SAD sankcioniraju cijeli svijet – A što ako svijet krene postupati američkom logikom?

Danas je na snagu stupio prvi krug novih sankcija protiv Rusije, a drugi, onaj “drakonski”, počet će se primjenjivati u studenom, osim ako u međuvremenu Rusija ne udovolji zahtjevima Washingtona, koji traži da svoje vojne i civilne objekte za navodni “razvoj kemijskog oružja” otvori međunarodnim inspektorima i ekspertnim timovima.

Sankcije su uvedene nakon što su američke vlasti rekle kako “posjeduju dokaze” da je Rusija kriva za navodno trovanje Sergeja i Julije Skripal ranije ove godine u britanskom gradu Salisburyu.

U dokumentu objavljenom na internetskoj stranici američke vlade je priopćeno kako je State Department utvrdio da je Ruska Federacija, kršeći međunarodno pravo, uporabila ubojito kemijsko oružje protiv svojih građana.

Kako drugi paket sankcija ne bi stupio na snagu, SAD od Rusije traže “promjenu ponašanja”.

“Sada mi moramo provesti monitoring koji će trajati 90 dana, kako bi se uvjerili je li Rusija zaustavila kemijski program i pristala na zahtjeve međunarodnih inspektora“, izjavio je savjetnik predsjednika Trumpa za nacionalnu sigurnost John Bolton.

“Dokaze”, kao što je očekivano, SAD nisu predočile, a Rusije, što je logično, nikakvim inspektorima neće otvarati vrata svojih vojnih i civilnih objekata u kojima se navodno “proizvodi kemijsko oružje”. Osim toga, Moskva nije dobila nikakav upit od Ujedinjenih naroda, a “međunarodne” organizacije i timovi sa sjedištem u Londonu, Washingtonu ili nekoj od vazalskih zemalja.

“Sankcionirat ćemo vas! Bombardirat ćemo vas! Napast ćemo vas! Sjedinjene Države imaju niz kazni spremnih za države za koje misle da se “ponašaju loše”. Ali što ako ostatak svijeta počne primjenjivati iste metode kao Sjedinjene Države?”, pita se američki aktivist i novinar Neil Clark.

Prošli četvrtak je bio prilično čudan dan. SAD nikome nisu nametnule nikakve nove sankcije. Washington trenutno aktivno provodi sankcije protiv gotovo 20 zemalja u svijetu. Ali apsurd je da razlozi zbog kojih su sankcionirane te zemlje jednako mogu biti korišteni za sankcioniranje samih Sjedinjenih Država.

Pogledajmo sankcije koje su nedavno nametnute Iranu, od kojih su neke stupile na snagu 6. kolovoza, a ostale će vrijediti od 4. studenog. Financijska kazna ne utječe samo na Iran,što je posebno mrska taktika u stilu razmaženog derišta, one pogađaju zemlje i strane financijske institucije koje trguju s Iranom. Islamska Republika optužena je za “zlonamjerno ponašanje” i da je “svjetski lider među državama koje sponzoriraju terorizam”.

Međutim, pravi zločin Teherana je što je pomogao u porazu terorizma, kojeg se eufemistički opisuje kao “pobunjeničke aktivnosti”, koju je u Siriji podržao Washington i njegovi saveznici iz EU i zaljevske tiranije.

Nadalje, ako pratimo američku logiku i primijenimo sankcije na SAD pod istim izgovorom, ali ovaj put s nepobitnim dokazima, čak i zemlje i financijske institucije koje posluju s Amerikom bi trebale biti pogođene. Pokušajte zamisliti prosvjede Washingtona kada bi Iran najavio iste vrste sveobuhvatnih mjera protiv tvrtki i banaka koje posluju sa Sjedinjenim Državama, kao što je slučaj s aktualnim američkim sankcijama protiv Teheranom. Što se tiče argumenata Islamske Republike, bilo bi dovoljno prepisati službena priopćenja američke uprave i zamijeniti imena država.

Konkretno, ako bi se sankcije trebale izreći za “zlonamjerno ponašanje” i nekome tko je “sponzor terora”, onda bi morale biti sankcionirane SAD, a ne Iran.

Rusija je također meta američkih sankcija zato što je 2014. Kremlj optužen za “aneksiju Krima” i što “potkopava procese i demokratske institucije u Ukrajini, te prijeti miru, sigurnosti, stabilnosti, suverenitetu i teritorijalnom integritetu Ukrajine”.

“U 21. stoljeću se ne može ponašati kao u 19. stoljeću i napadati drugu državu s potpuno izmišljenim izgovorima”, izjavio je 2014. bivši američki državni tajnik John Kerry, bez imalo smisla za humor.

