SAD i Izrael mogu očekivati punopravni savez Kine i Rusije s Iranom

Iran je u pokušaju očuvanja nuklearnog sporazuma dobio nedvojbenu i otvorenu podršku Kine i Rusije, a iranski ministar vanjskih poslova Mohamad Javad Zarif  danas putuje u Bruxelles gdje želi dobiti jamstva EU i europskih zemalja potpisnica da će se držati uvjeta međunarodnog ugovora.

“Konačni cilj svih ovih pregovora je da dobijemo jamstva da će se štititi interesi iranskog naroda koji su zajamčeni sporazumom”, rekao je Zarif tijekom jučerašnjeg sastanka s ruskim kolegom Sergejom Lavrovom u Moskvi.

Dan prije je Zarif u Pekingu razgovarao s čelnikom kineske diplomacije, koji mu je obećao da će Kina ostati u sporazumu i pružiti svu potrebnu pomoć Iranu.

“Kina će zauzeti objektivan, pošten i odgovoran stav i nastaviti raditi na očuvanju sporazuma”, izjavio je u nedjelju kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi iranskom ministru Zarifu, prenosi kineska novinska agencija Xinhua.

Jučer je ruski ministar Sergej Lavrov rekao “da bi Rusi i Europljani oko ovog pitanja zajednički trebali braniti svoje interese”.

Zarif je Peking, Moskvu i Bruxelles posjetio s ciljem da spasi međunarodni sporazum o nuklearnom programu Irana, nakon što su SAD ranije ovog mjeseca jednostrano iz njega istupile i isto traže od europskih “saveznika”.

Nakon Pekinga i Moskve, Mohamad Javad Zarif  će se danas u Bruxellesu sastati s čelnicima ministarstava vanjskih poslova Francuske, Njemačke i Velike Britanije, te s visokom predstavnicom EU za vanjsku politiku Federicom Mogherini.

Iz izjava Zarifa i napisa medija se vidi da čelnik iranske diplomacije postupa po jasnim uputama vrhovnog vođe Irana, ajatolaha Sayyeda Alija Hamneija, koji je nedavno uputio visoke državne dužnosnike, prije svega predsjednika Rohanija i ministra vanjskih poslova Mohammada Javada Zarifa da od Pariza, Berlina i Londona, te iz sjedišta Europske unije u Bruxellesu “dobiju jasna jamstva, a ako tako ne bude, Iran će smatrati da ga ništa ne obvezuje da se pridržava uvjeta propisanih postojećim nuklearnim sporazumom”.

Međutim, ako pogledamo širi kontekst američke politike na Bliskom istoku i Aziji općenito, primijetit ćemo ne samo da Sjedinjenim Državama konačni cilj nisu samo Sirija, čak ni Iran, koliko vraćanje dominantne uloge na prostoru kojeg je pokojni američki strateg Zbigniew Brzezinski označio ključnim za sigurnu uspostavu svjetske hegemonije od strane Washingtona.

Toga su, naravno, svjesni i u Teheranu, Pekingu i Moskvi. Naime, na marginama 9. Međunarodnog susreta za sigurnost u Sočiju, na kojeg su došla izaslanstva iz 119 svjetskih zemalja, jedan događaj je široj publici prošao gotovo neprimijećen, a od posebne je važnosti za razumijevanje aktualne situacije.

U ruskom gradu na Crnom moru su 27. travnja vrlo važnu raspravu vodili tajnik Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost Irana admiral Shamhani i tajnik Centralne komisije za političke i pravne poslove KP Kine Guo Shengkun. Tijekom sastanka razgovarali su o prioritetnim problemima međunarodne sigurnosti, prijetnjama i izazovima za svjetsku stabilnost.

Peking i Teheran: “SAD su najveća prijetnja svjetskom miru”

Ukratko, tijekom razmjene mišljenja su Ali Shamkhani i Guo Shengkun izjavili kako su Sjedinjene Države najveća prijetnja svjetskoj stabilnosti, kao i njihovim zemljama.

