SAD su ljute zbog poraza terorista i žele sankcionirati Siriju, možda i Rusiju

Moglo bi se reći da druga faza operacije „Zora Idliba“ ulazi u završnu fazu. Turska vojska, koja je trebala „spasiti“ Saraqib se povukla iz grada i sada je raspoređena u zrakoplovnoj bazi Taftanaz, istočno od Idliba, glavnog grada istoimene pokrajine. Vladine snage napreduju sa sjevera iz smjera Aleppa i s juga iz pravca Saraqiba duž ceste M5. Snage 25. divizije, bivše „Tigar“ snage generala Suheila Al-Hassana, potiskuju terorističke skupine s juga oslobađaju po nekoliko sela odjednom. Nema nabrajati oslobođena naselja, jer je, prema nekim izvorima, „džep“ koji je stvoren istočno od velike vojne baze „Icarda“, koja je još uvijek u rukama terorističke koalicije Hayat Tahrir Al-Sham, praktično napušten.

Turska je poslala dodatne snage u Idlib, navodno oko 300 vozila, tenkova, oklopnih vozila i kamiona s vojnom opremom, ali ne staje na put vladinim sagama, što je vjerojatno posljedica dogovora s Moskvom, odakle su podsjetili „turske partnere da su još u rujnu 2018. obećali deblokirati autoput M5 koji povezuje Damask, Homs, Hamu i Aleppo. Kako prenose mediji, turski predsjednik Erdogan i njegov ruski kolega Vladimir Putin su 5. veljače „dogovorili hitne mjere za Siriju“. Međutim, od tada je sirijska vojska ušla u Saraqib, turski vojnici su se povukli iz grada i kampanja se nastavlja. Vjerojatno će na neko vrijeme stati kada se deblokira spomenuta strateška prometnica M5, koja se u južnom dijelu, od Khan Shaykuna do Maarat Al-Numana, već popravlja, a neke manje dionice se rade takoreći od nule.

Da među teroristima vlada opće rasulo vidi se iz napisa katarske Al-Jazzere, koja pipe o turskoj odlučnosti i da Ankara neće otići iz Idliba, ali veći naglasak daje na „patnje civilnog stanovništva“, što je eufemizam za katastrofalne poraze terorista Hayat Tahrir Al-Shama i fundamentalističkih milicija povezanih s Muslimanskim bratstvom, dakle s Turskom i Katarom.

Sjedinjene Države su također „zabrinute“ zbog poraza skupina koje su godinama financirale i naoružavale u nadi da će ipak uspjeti svrgnuti Bashara Al-Assada.

Nakon hitne sjednice Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda o Siriji, koja je održana u New Yorku prije dva dana, State Department je priopćio „kako strahuje da bi nova ofenziva sirijskih, ruskih i iranskih snaga u Idlibu mogla dovesti do humanitarne krize, stoga planira izvršiti pritisak na sirijsku vladu“.

No, urednici Washington Posta uvjereni su da se pritisak u obliku sankcija prije svega mora primijeniti protiv Rusije.

„Masakr u sirijskoj sjeverozapadnoj provinciji Idlib nastavlja se, a slika je dobro poznata. Nakon što su srušili posljednje primirje, koje su promatrali samo dva dana, sirijske, ruske i iranske trupe bombardirale su i pucale na civilne ciljeve, protjeravši više od 150 000 ljudi iz njihovih domova samo u siječnju, izvještava Međunarodni crveni križ. Do sada su sirijske trupe zauzele dva grada na strateškoj cesti koja povezuje Damask sa sjevernim gradom Aleppom. Ostaje nejasno namjeravaju li zarobiti ostatak provincije, koja je jedno od posljednjih područja koja kontroliraju sirijski pobunjenici. Ako se to dogodi, oni mogu prisiliti 3 milijuna izbjeglica na bijeg preko granice u Tursku, uključujući tisuće militanata iz skupine povezane s Al-Qaidom, primijetio je State Department“, piše Washington Post u jučerašnjoj uredničkoj kolumni.

„Bilo kako bilo, Sjedinjene Države ne mogu dopustiti katastrofu u Idlibu. Novi tok izbjeglica u Tursku lako bi mogao dovesti do još jednog destabilizirajućeg egzodusa u Europu. Međunarodni teroristi, koji su sada zarobljeni u sirijskim pokrajinama, uključujući i “Islamsku državu”, također se mogu raštrkati, da ne spominjemo zastrašujuću humanitarnu krizu koja bi mogla nastati zbog ove ofenzive“, nastavlja američki list.

