SAD pokreću novu utrku u naoružanju – Kojim novcem i po koju cijenu?

U ponedjeljak, 14. svibnja, na Capitol Hillu se dogodilo nešto na što su mnogi upozoravali još prošle godine, kada su se na vlast u Sjedinjenim Državama, zajedno s predsjednikom Donaldom Trumpom, vratili stari veterani iz prvog Hladnog rata iz druge polovice prošlog stoljeća. Odbor za oružane snage američkog Zastupničkog doma je odobrio mjeru kojom se predsjedniku Trumpu dao ovlasti da otkaže Ugovor o uklanjanju nuklearnih projektila srednjeg dometa (INF).

Ovaj ugovor su 8. prosinca 1987. potpisali SAD i SSSR, a stupio na snagu 1. lipnja 1988. Nakon raspada Sovjetskog Saveza je postao multilateralan i “obvezuje obje strane da najkasnije tri godine od stupanja ugovora na snagu unište sve svoje balističke i krstareće rakete koje se lansiraju sa zemlje s dometom od 500 do 5500 kilometara”, navodi UN.

Odlukom Kongresa, a nema sumnje da ove odredbe će biti usvojene, otvorena su vrata utrci u naoružanju i SAD su je podigle na najveću razinu.

Ranije je američki Kongres odobrio neviđeni američki vojni proračun za sljedeću godinu od gotovo 800 milijardi dolara. Mnogi jastrebovi i divovi iz vojno-industrijskog kompleksa jedva čekaju da mogu trošiti novac američkih poreznih obveznika. Ovaj iznos je gotovo tri puta veći od vojnog proračuna Kine, koja je na drugom mjestu na svijetu po izdvajanjima za obranu.

Za usporedbu, ruski obrambeni proračun, je u tekućoj fiskalnoj godini smanjen za 20% i iznosi samo 66,3 milijarde dolara.

Međutim, to ne sprečava američke kongresmene ga guraju amandmane kojima će uništiti rusko-američku “ravnotežu snaga” i INF kojem je cilj bio spriječiti međusobno uništenje. Naravno, medijima se daju pojašnjenja “kako Rusija ionako krši postojeći sporazum, stoga Pentagon i vojno-industrijski kompleks moraju dati adekvatan odgovor”.

Ovaj se diskurs posebno intenzivirao nakon što je 1. ožujka rusko predsjednik Vladimir Putin, obraćajući se godišnjom porukom Saveznoj skupštini, pokazao niz novosti u proizvodnji domaćeg oružja, uključujući sustav nadzvučnih projektila koji bilo koji postojeći sustav proturaketne obrane pretvaraju u gomilu vrlo skupog metalnog otpada.

Dakle, na iznenađenje američkih jastrebova, Rusija je na novoj tehnološkoj razini u ovom sektoru, koju SAD tek trebaju doseći, što priznaju vodeći američki vojni stručnjaci i mediji.

Međutim, Sjedinjene Države se, uz Rusiju, moraju natjecati s Kinom i drugim velikim vojnim silama, što znači da će izdvajanja za vojsku i proizvodnju novih oružja biti još veća. To je jedan od ključnih razloga zbog kojeg američki predsjednik insistira da saveznici plate američku zaštitu, jer je svjestan da će probijanje stropa američkog duga pogoršati financijsku situaciju u zemlji do mjere u kojoj bi se mogla oteti kontroli.

U tom smislu, svi sporazumi iz vremena prvog Hladnog rata o razoružanju, ograničenjima za sve vrste raketnih lansera i neproliferaciji nuklearnog oružja su definitivno zastarjeli.

Suprotno svim odredbama takvih ugovora, Sjedinjene Američke Države su u proteklih četvrt stoljeća uporno minirale jedan po jedan stup postojećeg sustava svjetske sigurnosti, izgrađenog u drugoj polovici prošlog stoljeća. Bilo da govorimo o poticanju lokalnih sukoba na Bliskom istoku i istoku Europe ili izgradnji takozvanih sustava proturaketne obrane na zapadnim granicama Rusije, ova je zemlja doslovno u vojnom okruženju. Istovremeno sa stezanjem obruča NATO pakta i približavanjem ruskom teritoriju se vodi  medijska kampanja koja javnost uvjerava da su sve ove akcije “odgovor na neprijateljske i otvoreno agresivne akcije Moskve”.

