dogovorenu kampanju političke subverzije protiv Irana, Sjedinjene Države su takoreći objavile rat Islamskoj Republici.

Iran je trebao biti na “popisu uspjeha” američkih “promjena režima”. Na popisu je, uz Iran, bila Libija, sada propala država, podijeljena i uništena američkom vojnom intervencijom 2011. godine, kao i Sirija, koja se još uvijek bori protiv terorista koje podupiru SAD i američke vojne okupacije svog teritorija.

Iran je gotovo dvadeset godina bio okružen otvoreno neprijateljskim američkim trupama i njihovim saveznicima. Ono što Sjedinjene Države nazivaju “iranskom agresijom” su zapravo racionalni koraci koje bi poduzela svaka vlada okružena neprijateljskim snagama samo kako bi obranila svoj teritorij i svoj narod. Bliski istok je već podložan američkoj hegemoniji, iako američka vlada predsjeda tisućama kilometara dalje od regije.

Iran se bori protiv najvećeg državnog sponzora terorizma

U nedavnom intervjuu za Epoch Times, američki zastupnik Van Taylor iz Teksasa je nazvao Iran “najvećim državnim sponzorom terora na svijetu”. Kao primjere je naveo iransku potporu skupinama kao što su Hamas i Hezbollah, što su tvrdnje iza kojih stoji cijelo vodstvo Sjedinjenih Država.

Međutim, grupe poput Hamasa su se zapravo borile protiv Damaska i njegovih iranskih saveznika u nedavnom sukobu u Siriji, što dovodi u pitanje “iransko sponzorstvo” Hamasa.

Hezbolah ima bliske veze s Iranom, ali je također dao velike materijalne i ljudske resurse ne za poticanje terorizma na Bliskom istoku, nego za borbu protiv njega, osobito protiv ISIL-a i Al-Qaede u Siriji i Iraku. Upravo su Iran i Hezbollah pomogli sirijskim snagama na terenu, dok je Rusija pružala zračnu potporu, zbog čega su ISIL i Al-Qaidu od 2015. U stalnoj defenzivi.

Ironično, ISIL i Al-Qaida u Siriji uspijevaju preživljavati samo na područjima koje štite snage SAD-a i NATO, kao što je Idlib, kojeg drži Al-Qaida, zbog kojeg su, prijetnjom vojne odmazde, SAD u više navrata upozoravale Damask i saveznike da ne oslobađaju regiju.

I dok optužbe SAD-a protiv Irana o “državnom sponzorstvu terora” ostaju nejasne, američke obavještajne agencije same priznaju ulogu Sjedinjenih Država i saveznika u stvaranju terorističkih organizacija kao što je ISIL. Američka obavještajna agencija DIA, na primjer, još 2012. godine uočava zavjeru Zapada i zaljevskih monarhija u stvaranju ono što se u to vrijeme nazvalo “selafijskom kneževinom” upravo u istočnoj Siriji, gdje se kasnije nastanio ISIL.

U dokumentu DIA objašnjava: “Postoji mogućnost uspostave deklarirane ili nedeklarirane selafijske kneževine u istočnoj Siriji, a upravo to tvrde vlasti koje podržavaju oporbu i žele izolirati sirijski režim zbog strateške dubine šiitske ekspanzije”. Da bi pojasnila tko daje tu potporu DIA navodi: “Zapad, zemlje Zaljeva i Turska podržavaju opoziciju, dok Rusija, Kina i Iran podupiru režim”.

Sjedinjene Države i njihovi saveznici poslali su oružje i zalihe podružnicama Al-Qaide u Siriji. Zajedno sa Saudijskom Arabijom i Katarom, Sjedinjene Države isporučile su tisuće tona oružja teroristima u Siriji, a čak priznaju da je sirijska podružnica Al-Qaide, Jabhat Al-Nusra, najbolje naoružana i najbolje opremljena fronta terorističkih frakcija u sukobu.

Sjedinjene Američke Države također su korile Al-Qaidu u Jemenu. Associated Press je objavio da su pobunjenici Al-Qaide u savezu sa Sjedinjenih Država u Jemenu”.