Ako govorimo o invaziji drugih zemalja s “izmišljenim izgovorima” nitko to nije činio češće posljednjih desetljeća od Sjedinjenih Država i njihovih saveznika.

Je li bilo iračkog oružja za masovno uništenje? U travnju je Bijela kuća izvijestila da je ilegalno okupirala oko 30% Sirije, područja s velikim naftnim rezervama zemlja. Jesu li tamošnji Sirijci glasali na referendumu za to, kao što su glasali stanovnici Krima? Naravno da nisu i neće, jer Kurdi u tom području predstavljaju relativnu većinu, a tamo gdje su najbrojniji njihov udio ne čini više od 45% od ukupnog stanovništva. Da ne spominjemo područja koja drže pod vojnom upravom u kojima nikada u povijesti nisu živjeli. Arapima, sirijskim kršćanima sa sjevera, čak i Turkomanima odanima Ankari se smrači pred očima kad vide američku zastavu. No, kako su američke trupe do zuba naoružale Kurde, moraju šutjeti.

U ruskom slučaju, većina stanovništva Autonomne Republike Krim, koja je “dragovoljnom odlukom” da ne naljuti sovjetskog predsjednika Hruščova bila dio Ukrajine, 2014. godine se odlučila vratiti pod vlast Rusije. Naravno, nećete ništa čuti o američkoj “aneksiji sjeverne Sirije”, iako su SAD upravo to učinile kao “službeni neprijatelji” i središnjih vlasti u Damasku i većine lokalnog stanovništva.

Rusiji su izrečene sankcije i za uplitanje u američke predsjedničke izbore 2016. Uopće nije bitno što do danas ne postoji nijedan čvrst dokaz o tome. Naravno, veliko američko uplitanje u ruske predsjedničke izbore 1996., koje je časopis Time objavio na naslovnici, te u mnoge druge izbore u svijetu nitko ne spominje.

Kada bi sve zemlje u čije su se izborne procese uplitale SAD, ali samo one za koje postoje nesporni i neupitni dokazi, nametnule sankcije Americi, to bi bila katastrofa. Pitanje je bi li ostala koja zemlja na svijetu s kojom bi američke kompanije mogle poslovati? No, tražiti da SAD odgovaraju za uplitanje u poslove drugih zemalja je nemoguća misija. Barem za sada.

Ako bi se SAD kaznile za izborna uplitanja po njihovim standardima, barem pola zemalja svijeta bi opravdano sankcionirale Sjedinjene Države.

Zemlja koja više nego ijedna utječe na sve američke politike jest Izrael .

“Izraelsko uplitanje u američke izbore daleko nadmašuje sve što su možda učinili Rusi, do te mjere da premijer Izraela Benjamin Netanyahu ide izravno u Kongres, čak i bez da je obavijestio predsjednika, gdje govori uz buran pljesak samo kako bi pokušao naštetiti predsjedničkoj politici. To se dogodilo s Obamom i Netanyahuom 2015. godine”, rekao je Noam Chomsky.

Jesu li SAD nakon toga sankcionirale Izrael? Naprotiv, “uvaženi američki zastupnici” su željeli povećati vojnu pomoć od 38 milijardi dolara koju SAD poklanja Izraelu.

To su isti “uvaženi američki zastupnici” koji su toliko oduševljeni kažnjavanjem Rusije.

Najnovije američke sankcije protiv Rusije, koje su upravo stupile na snagu, odnose se na “slučaj Skripal” i ono što Washington naziva “zabranjenim kršenjem međunarodnog prava”.

Nije bitno što još uvijek nema dokaza da je Rusija otrovala Sergeja i Juliju Skripal, kao i jesu li uopće bili otrovani. Tko je ikada igdje vidio službeni dokument zaista neovisne istražne komisije ili fotografiju, snimku, nešto što bi dokazalo da je to dvoje ljudi ikada bilo otrovano i da su bili u bolnici u Salisburyu? Nitko!

Pokušajte zamisliti da Kremlj uvede sankcije Sjedinjenim Državama kao odgovor na neriješeno ili nerazjašnjeno trovanje dvojice američkih građana koji su prethodno radili za FSB. Što bi rekao SAD? Još gore, Washington traži da Rusija u roku od 90 dana dokaže da više ne koristi kemijsko ili biološko oružje i da to neće činiti u budućnosti. Što bi se dogodilo da netko ovakav idiotski ultimatum uputi Sjedinjenim Državama?

Uostalom, zna se da su SAD koristile kemijska, vjerojatno čak i biološka oružja, kao i da još uvijek nisu uništile rezerve. Rok postavljen 2012. godine, kojeg je odredila Organizacija za zabranu kemijskog oružja, prošao je, a američke vlasti se pravdaju “kako nemaju dovoljno proračunskih sredstava za taj posao”. Za “taj posao” ne, ali za povećanje proračuna Pentagona na 716 milijardi dolara imaju.

