SAD: U Afganistanu je stanje katastrofalno i mir je moguć u pregovorima s talibanima

U najnovijem izvješću Pentagona,  “Jačanje sigurnosti i stabilnosti u Afganistanu” (Enhancing Security and Stability), američko Ministarstvo obrane priznaje “kako je Afganistan u kritičnom trenutku u borbi protiv terorista i naoružanih skupina”.

Šesnaest godina nakon invazije Afganistana od strane NATO pakta, na čelu sa Sjedinjenim Državama, azijska zemlja se suočava sa stalnom prijetnjom oko 20 terorističkih i pobunjeničkih mreža.

U novom izvješću pripremljenom za američki Kongres, Pentagon opisuje situaciju u Afganistan kao “zemlju s najvećom koncentracijom ekstremističkih i terorističkih skupina na svijetu”.

Iako je cilj invazije Washingtona bio svrgnuti talibane s vlasti i uništiti Al-Qaedu, sada Pentagon navodi kako afganistanske i američke vlasti traže mir kroz pregovore s talibanima.

“Američka i afganistanska vlade se slažu kako je najbolji način da se osigura trajni mir i sigurnost u Afganistanu kroz pomirenje i političko rješenje s talibanima“, navodi se u spomenutom izvješću od 102 stranice, objavljenom, na službenim stranicama Pentagona.

Tekst govori o zajedničkim naporima Washingtona i Kabula protiv terorista Al-Qaede i “Islamske države”, rekavši da se utjecaj potonje terorističke skupine, koja je bila prisutna u šest afganistanskih pokrajina, sada ograničena na četiri općine u pokrajini Nangarhar.

Što se tiče broja napada i ljudskih žrtava, izvješće navedi da je u šest mjeseci, od 1. prosinca 2016. do 31. svibnja 2017. godine, neprijatelj proveo 4806 napada, ili 801 napad mjesečno.

Usporedbe radi, u razdoblju dokumentiranom u prethodnom izvješću je bilo 4727 napada, ili 788 mjesečno. Pet američkih vojnika je ubijeno, a 36 ranjeno. Bilo je i 38 napada na afganistanske snage sigurnosti.

Mnogi analitičari vjeruju da je glavni razlog krize u azijskoj zemlji invazija provedena u 2001. od strane NATO pakta i da je tadašnja agresija samo pogoršala uvjete u zemlji. Talibani su nastavili svoju pobunu, a organizirao se i ISIL.

Prema američkim vlastima, ISIL u Afganistanu ima između 600 i 800 militanata u svojim redovima. Druge procjene ukazuju da ih je najmanje  nekoliko stotina više.

U svakom slučaju, najnovije izvješće koje će biti predstavljeno Kongresu potvrđuje izjavu američkog vojnika, koji je još krajem 2015. i kada su se najavljivale velike operacije talibana na cijelom teritoriju zemlje, rekao: “Ovo nije strategija i u stvari je, u ovoj vrsti okruženja, recept za katastrofu”.

Pentagon sada priznaje da bi pregovori trilateralni pregovori američke i afganistanske vlade talibanima barem mogli suzbiti prijetnju Al-Qaede i Islamske države, iako se i talibane službeno smatra pripadnicima terorističke organizacije.

No, za suzbijanje terorističke prijetnje najmanje 20 poznatih terorističkih i pobunjeničkih skupina bi NATO trebao poslati veliki kontingent kopnenih snaga, na što ne bi pristale brojne članice Sjevernoatlantskog saveza, a vjerojatno takvu kampanju ne bi odobrio ni američki Kongres.

Afganistanska vojska i snage sigurnosti se ne mogu nositi s terorističkom prijetnjom i bilo kakav mir s pokretom talibana vide kao jedino rješenje.

Razlog je što NATO u 16 godina nije uspio izgraditi jake i učinkovite sigurnosne afganistanske snage, bilo da govorimo o vojsci, policiji ili obavještajnim službama. Sve što se radilo, radilo se pogrešno.