“Washington se s jedne strane u promicanju svojih interesa koristi  međunarodnim terorizmom i potajno podržavaju elemente koji narušavaju svjetski mir i sigurnost, dok s druge protiv neprijatelja vode ekonomski rat, na prvom mjestu pomoću sankcija”, rekla su dva visoka dužnosnika, obojica među najutjecajnijim ljudima u Iranu i Kini u području sigurnosti.

Polazeći od zajedničke procjene onoga što se događa, sugovornici su zaključili da, budući da postupci Washingtona štete Iranu, Kini i Rusiji, ove tri zemlje kao odgovor trebaju usvojiti zajedničku strategiju.

“Biti na listi prijetnji američkoj nacionalnoj sigurnosti je često nit koja povezuje Iran, Rusiju i Kinu, zemlje koje su u isto vrijeme pogođene američkim sankcijama. Stoga je neizbježno usvajanje zajedničke strategije za borbu protiv sveobuhvatnih američkih mjera koje se poduzimaju protiv nas”, izjavio je iranski sigurnosni dužnosnik, admiral Shamhani.

Logika događaja Moskvu, Peking i Teheran gura u punopravni sigurnosni savez

Naime, dva dužnosnika su u Sočiju zapravo raspravljali o mogućnosti stvaranja punopravnog saveza koji će koordinirano davati odgovore na sve akcije zajedničkog neprijatelja. U svim smjerovima, na ekonomskom, vojnom i borbi protiv terorizma.

Sama logika događaja gura Moskvu, Peking i Teheran savez u kojem će se zajedno lakše boriti protiv, barem za sada, hibridnog rata koji se vodi protiv tri zemlje.

Ruski predstavnik nije bio prisutan na ovom sastanku, ali to ne znači ništa. Ta je tema više puta raspravljana na najvišoj razini, kako na sastancima između vrha Rusije i Kine, tako i Rusije i Irana. Drugim riječima, rad na formiranju rusko-kinesko-iranskog saveza traje intenzivno već duže vrijeme, a sastanak u Sočiju je u tom smislu bio korak dalje.

Nije teško shvatiti da Sjedinjene Države imaju slične želje kao s početka ’70-ih godina prošlog stoljeća, kada se između tadašnje dvije priznate supersile, Sjedinjenih Država i Sovjetskog Saveza, vodila geopolitička igra oko Kine.

Suština je bila jednostavna i dvije sile, koje su se tada zbližile i ujedinile, to su učinile kako bi srušile treću. Sovjetski Savez je izgubio.

Sada kada je Kina postala velesila i prestala biti “svjetska tvornica” odlučila se oduprijeti Washingtonu. Ako je bivša uprava Bijele kuće i pokušavala nekako preokrenuti situaciju u svoju korist bez rata, Donald Trump, koji možda ne razumije pravila igre, odmah je igrao na sve ili ništa. ​​

U stvari, “duet” Rusije i Kine je ranije nastao zbog američkih pogrešaka i zapravo nema veze s drugim zemljama. Dakle, zahvaljujući Iranu, prilično moćnoj državi s dobrim potencijalom i ozbiljnim oružanim snagama, rusko-kineski savez sada postaje “trio”.

I upravo je savez u nastajanju, kojeg su u Washingtonu odmah proglasili “antiameričkim”, jedan od glavnih razloga za žestoke napade na Iran kojima svjedočimo.

Sjedinjene Države i saveznici su u Iranu prepoznali “najslabiju kariku” i ako uspiju uništiti Islamsku Republiku, urušit će cjelokupnu strukturu saveza u nastajanju, ili barem znatno oslabiti zajednički potencijal pružanja otpora Rusije i Kine.

Zašto je Iran moguća meta napada? Prvo, Islamska Republika nema nuklearni štit i vojno je slabija od Rusije i Kine, a drugo, Sjedinjene Države, Izrael i zapadni mediji već godinama vode informativni rat protiv Teherana i uspjeli su u velikoj mjeri demonizirati Iran u očima svjetske javnosti. Treba dodati da informacijsku propagandnu kampanju u istoj mjeri vode i zaljevske petromonarhije, a poznato je da svaki rat traži propagandnu pripremu i “dehumanizaciju” neprijatelja.

