SAD spremaju nove „paklene sankcije“ protiv Rusije, ali i EU

Jučer ujutro je udarna vijest bila nametanje sankcija američkog ministarstva financija protiv ruskih plinovoda Sjeverni tok 2 i Turski tok. Švicarska kompanija Allseas je odmah obustavila radove na polaganju cijevi, prestravljena prijetnjama američkih senatora o zamrzavanju imovine i drugim kaznama protiv imovine, ali i menadžmenta kompanije. No, već tijekom dana se saznalo da je od listopada u njemačkoj luci „Mukran“ u Sassnitzu brod „Fortuna“ ruske kompanije Mežregiontruboprovodstroj, koji je ranije izgradio rusku dionicu i spreman je za dovršetak radova u Baltičkom moru.

„Paklene sankcije“ se  vraćaju, ali isključivo u američki informacijski prostor, iako su predstavljene u obliku zakona o obrambenom proračunu.

„Pod udarima senatora i kongresmena su ruska valuta, državne obveznice Rusije, naftne kompanije i plinovodi. Kao “bonus” u Sjedinjenim Državama mogu službeno objaviti da je Rusija “zemlja pokrovitelj terorizma”, sa svim sankcijama koje slijede, pa što onda?

Zbog činjenice da se nekoliko inicijativa za sankcije protiv Rusije u različitim fazama razmatraju u američkom parlamentu, ponekad je teško pratiti koji segmenti ruskog gospodarstva i financijskog sektora mogu biti pod pritiskom. Ako cjelokupni krajolik sankcija pogledate iz ptičje perspektive, možete razlikovati tri paketa antiruskih mjera. Prvi takav paket uključuje neizravne sankcije protiv Sjevernog toka 2, a uvršten je u američki vojni proračun za 2020. Nakon žurnih sjednica oba doma američkog Kongresa i Trumpovog potpisa u petak poslijepodne on je stupio na snagu. Američki zakonodavci se ipak ustručavaju uvesti sankcije protiv kupaca ruskog plina, ili konkretno protiv Gazproma, tako su odlučili udariti na europske tvrtke čiji su posebni brodovi za postavljanje cijevi polagali Sjeverni tok 2 uz obalu Danske. Izračun se temelji na činjenici da će ih prijetnja blokiranjem njihovih dolarskih transakcija i mogućnost suradnje sa Sjedinjenim Državama ili američkim kompanijama prisiliti ih da napuste projekt, čime će Gazprom prisiliti da u potpunosti sačuva tranzit plina kroz Ukrajinu, ali po uvjetima povoljnim za Ukrajinu“, za RIA Novosti piše Ivan Danilov.

Međutim, The Wall Street Journal javlja: “Glasnogovornik Gazproma rekao je da ako Allseas, švicarski izvođač polaganja cijevi, bude prisiljen napustiti projekt, tada će Gazprom dovršiti posao prilagodbom vlastitih plovila i brodova u vlasništvu ruskih izvođača.”

Drugi paket sankcija cilja kupce ruskog plina u EU

„Drugi paket sankcija je također udarac Sjevernom toku 2, ali na izravniji način. Ako ovaj prijedlog zakona prođe glasovanje u Kongresu i Senatu, a onda ga potpiše Trump, sankcionirat će se takozvani sponzori ruskog plinovoda, odnosno europske tvrtke koje financiraju njegovu izgradnju. Međutim, sumnje u učinkovitost ovih mjera su velike zbog proste činjenice da je plinovod gotovo dovršen i prikupljena su sva potrebna sredstva za njegovo financiranje“, nastavlja Danilov.

Osim toga, kada je sličan projekt američki Senat razmatrao 2017. godine, službeni Berlin ne samo da ga je osudio, već je i prijetio “mjerama odmazde”. Novinska agencija Reuters je izvijestila: „Njemačka je zaprijetila da će se osvetiti SAD-u, ako nove sankcije protiv Rusije, predložene od strane američkog Senata, budu dovele do kažnjavanja njemačkih kompanija.“

Ministrica gospodarstva Njemačke Brigitte Zypries je tada rekla „kako će Berlin biti prisiljen razmišljati o protumjerama, ako Trump podrži plan”. Nema razloga vjerovati da se stav njemačkih vlasti promijenio.

