Nedavno je tema jednog od članaka na ovom portalu bila proširenje NATO pakta na istok i kako su Reagan i europske vođe u vrijeme pada “Berlinskog zida” Mihailu Gorbačovu obećali kako se NATO neće širiti na istok, posebno ne do granica Ruske Federacije, ali i da, navodno, “nikada nikakav službeni dogovor o tome nije potpisan”.
U današnjem izdanju američka časopis The Nation piše “kako su SAD izdale Rusiju, ali to nije vijest koja je prikladna za objavu”.
Na vidjelo izlaze novi dokazi da je Washington prekršio svoje obećanje da se NATO neće proširiti “niti jedan centimetar prema istoku”, što se kasnije ipak dogodilo, sa svim posljedicama kojima svjedočimo, ali mediji kao što su The New York Times ili drugi dnevni listovi tome ne posvećuju nijedan jedini redak, piše The Nation.
Stephen F. Cohen, profesor emeritus ruskih studija i politike sa Sveučilišta New York i Princeton, s Johnom Batchelorom nastavlja svoje uobičajene tjedne razgovore o novom američko-ruskom Hladnom ratu.
Cohen se vraća na temu koju ponavlja od 1990. godine i veliku zlouporabu medija u iskrivljenom prikazivanju Rusije, ali s novim i vrlo indikativnim povijesnim i suvremenim primjerom. Postoje ti glavne epizode relevantne na tu temu.
Prva je bila kada su američke novine, osobito The New York Times, prevarile čitatelje i uvjerile ih da misle kako komunisti nikako ne bi mogli pobijediti u ruskom građanskom ratu, koji je trajao od 1918. do 1920. godine, kako je detaljno opisano u studiji Waltera Lippmanna i Charlesa Merza, koja je objavljena kao prilog u časopisu The New Republic 1920. Ova jednom kanonska studija je godinama dijeljena u školama novinarstva, ali se to više ne čini.
Druga je epizoda iz devedesetih godina, kada je gotovo cijela Amerika pisala i govorila o “reformama” ruskog predsjednika Borisa Jeljcina, koji je opljačkao i uništio ruski narod, ali je to opisano kao “dobronamjeran prijelaz na demokraciju i kapitalizam” i “kakvu Rusiju želimo“.
Iz ove epizode nastaje treća i brzo se širila kroz medije od 2000. demonizacijom Vladimira Putina, Jeljcinova nasljednika, a sada svjedočimo užarenim temama kao što je “novi Hladnog rat”, slučaj “Russiagate” i tvrdnji da je “Rusija napala američku demokraciju” 2016. godine, ali još puno toga što je povezano s Rusijom. Ovakva praksa je može dovesti do najgoreg i sigurno je najopasnija, ako govorimo o medijima i njihovom pristranom izvještavanju i iskrivljivanju povijesnih činjenica i stvarnosti, piše The Nation.
Medijska zloupotreba ima razne elemente. Među njima su selektivno prenošenje činjenica, nekih nepotvrđenih i vrlo upitnih priča ili izvještavanje na temelju tih “činjenica”, pri tom pomiješano s uredničkim komentarom koji to predstavio kao “analizu”, potkrijepljenu pažljivo odabranim “stručnim izvorima”, često anonimnim. Kako bi se pojačao dojam istinitosti tvrdnje, uvijek se dodaju mišljenja pomno odabranih suradnika.
Ovaj je sustav postao praksa u kojem se isključuju sva mišljenja koja nisu u skladu s “časnim objavama” The New York Timesa. Stvorena je situacija u kojoj se objavljuju samo vijesti “pogodne za objavu”.
Kada je u pitanju Rusija, NYT često politički odlučuje što je prikladno, a što je ne. I tako imamo posljednji, ali iznimno važan primjer.
1990. godine se sovjetski vođa Mihail Gorbačov dogovorio ne samo ponovno ujedinjenje Njemačke, čija je podjela bila epicentar tadašnjeg Hladnog rata, nego i ispunjenje želja zapadnih sila, posebice Sjedinjenih Država, da će nova Njemačka biti članica NATO pakta. Već napadnut kod kuće, Gorbačov je dodatno bio oslabljen odlukom koja je vjerojatno doprinijela pokušaju puča protiv njega u kolovozu 1991.