Na kraju je rezultat bio da je Kabul uoči prošlogodišnje talibanske pobune imao Afganistansku nacionalnu vojsku (ANA) jedva sposobnu za obavljanje funkcije vojne sile.

Od ukupno 101 pješačke jedinice, samo jedna je u izvješću za prvi semestar prošle godine opisana kao “učinkovita i borbeno spremna”, a za 38 jedinica je zaključeno kako imaju “velike probleme”. Prema podacima izvješća američkog generala Johna F. Campbella, bivšeg zapovjednika misije “Resolute Support” i američkih snaga u Afganistanu, od 17 bojni stacioniranih u talibanskim provincijama Kandahar i Zabul, 12 jedinica imaju samo “ograničenu” spremnost.

U 2015. godini su smrtni slučajevi u odnosu na 2014. porasli za 42 posto i Afganistanska nacionalna vojska je imala više od 8 000 mrtvih, što znači da je u prosjeku svakog dana tijekom 2015. godine gubila 22 vojnika. Prema podacima Ujedinjenih naroda (UNAMA), 2016. se taj trend nastavio, ali se drastično povećao broj civilnih žrtava i prošle godine dosegao rekordnu razinu.

Sve to je utjecalo na moral afganistanske vojske i snaga sigurnosti, među kojima su visoki borbeni gubici pridonijeli povećanoj stopi dezerterstva, a neki su afganistanski vojnici prešli na stranu talibana. U kombinaciji s borbenim žrtvama, Afganistanska nacionalna vojska je 2015. godine izgubila trećinu svog osoblja i protjerana je iz brojnih područja.

Tijekom prošlogodišnjih borbi je utvrđeno da afganistanske snage imaju samo 40% od ukupnog broja vojnika, dok je ostatak postojao samo “na papiru” i knjižen je zbog korupcije.

Američka uloga u Afganistanu se produžila mnogo dulje nego što je prvobitno predviđeno, a bivši predsjednik Barack Obama je otkazao plan o povlačenju većine vojnika 2014. i pomjerio ga do početka ove godine.

Obamina odgoda povlačenja snaga je viđena kao odustajanje od predizbornog obećanja da će američke i savezničke vratiti vojnike kući, ali i odustajanje od njegove retorike kako ne podržava “ideju beskonačnog rata”.

Sada je na redu američki Kongres i Donald Trump. No, bilo koju odluku donijeli, ona će biti ponižavajuća za SAD. Ako pošalju veliki kontingent kopnenih snaga za jačanje sigurnosne situacije u Afganistanu, to će nakon 16 godina besmislenog rata biti vrlo nepopularan potez. S druge strane, ako pristanu na otvorene pregovore s talibanima, odlučit će se za uspostavu mira i sigurnosti sa skupinom koju službeno smatraju teroristima.

No, ne zaboravimo da postoji i častan izlaz iz ove situacije. Po ustaljenoj praksi, Washington talibane može preimenovati, “rebrendirati” skupinu i stvoriti “Vladu nacionalnog jedinstva”, kao što se, iako bez uspjeha, pokušalo u Libiji. Ova formula bi omogućila pokretu talibana da u društvu Al-Qaede i ISIL-a postanu umjerena pobunjenička skupina, što bi im otvorilo put ka kompromisu i podijeli sfera utjecaja sa središnjim vlastima u Kabulu.

Naravno, ovaj scenarij bi kao “optimalno rješenje” najvećim dijelom lobotomizirana zapadna javnost vjerojatno prihvatila, ali bi stručnjaci i politolozi dobili konačnu potvrdu o besmislenoj kampanji u kojoj je NATO pakt donio brzopletu odluku o agresiji na Afganistan, ali bez jasne strategije što nakon privremenog vojnog poraza talibana. Najnovije izvješće je još jedan u nisu dokaza s kojom lakoćom američki stratezi donose odluke o agresiji na neku zemlju, potom tonu u živo blato svojih pogrešaka, od kojih svaka sljedeća samo dodatno pogoršava situaciju

Izvor: Documents – Enhancing Security and Stability in Afghanistan / June 2017.pdf