Na primjer, nedavno potpuno neutemeljene optužbe protiv Irana od strane Izraela i Sjedinjenih Država za razvoj nuklearnog oružja i nepridržavanja uvjeta nuklearnog sporazuma su, razumljivo, uzrokovali čuđenje iranske javnosti.

“Kako mogu lagati tako besramno? I što je najvažnije, zašto? Štoviše, IAEA je zapravo opovrgnula optužbe Tel Aviva”, pitali su se u Iranu, ali i Kini i Rusiji, koji su na službenoj razini priopćili da ne vjeruju premijeru izraelskog režima Benjaminu Netanyahuu.

Međutim, većina zapadne javnosti je ove laži prihvatila kao temu za raspravu. Treba očekivati da će se propagandna klevetnička kampanja protiv Islamske Republike samo povećati.

U ovom slučaju su Moskva i Peking jasno dali do znanja da u tome ne žele sudjelovati i državne medijske kuće rade na demontiranju laži Izraela. Da nisu postupili tako, sami bi se utopili u lažima i prljavštini kojima se blati Iran.

Izraelski napadi na objekte u Siriji gdje se nalaze iranski vojnici i dragovoljci imaju sličnu svrhu. Na prvi pogled, ovi udari u vojnom smislu izgledaju posve beznačajni. U stvari, nisu mogli ni postići deklarirani cilj Tel Aviva i prisiliti Iran da se povuče iz Sirije. U Teheranu su jasno dali do znanja da neće otići nigdje do pune pobjede. Čak ni nakon pobjede neće otići nigdje. Barem ne svi i to isključivo zbog same prirode izraelskih napada koji nisu u stanju ozbiljno naštetiti iranskom kontingentu. Naravno, intenziviranje ovih napada može dovesti do stvarnog rata, kojeg, kako tvrdi Netanyahu, Izrael ne želi.

Također treba napomenuti da su predstavnici vojske izraelskog režima, uključujući ministra obrane Avigdora Liebermana, više puta naglasili “kako ni u kom slučaju neće udarati na ruske  postrojbe i da su njihovi ciljevi samo Iranci i Hezbollah”. Lieberman i Netanyahu su čak tražili od Rusije da ih se “samo” ne sprečava da provode udare na ove ciljeve.

Raketni napadi izraelske vojske na objekte u Siriji u kojima su smješteni Iranci su provokativni i simbolični. Jasno je da se Rusija iznimno protivi širenju sukoba na Bliskom istoku, posebice u obliku izravnog suočavanja s Izraelom. Međutim, neaktivnost ruskih sustava protuzračne obrane u situaciji kada se provode neopravdani napadi na ruske saveznike ne pridonosi jačanju veza s Iranom.

Sada Sjedinjene Države i Izrael, možda i Francuska, pripremaju stvarno “veliki udar na Iran”. Ipak, njemu se može odoljeti sve dok ostane u okviru političke, diplomatske i gospodarske sfere. Za Izrael i Zapad je od posebne važnosti da Rusija ostane “neutralna”, sve dok oni ne “pobijede” Iran. Najvjerojatnije su takva jamstva od Vladimira Putina pokušali dobiti Macron i Netanyahu, koji od 1. svibnja doslovce opsjedaju njegov telefon. Međutim, sudeći po svemu, nisu ostvarili poseban uspjeh. Putin je opet ponovio kako  Moskva ne odstupa od Zajedničkog akcijskog plana o iranskom nuklearnom programu. Ruski je predsjednik naglasio da se uvjeti sporazuma trebaju ispuniti radi osiguranja međunarodne sigurnosti i globalne i regionalne stabilnosti.

Svatko shvaća da bi prepuštanje Teherana njegovoj sudbini i da se Iran sam suočava s prijetnjama ozbiljno zakompliciralo mogućnost pružanja zajedničkog rusko-kineskog odgovora prijetnjama Zapada. Stoga postoji veliki razlog za nadati se da Kina i Rusija neće “izdati” Teheran, što je više nego primjetno bilo jučer i prekjučer, tijekom posjete iranskog ministra vanjskih poslova Mohamada Javada Zarifa Pekingu i Moskvi.