SAD optužuju Britance za mnogo mrtvih civila u bombardiranju ISIL-a

U časopisu Times je objavljen vrlo zanimljiv članak o odnosima Sjedinjenih Država i Velike Britanije, najbližih saveznika u takozvanoj „Međunarodnoj koaliciji za borbu protiv Islamske države“. Članak je vrlo ozbiljan, jer u njemu Sjedinjene Države optužuju zračne snage Ujedinjenog Kraljevstva za neselektivne napade na Irak i Siriju u kojima je ubijeno mnogo civila. Velika Britanija se, naravno, protivi ovoj tvrdnji i navodi kako je tijekom svih udara koje su proveli zrakoplovi Njenog Veličanstva poginuo samo jedan civil. Dobro ste čuli. „Samo jedan civil“, kako doslovno navode službena izvješća ministarstva obrane u Londonu

„U dvije države na Bliskom istoku od 2014. godine, prema vladinoj statistici objavljenoj prošle godine, u udarima kraljevskih zrakoplovnih snaga (RAF) ubijeno je više od 4000 islamističkih militanata, a ozlijeđeno ih je još 300.

Kombinirana zajednička radna skupina operacije „Inherent Resolve“, koalicija predvođena Sjedinjenim Državama, objavila je na internetu izjave o transparentnosti u kojima priznaje vjerodostojna izvješća o više civilnih smrti u najmanje tri udara koje je RAF proveo u ovom razdoblju. Velika Britanija je “nenamjerno ubila” petnaest  civila samo ​​tijekom dva incidenta u Siriji“, piše Times.

Pa što je istina? Nema istine. Ali da biste imali predodžbu o mrtvima, dovoljno je pogledati ruševine Mosula ili nekadašnje prijestolnice terorističke „Islamske države“, sirijske Raqqe.

Oba grada, prilično velika, gotovo su zbrisana srušena s lica zemlje i pretvorena u ruševine. Naravno, to je bio rat i jakog i tvrdoglavog neprijatelja je trebalo protjerati iz ovih gradova. Zapravo, nije jasno čemu se Britanci čude? Većem broju mrtvih civila ili činjenici da im saveznik zabija nož u leđa, kao da ne može pisati, kao što uvijek čini, o „zločinima Assadovog režima i njegovih ruskih i iranskih prijatelja“.

Sjedinjene Države, Velika Britanija i njihovi saveznici se bore onako kako znaju, a prije bilo kakve mogućnosti  izravnog kontakta s neprijateljem je poželjno njegov grad zračnim i topničkim napadima pretvoriti u prah i pepeo.

Ali ipak, to su gradovi puni civila. Štoviše, dobro je poznata taktika terorista da civile koriste kao ljudski štit, što teroristima, naravno, nije pomoglo, ali su zato izginuli.

Ova je „taktika“ najpoznatija po primjeni u Faludži 2004., kada su baš američki i britanski vojni zapovjednici, poštujući običaje i pravila ratovanja, civilima dali 72 sata da napuste grad, a oni koji po isteku ultimatuma ostanu bit će smatrani legitimnom vojnom metom. Kako su civili Faludže biti živi štit iračkoj Al-Qaedi, skupini Ansar Al-Suna i Sadamovim borcima Brigade Ba’ath, možete zamisliti što im se dogodilo.

Zapravo su razni novinari, uključujući i one iz zapadnih medija, više puta govorili o posljedicama zauzimanja Raqqe. Pisali su o tome da u gradu nije ostala čitava niti jedna zgrada, nijedan blok i da je nakon nekoliko mjeseci velik broj tijela još uvijek ostao pod ruševinama.

Napade na Raqqu su provodili svi, SAD, Velika Britanija i ostale članice američke koalicije.

Zašto sada SAD krive Veliku Britaniju? Ovo je zanimljivo pitanje. Vjerojatno je zbog činjenice da će Međunarodni kazneni sud u Haagu sada istraživati slučajeve ratnih zločina američke vojske u Afganistanu. SAD se tome aktivno protive, a čak su nametnule sankcije onim sucima koji će raditi na ovom slučaju.