Ugovor o smanjenju nuklearnih snaga (INF) bio je jedan od posljednjih velikih ugovora u razoružanja detant paketa između Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Država kojeg su u prosincu 1987. godine potpisalo Mihail Gorbačov i Ronald Reagan. Prema tim sporazumima, Sjedinjene Države i SSSR su se obvezali kako neće proizvoditi projektile dometa od 500 do 5500 kilometara, a postojeće rakete su se trebale ukloniti pod zajedničkom kontrolom. Sovjetski Savez, kasnije Rusija, ispunili su skoro cijeli sporazum. SAD su odlučile kako ne treba žuriti s njegovom implementacijom, obzirom da se, nakon sloma Sovjetskog Saveza, Washington smatrao velikim pobjednikom.

Ipak, usred prvog Hladnog rata, unatoč određenim napetostima u odnosima, tadašnja američka elita je poštovala svoje protivnike. Svi su shvatili da bi alternativa tim sporazumima bila rat i međusobno uništenje većine zemalja i naroda. Danas je raspoloženje u Sjedinjenim Država potpuno drugačije.

Prethodni američki predsjednik Barack Obama je uspio uvjeriti američku javnost i političke snage na nižim razinama vlasti “kako je Rusija slaba, da je njezina ekonomija u rasulu i da je zbog njezine politike treba pretvoriti u američku benzinsku pumpu”.

U Rusiji na takve izjave uglavnom nisu reagirali. Izuzeci su bili potpredsjednik vlade Dmitrij Rogozin ili potpredsjednici raznih odbora u Državnoj Dumi koji su davali šaljive ili drske odgovore, uglavnom za unutarnje političke prilike, tek toliko “da se nekako ipak odgovori”.

Dugo prije početka antiruske histerije u Sjedinjenim Državama, ruski predsjednik Vladimir Putin je pretvoren u negativnog aktera cijele priče, poput vrlo popularne televizijske serije o američkoj politici “House of Cards”. No, čini se da su u Washingtonu pogriješili.

Ispalo je da taktička šutnja bila praksa tijekom koje je Rusija ostvarila cilj i uspješno modernizirala oružane snaga i iznenadila svijet. S novim oružanim sustavima, za koje se u početku govorilo da su “propagandni crtani filmovi Kremlja”, uništeni su svi agresivni planovi Sjedinjenih Država.

Naravno, ovo je prisilni odgovor američkog Kongresa i Bijele kuće. S druge strane, uspjeh ruskog vojno-industrijskog kompleksa je Moskvi dao svo potrebno vrijeme da konačno shvati koliko ozbiljno treba provesti unutarnje reforme. To je bila i poruča čelnika Kremlja prilikom njegovog obraćanja Saveznoj skupštini i kada je potvrdio novi kurs zemlje u svom inauguracijskom govoru 7. svibnja.

Za kraj, navedimo priopćenje švedskog Instituta za mirovna istraživanja Stockholm (SIPRI), koji je nedavno objavio izvješće o objektivnim vojnim rashodima u svijetu tijekom prethodne godine.

Tako su troškovi za ratove 2017. godine premašili rekord iz 2011. i iznosili su 1739 milijardi dolara. To je 2,2% svjetskog bruto društvenog proizvoda. Podijeljeno statistički, svaki stanovnik planete Zemlje, uključujući novorođenčad i starije osobe, godišnje je za ratove dao 230 dolara. Bez ikakve sumnje, najveći dio tih troškova otpada na Sjedinjene Države.

Hoće li američko gospodarstvo izdržati takvu “utrku u naoružanju”? U sličnoj je situaciji bilo sovjetsko gospodarstvo osamdesetih godina prošlog stoljeća i slomilo se. Nije mali broj stručnjaka koji ovaj čimbenik vide kao korijen uzroka raspada Sovjetskog Saveza.

I ovdje govorimo samo o konfrontaciji Washingtona s Moskvom. Dodamo li tome iznos kojeg Pentagon traži da bi se mogao nositi s rastućom kineskom vojnom silom na Pacifiku, čak i laiku je jasno da će se Kongres i Bijela kuća  suočavaju s velikom dilemom – spasiti zemlju od ekonomskog i financijskog kolapsa ili ustrajati u utrci u naoružanju do posljednjeg dolara u državnoj riznici, kojih praktično nema?