Mihail Gorbačov je donio odluku na temelju uvjeravanja njegovih tadašnjih “zapadnih partnera” da se NATO zauzvrat neće proširiti “nijedan centimetar prema istoku”, odnosno prema Rusiji. Danas, nakon što je gotovo udvostručio svoje zemlje članice, najmoćniji vojni savez na svijetu se nalazi na zapadnim granicama Rusije.
U to je vrijeme bilo poznato da je predsjednik George H. W. Bush osobno uvjerio Gorbačova o neširenju NATO pakta, a jamstva je dao i tadašnji državni tajnik James Baker i ostali jednako snažni političari.
Otkako je Bushov nasljednik, predsjednik Bill Clinton, započeo proces proširenja NATO pakta, koji je još uvijek u tijeku, njegovi promotori i apologeti opetovano inzistiraju na tome da ne postoji takvo obećanje i da je sve to bio “mit” ili “nesporazum”. Štoviše, po njihovoj tvrdnji, velika ekspanzija NATO pakta je bila potrebna i to je veliki uspjeh, dok Cohen tvrdi da su to zapravo mitovi.
Nacionalni sigurnosni arhiv objavljuje dokumente
Međutim, neprocjenjivi Nacionalni sigurnosni arhiv na Sveučilištu George Washington je utvrdio povijesnu istinu i ona je objavljena 12. prosinca prošle godine, ne samo detaljnim prikazom onoga što je obećano 1990. i 1991. godina, nego i dokumente koji govore o tom pitanju.
“Istina i prekršena obećanja se uvelike razlikuju od prethodno rasprostranjenih tvrdnji. Sve zapadne sile uključene u pregovore, SAD, Velika Britanija, Francuska i Njemačka, dale su isto obećanje Gorbačovu u više navrata i na različite načine. Ako se pitamo kada je Zapad, a posebno Washington, izgubio Moskvu kao potencijalnog strateškog partnera nakon raspada Sovjetskog Saveza, tamo imamo objašnjenje”, nastavlja The Nation.
Zabranjena istina
Međutim, gotovo mjesec dana nakon objavljivanja dokumenata Nacionalnog sigurnosnog arhiva, niti The New York Times, ni The Washington Post, koji se smatraju najvažnijim i pouzdanim političkim novinama, nisu objavili nijednu riječ o ovoj objavi.
Svakako su ovi dokumenti za NYT i The Washington Post važniji nego za druge medije, jer su desetljećima najviše pisali i većina “izvješća” vezanih za Rusiju dolazi iz ta dva uredništva.
Kako objasniti činjenicu da NYT i The Washington Post nisu pisali ili na neki drugi način komentirali objavu Nacionalnog sigurnosnog arhiva? Teško se može govoriti o nedostatku prostora ili njihovoj nezainteresiranosti za Rusiju, za koju su redovito objavljivali razne priče, posebno ako govorimo o svakodnevnom bombardiranju vijestima o skandalu “Russiagate”.
S obzirom na njihove neizmjerne dnevne mogućnosti prikupljanja vijesti, zar je njima promakla ova priča? Nemoguće, još više ako uzmemo u obzir da su tri manja izdanja, The National Interest, Bloomberg i The American Conservative, sredinom prosinca objavili vijest o otkriću dokumenata i kratko komentirali značaj onoga što je objavio Nacionalni sigurnosni arhiv.
Možda NYT i The Washington Post smatraju da povijest i proces ekspanzije NATO pakta više nisu “vijest”, iako je baš ona bila glavni i eskalatorni čimbenik novog američko-ruskog Hladnog rata. Upravo ovaj proces je uzrokovao dva neizravna oružana sukoba između Sjedinjenih Država i Rusije, prvi u Gruziji 2008. i drugi u Ukrajini od 2014.
U tom kontekstu NATO jača potencijal na granicama Rusije u baltičkoj regiji, što može dovesti do stvarnog rat između nuklearnih supersila, jer može izazvati reakciju Rusije, koju se sada opisuje kao “veliku prijetnju”.
“Gotovo su isparili političari i proamerički lobisti u moskovskoj politici, kao i ranije rasprostranjen proamerički osjećaj među ruskim građanima. U najmanje jednoj generaciji ruske političke elite vlada uvjerenje da su prekršena obećanja Gorbačovu predstavljala karakterističnu američku “izdaju i prijevaru”. Oba ruska predsjednika od 2000. godine, Putin i za vrijeme Obama “resetni partner” Dmitrij Medvedev, su to više puta naglasili”, piše američki časopis.
