SAD ”na ivici” rata sa Rusijom i Kinom

Bivši američki državni sekretar Henry Kissinger izjavio je za Wall Street Journal da je Washington odbacio tradicionalnu diplomatiju, te da je u nedostatku velikog lidera doveo svijet do ponora rata oko Ukrajine i Tajvana.

Kisindžer je ranije izazivao kontroverze jer je sugerisao da Kijev odustane od nekih svojih teritorijalnih pretenzija kako bi okončao sukob sa Rusijom.

“Na ivici smo rata sa Rusijom i Kinom o pitanjima koja smo djelimično kreirali, bez ikakvog koncepta kako će se ovo završiti ili do čega bi trebalo da vodi”, rekao je Kissinger u intervjuu objavljenom u subotu.

Kissinger, koji sada ima 99 godina, elaborirao je ulogu Zapada u ukrajinskom sukobu u nedavnoj knjizi u kojoj se profiliraju istaknuti lideri nakon Drugog svjetskog rata. On je opisao odluku Rusije da pošalje trupe u zemlju u februaru kao motivisanu sopstvenom bezbednošću, jer bi ulazak Ukrajine u NATO pomerio oružje alijanse na 480 kilometara od Moskve. S druge strane, ako bi Ukrajina u cjelini potpala pod ruski uticaj, malo bi učinilo da se „smire istorijski evropski strahovi od ruske dominacije“.

Diplomate u Kijevu i Washingtonu trebale su uravnotežiti ove zabrinutosti, napisao je on, opisujući trenutni sukob u Ukrajini kao “izraz neuspješnog strateškog dijaloga”. U razgovoru za Wall Street Journal mjesec dana nakon objavljivanja knjige, Kissinger je ostao pri svom insistiranju da je Zapad trebao ozbiljno shvatiti sigurnosne zahtjeve ruskog predsjednika Vladimira Putina i jasno stavio do znanja da Ukrajina neće biti primljena u NATO savez.

Uoči svoje vojne operacije u Ukrajini, Rusija je SAD i NATO-u predstavila pisane nacrte svojih sigurnosnih zabrinutosti, koje su  obje strane koje su primile odbacile .

Kissinger, koji je kasnih 1960-ih i ranih 1970-ih vodio opsežne pregovore s vijetnamskim komunistima čak i dok je američka vojska vodila rat protiv njih, rekao je da moderni američki lideri imaju tendenciju da gledaju na diplomatiju kao na “lične odnose s protivnikom”, a riječima parafraziranim od strane Wall Street Journal, “skloni da pregovore posmatraju u misionarskom, a ne u psihološkom smislu, nastojeći da preobrate ili osude svoje sagovornike, a ne da proniknu u njihovo razmišljanje.”

Umjesto toga, Kissinger je tvrdio da bi SAD trebale tražiti “ravnotežu” između sebe, Rusije i Kine.

Ovaj izraz se odnosi na “neku vrstu ravnoteže snaga, uz prihvatanje legitimiteta ponekad suprotstavljenih vrijednosti”, objasnio je Kissinger. “Jer ako vjerujete da konačni ishod vašeg truda mora biti nametanje vaših vrijednosti, onda mislim da ravnoteža nije moguća.”

Pod predsjednikom Richardom Nixonom, Kissinger je organizirao diplomatski pristup SAD-a Kini 1970-ih, potez koji je imao za cilj da odvoji Peking od Moskve i pomjeri ravnotežu snaga u svijetu sa komunističkog istoka.

Pod predsjednikom Joeom Bidenom, SAD su promatrale kako Kina i Rusija produbljuju svoje trgovinske i diplomatske veze. Američka politika prema Tajvanu – s Joeom Bidenom koji je javno  prekinuo dvosmislenost Washingtona iz Kissingerove ere o nezavisnosti ostrva i predsjedavajućom Predstavničkog doma Nensi Pelosi koja je razbjesnila Peking posjetom Tajpeju ranije ovog mjeseca – dodatno je oštetila odnose SAD-a s Kinom i izazvala porast vojne aktivnosti u Tajvanskom moreuzu.

Prema Kisindžeru, SAD više nisu u poziciji da se stave na stranu Rusije ili Kine protiv druge. “Sve što možete učiniti je da ne ubrzavate tenzije i stvarate opcije, a za to morate imati neku svrhu”, rekao je.

Kissinger je istaknuti zagovornik realpolitičke škole međunarodnih odnosa, koja praktične interese nacija stavlja ispred ideoloških stavova. Međutim, njegov nepristrasan pogled na vanjske poslove zaradio mu je i neprijatelje, ali i pohvale.

Ranije ovog ljeta, ukrajinski predsjednik Vladimir Zelenski osudio je Kissingera zbog sugestije da Kijev mora prihvatiti povratak na “status quo ante” – odustajanje od svojih teritorijalnih pretenzija na Krim i dodjelu autonomije Donjeckoj i Luganskoj Narodnoj Republici – i tražiti mirovni sporazum s Rusijom da spriječi treći svjetski rat. Kissinger je kasnije pojasnio da ove tvrdnje treba samo privremeno odložiti kako bi se pregovaralo o trenutnom prekidu vatre, ali ga je Kijev ipak  označio kao neprijatelja Ukrajine i optužio za “širenje narativa rusko-fašističke propagande i ucjene”.