Rusija je postupak uništenja kemijskog oružja završila 2017. godine.

Pođimo malo u Afriku, gdje su SAD 2001. godine nametnule sankcije protiv Zimbabvea. Zar nije za sve bio kriv Robert Mugabe? Pa dobro, drug Bob je otišao i što se dogodilo? Ovog je ljeta su Sjedinjene Države produžile sankcije upravo uoči predsjedničkih izbora u zemlji. Jasno je da je Zimbabve pod sankcijama zbog “pogrešnih” stavova u vanjskoj politici. Opet, zamislite da su neke zemlje sankcionirale SAD jer im se ne sviđaju oni s kojima su Sjedinjene Države u prijateljskim odnosima?

Jedan od razloga koji se uobičajeno navodi kao razlog za nametanje američkih sankcija protiv drugih zemalja jest da ne provode “slobodne i poštene izbore”. Ali postoje i takvi izbori u Americi? Američki politički sustav, formalno duopol dvije velike stranke, je u rukama velikog kapitala i snažnih interesnih skupina.  Demokrati i republikanci su dva krila iste ratne i kapitalističke stranke, iako se jedni predstavljaju liberalnijima od drugih, samo kako bi se stvorio privid izbora.

Još licemjernije je kada SAD izražavaju zabrinutost zbog “ljudskih prava” i to koriste za izricanje sankcija protiv određene zemlje.

SAD su toliko predane ljudskim pravima da su se u lipnju povukle iz Vijeća za ljudska prava Ujedinjenih naroda jer više nisu mogle gledati kako se krše prava nevinih vojnika i naroda izraelskog režima, koji ne može u miru i tišini provoditi genocid nad Palestincima.

U stvari, neke od najgorih zemalja u svijetu u području kršenju ljudskih prava, kao što su Saudijska Arabija i Izrael, bliski su američki saveznici, a Washington ne samo da ih ne sankcionira, već ih opskrbljuje vojnom opremom i oružjem da im olakša provođenje masakra i kršenja ljudskih prava o kojima se toliko govori u Sjedinjenim Državama.

“Mir, sigurnost, stabilnost, suverenitet i teritorijalni integritet”. Razmislite o tim riječima koje SAD koriste za opravdanje sankcija protiv Rusije i razmislite o onome što se događalo u svijetu tijekom proteklih trideset godina. SAD i saveznici su bili toliko zabrinuti za “suverenitet i teritorijalni integritet” tadašnje Savezne Republike Jugoslavije da su 1999. zemlju bombardirali 78 dana, nakon čega su okupirali i osigurali “neovisnost” Kosova?

Jesu li SAD i saveznici bili zabrinuti za “mir, sigurnost i stabilnost” kada su 2003. ilegalno napali Irak i zemlju gurnuli u kaos i krvoproliće, uz pokolj koji se nastavlja do dan danas? Jesu li se brinuli o tim vrlo plemenitim ciljevima kada su bombardirali Libiju, zemlju s najvišim životnim standardom u čitavoj Africi, koju su 2011. vratili u kameno doba? Koliko je “brige za mir i stabilnost” bilo u njihovim pokušajima da destabiliziraju i balkaniziraju Sirijsku Arapsku Republiku?

SAD vole kažnjavati druge zemlje, jer im to omogućuje nakaradni sustav međunarodnih odnosa, posebice u financijama, stvoren pri samom kraju i poslije Drugog svjetskog rata, ali nemaju zakonsku ili moralnu ovlast da budu sudac, porota i svjetski krvnik. Međutim, došlo je vrijeme kada su SAD dužne poštivati iste standarde koje traže od drugih i kada bude prikladno, bit će podvrgnute istim kaznama.

Netko će tvrditi suprotno, no Kina u trgovinskom ratu neće popustiti. Iran je kao međunarodnu valutu plaćanja usvojio juan. Rusija je kao odgovor na najnovije sankcije u “slučaju Skripal” odlučila u trgovini i izračunu izbaciti dolar, a Njemačka je danas i službeno pozvala EU da se odupre američkom diktatu i stvori vlastiti sustav međunarodne naplate. Turska i Venezuela traže nove mogućnosti međunarodne naplate, Ankara u nacionalnim valutama, a Caracas korištenjem državne kriptovalute Petro. Neka im je svima sa srećom, jer bi s njihovim uspjehom dolar uskoro mogao vrijediti onoliko koliko topline uspije dati izgarajući u kaminu.

Čak je i američki nezavisni kolumnist John Wight izjavio: “Samo kada budemo živjeli u svijetu u kojem će se sankcije  nametati Sjedinjenim Državama, a ne iz Sjedinjenih Država, znat ćemo da živimo u carstvu pravde”.