SAD, Izrael i Saudijska Arabija se boje rastućeg iranskog utjecaja u Iraku

U svibnju bi se trebali održati parlamentarni izbori u Iraku, vjerojatno najvažniji u regiji u proteklih nekoliko godina. Na izborima će sudjelovati najmanje 28 stranaka povezanih s oružanim skupinama koje su se borile protiv terorista “Islamske države”. Zbog bliskih odnosa s Iranom mnogih od tih stranaka i oružanih skupina koje one predstavljaju, vjerojatno će utjecaj Teherana u Bagdadu još više porasti, piše Isaac Kfir u članku kojeg je objavio Australski institut strateških politika.

Većina tih naoružanih skupina je formirana nakon što je ISIL 2014. godine zauzeo Mosul. Nakon toga je veliki ajatolah Ali Al-Sistani, najutjecajniji šiitski klerik Iraka, objavio fetvu o proglašenju borbe protiv terorista Islamske države. Na njegov su se poziv odazvale desetine tisuća iračkih šiita, koji  su tijekom rata formirali koaliciju koja broji do 120 000 boraca.

Posebno je važno napomenuti da su ove militantne skupine dobile podršku i brojnih sunitskih plemena, što je prije bilo nezamislivo, a prošle godine i iračkih Turkomana, koji su se pridružili iračkoj vojsci i šiitskoj armiji u kratkoj vojnoj kampanji protiv kurdske neovisnosti.

Kao što smo naveli, iračke Hashd Al-Shaabi snage sada broje preko 100 000 ljudi. U vrijeme kada je ajatolah Ali Al-Sistani objavio fetvu, uslijedilo je formiranje ovih snaga, koje su ubrzo porasle na 60 000 ljudi, koji su činili oko 60 milicija.

Iranski vrhovni vođa ajatolah Ali Hamnei je od tih 60 milicija neizravno vodio najmanje 44.  Ostale su bile odane Aliju Al-Sistaniju ili povezane s radikalnim vođom irački šiita Moqtadom Al-Sadrom.

Ovi borci su odigrali ključnu ulogu u borbama i porazu terorista “Islamske države” u Faludži, Ramadiju i Baiji, dok u Iraku danas mnogi vjeruju da su upravo ove snage spasile Bagdad od terorista “Islamske države”, koji su u vrijeme kada je iračka vojska bila u rasulu bili na samom ulazu u iračku prijestolnicu.

Da bi razumjeli zašto Iran traži savezničku vladu u Iraku, potrebno je podsjetiti na dva ključna događaja koji su se dogodili nakon Islamske revolucije 1979. godine i koji su odredili strategiju nacionalne sigurnosti Islamske Republike.

Prvo, američka vlada je u studenom 1979. godine pokušala osloboditi 53 diplomata, koje su iranski studenti kao taoce uzeli kada su zauzeli američko veleposlanstvo u Teheranu. U travnju 1980. godine, usred diplomatskih pregovora o njihovom puštanju, Washington je poslao vojsku u Iran. Pokušaj oslobađanja taoca nije uspio, a Iran je uspio potvrditi izdaju Sjedinjenih Država. Drugo, nekoliko mjeseci nakon revolucije je irački čelnik Sadam Hussein pokrenuo veliku ofenzivu protiv Irana. Tijekom osmogodišnjeg sukoba je, ovisno o procjenama, poginulo 300 000 do milijun građana Islamske Republike.

Svi ovi događaji su vlastima u Teheranu pokazali da su pod stalnom ratnom prijetnjom. Jedna od strategija da se jamči sigurnost Iranu je bila stvaranje i podrška Teherana raznim silama, kao što je Hezbollah u Libanonu, proteklih godina šiitske oružane formacije u Iraku, čak i Jemenu.

Ove snage se bore protiv terorizma i suprotstavljaju se interesima Izraela, Sjedinjenih Država i Saudijske Arabije.

Nakon svrgavanja Sadama Husseina je uspostava proameričke administracije u Iraku bila neprihvatljiva za Teheran. Iran strogo pazi da ga SAD ne okruže sa svih strana. Zemlja ima 920 kilometra granice s Afganistanom, gdje se nalaze američke snage. Ima i 960 kilometara granice s Pakistanom, ali se Islamabad sada okreće Kini i odnosi s Washingtonom su na najnižoj razini proteklih nekoliko desetljeća. Dakle, prijetnja s ove strane je nešto manja.

Sada će Teheran učiniti sve da vlada u Bagdadu bude prijateljski nastrojena prema Iranu, čime će osigurati zapadnu granicu zemlje, što će mu omogućiti da utječe i na cijene nafte. Irak je peta zemlja u smislu dokazanih rezervi nafte i savez s Iranom će omogućiti vlastima u Teheranu da umanje utjecaj Saudijske Arabije u regiji.

Rastući utjecaj Irana u Iraku je postao očit 2008. godine, kada je tadašnji načelnik američkog Središnjeg zapovjedništva David Petraeus dobio poruku od zapovjednika iranskih elitnih Quds snaga, generala Qassema Suleimanija.

“Generale Petraeus, trebali biste znati da ja, sam Qassem Suleimani, kontroliram politiku Irana u Iraku, Libanonu, Gazi i Afganistanu. Nadalje, veleposlanik u Bagdadu je pripadnik Quds snaga, a osoba koja će ga zamijeniti, također će biti iz redova Qudsa”, američkom generalu je poručio njegov iranski “kolega”.

Ova poruka pokazuje odlučnost generala Suleimanija i Irana u pogledu Iraka i ilustrira zašto je bivši savjetnik za iračku nacionalnu sigurnost dr. Mowaffak al-Rubaie istaknuo kako u Iraku ništa ne može biti učinjeno bez odobrenja generala Suleimanija.

Nakon parlamentarnih izbora 2010. godine, kada je bivši premijer Nouri Al-Maliki naišao na brojne prepreke u formiranju vlade, skupina iračkih parlamentaraca je otišla u iranski sveti grad Qom na proslavu Eid Al-Fitra. Tamo su se susreli sa Suleimanijem, koji je potom uvjerio Muqtada Al-Sadra da podrži Al-Malikija. U zamjenu je Al-Maliki pristao poduzeti korake u uklanjanju američkih snaga iz Iraka.

Sedam godina kasnije je iranski utjecaj u Iraku i dalje očit. S pojavom i uništenjem terorista “Islamske države” je Iran dobio priliku više da ojača savez s Bagdadom, što će neminovno dovesti do zabrinutosti Sjedinjenih Država, Izraela i saudijske Arabije, koji čine sve kako bi zaustavili jačanje iranskog utjecaja u regiji.

No, kao što smo rekli na početku, parlamentarni izbori u Iraku će se održati po izbornom zakonu na čijoj su izradi sudjelovali američki stručnjaci i politolozi. Ako na izborima u svibnju pobijedi “proiranska” struja, a postoji visoka vjerojatnost da će tako biti, to će značiti kraj američke prisutnosti i utjecaja u Iraku.