SAD pokušavaju bojkotovati energetsku saradnju između Moskve i Evrope

Trenutna energetska situacija u Europi je zaista uznemiravajuća. Eksponencijalni rast cijena gasa direktno ugrožava funkcioniranje osnovnih sektora evropskog društva. Usred scenarija rastuće potražnje za snabdijevanjem energijom s niskim ekonomskim i ekološkim uticajem, evropske zemlje traže održive oblike saradnje i vide Rusiju kao saveznika koji najviše obećava. Međutim, američki intervencionizam ugrožava ovu saradnju i, posljedično, sve sektore europskog društva pogođene energetskom krizom.

U cijeloj Evropi cijene energije su nekontrolisano porasle u posljednjih šest mjeseci, dosegnuvši istorijske vrhunce i stvarajući izuzetno opasnu krizu. S obzirom da više od petine električne energije koja se troši na europskom kontinentu dolazi iz prirodnog gasa, ovisnost o ovom proizvodu imala je snažan negativan uticaj nakon nedavnog rasta cijena na svjetskom tržištu gasa. Rast cijena posljedica je niza različitih faktora, uglavnom povećanja svjetske potražnje, u vrijeme kada zemlje okončavaju svoja ograničenja, a ekonomije pokušavaju na brz način da se vrate u normalu. Ukratko, svijet je počeo trošiti sve manje i manje energije u posljednjih godinu dana jer se ekonomija smanjila, ali sada se Europa, koja je u naprednom procesu vakcinisanja, želi brzo i efikasno vratiti na brojke prije razvoja pandemije – međutim, strukture tržišta energije nisu dovoljne za podmirivanje potražnje. Od 2020. cijena gasa porasla je za 600 %, dostigavši ​​nezapamćenu vrijednost.

Oko 90 % gasa koji se koristi u Europi dolazi iz uvoza, što čini situaciju na kontinentu napetom ne samo zbog privrednog razvoja, već i za obične potrošače, koji su suočeni s povećanjem troškova. Evropske države pokušavaju artikulisati strategije kako bi riješile ovaj problem, odobravajući smanjenje poreza i druge mjere – ali ništa nije dovoljno za prevladavanje štetnih posljedica nesigurne ponude.

Kao najveći dobavljač gasa za EU, Rusija je prošle godine isporučila oko 43,4 % proizvoda koji se koristi u evropskim državama, što Moskvu čini važnim strateškim saveznikom za Evropu u smislu ublažavanja posljedica trenutne krize. Zaista, što više Evropa kupuje ruski prirodni gas, to će energetska kriza prije prestati, s obzirom na to da je pandemija manje uticala na ruske proizvodne strukture nego na one drugih zemalja.

Istorijski gledano, rusko-evropski bilateralni dijalog u gasnom sektoru djelovao je na apsolutno pragmatičan način, stvarajući korisne rezultate za obje strane. No čini se da se stvari mijenjaju, s dezinformacijama i ideološkim usklađivanjem koje se u posljednje vrijeme preklapaju s pragmatizmom. Nedavno su američki stručnjaci počeli optuživati ​​Rusiju da koristi gas kao geopolitičko oružje u svojim međunarodnim odnosima. Najupečatljivija stvar je da su, iako nisu potkrijepljene, optužbe spriječile ostvarivanje nekoliko partnerstava i otežale dijalog između Rusa i Evropljana.

Washington tvrdi da Rusija namjerno generiše energetsku krizu u Evropi, koristeći gas kao geopolitičko oružje za sticanje prednosti. Međutim, argumenti koji bi navodno podržali ovu hipotezu su izuzetno slabi i ne potkrepljuju ovaj zaključak. Na primjer, jedan od argumenata je da bi Moskva bojkotovala prisustvo sopstvenog gasa na evropskom tlu zabranom gasnih puteva u Ukrajini zbog Sjevernog toka 2 – što je velika zabluda s obzirom da se takva zabrana nikada nije dogodila, ali i da Rusija izvozi sve više gasa preko Ukrajine, uprkos završetku radova na Sjevernom toku. Čini se da je svrha optužbi protiv Rusije na kraju samo da se razvije narativ protiv Sjevernog toka, ukazujući na gasovod kao navodni uzrok krize i natjeravši evropske građane da vjeruju da Njemačka mora prekinuti energetsku saradnju sa Rusijom.

Očigledno je da je Moskva do sada negirala sve optužbe. Sam predsjednik Vladimir Putin rekao je:

„Rusija je oduvijek bila pouzdan dobavljač gasa potrošačima širom svijeta, u Evropi i Aziji i uvijek je u potpunosti ispunjavala sve svoje obaveze. Želio bih naglasiti da je situacija na evropskim energetskim tržištima svijetli primjer neprihvatljivosti ishitrenih i politički motivisanih poteza u bilo kojoj sferi, posebno u pitanjima energije koja određuju stabilnost industrije i blagostanje i kvalitetu života miliona ljudi”.

Zapravo, s početkom krize, Rusija je bila prva alternativa za Evropljane, koji su počeli tražiti od Moskve siguran, čist i jeftin izvor gasa. U prvim mjesecima 2021. suradnja se povećala za oko 15 % – što je svakako privuklo pažnju američke vlade. SAD takođe isporučuju gas u Evropu, međutim, dugačkom, teškom i opasnom rutom. Za američku vladu, bez obzira na sigurnost rute, jedino je važno potkopati ruski uticaj i snabdjeti evropsko tržište vlastitim gasom.

U sadašnjem scenariju postoji samo jedan put za evropske demokratije, koje će morati birati između pasivnog prihvatanja optužbi Washingtona i reagovanja saradnjom s jedinom zemljom koja može riješiti energetski problem.

Autor: Lucas Leiroz de Almeida