Državni tajnik Mike Pompeo nazvao je ovo „miješanjem suda u američke unutarnje poslove i kršenjem suvereniteta“. Kao i uvijek, vrlo glasne i arogantne riječi s Capitol Hilla, upućene urbi et orbi da se zna tko je izvan nadležnosti za progon ratni zločina ako optužnice nisu američke. Ali Sjedinjene Države su daleko od hegemona kakav je bio sve do nedavno.

Uopće nije isključeno da će SAD jednog dana biti pozvane na odgovornost za ratne zločine u Siriji i Iraku. U skladu s tim, vjerojatno, valja požuriti i što više odgovornosti prebaciti na saveznike. Svakako treba pokušati, jer će se na kraju nekome trebati suditi.

Ali to nisu samo ratni zločini, nego i kombinacija građanskog rata s inozemnom agresijom koji su protiv Sirije pokrenuti od strane Sjedinjenih Država i s američkom potporom raznim terorističkim skupinama, koje se i danas predstavlja kao borce za “slobodu i demokraciju”.

SAD se mogu suočiti s problemima zbog lažnih kemijskih napada koje su inscenirali njihovi štićenici iz “Bijelih kaciga”, koji su čak dobili Oscara za svoje uratke. Može im se suditi za raketne napade po lažnim optužbama. Ali ako do ovoga dođe to će biti čudo.

Znakovito je da Zapad stalno optužuje Siriju i Rusiju za ubijanje civilna i neselektivne zračne napade. Za ovu temu se brine snažna propagandna mašinerija, uključujući neke novinare, blogere, pa čak i nekakav “Sirijski opservatorij za ljudska prava“ i kojekakve Factochek,  Faktograf, International Fact-Checking Network, Faktoklinac-palac agencije, koje filtriraju „lažne vijesti“ i prikazuju golu i nespornu istinu o Siriji. Ali ti blogeri, plus Rami Abdel Rahman i njegov one man show SOHR, plus ogranci međunarodne Fact Checking mreže, bezuvjetan su autoritet za sve zapadne medije i za ove nove agencije koje određuju što se smije, a što ne smije objaviti na društvenim mrežama.

Svi se sjećamo vremena oslobođenja Aleppa, kada su nas svakodnevno bombardirali lažima o stotinama bolnica bombardiranim u Aleppu. Svi se sjećamo dječaka Omrana, koji je prikazan kao žrtva ruskog bombardiranja i čija je fotografija obišla sve zapadne medije, a po oslobođenju je ostao s majkom i ocem na vladinom teritoriju i posljednji put kada je fotografiran je izgledao prilično dobro.

Ispostavilo da nije baš bilo tako kako je tvrdila propagandna mašinerija. Naime, kad je Omranov otac dao intervju i rekao kako su Bijele kacige jednostavno koristile njegovog sina, nije bilo demantija. O tome zapadni mediji jednostavno nisu ništa napisali.

To je razumljivo. Nisu željeli uništiti mit o „diktatoru Assadu“ i „krvoloku Putinu“, koji ubijaju nevinu djecu. A grad Aleppo, nakon njegovog oslobađanja, možete posjetiti i vidjeti kako su bolnice koje su bombardirane bile one koje su gađali saveznici Washingtona, Londona, Tel Aviva, Ankare, Dohe, Rijada i drugih ključnih aktera iz kojih se prijeti „strašnim diktatorima“.

Sada se događa nešto slično u operaciji za oslobađanje Idliba. Dovoljno je da odete na Twitter i potražite objave pod takozvanim „hashtagom“ #Idlib i najprije će vam se ukazati desetine objava s Bijelim kacigama, stotinama bolnica, bombardiranim tržnicama s ubijenim civilima. I opet su tu „barel bombe“ s klorom, iako su se ovaj put teroristi samo otrovali dok su planirali provokaciju. Ruska i sirijska vojska više i ne komentiraju „bombardirane“ bolnice, već u kampanji oslobađanja ulazi u jedno mjesto za drugim i snima gotovo netaknute zgrade s točnim koordinatama. Međutim, ni to „fakteri“ iz Ministarstva istine i zapadni mediji ne žele objaviti.

Ipak, bez obzira na medije, kad je već tako, Sjedinjene Države svoju krivicu za masovna ubojstva civila pokušaju prebaciti na savezničku Veliku Britaniju. Budite uvjereni da će pred sucima, ako do toga dođe, svjedočiti da su Britanci počinili te zločine. Vrlo zanimljiv završetak elegije carstvu na umoru.

Times