Putin je to izravno rekao: “Nasamarili su nas u punom smislu te riječi.” Rusi mogu navesti i druge slučajeve “prijevare”, uključujući jednostrani izlazak predsjednika Georgea W. Busha 2002. godine iz Sporazuma o borbi protiv balističkih projektila i prekršena Obamina obećanja da neće koristiti rezoluciju Vijeća sigurnosti iz 2011. godine kako bi likvidirao libijskog vođu Gaddafija.
Ali prekršeno obećanje Gorbačovu se smatra izvornim grijehom Amerike, dijelom zato što je bilo prvo od mnogih drugih dvoličnosti, ali uglavnom zato što je rezultiralo vojnim okruženjem Rusije od strane zapadne vojne sile koju predvode SAD, što se nastavlja i danas.
S obzirom na navedeno, moramo ponovno pitati zašto ni The New York Times, ni The Washington Post nisu objavili arhivska otkrića? Najvjerojatnije zato što ovi dokazi iz temelja potkopavaju njihovu važnu i sveobuhvatnu priču “kako je isključivo Putinova Rusija odgovorna za novi Hladni rat i sve njegove prateće sukobe i opasnosti”, pa stoga nije poželjno preispitati američku politiku prema postsovjetskoj Rusiji od 1991. godine, posebno ne pod predsjednikom Donaldom Trumpom.
Međutim, zbog zloupotrebe medija je ugrožena nacionalna sigurnost. Ovaj primjer, iako je od posebnog značaja, nije jedini uz posljednjih nekoliko godina. U tom smislu, NYT i The Washington Post gaze vlastite novinarske standarde i njihovu navodnu predanost tome da demokracija zahtijeva potpuno informirane građane.
Jedini put do istine su alternativni mediji
Ako se Amerikanci ne mogu osloniti na NYT i The Washington Post, barem u vezi odnosa s Rusijom, gdje da traže potrebne informacije i analize? Postoje mnoge vrijedne alternativne medijske kuće, ali malo građana koji teško rade ima vremena za njihovo traženje i praćenje.
Prof. Stephen F. Cohen preporučuje Amerikancima da potraže dvije internetske stranice, koje gotovo svakodnevno izvještavaju, analiziraju i objavljuju mišljenja koja se ne mogu pročitati i naći u NYT, The Washington Postu ili većini drugih glavnih publikacija.
Jedna od stranica je “Johnson’s Russia List“, a druga “American Committee for East-West Accord“, gdje je Cohen član uprave. Amerikancima je dovoljno potražiti ove dvije stranice i pročitati vijesti koje se službeno skrivaju od javnosti. Za čitatelje koje brinu međunarodni poslovi, novi američko-ruski Hladni rat i sama Amerika, informacije koje će dobiti na ovim stranicama su neprocjenjive.
Bloomberg: Zašto Zapad nije ispunio obećanje neširenja NATO pakta na istok
Amerikanci u vanjskoj politici često lažu ali neki ljudi čak i kad to vide ne vjeruju. Na taj način nastaju mitovi. Mitovi kako je Rusija vojno jača od čitave Europe, kako je Rusija prijetnja Sjevernoj Americi i glasačkom procesu u SAD-u, kako je današnja Rusija revizionistička sovjetska ekspanzionistička prijetnja koja prijeti Bliskom Istoku i slavenskim državama. No iz nekog razloga čini se da ni ti mitovi više ne postižu željeni učinak, generacije su se umorile od tih gluposti.
Ako Ameri reklamiraju alternativne stranice, to je skoro uvijek onda samo visa prevara.
Nema potrebe pitati zašto NYT ne piše o ovome – on je samo deo Establišmenta koji sprovodi svoj plan a taj plan je protiv Rusije. Pravo pitanje je zašto The Nation piše o tome. Novinarska etika? Možda sam u to verovao pre 30 godina, više ni ne sećam. Danas znam da je novinarstvo biznis. Sigurno ima novinara entuzijasta ali iznad njega stoji urednik a ne može se postati urednik (bar malo većeg medija) ako se ne prođe “provera”. A kada uđeš u mašinu “ne talasaš”. Ja potpuno razumem te ljude. Oni vrlo brzo shvate šta ih čeka ili im se slikoviti objasni ako sami ne shvate. Tada dolaze do izbora – rizikovati opstanak pa i život kao i porodicu ili se “uklopiti”. Baš i nije izbor. Mogli su novinari The Nation-a da pišu ružno o Obami, Trampu, Klintonovoj… Političari takođe znaju šta ih čeka a objavljivanje njihove prljavštine daje privid… Čitaj više »
Tko laže, taj i krade. Tko krade taj i ima. Tko ima, budi mu prijatelj. Dok Ima. To je tako.
