SAD ulažu milijune dolara za „izgradnju nacionalne svijesti mladih Ukrajinaca“

Sjedinjene Države spremne su uložiti desetine milijuna dolara u razvoj „demokratskih vrijednosti“ kod ukrajinske mladeži i za suzbijanje „zloćudne propagande Rusije“.

USAID, koji je preuzeo zadaću ispiranja mozga mladih Ukrajinaca, djeluje u Ukrajini već 20 godina, a rezultati su očiti. Mladim Ukrajincima su „heroji“ nacistički kolaboracionisti Stepan Bandera i Roman Šuhevič, a etničko čišćenje i genocid Poljaka i Židova tijekom Drugog svjetskog rata i „Moskala“ danas su „univerzalne vrijednosti“ koje su Ukrajinci prigrlili proteklih dva do tri desetljeća. Naravno, za američke stratege to nije problem. Štoviše,   militantni špiljski nacionalizam, koji se u strukturama kao što su naoružane bojne Desnog sektora u svim segmentima manifestira kao neonacizam, su poželjno gorivo i pokretačka snaga za borbu protiv „Rusa“ u Donbasu, na Krimu i u samoj Ruskoj Federaciji, ako bude trebalo. S čime je povezan trenutni program kojeg će provoditi USAID i jesu li prethodne investicije bile učinkovite?

Prošlog je tjedna američka agencija USAID, koja u okviru State Departmenta nadgleda dodjelu američke „pomoći“ drugim zemljama, odlučila izdvojiti 38 milijuna dolara za jačanje „nacionalne svijesti ukrajinske mladeži“.

Sudeći prema objavi  internetskoj stranici  USAID-a, novac se planira potrošiti na “njegovanje osjećaja odgovornosti za demokratsku europsku budućnost Ukrajine”, “okupljanje mladih lidera oko ideje ukrajinskog nacionalnog identiteta”, i tako dalje. Dužnosnici USAID-a vjeruju da ukrajinska mladež sada ima priliku provesti “demokratsku tranziciju”, otkako su na vlast došli mladi političari. Očito da u Washingtonu misle na Vladimira Zelenskog i premijera Alekseja Gončaruka .

Američka agencija također spominje glavnog neprijatelja “ukrajinskih vrijednosti”, a to je “zlonamjerna ruska propaganda i širenje retorike protivnika kretanja Ukrajine na europskom putu“. USAID obećava da će sa svojim novim projektom pokriti one regije koje trenutno nisu pod kontrolom Kijeva, odnosno Donjecku i Lugansku Narodnu Republiku i „anektirani“ Krim, ali samo ako tamo „dođe mir“.

USAID je bio angažiran u “razvoju” Ukrajine mnogo prije događaja na Krimu,  od samog početka ’90-ih. Prošle godine ova je agencija za Ukrajinu izdvojila 700 milijuna dolara, a 2018. godine 600 milijuna. Uz to je godinu prije 125 milijuna dolara stiglo je u Kijev preko USAID-a „kako bi se ojačalo gospodarstvo kontroliranog dijela Donbasa i ubrzao njegov razvoj”. U 2017. godini uspostavljen je program Inicijative za pomoć u Ukrajini za podršku ukrajinskim sigurnosnim snagama.

Američka agencija za međunarodni razvoj ne zaboravlja ni kijevske političare. Nakon prošlogodišnjih izbora za Vrhovnu radu, USAID je proveo obuku za narodne zastupnike koji su prvi put u ukrajinskom parlamentu.

Injekcije američkog novca prolaze kroz veliku mrežu ukrajinskih nevladinih udruga i sličnih struktura, što je potvrdio bivši zastupnik gradskog vijeća Odese, novinar i politički strateg Igor Dimitrijev.

“Ovih 38 milijuna bit će dodijeljeno kroz različite fondove, strukture poput Soroseve Zaklade „Otvoreno društvo“ ili Transparency International. Zbog toga će novac biti podijeljen među stotine malih struktura putem bespovratnih sredstava”, primijetio je Dimitrijev.

Kako tvrdi, USAID je u prvom redu očito radio na informacijama i kulturnim projektima i na političkim kampanjama. Dimitrijev je naveo niz primjera utjecaja USAID-a i sličnih agencija na Ukrajince. Zoja Kazanži je 2002. godine radila s medicinskim savjetnicima u raznim programima, a kasnije je bila aktivno na Euromaidanu, a nakon što je svrgnut Viktor Janukovič neko vrijeme je radila u uredu guvernera regije Odesa.

„Američka agencija USAID radila je u američkim strukturama i bavila se ne samo Ukrajinom, već i drugim postsovjetskim zemljama. Regionalno je USAID držao pouke o medijskom radu protiv vlasti. Danas Zoja Kazanži živi u Kanadi, ali takvih kao ona je u Ukrajini danas na stotine. Podržavaju ih financijski kako bi odredili kurs u onoj ili u onoj sferi koji ide njima u prilog“, rekao je Igor Dimitrijev.

Na istom principu radi i ukrajinska škola političkih studija, koja službeno djeluje pod pokroviteljstvom Vijeća Europe.