Treći paket: „Paklene sankcije“

Treći paket sankcija su upravo “paklene sankcije” o kojima voli razgovarati većina rusofobnih predstavnika američke Republikanske stranke. Službeni naslov prijedloga zakona je “Zaštita američke sigurnosti od agresije Kremlja” (DASKA), a o njemu bi se moglo razmišljati već u narednim tjednima. Reuters izvještava o ciljevima prijedloga zakona.

“Predložene sankcije ciljaju ruske banke koje podržavaju napore za intervenciju na izborima u inozemstvu, ruski kibernetički sektor, novi javni dug, pojedince za koje se vjeruje da izravno ili neizravno doprinose nezakonitim i koruptivnim aktivnostima u ime ruskog predsjednika Vladimira Putina. Nacrtom se također predviđa niz strogih mjera protiv ruskog sektora nafte i plina koji čini oko 40 posto prihoda ruske riznice, uključujući sankcije protiv osoba koje pružaju robu, usluge ili financiraju razvoj naftne industrije zemlje”, citirajući predloženi zakon o „paklenim sankcijama“ piše Reuters.

Rusija prijeti NATO paktu, jer sve više približava svoj teritorij njegovim bazama

Treba napomenuti da su s gledišta američkih zakonodavaca sve gore navedene mjere, kako se čini, samoobrana od Rusije. Parafrazirajući poznatu šalu “Rusija prijeti NATO paktu i sve više i više približava svoj teritorij njegovim bazama”, možemo reći da kongresmeni i senatori iskreno doživljavaju svako naftno polje koje ne pripada Sjedinjenim Državama kao osobnu uvredu, kršenje univerzalne pravde i prijetnju nacionalnoj sigurnosti.

Upotreba istih metoda protiv Rusije koje SAD koriste za rješavanje “naftnih problema” u drugim zemljama, na primjer u Siriji, nemoguća je zbog ruske vojske, mornarice i nuklearne trijade. Dakle, senatori i kongresmeni moraju tražiti zaobilazno rješenje u obliku sankcija.

Međutim, najoštrije emocije američkih političara i stručne zajednice izazivaju sankcije ne protiv ruskog naftnog sektora, već protiv ruskog javnog duga.

Fantazije o miniranju ruske valute

Pristalice ovih “paklenih sankcija” nadaju se da će zabrana poslovanja s ruskim državnim obveznicama izazvati pad potražnje za rubljama na deviznom tržištu, te da će posljedice tog pritiska na deviznom tržištu oslabiti tečaj ruske valute.

Panika na financijskim tržištima i poteškoće s tečajem vjerojatno su oruđe za koje autori sankcija očekuju da će slomiti rusku ekonomiju i društvo. Ali postoji nekoliko problema s ovom teorijom. Glavni „problem“ je što Rusija, a to je američkim kongresmenima teško razumjeti, od kojih se neki slabo orijentiraju na zemljopisnoj karti planete, a da ne spominjemo povijest i gospodarstvo drugih zemalja, nije tipična “zemlja trećeg svijeta” za koju je isključenje vanjskog financiranja blokadom investicija u državnim obveznicama ravno katastrofi.

Podsjetimo, Rusija je preživjela većinu problema povezanih s blokiranjem vanjskog financiranja privatnog sektora na međunarodnim tržištima u razdoblju od 2014. do 2016., ali je Rusija problem ovisnosti države o vanjskom zaduživanju riješila još 2000-ih.

Prekid svih veza u smislu uzimanja kredita od Međunarodnog monetarnog fonda se dogodio 2000., a isplata svih dugovanja, prije roka, 2005. Godine. Od tada je tablica transakcija MMF-Rusija  puna praznih polja. S druge strane, rezerve Rusije, ne računajući zasebni „Suvereni fond“, sada vrijede 542 milijarde dolara, od čega 105 milijardi u zlatu i gotovo ništa u američkoj valuti.

„Budimo iskreni. Sve to ne znači da “paklene sankcije” neće imati utjecaja na rusko financijsko i devizno tržište. Učinka će biti, ali očekivanja Amerikanaca da će Rusiju gurnuti u ekonomski pakao očito se ne ostvaruju. Osim toga, ideja “paklenih sankcija” je nije nova i jako se sviđa određenoj kategoriji senatora i kongresmena, posebno rusofoba koji o financijama ne razumiju ništa“, podsjeća Ivan Danilov.

