SAD: „S Rusijom ili bez nje, Kina nema što tražiti na Arktiku i to ćemo spriječiti“

Uz topljenje leda na Arktiku, zbog čega se otkrivaju neiskorišteni prirodni resursi vrijedni tisuće milijardi dolara i otvara nova trgovačka ruta, pojavio se novi front globalne konkurencije između Kine, Rusije i SAD-a.

Iako Kina nije arktička zemlja poput Rusije i SAD-a, dio je Arktičkog vijeća i Peking je u Bijeloj knjizi objavljenoj prošle godine, pod nazivom „Kineska arktička politika“, zemlju proglasio „državom blizu Arktika“, što je izazvalo veliku zabrinutost SAD-a.

Kineski predsjednik Xi Jinping pokrenuo je Novi put svile i Pomorski put svile u okviru inicijative „Jedan pojas, jedan put“. Međutim, od pokretanja inicijative  2013. godine, arktička prometna ruta, koja može značajno smanjiti vrijeme putovanja između Kine odredišta u Europi, postaje sve stvarnija perspektiva. Iz tog razloga, Bijela knjiga objašnjava širenje na novi “Polarni put svile” kako bi se “olakšala povezanost i održiv ekonomski i društveni razvoj Arktika.”

S obzirom na to da je investicijska banka Morgan Stanley izvijestila da će ulaganja u inicijativu „Jedan pojas, jedan put“ do 2027. doseći 1200 do 1300 milijardi dolara, lako je vidjeti zašto inicijativa prijeti američkom ekonomskom unilateralizmu, pogotovo ako je u inicijativu u različitom stupnju uključeno preko 60 zemalja.

Iz tog je razloga Pentagon u lipnju ove godine pokrenuo „Arktičku strategiju“, kako bi spriječilo kinesku i rusku eksploataciju novih energetskih rezervi i poremetio novu arktičku pomorsku rutu, naravno pod krinkom osiguravanja “sigurnosti i stabilnosti.”

Iako SAD u svom dokumentu više puta tvrdi da žele “siguran i stabilan” Arktik, njihove se namjere lako vide u ostatku dokumenta. S tim što SAD kinesku „Bijelu knjigu“ spominje samo dva puta, jednom u popisu zemalja Arktika, a drugi put kad objašnjava “mehanizam godišnjeg dijaloga” između SAD-a i Kine “za bilateralne dijaloge o pomorskom i pomorskom pitanju”, sama Kina se spominje 20 puta, a Rusija 26.

Iako kineski dokument poziva na “mirno korištenje Arktika” i “zalaže se za održavanje mira i stabilnosti”, SAD tvrde da će ograničiti Kinu i Rusiju da ne mogu utjecati na regiju prisilnim ponašanjem. Međutim, kineski dokument ima dio posvećen arktičkoj mirovnoj politici koji ističe kako mir i stabilnost na Arktiku “služe temeljnim interesima svih zemalja, uključujući Kinu”.

U usporedbi, američki dokument samo dva puta spominje mir, pri čemu jednom u fusnoti Strategije nacionalne sigurnosti za 2017. godinu koja naglašava neobičnu tvrdnju “očuvanja mira snagom” i “napredovanjem američkog utjecaja”. Napredak “američkog utjecaja” ne smije se zamijeniti ničim drugim nego održavanjem unilateralnosti. Iako SAD opetovano pozivaju na “utemeljeni poredak” na Arktiku, to je problematično ako uzmemo u obzir da jednostrano ponašanje Washingtona želi spriječiti pojavu uravnoteženog multipolarnog svjetskog sustava.

Kako SAD žele zadržati unilateralnost, logično je da je uništiti strateški savez Rusije i Kine na Arktiku. Moguće je da upravo iz tog razloga SAD stalno naglašavaju da su „arktička nacija sa suverenim teritorijem i pomorskim pravima u regiji“, što Kina nikad ne može učiniti, ako je ikad imala namjere, ali Rusija može.

Ako je ovo bila indirektna poruka Sjedinjenih Država Rusiji da imaju zajedničko područje na Arktiku, za razliku od Kine, malo je vjerojatno da će funkcionirati, jer oni u svom dokumentu provokativno tvrde da „Rusija i Kina osporavaju stanje Arktika utemeljenog na pravilima“, bez da se objašnjava kako.

SAD tvrde da “postoji rizik da se kinesko grabežljivo ekonomsko ponašanje na globalnoj razini ponovi na Arktiku” i izravno se usredotočuju na inicijativu „Jedan pojas, jedan put“. Stoga je američka motivacija protiv Kine na Arktiku spriječiti širenje kineske inicijative na Arktik.

„Jedan pojas, jedan put“ je unio radikalne promjene u međunarodnom ekonomskom sustavu s kojima će se okončati američka ekonomska dominacija i stvoriti novi uravnoteženi međunarodni sustav, a SAD su se u očajničkom pokušaju održavanja unilateralnog svijeta uključile u trgovinski rat s Kinom i održavaju režim sankcija protiv Rusije.

Nadaju se da će destruktivni trgovinski rat spriječiti brzi uspon Kine i da će sankcije utjecati na ruski vojni uspon, uz zadržavanje američke hegemonije.

Zbog toga SAD naglašavaju da “održavaju snažne obrambene odnose različitih stupnjeva sa šest od sedam arktičkih zemalja kroz NATO”.

Ističući svoj snažni vojni sigurnosni aparat na Arktiku, američki dokument navodi da usprkos tvrdnji Kine da je „država blizu Arktika“, SAD “ne priznaju takav status” i da Kina “pokušava promijeniti upravljanje arktičkim vodama kroz agresivnu retoriku“, što je u izrazitoj suprotnosti s kineskom „Bijelom knjigom“ koja zapravo naglašava odnose temeljene na “međunarodnim pravilima”, spominjući pri tom nekoliko referenci na Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda i Konvenciju Ujedinjenih naroda o pomorskom pravu.

SAD se u svom dokumentu ne pozivaju na Ujedinjene narode, dovodeći sumnju u vlastite tvrdnje da žele “upravljanje zasnovano na pravilima”.

Stoga, promatrajući kineske i američke službene dokumente o Arktiku, oni su različiti po tome što Washington osporava pravo Kine u novoj eri ekonomskih i transportnih prilika Kina nastavi svoj put mirnog rasta i prosperiteta u inozemstvu uz Rusiju.

SAD nastavlja s politikom ekonomskog i vojnog zastrašivanja radi održavanja unilateralizma.

Arktik je sada najnoviji front za globalnu konkurenciju u borbi za unilateralni ili multipolarni međunarodni sustav, a čini se da će Rusija i Kina i ovdje blisko surađivati kako bi osigurali da njihovi interesi na Arktiku budu zaštićeni od agresivnih manevara.

Info Brics