U slucaju da je amerika izdala rusiju imamo veliki problem , jos veci problem bi bio kada amerika ne bi izdala rusiju ili obrnuto .
Kakav smušen članak, što je pisac htio reći. Jedno konzistentno u tekstu je laž o neširenju NATO pakta. Jedino što je dogovoreno prilikom ujedinjenja Njemačke je da se NATO trupe neće pomicati u Istočnu Njemačku..i nisu se pomicale! Ustvari jesu, otišle su kući. Bundeswehr je smanjen s 500k na 200k i sa 3000 Leoparda na 200. 250 k američkih vojnika je otišlo kući. 50k britanaca i 50k Nizozemaca i Belgijanaca je otišlo kući. Do ruske agresije na Ukrajinu 2014 u cijeloj Europi nije bilo niti jednog jedinog američkog tenka. A to što su se zemlje poput Poljske Češke odlučile priključiti NATO-u je njihova stvar!! To nisu moskovske gubernije (na veliku žalost autora). I njihova sreća da jesu jer bi završili ko Ukrajina.
Amerikenjci su pohlepni kurvini sinovi, prvaranti, lopovi, kriminalci u srcu i dusi, koji su u stanju prodati i vlastitu mater za 1 cent profita. Kada bi Rusi bili pohlepni, pokvareni kao amerikenjci cijele Evropa bi bila pod Rusijom. Ali Rusija sa Putinom ne gradi svoj polazaj u svijetu na prevari, kriminalu i lopovluku ili sili, izvozu kvazi demokracije u zamjenu za prirodne resurse, vec svoj polozaj gradi iskljucivo na ravnopravnom partnerstvu, pogledajmo samo organizaciju BRICS, nema dominacije niti jednog partnera. USA u cijeloj svojoj povijesti ima samo 12 godina mira cijelo ostalo vrijeme ratuju s time da su u nekim periodima vodili i vise od 3 paralelna i nezavisna rata izvoze demokraciju u zamijenu za prirodne resurse. USA je dosada nasilno mijenjala rezime u 146 drzava svijeta. Hajde malo proanaliziraj koliko je rusija ratovala i koliko je nasilno mijenjala rezime u istom periodu kao i USA isve bi ti prijatelju… Čitaj više »
Lako je za pijanog Yeltsina, nije ni Gorbacov bolji bio……
Gorbachev signed a deal with Bush on importing chicken thighs in Russia in 1990.They were known as Bush Legs. In Russia there was no food at the time but they had money, if they did not have the money they could not pay for the “Bush thighs”. Every year, the Russian government spend $ 800 million to import chicken thighs that were fed with suspicious food and full of antibiotics. In 2014, Putin abolished the import of American garbage. This is what hit the Americans, they would like that the Russians do not have domestic food production and depend on America. This is one of the reasons, and there are others why Americans are barking on Russia.
Gorbačov i Jeljcin bili su igrači globalističke elite, odnosno duboke države. Gorbačov je još uvjek (još je živ).Kako tvrde neki neovisni američki portali, Gorbačov je čak član najuže i najglavnije globalističke elite, tajanstvenog “Comitee of 300″ (vijeće tristotine”), koji djeluje u potpunoj tajnosti. Članovi Comitee of 300 su još kraljica Elizabeta, Rotschild, Rockefeller, Soros, Kissinger, Bill Gates., Al Gore, Bill Clinton, Bush, itd.. Jeljcin je na vlast došao uz pomoć CIA-e i duboke države, i to nije neka patka sa neovisnih portala, več stvarno istina, činjenica, koju sam čuo od ozbiljnih njemačkih anaitičara, činjenica koja je čak spomenmuta u jednom glavnom mediju. U Rusiji je nakon 1990, raspada SSSR- i komuniuzma, postojala jed naivnost, da su SAD i Zapad prijatelji i da će pomoći Rusiji da se brzo razvije. Ali malo morgen, SAD odnosno cio-hatzarska mafija je htjela samo opljačkati Rusiju i držati je pod kontrolom, I to su i… Čitaj više »