Tvrdnja proturječi samoj sebi, jer u početku spominje civile i „pobunjenike“, a onda kao neprijatelje sirijske vlade navodi međunarodne terorističke organizacije, koje će biti prijetnja Turskoj, Europi i ostatku svijeta, ako se uspiju izvući s teritorija Sirije. Ali zašto bi se vlada u Damasku trebala brinuti o tome? Nitko ih nije zvao da dođu tamo i grade „kalifat“ ili državu po uzoru na Saudijsku Arabiju. Uostalom, najbolja sigurnosna mjera koju može donijeti Europska unija bi bila obnova odnosa s Damaskom i razmjena obavještajnih podataka. Naravno, europske vođe ne žele dati legitimitet „diktatoru“ i nadaju se da će umjesto Assada prije ili kasnije na čelo Sirije doći prozapadni predsjednik, što sam dokazuje kratkovidnost EU i političkih elita na Starom kontinentu.

Točno je da će dio, možda i većina radikalnih islamista s obiteljima pokušati ući u Tursku, a  Erdogan će ih „proslijediti“ dalje prema Europi. Ali to nije sirijski problem, već onih koji su ih regrutirali, mobilizirali, financirali, obučili i naoružali da se bore protiv sirijskog naroda i njegove vlade i predsjednika. Sada kada gube bitku, najbolje bi bilo da ih se nekako spasi i da ostanu u Idlibu, kako tvrdi Washington Post. No, Damask ne misli tako i cilj je osloboditi cijelu zemlju, a stranci borci će se vratiti u njihove zemlje porijekla ili će skončati u ravnicama Idliba.

A to je ono što SAD žele spriječiti, iako terorističke skupine u Idlibu odavno nisu pod izravnim američkim zapovjedništvom.

Na konferenciji za novinare u srijedu je  specijalni izaslanik State Departmenta za Siriju James F. Jeffrey za novu kampanju u Idlibu izravno optužio Moskvu.

Washington Post navodi kako je to više nego jasan znak koga treba sankcionirati, a to je, naravno, Ruska Federacija. Ali čak i da se to dogodi, ništa se neće promijeniti. Protiv Rusije je izrečeno već toliko sankcija da se s njima bave pripravnici u ministarstvu financija, koji samo prime na znanje koji su to novi entiteti i fizičke osobe na popisu i dodaju se onima koji su sankcionirani ranije, zbog Sirije, ali i Ukrajine, Venezuele, Irana, Sjeverne Koreje i svih s kojima „Rusija ne bi smjela surađivati“. Ali James F. Jeffrey misli da to, barem za sada, nije najbolja opcija.

“Mi smo skloni fokusirati pritisak na Siriju, prvenstveno na sirijsku vladu. Potrebno je malo, jer je sirijska ekonomija već u ruševinama“, izjavio je James Jeffrey, što je još jedna od utješnih laži američke uprave, obzirom na veliko industrijsko područje sa stotinama pogona koje je istočno od Damaska protekle dvije godine podigao Iran, kao i na ruska ulaganja u obnovu naftne i plinske infrastrukture i nove tvornice u Aleppu. Situacija je zbog embarga izuzetno teška, ali reći da je ekonomija Sirije na koljenima je pretjerivanje.

„Ako Trumpova administracija zaista želi zaustaviti novi krvavi masakr, mora usredotočiti pritisak ne na Damask, već na Moskvu“, uvjeren je Washington Post.

Ipak, sada je najvažnije osloboditi što je moguće više teritorija u Idlibu i nagurati terorističke skupine i razne milicije na mali dio teritorija od Idliba do turska granice. Kako im turska vojska neće dozvoliti da prijeđu granicu, sukob tako heterogenog bloka, različitih ideologija i sponzora, je neminovan. Stoga bi se mogli stvoriti uvjeti da završni veliki napad sirijske vojske neće biti ni potreban, barem ne u opsegu koji bi jamčio krvave borbe i velike gubitke u ljudstvu i tehnici. No, to je tema kojoj ćemo se vratiti nakon što završi druga faza kampanje „Zora Idliba, a to može biti večeras ili najkasnije sa završetkom vikenda.

Washington Post

FOTO: Stanje na frontu sinoć, 7. veljače 2020.