Američki ministar financija Stephen Mnuchin nije jedan od takvih. Ni on ne voli Rusiju, ali je financijski stručnjak koji već dvije godine ne koristi svoje sankcijsko pravo i aktivno sprečava parlamentarce da donose zakone koji bi takve sankcije mogli nametnuti silom. Vrijedi podsjetiti da je Mnuchin kao odgovor na jedan od prošlih pokušaja uvođenja “paklenih sankcija” kongresmenima i senatorima napisao pismo u kojem je obrazložio svoje stajalište.

Njegovi će argumenti zvučati vrlo neugodno za one koji još uvijek vjeruju da države mogu postupati nekažnjeno i da je izostanak financijskih sankcija protiv Rusije isključivo pitanje mitske „američke milosti“. U stvari, izbjegavanje sankcioniranja Rusije je posljedica zalaganja nekih službenika Trumpove administracije koji posjeduju stvarno znanje i instinkt za samoočuvanje.

“Zbog činjenice da ruska ekonomija ima široke veze stvarnog i financijskog sektora s globalnim poslovanjem i investitorima, posljedice sankcija neće biti ograničene na ruske vlasti i poslovanje. Prije svega, širenje sankcija može spriječiti konkurentnost velikih američkih fondova i banaka, njihovih menadžera i imovine i potencijalno može imati negativne nuspojave na svjetska financijska tržišta i za financijska poduzeća, iako se narušavanje konkurencije može djelomično ublažiti ako i EU uvede slične sankcije. Proširenje američkih sankcija na ugovore s novim ruskim državnim dugom bez primjerenih mjera EU i drugih američkih partnera moglo bi potkopati napore u održavanju jedinstva postojećih sankcija Rusiji. S obzirom na razmjere ruske ekonomije, njezinu međusobnu povezanost i prevalenciju na svjetskim tržištima imovine, kao i vjerojatnu pretjeranu usklađenost američkih tvrtki s globalnim sankcijama, opseg i veličina učinaka širenja sankcija na državni dug i derivate nisu jasni, a učinci mogu biti opasni i za Rusku Federaciju i za američke investitore i kompanije“, napisao je američki ministar financija Stephen Mnuchin u pismu kojeg je ranije uputio svim američkim senatorima i kongresmenima.

Ukratko, zabrinutost američkog ministarstva financija je da ako Europska unija također ne uvede iste vrste sankcija, a Europska unija je rekla da ne želi učiniti nešto slično, tada će se Washington suočiti ne samo s odmazdom Rusije, nego i investitora, to jest krajnjih stranih kupaca ruskih obveznica, koji će jednostavno napustiti američke banke i investicijske fondove i otići europskim, japanskim, kineskim ili offshore financijskim institucijama kako bi i dalje imali pristup ruskoj imovini.

Štoviše, ruska imovina je međunarodnim investitorima sada još privlačnija nego što je bila 2018., jer samo na tržištima u nastajanju, a posebno u Rusiji, europski ulagači mogu i dalje računati na pozitivan i visok povrat ulaganja u državne obveznice.

Dakle, “paklene sankcije” će se vjerojatno pretvoriti u kratkoročnu nelagodu za Rusiju, ali će na kraju američki financijski sektor račun platiti gubitkom novca i klijenata.

„Možda će se doista uvesti „paklene sankcije“ i čitav niz mjera protiv Sjevernog toka 2. Međutim, čak i američki dužnosnici s pravom sumnjaju u njihovu učinkovitost. Nije uzalud da su posljednjih pet godina ovakvi najopakiji prijedlozi redovito zaglavili na marginama Kongresa i Senata ili leže pod tepihom u predsjedničkoj upravi. Ali ako se američki zakonodavci ipak odluče naštetiti američkom financijskom sektoru i time daju dodatni zamah procesu oslobađanja Europske unije od prekomjernog američkog utjecaja u sektoru financija i energetike, onda se za to očito ne vrijedi brinuti“, zaključuje ruski politolog Ivan Danilov.

RIA Novosti