“Iznova i iznova u posljednje dvije godine, vojna koalicija na čelu sa Saudijskom Arabijom i uz potporu Sjedinjenih Država tvrdi da je izbacila teroriste Al-Qaide iz njihovih uporišta u Jemenu i smanjila mogućnost napada na Zapad”. Ali je prešućeno da su se mnoga njihova “osvajanja” odvijala su se bez borbe i zato što je koalicija sklopila tajne sporazume s borcima Al-Qaide, plaćajući nekima da napuste ključne gradove i dopuštajući im da se povuku s oružjem, opremom i mitom ukradenog novca, piše Associated Press. Stotine terorista je regrutirala sama koalicija koju predvodi Saudijska Arabija, a koju su podržavale Sjedinjene Države

Kasnije su se Sjedinjene Države iznenadile prijenosom sustava naoružanja Al-Qaidi u Jemenu.

CNN priznaje da su Saudijska Arabija i njeni koalicijski partneri dali američko oružje teroristima povezanim s Al-Qaidom, ekstremističkim militantima i drugim zaraćenim stranama u Jemenu, čime je Rijad prekršio sporazume sa Sjedinjenim Državama.

Tu je i MEK, teroristička organizacija koju podupiru SAD, koja je godinama s razlogom bila na crnoj listi američkog State Departmenta. Organizacija je desetljećima provodila brutalne terorističke napade, atentate i špijunažu protiv iranske vlade i njegovog naroda, a napadala je i Amerikance, uključujući pokušaj otmice američkog veleposlanika Douglasa MacArthura i pokušaja ubojstva američkog generala Harolda Pricea. MEK je likvidirao pukovnika Louisa Leeja Hawkinsa, pukovnika Paula Shaffera i pukovnika Jacka Turnera, potom zaposlenike Rockwell Internationala Williama Cottrella, Donalda Smitha i Roberta Krongarda.

Međutim, odjednom se zaboravlja  nasilna prošlost skupine Mojahedin-e Khalq, jer su ovi teroristi počinili napade u Iranu, ubijali političke protivnike, napadali civilne ciljeve i provodili američko-izraelski plan ubojstva iranskih znanstvenika.

MEK je uklonjen s crne liste američkog State Departmenta kao strana teroristička organizacija nakon opsežnih lobističkih napora, a ne zato što su dokazi pokazali da više ne pripada popisu.

Ako su Al-Qaida i MEK “saveznici”  Sjedinjenih Država i angažirali su se protiv “iranske agresije” na Bliskom istoku, onda Washington predstavljala stvarnu prijetnju regionalnom i globalnom miru i stabilnosti, a ne Iran.

Obrnuta stvarnost i pravi marš u rat

Upravo na ovim prozirnim lažima Sjedinjene Države grade svoj izgovor za agresiju na protiv Irana, iako je katastrofa raznih agresivnih ratova u regiji još uvijek u plamenu.

Iran nema ekonomsku i vojnu snagu da predstavlja stvarnu prijetnju svijetu, čak i ako bi to htio. S druge strane, SAD još uvijek imaju jaku ekonomiju i vojne snage, ali i dokazane rezultate neopravdanih optužbi za pokretanje razornih ratova protiv raznih nacija.

Sjedinjene Države, čak i ako ne pokrenu rat, ekonomski štete ne samo Iranu, nego i drugim zemljama svijeta koje surađuju s Teheranom.

Američka agresija na Iran, čak i ako ne izbije potpuni rat, uništava regiju, od Sirije do Jemena, a štetu snose i američki saveznici zbog dugih i skupih ratova, dok se cijela regija u ekonomskom i društvenom razvoju vraća desetljeća unatrag.

Da sutra na Bliskom istoku zavlada mir, SAD i NATO bi imali malo veze s razvojem regije. Ta bi uloga, umjesto njima, pripala Kini, koja kao uvjet za proširenje izgradnje globalne infrastrukture na Bliskom istoku već promiče stabilnost. Čak i u prodaji oružja zemljama Bliskog istoka konkurentne sustave imaju Rusija i Kina, što američki saveznici već uzimaju u obzir.

Dakle, kaos je jedino okruženje u kojem se može održati američki primat i većem dijelu regije. Jedino se tako može sačuvati američki utjecaj i kaosom se opravdavaju vojne baze, milijarde dolara za njihovu izgradnju, opskrbu i proširenje, ali i vojne intervencije, izravne i posredne, vršenje pritiska na vlade da im se pridruže ili se opravdava ogromna prodaju oružja saveznicima poput Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata, samo kako bi se nastavile takve intervencije.

To je industrija od stotine milijardi dolara i samo je Washington dovoljno drzak da je otvoreno i kontinuirano promovira. Za profitabilni kaos, posljednji veliki američki izvoz, nema dovoljno velike ili sramotne laži.

LDR