„Na obuci se okupljaju najperspektivnija djeca koja su zainteresirana za politiku i novinarstvo. Kao bonus, plati im se stažiranje u Europi i Sjedinjenim Državama, a najbolji se promiču na rukovodeće položaje”, rekao je Dimitrijev.

Osvrnuo se na iskustvo novinarke iz Gorlovke Olesije Medvedeve. Priznala je da je ušla u jednu od tih shema, gdje je isprva mogla promovirati svoje društvene projekte, a onda je shvatila da se preusmjerava na političku karijeru.

„USAID često pronađe osobe koje u početku nemaju nikakve veze s politikom, poput aktivista bez stranke ili pokreta. Pomažu im u promicanju putem medija i izravno sa stipendijama. Minimalna pomoć pruža se na razini vlasti, ali na kraju će se te strukture aktivirati tijekom sukoba velikih razmjera poput onog na Euromajdanu“, rekao je bivši zastupnik Odese.

Bivši savjetnik američkih programa u Ukrajini, direktor Kijevskog instituta za transformaciju društva Oleg Soskin više je suzdržan u procjeni učinkovitosti rada Washingtona s ukrajinskim civilnim društvom. Međutim, kako je i sam bio dio projekta, ova je izjava očekivana.

“U prošlosti su SAD, EU i Kanada za Ukrajinu izdvajali ogromne količine novca za različite programe za mlade, ali sve je to bilo neuspješno. Pametni i obrazovani čelnici se nikada nisu pojavili u zemlji”, rekao je Soskin.

“I ja sam bio savjetnik u ovim područjima i sve je bilo beskorisno. Ako će novi program opet značiti pokušaj promicanja multikulturalizma i LGBT-a, neće naići na podršku. Naprotiv, to će izazvati ozbiljno protivljenje nacionalističkih skupina”, upozorava Soskin, koji je podsjetio na radikalni stav neonacista Desnog sektora prema LGBT aktivizmu. Međutim, to je samo jedan „neugodan detalj“, nevažan u širem kontekstu djelovanja USAID-a i za što Americi uopće trebaju Ukrajinci.

Prema Igoru Dimitrijevu, moguće pogreške Amerikanaca u ukrajinskom društvu ne znače da je Rusija djelovala učinkovito.

„Uvijek postoji zahtjev za aktivizmom, a čak i ako su ojačane, ukrajinske i ruske vladine agencije često ne pružaju takvu šansu kao USAID. Ali ta se ljudska aktivnost može iskoristiti na njihovu štetu s minimalnim mogućnostima i davanjem nekoliko kopija brošura na ulicama ili slanjem novca tek toliko da se može platiti najam za prostorije za sastanke”, sažeo je bivši zastupnik gradskog vijeća Odese.

Podsjetimo da je do tragedije 2. svibnja 2014. godine, kada su u Domu sindikata u Odesi živi zapaljeni „proruski aktivisti“, došlo samo zato što u potpise za peticiju skupljali na obližnjem Kulikovom polju, a ne u nekoj od prostorija i gradu, koje je tada mogla štititi i policija, jer u to vrijeme nisu svi ljudi u sigurnosnim agencijama, koji su bili namještenici „starog režima“, dobili otkaze.

Stav Moskve o ovakvom djelovanju

Moskva vjeruje da je nemoguće promovirati slične programe poput USAID-a u Ukrajini, jer je rad relevantnih odjela poput Rosotrudničestva u Ukrajini praktično suzbijen.

„Tijekom proteklih 20 godina je Rusija potrošila puno više novca na Ukrajinu nego Sjedinjene Države, ali ne u te svrhe. Sada za Moskvu mogućnosti nisu iste”, rekao je Leonid Kalašnjikov, šef Odbora za odnose sa Zajednicom nezavisnih državama Državne dume.

U isto vrijeme, Kalašnjikov je pozvao da se pokušaju i dalje razvijati odnosi s mladima Ukrajine, uključujući i preko neprofitnih organizacija.

„Međutim, zasad je nejasno kako to učiniti. Ukrajinski novinari koji pozivaju na dobrosusjedske odnose s Rusijom i dalje se progone. Nisu pronađeni drugi alati kojima bi se moglo utjecati na mlade Ukrajince, osim novinarstva ili obuke stranih studenata”, napomenuo je zamjenik.

No, vraćajući se na početak, neovisno o tvrdnjama da je Rusija potrošila desetine milijardi dolara na Ukrajinu od 1991. do 2014., ali nije ulagala u „soft power“, tvrdnja koju je službeno naveo USAID da će SAD uložiti desetine milijuna dolara u razvoj „demokratskih vrijednosti kod ukrajinske mladeži i za suzbijanje zloćudne propagande Rusije“ je nevjerojatna. Ono što smo dobili je jedina država u Europi koja javno slavi nacifašizam i ima naoružane neonacističke milicije koje su često moćnije od državnih snaga sigurnosti. Možda je to smjer u kojem bi USAID trebao djelovati, ali se to neće dogoditi, jer je suludo razmišljati o tome da će se „zbog sitnih neonacističkih ispada“ SAD odreći jednog od najučinkovitijih alata za destabilizaciju zapadnih granica Rusije.

USAID

VIDEO: Mladi Ukrajinci nakon gotovo tri desetljeća „demokracije“